Poruka pape Lava XIV. za 63. Svjetski dan molitve za zvanja koji se slavi na Četvrtu vazmenu nedjelju - Nedjelju Dobrog Pastira 26. travnja 2026. na temu "„Otkrivanje Božjeg dara u nama“.

Poruka pape Lava XIV.

za LXIII. Svjetski dan molitve za zvanja

[26. travnja 2026.]

„Otkrivanje Božjeg dara u nama“

Draga braćo i sestre, predragi mladi!

Pod vodstvom i zaštitom Uskrslog Isusa, na Četvrtu vazmenu nedjelju, koja je poznata i kao Nedjelja Dobrog Pastira, slavimo LXIII. svjetski dan molitve za zvanja. Milosna je to prigoda da podijelim s vama neka razmišljanja o duhovnoj dimenziji poziva, shvaćenog kao otkrivanje Božjeg besplatnog dara koji cvjeta duboko u srcu svakog od nas. Krenimo, stoga, zajedno putem istinski lijepog života, koji nam pokazuje Pastir!

Put ljepote

U Ivanovu Evanđelju Isus sebe doslovno naziva „lijepim pastirom“ (ὁ ποιμὴν ὁ καλός) (Iv 10, 11). Taj izraz označava savršenog, istinskog i uzornog pastira, budući da je spreman položiti svoj život za svoje ovce, očitujući tako Božju ljubav. Pastir je to koji budi udivljenje: onaj tko ga promatra otkriva da život postaje uistinu lijep kad se ide za njim. Da bi se upoznalo tu ljepotu, tjelesne oči ili estetski kriteriji nisu dovoljni: potrebni su kontemplacija i produhovljenost (interiornost). Samo onaj tko zastane, sluša, moli i prihvaća njegov pogled može s pouzdanjem reći: „Vjerujem u nj, s njim život može biti uistinu lijep; želim ići putem te ljepote“. A najčudesnije je to što, jednom kad postanemo njegovim učenicima, i sami postajemo „lijepi“: njegova ljepota nas preobražava. Kao što piše teolog Paul Florenski, askezom se ne postaje „dobrom“, već „lijepom“ osobom. [1] Prepoznatljivo obilježje svetaca, uz dobrotu, upravo je ta blistava duhovna ljepota koja zrači iz onih koji žive u Kristu. Tako se kršćanski poziv otkriva u svoj svojoj dubini: to je udioništvo u Kristovom životu, dijeljenje njegova poslanja i zračenje istom ljepotom kojom On zrači.

Tu unutarnju komunikaciju života, vjere i smisla iskusio je i sveti Augustin, koji u Knjizi trećoj svojih Ispovijesti – dok izlaže i ispovijeda svoje grijehe i propuste iz mladosti – kaže za Boga: „Ti si bio dublje u meni od moje najdublje nutrine“ [2]. Onkraj samosvijesti, on otkriva ljepotu Božjeg svjetla koje ga vodi u tami. Augustin opaža Božju prisutnost u najdubljim porama svoje duše, a to uključuje njegovo razumijevanje i iskustvo važnosti njegovanja vlastite nutrine kao prostora za odnos s Isusom, kao puta kojim se Božja ljepota i dobrota mogu iskusiti u vlastitom životu.

Taj se odnos gradi u molitvi i tišini i, ako ga se njeguje, otvara nam se mogućnost prihvaćanja i življenja dara poziva, koji nikada nije nešto nametnuto ili pak unaprijed utvrđeni obrazac kojeg se jednostavno valja pridržavati, već je to plan ljubavi i sreće. Briga oko vlastite nutrine: to je točka od koje valja hitno krenuti u pastoralu zvanja i uvijek novoj predanosti evangelizacije!

U tom duhu pozivam sve: obitelji, župe, redovničke zajednice, biskupe, svećenike, đakone, vjeroučitelje, odgojitelje i vjernike laike, da još revnije prionu stvaranju povoljnih uvjeta koji omogućuju prigrliti, ojačati, štititi i prati taj dar, kako bi mogao donositi bogate plodove. Samo ako naša okruženja budu odisala živom vjerom, stalnom molitvom i bratskim zajedništvom, Božji poziv će se moći probuditi i sazrijevati te postati put sreće i spasenja za pojedince i za svijet. Dok kročimo putem koji nam je pokazao Isus, lijepi Pastir, učimo, dakle, bolje upoznati sebe same i izbliza upoznati Boga koji nas je pozvao.

