Vijesti
PRIOPĆENJE ZA JAVNOST MEĐUNARODNE BISKUPSKE KONFERENCIJE SVETOG ĆIRILA I METODA
29. siječanj 2026.
U prostorijama Pastoralnog centra papa Ivan Dobri u Beogradu, 27. i 28. siječnja 2026. godine, održano je 43. plenarno zasjedanje Međunarodne biskupske konferencije Svetog Ćirila i Metoda (MBK). Skupom je predsjedavao uzoriti kardinal Ladislav Nemet SVD, beogradski nadbiskup i metropolit, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije.
BEOGRAD (TU) – Na zasjedanju su sudjelovali su sljedeći članovi MBK: mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski, potpredsjednik MBK; mons. Djura Džudžar, biskup Eparhije sv. Nikolaja u Ruskom Krsturu, mons. Kiro Stojanov, biskup skopski i biskup Eparhije Uznesenja Blažene Djevice Marije Strumica-Skopje; mons. Dodë Gjergji, biskup prizrensko-prištinski; mons. Fabijan Svalina, biskup srijemski; mons. Fazekas Ferenc, biskup subotički; mons. Mirko Štefković, biskup zrenjaninski; mons. Mladen Vukšić OFM, biskup kotorski.
Zasjedanju su prisustvovali još: mons. Székely János, biskup biskupije sombathelj, predsjednik Mađarske biskupske konferencije; mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, potpredsjednik Biskupske konferencije BiH. U ime Hrvatske biskupske konferencije sudjelovao je mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. Na zasjedanju je sudjelovao i delegat Rumunjske biskupske konferencije mons. Cornel Damian, pomoćni biskup Bukurešta.
Na početku zasjedanja biskupe su pozdravili: mons. Santo Rocco Gangemi, Apostolski nuncije u Republici Srbiji, mons. Luciano Suriani, Apostolski nuncije u Republici Sjeverna Makedonija, te novi Apostolski delegat za Kosovo mons. Luigi Bianco.
Biskupi su se potom osvrnuli na daljnji tijek sinodalnog procesa u lokalnim nad/biskupijama koji bi, u skladu s geslom „Zajedništvo, sudjelovanje, poslanje“, trebao Crkvu ponovno vratiti njezinom prioritetnom zadatku, a to je navještaj Evanđelja u suvremenom svijetu. Ovo težište naglašava misijsku i sinodalnu Crkvu, koja kroz zajednički hod, sudjelovanje svih vjernika i poslanje odgovara na izazove suvremenog doba. Razmotrili su između ostalog i dopunske odredbe koje biskupska konferencija treba donijeti uz opće norme Zakonika kanonskog prava. Tijekom zasjedanja biskupi su posebnu pozornost posvetili pripremanju Ad limina, posjete biskupa MBK papi Lavu XIV. i Svetoj Stolici, koja će se upriličiti od 14. do 19. prosinca 2026. godine.
Nadalje, budući da ove godine ističu petogodišnji mandati dosadašnjem predsjedniku i potpredsjedniku MBK, biskupi su za novog predsjednika izabrali mons. Dodë Gjergjia, mons. Fabijana Svalinu za potpredsjednika, te mons. Mirka Štefkovića za novog generalnog sekretara. Njihov mandat počinje 1. lipnja 2026. godine.
Međunarodna biskupska konferencija Svetog Ćirila i Metoda djeluje od 22. prosinca 2004. godine.
Izvor: www.kc.org.rs
SUSRET VERTEPA I BETLEMAŠA U SLANKAMENU
28. siječanj 2026.
HKPD „Stjepan Radić“ iz Slankamena organizirao je 18. siječnja u Hrvatskom domu „Susret vertepa i betlemaša“
N. SLANKAMEN (TU) – Na susretu su sudjelovali betlemaši iz Golubinca, Novih Banovaca, Slankamena, Surčina i Punitovaca (RH), betlemari iz Tavankuta i vertepaši i Vojke, Ogara i Starih Banovaca.