Uzajamno poznavanje

„Gospodar života poznaje nas i obasjava naša srca svojim pogledom ispunjenim ljubavlju.“ [3] Svaki poziv, naime, može proizići samo iz svijesti i iskustva Boga koji je Ljubav (usp. 1 Iv 4, 16): On nas poznaje do dna duše, izbrojao je vlasi na našim glavama (usp. Mt 10, 30) i za svakoga od nas predvidio jedinstveni put svetosti i služenja. No, to poznavanje uvijek mora biti uzajamno: i mi smo pozvani upoznati Boga kroz molitvu, slušanje Božje riječi, sakramente, život Crkve i darivanje samih sebe svojoj braći i sestrama. Valja nam se ugledati u mladog Samuela, koji je noću, možda neočekivano, začuo Gospodinov glas i, uz Elijevu pomoć, naučio ga prepoznati (usp. 1 Sam 3, 1-10). Tako i mi moramo stvarati prostore unutarnje tišine kako bismo shvatili što je Gospodin naumio za nas da nađemo sreću. Nije riječ o apstraktnoj intelektualnoj spoznaji ili znanju koje valja steći, nego o osobnom susretu koji mijenja život. [4] Bog prebiva u našim srcima: poziv je prisni dijalog s onim koji nas poziva – unatoč ponekad zaglušujućoj buci svijeta – pozivajući nas da odgovorimo s istinskom radošću i velikodušnošću.

„Noli foras ire, in te ipsum redi, in interiore homine habitat veritas“ – „Ne idi van, vrati se u sebe sama. Istina prebiva u unutarnjem čovjeku.“ [5] Još jednom, sveti Augustin nas podsjeća koliko je važno naučiti zastati i graditi prostore unutarnje tišine kako bismo mogli čuti glas Isusa Krista.

Dragi mladi, slušajte taj glas! Slušajte glas Gospodina koji vas poziva na puni, ostvaren život, iskorištavajući svoje talente (usp. Mt 25, 14-30) i pribijajući vlastita ograničenja i slabosti na slavni Kristov križ. Zastanite, stoga, u euharistijskom klanjanju, revno razmatrajte Božju riječ da je možete živjeti u svojoj svakodnevici, aktivno i potpuno sudjelujte u sakramentalnom i crkvenom životu. Na taj ćete način upoznati Gospodina i, u prisnosti svojstvenoj istinskom prijateljstvu, otkriti kako učiniti od svoga života dar, bilo u braku, bilo u svećeništvu, trajnom đakonatu ili pak posvećenom životu: svaki poziv je neizmjeran dar za Crkvu i one koji ga radosno prihvaćaju. Poznavati Gospodina znači, prije svega, naučiti vjerovati njemu i njegovoj providnosti, koja se preobilno izlijeva u svakom pozivu.

Povjerenje

Iz znanja dolazi povjerenje, stav rođen iz vjere koji je bitan i za prihvaćanje i za ustrajnost u pozivu. Život se, naime, otkriva kao stalno povjerenja u sebe samog i pouzdanje u Gospodina, pa i kad njegovi planovi poremete naše.

Sjetimo se svetog Josipa, koji, unatoč neočekivanom Djevičinu otajstvu majčinstva, vjeruje u Božji san i poslušna srca prihvaća Mariju i Dijete (usp. Mt 1, 18-25; 2, 13-15). Josip iz Nazareta oličenje je potpunog povjerenja u Božji plan: vjeruje čak i kad je sve oko njega naizgled bilo obavijeno tamom i neizvjesnošću, kad se činilo da se stvari odvijaju suprotno od očekivanog. Vjeruje i uzda se, siguran u Gospodinovu dobrotu i vjernost. „U svim okolnostima svog života Josip je znao izgovoriti svoj fiat (Neka mi bude), poput Marije prigodom Anđelova navještenja i Isusa u Getsemanskom vrtu.“ [6]

Kao što nas je naučio Jubilej nade, potrebno je njegovati nepokolebljivo i postojano povjerenje u Božja obećanja, nikada se ne predajući očaju, prevladavajući strahove i nesigurnosti, uvjereni da Uskrsli je Gospodar povijesti – i naše osobne i povijesti svijeta: On nas ne napušta u najtamnijim trenucima, već dolazi raspršiti svojim svjetlom sve naše tmine. I upravo zahvaljujući svjetlu i snazi njegova Duha možemo prepoznati, čak i usred kušnji i kriza, kako naš poziv sazrijeva, odražavajući sve više ljepotu Onoga koji nas je pozvao, ljepotu rođenu iz vjernosti i povjerenja, usprkos ranama i padovima.