„Pokazali smo sličnosti i razlike obijača koji se osim u Srijemu održava i u Bačkoj i u Slavoniji. Vertepi su u pravoslavnoj, a betlemaši u katoličkoj tradiciji. Bez obzira jesu li vertepi ili betlemaši oni nagovještavaju rođenje Isusa. Ovo je prvi susret vertepa i betlemaša i nadam se da će to postati redovito okupljanje“, kazao je predsjednik HKP- a „Stjepan Radić“ Darko Peka.
Kako kaže Peka najstarija fotografija betlemaša iz Slankamena je iz 1947. godine.
Za razliku od Srijema običaj je zamro među bunjevačkim Hrvatima. Jedina udruga koja je oživjela običaj je HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta. „Kod nas su to betlemari. Običaj se od početka XX. stoljeća ne održava u kontinuitetu. Naša udruga je običaj obnovila 1990. godine, i od 2023. u kontinuitetu“, kaže tajnik tavankutske udruge Ivica Dulić.
„Betlemaši i vertepi naša su zajednička tradicija u Srijemu. Običaj vertepa u Vojki u kontinuitetu traje od XVIII. stoljeća, kada je u Vojki otvorena škola“, kaže vjeroučitelj iz Vojke Slobodan Grujić.
Vertepi i betlemaši objavljuju vijest o rođenju Isusa. Izvodi se kao igrokaz, a betlemaši i vertepi obilaze kuće uz prigodne pjesme.
Izvor: www.hrvatskarijec.rs
MISNO SLAVLJE POVODOM SPOMENDANA SVETIH FABIJANA SEBASTIJANA
21. siječanj 2026.
Župna zajednica u Srijemskoj Mitrovici proslavila je s biskupom njegov imendan
SR. MITORVICA (TU) - Misno slavlje na spomen svetih Fabijana i Sebastijana, slavljeno je u katedrali svetoga Dimitrija, đakona i mučenika. Euharistiju je predvodio preuzvišeni biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem.
Okupljena zajednica vjernika u ovom euharistijskom slavlju zahvalila je Bogu za dar biskupova života i pastirske službe te moli da ga Gospodin i nadalje krijepi mudrošću, snagom i mirom.
Lik sv. Fabijana pred vjernike stavlja primjer pastira koji nije tražio čast, ali je bio izabran; koji nije bježao od odgovornosti, nego je ostao vjeran do kraja. Njegova vjernost nije bila glasna ni nametljiva, ali je bila čvrsta i postojana – poput cedra koji, duboko ukorijenjen, odolijeva vjetrovima i pruža zaklon drugima.
U svjetlu toga svjedočanstva, vjernici su pozvani preispitati vlastitu vjernost u svakodnevici: u obitelji, u braku, u svećeničkom i redovničkom pozivu, u poštenju, praštanju i istini. Mučenici nas ne optužuju, nego ohrabruju, podsjećajući da se vjernost Kristu najprije živi u malim, svakodnevnim odlukama.
Sveti Fabijan svoje je svjedočanstvo zapečatio mučeništvom, ne tražeći smrt, nego ne pristajući izdati istinu. Njegova krv, poput sjemena, nije ostala zatvorena u jednom mjestu, nego je donijela plodove u cijeloj Crkvi. U tom duhovnom nasljeđu i mi danas prepoznajemo poziv da budemo Crkva koja pamti svoje korijene, koja se ne srami Evanđelja i koja – makar tiho i nenametljivo – svjedoči Krista u današnjem svijetu.
Zahvalni za dar pastira koji hodi s povjerenim mu narodom, u ovoj euharistiji vjernici su preporučili preuzvišenog biskupa Fabijana Božjoj providnosti, moleći da i nadalje, postojan u vjeri i bogat dobrim plodovima, vodi Crkvu putem nade i povjerenja.
Misno slavlje završava pjesmom „Krist jednom stade na žalu“, a zajedničko druženje nastavilo se nakon mise u župnoj dvorani, u ozračju radosti, pjesme i bratskog zajedništva.
Anemari Hajdu Žarko
U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJENA SV. ANASTAZIJA, DJEVICA I MUČENICA
16. siječanj 2026.
Spomendan sv. Anastazije, u mitrovačkoj župi je svečano proslavljen euharistijskim slavljem u čast svetice čije je mučeništvo duboko povezano sa srijemskim krajem i trajno upisano u pamćenje Crkve
SR. MITROVICA (TU) - Misno slavlje u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem, koji je uputio prigodnu propovijed.