Sazrijevanje

Poziv, zapravo, nije statičan cilj, već dinamičan proces sazrijevanja, potpomognut blizinom s Gospodinom: biti s Isusom, dopustiti Duhu Svetomu da djeluje u našim srcima i životnim situacijama kroz koje prolazimo te uvijek iznova sagledavati sve u svjetlu primljenog dara – to znači rasti u svom pozivu.

Poput trsa i loza (usp. Iv 15, 1-8), tako sav naš život mora biti utemeljen na snažnoj i bitnoj vezi s Gospodinom, kako bi, kroz kušnje i potrebne „rezidbe“, postao sve potpuniji odgovor na njegov poziv. „Mjesta“ gdje se Božja volja najjasnije otkriva i gdje se doživljava njegovu beskrajnu ljubav često predstavljaju istinski bratski odnosi koje možemo uspostavljati tijekom cijelog života. Kako je samo dragocjeno imati dobrog duhovnog vođu koji nas prati u otkrivanju i razvijanju našeg poziva! Kako su samo važni razlučivanje i preispitivanje u svjetlu Duha Svetoga, da bi se poziv ostvario u svoj svojoj ljepoti!

Poziv, dakle, nije nešto što se stječe odmah, nešto što je „dano“ jednom zauvijek. To je, radije, putovanje koje traje, nešto slično ljudskom životu, gdje primljeni dar ne samo treba čuvati, već i njegovati kroz svakodnevni odnos s Bogom kako bi rastao i donosio plodove. „To ima veliku vrijednost, jer sav naš život dovodi u suodnos s Bogom koji nas ljubi i omogućuje nam shvatiti da ništa nije plod besmislenog kaosa, nego da, naprotiv, sve u našim životima može postati odgovor Gospodinu, koji ima divan plan za nas.“ [7]

Draga braćo i sestre, predragi mladi, potičem vas da njegujete osobni odnos s Bogom kroz svakodnevnu molitvu i razmatranje nad Božjom riječju. Zastanite, osluškujte, pouzdajte se: na taj će način dar vašeg poziva sazreti, učiniti vas sretnima i donijeti obilne plodove Crkvi i svijetu.

Neka vas Blažena Djevica Marija, uzor unutarnjeg prihvaćanja Božjeg dara i učiteljica molitvenog slušanja, uvijek prati na ovom putu!

Iz Vatikana, 16. ožujka 2026.

PAPA LAV XIV.

_______________

[1] „Ascetikom se ne postaje ‘dobar’, već lijep čovjek, a odlika svetih asketa nije njihova ‘dobrota’, koju se može naći i kod putenih ljudi i velikih grešnika, već duhovna ljepota, zasljepljujuća ljepota osobe koja zrači nekim unutrašnjim sjajem, ljepota koja je potpuno nedostupna putenoj i čuvstvenoj osobi“ (Paweł Florenski, La colonna e il fondamento della verità, Rim 1974., 140-141).

[2] Sv. Augustin, Ispov., III, 6, 11: CSEL 33, 53.

[3] Apost. pismo Vjernost koja rađa budućnost (8. prosinca 2025.), 5.

[4] Usp. Benedikt XVI., Enc. Deus caritas est (25. prosinca 2005.), 1.

[5] Sv. Augustin, De vera religione, XXXIX, 72: CCSL 32, 234.

[6] Papa Franjo, Apost. pismo Patris corde (8. prosinca 2020.), 3.

[7] Papa Franjo, Postsin. apost. pob. Christus vivit (25. ožujka 2019.), 248.

Izvor: www.ika.hr 

Vjernici iz župe u Požeškoj biksupiji u pratnji svoga župnika vlč. Želimira Žuljevića boravili su u Srijemu 18. i 19. travnja

SR. MITROVICA (TU) - Skupina hodočasnika iz Župe Bezgrešnog začeća BDM u Vetovu, u Požeškoj biskupiji boravila je dva dana u posjetu Srijemu. Nakon što su na svom hodočasničkom putu obišli Subotičku biskupiju, u subotu, 19. travnja u Srijemu su najprije posjetili samostan i crkvu sv. Jurja u Petrovaradinu, gdje su napravili kratki predah od puta. Potom su obišli čuvenu Petrovaradinsku tvrđavu, a svoj posjet Petrovaradinu zaključili su u biskupijskom svetištu Gospe Tekijske.