Svjedočanstvo vjere jače od smrti
U duhu liturgije i čitanja, vjernici su se podsjetili kako sveta Anastazija pripada onim prvim kršćanskim svjedocima koji su, u vremenu progona, radije izabrali vjernost Kristu nego sigurnost vlastitoga života. Njezino mučeništvo svjedoči istinu da smrt nema posljednju riječ ondje gdje postoji nada uskrsnuća.
Za našu župnu zajednicu ovaj blagdan ima osobitu težinu jer se u našoj crkvi čuvaju moći svete Anastazije, pohranjene u kovčežiću u oltaru. Oltar, s isklesanim likovima srijemskih mučenika, postaje tako mjesto snažne simbolike: mjesto žrtve, ali i uskrsne nade, mjesto susreta neba i zemlje.
Sveta Anastazija stoga nije samo lik iz povijesti Crkve, nego svetica koja je na poseban način prisutna u životu naše zajednice.
Vjernost koja se živi svakoga dana
U propovijedi se đakon vlč. Ivan Malić zaustavio na temi vjernosti kao temeljne kršćanske kreposti. Polazeći od primjera svete Anastazije, istaknuo je kako ona nije pobjegla kada je postalo teško, nego je ostala postojana u vjeri. Ta postojanost, naglasio je, nije rezervirana samo za velike i izvanredne trenutke, nego se živi u svakodnevnim odlukama.
Govoreći konkretno, propovjednik je istaknuo kako vjernost često prolazi kroz umor, odricanje i unutarnju borbu: kroz ustajanje za svetu misu, kroz ustrajnost u molitvi, kroz dolazak i onda kada se ne osjeća lakoća ili oduševljenje. Upravo u tim trenucima, kako je naglašeno, gradi se karakter i sazrijeva vjera.
Hrabrost vjere u današnjem vremenu
Đakon se osvrnuo i na hrabrost, drugu važnu poruku koju nam ostavlja sveta Anastazija. Iako se danas vjera ne progoni ognjem, ona može oslabjeti zbog neodlučnosti, ravnodušnosti ili straha da se jasno očituje pripadnost Kristu. Sveta Anastazija, istaknuto je, poziva nas da ne živimo mlaku vjeru, nego da budemo svjesni tko smo i komu pripadamo.
Blizina njezinih moći u našoj crkvi snažan je podsjetnik da svetost nije nedostižna ni daleka, nego se rađa ondje gdje se vjera živi iskreno, ustrajno i s povjerenjem u Boga.
Završna riječ ministrantima
Na kraju propovijedi đakon se posebno obratio ministrantima, poslužiteljima oltara. Podsjetio ih je da svaki put kada služe oko oltara stoje najbliže Isusu Kristu, ali i uz relikvije svoje nebeske zaštitnice. Njihovo služenje, naglasio je, nije samo vanjska dužnost, nego poziv da oltaru pristupaju s poštovanjem, sabranošću i ljubavlju.
Ustrajnost u toj službi donosi blagoslov ne samo njima osobno, nego i njihovim obiteljima te cijeloj župnoj zajednici.
Liturgijsko slavlje obogaćeno je i pjevanjem pjesme „Svetoj Stoši – Anastaziji“, čiji su autori Mitar Dragutinac i sestra Svetlana Paljušević, a koja je postala dio žive zborske i liturgijske tradicije. U prvoj strofi sabire se pamćenje svetice i put njezina svjedočanstva:
Rim tebe časti, Zadar prah ti čuva,
a Srijem se diči mučeništvom tvojim,
životom punim kršćanskoga duha.
Ovi stihovi, otpjevani u zajedništvu zbora i vjernika, izražavaju zahvalnost i povjerenje Crkve u zagovor svete Anastazije, djevice i srijemske mučenice.
Toga dana okupljena zajednica molila je sv. Anastazija da zagovara mitrovačku župu, čuva pastire, ministrante, djecu i mlade te pomogne svim vjernicima da, poput nje, ostanemu vjerni Kristu u svakodnevici i hrabri u svjedočenju vjere.
Anemari Hajdu Žarko
BLAGDAN KRŠTENJA GOSPODINOVOG U KATEDRALI
13. siječanj 2026.
Svetu misu u 11 sati je predvodio biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu s đakonom vlč. Ivanom Malićem. Ovim blagdanom završava božićno liturgijsko vrijeme i započinje vrijeme kroz godinu.
SR. MITROVICA (TU) - Blagdan Krštenja Gospodinova stoji kao most između božićnoga vremena i početka Isusova javnoga djelovanja, podsjećajući da se otajstvo utjelovljenja ne završava Božićem, nego se nastavlja i produbljuje u poslanju.
U homiliji je istaknuto kako Isusovo krštenje nije tek događaj iz prošlosti, nego snažna poruka sadašnjosti. Isus silazi u vode Jordana ne zato što mora, jer je bez grijeha, nego zato što želi biti solidaran s čovjekom – u njegovoj slabosti, ranjenosti i traženju novoga početka. Bog ne ostaje iznad ljudske povijesti, nego u nju ulazi do kraja. Jordan je pritom prikazan kao slika našega života – mutne vode grijeha, strahova i neuspjeha – u koje Isus, ne zaobilazeći ih, silazi, posvećujući ih.
U krštenju Isus ne biva očišćen, nego on čisti vodu. Time voda Jordana postaje početak novoga stvaranja, a s njom i svaka voda krštenja kroz sva vremena. Posebno je naglašena objava Presvetoga Trojstva: nebo se otvara, Duh Sveti silazi, a glas Oca čuje se nad vodama. To nije glas udaljenoga Boga, nego Boga koji govori nad vodama našega života i izgovara riječi identiteta: „Ti si Sin moj, Ljubljeni.” Prije nego što Isus započinje svoje djelovanje, prima potvrdu ljubavi. Identitet prethodi poslanju. Ta poruka vrijedi i za svakoga krštenika. Na dan našega krštenja Bog nad svakim od nas izgovara iste riječi: Ti si moje dijete. Ti si ljubljen. Ti pripadaš meni. Taj pečat nije izbrisan ni našim slabostima, ni grijesima, ni razočaranjima.
Krštenje nije tek lijep obred iz djetinjstva, nego početak puta svetosti i poziv na svakodnevno svjedočenje. Voda krštenja ne djeluje magijski, ali osposobljava za novi život. Svaki put kada se odričemo grijeha, biramo oprost i vraćamo se Bogu, živimo iz svoga krštenja .Biti kršten znači u obitelji biti znak strpljivosti i ljubavi, u društvu glas istine i pravednosti, a u Crkvi živ ud, a ne promatrač. Krštenje nas ne izdvaja iz svijeta, nego nas šalje u svijet.
Na završetku božićnoga vremena vjernici su pozvani prisjetiti se vlastitoga krštenja i odluka u vjeri da se krste njihova djeca. U svjetlu riječi današnjega psalma – „Gospodin blagoslivlja narod svoj mirom” – blagdan Krštenja Gospodinova podsjeća da mir nije tek odsutnost nemira, nego dar koji se rađa iz Božje blizine. Taj mir Gospodin izlijeva nad one koji mu dopuštaju da uđe u „vode” njihova života te ih šalje u svijet kao krštene, ljubljene i poslane.
Anemari Hajdu Žarko
SVETKOVINA BOGOJAVLJENJA U SRIJEMSKOJ MITROVICI
06. siječanj 2026.
Svetu misu na svetkovinu Bogojavljenja, u ponedjeljak 6. siječnja, u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i vlč. Ivanom Malićem
SR. MITROVICA (TU) - Crkva 6. siječnja slavi svetkovinu Bogojavljenja, u narodu poznatu i kao svetkovinu Tri kralja. Ovaj blagdan u liturgijskoj tradiciji nosi i naziv Epifanija, što znači očitovanje ili objavljenje – objavljenje Isusa Krista svim narodima. U dolasku mudraca s Istoka Crkva prepoznaje znak da se Bog objavljuje ne samo izabranom narodu, nego cijelome svijetu. Mudraci, vođeni zvijezdom, dolaze pokloniti se novorođenome Isusu i donose mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Njihov put postaje slika vjere, traženja i otvorenosti srca. Svetkovina Tri kralja nije samo povijesni spomen; ona poziva i današnjeg čovjeka da krene putem traženja Boga i da mu prinese ono najbolje što nosi u sebi – vrijeme, ljubav, molitvu i dobra djela. Na to je i srijemski biskup u uvodu u miso slavlje pozvao vjernike: „Sveta tri kralja, mudraci s Istoka, predstavljaju čovječanstvo koje traži istinu, slijedi svjetlo i dolazi pokloniti se Kristu. U ovom svetom slavlju okupljeni smo u našoj katedrali kao narod hodočasnik, u prostoru Srijema – zemlje susreta, strpljenja i vjere. Kao što su mudrace vodili zvijezda i čežnja srca, neka i nas danas vodi živa vjera, da prepoznamo Gospodina prisutna među nama i da mu prinesemo darove svoga života.“
Mons. Svalina je u homiliji naglasio kako su mudraci s Istoka znka za Crkvu svih vremena, osobito za današnju Crkvu u Srijemu: „Srijem je oduvijek bio zemlja prolaza i susreta – naroda, kultura, vjera. Ali Bog nas ne poziva da budemo samo prolaznici, nego tražitelji. Da u nemirima našega vremena ne izgubimo nutarnji kompas.
Zvijezda ne uklanja sve poteškoće, ali pokazuje smjer. Ona ne vodi mudrace u palaču moći, nego u skromnu štalicu. Tako i Bog često vodi drukčije nego što mi očekujemo.
U Srijemu, koji je ranjen poviješću, iseljavanjem, nesigurnostima, zvijezda je znak da Bog nije napustio ovaj prostor. I danas On daje znakove: u vjernosti malih ljudi, u obiteljima koje ustraju, u župama koje žive unatoč slabostima. Pitanje je: gledamo li u nebo ili samo u zemlju? Prepoznajemo li Božje znakove ili smo zagledani samo u brige?“
U nastavku homiliji predsjedatelj slavlja ukazao je vjernicima na znakovit završetak izvješća o mudracima: „Evanđelje završava tihom, ali snažnom rečenicom: „Vratiše se drugim putem u svoju zemlju.“ Susret s Kristom uvijek mijenja put. Ne vraćamo se isti. To je poruka i nama: Bogojavljenje nije samo slavlje, nego poziv na obraćenje – osobno, obiteljsko, crkveno.
I nama vjernicima Srijema potreban je taj „drugi put“: put pomirenja, ustrajnosti, nade; put na kojem ne živimo od nostalgije, nego od evanđelja.
Sveta tri kralja uče nas da Bog dolazi onima koji traže, koji se usuđuju krenuti i koji mu donose svoje darove – makar bili nesavršeni. Molimo da i naša katedrala, naše župe i cijela Srijemska biskupija budu poput Betlehema: mjesto gdje se Bog objavljuje, a čovjek mu se klanja,“ zaključio je biskup.
U tradiciji Crkve Bogojavljenje je povezano i s blagoslovom vode, kao znakom Božje prisutnosti i zaštite u domovima i obiteljima. Posebnost božićnog vremena očituje se i u bogatstvu pučkih pjesama, koje prate gotovo cijelo misno slavlje, povezujući liturgijsku svečanost s narodnom pobožnošću. Na svetkovinu Tri kralja osobito odjekuju stihovi: „Tri kralja jahahu s onih sunčanih stran',/ tri dara nošahu: mir, zlato, tamijan.“/„Kada zvezda divna nebom planu,/ Kraljevi se sveti spremat stanu/ u daleki kraj./ Vođ' im zvezde bajni čar,/ svaki od njih nosi dar.“
Po završetku euharistijskog slavlja biskup mons. Fabijan Svalina blagoslovio je župnu kuću. U dvorištu župne kuće okupljeni vjernici zapjevali su pučku božićnu pjesmu „Radujte se narodi“.
Slavlje Bogojavljenja završilo je u radosti i zajedništvu, kao svjedočanstvo Crkve koja i danas prepoznaje Boga koji se objavljuje među svojim narodom.
Anemari Hajdu Žarko