U popodnevnim časovima hodočasnici su se zaputili prema Srijemskim Karlovcima, gdje su posjetili župnu crkvu Presvetog Trojstva te jednu od najvećih povijesnih znamenitosti ovog dijela Srijemske biskupije – Kapelu Gospe od Mira.

Drugi dan boravka u Srijemskoj biskupiji hodočasnici iz Vetova proveli su u Srijemskoj Mitrovici. Tu ih je dočekao srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, koji ih je upoznao s bogatom poviješću biskupije. Gosti su sudjelovali na nedjeljnoj svetoj misi, koju je predvodio biskup u zajedništvu s vlč. Žuljevićem te župnikom u Srijemskoj Mitrovici preč. Tomislavom Lasićem.

Nakon mise župljani su ugostili hodočasnike iz Vetova u župnom dvorištu, te su dio nedjeljnog prijepodneva proveli u ugodnom druženju.

Hodočasnici su potom obišli neke od znamenitosti Srijemske Mitrovice, kao što su ostaci ranokršćanske bazilike i Carske palače, te pravoslavnu crkvu koja je, kao i katolička, posvećena sv. Dimitriju, srijemskom mučeniku, po kome i grad nosi ime.

Obogaćeni mnogim duhovnim iskustvima, novim znanjima i novim prijateljstvima, hodočasnici su se u kasnim popodnevnim satima oprostili s domaćinima i zaputila nazad u svoju župu.

Na sjednici je sudjelovao i srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

ZAGREB (IKA) - Sabor Hrvatske biskupske konferencije (HBK) održao je svoje 72. plenarno zasjedanje od 14. do 16. travnja 2026. godine u sjedištu HBK-a u Zagrebu, pod predsjedanjem zagrebačkoga nadbiskupa Dražena Kutleše, priopćilo je Tajništvo HBK-a.

Na početku zasjedanja, uz članove HBK-a, sudjelovali su zagrebački nadbiskup u miru kardinal Josip Bozanić, vrhbosanski nadbiskup Tomo Vukšić, predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, biskup Novoga Mesta Andrej Saje, predsjednik Slovenske biskupske konferencije te delegat Talijanske biskupske konferencije Ignazio Sanna, nadbiskup Oristana u miru. Bili su nazočni i kotorski biskup Mladen Vukšić, srijemski biskup Fabijan Svalina i subotički biskup Ferenc Fazekas.

U svojem pozdravnom govoru predsjednik HBK-a nadbiskup Kutleša istaknuo je da se zasjedanje održava u uskrsnome vremenu u kojemu u Crkvi odzvanja Gospodinov poziv na mir za kojim čeznu svi narodi, osobito stanovnici ratovima ugroženih područja. Pozvao je biskupe da u zajedništvu s papom Lavom XIV. mole za mir u svijetu, a na poseban način na Bliskome istoku i u Ukrajini. Podsjetio je na proslavu nekoliko obljetnica Hrvatske inozemne pastve na kojoj su biskupi sudjelovali dan prije u Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu. Sa zahvalnošću je dodao da nas te obljetnice podsjećaju na vjernost i žrtvu brojnih misionara, redovnika, redovnica i vjernika laika koji su kroz desetljeća pratili naše iseljenike, dijelili s njima radosti i kušnje migracijskih valova te im čuvali i prenosili dar vjere i hrvatski identitet. Nakon predstavljanja glavnih tema zasjedanja zaželio je da zasjedanje bude vrijeme u kojemu će biskupi, u ozračju vazmene radosti, obnoviti svoju raspoloživost Gospodinu i njegovu narodu.

Potom su gosti ukratko prikazali stanje Crkve i društva u svojim zemljama.

U radnom dijelu zasjedanja biskupima je predstavljena prva apostolska pobudnica pape Lava XIV. „Dilexi te“, posvećena jednoj od temeljnih evanđeoskih tema: ljubavi prema siromašnima. Dokument je jedan od programskih tekstova pontifikata pape Lava XIV. Temeljna misao pobudnice jest da ljubav prema siromašnima nije dodatak kršćanstvu, nego jedno od glavnih mjesta susreta s Kristom. Dokument polazi od Isusovih riječi: „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste.“ Istaknuto je kako u siromahu ne susrećemo samo čovjeka kome treba pomoći, nego samoga Gospodina. Upravo zato odnos prema siromašnima ne pripada samo području humanosti ili dobročinstva, nego području vjere i identiteta Crkve. Papa tom pobudnicom želi podsjetiti Crkvu na jednu jednostavnu, ali zahtjevnu istinu: siromašni nisu „drugi“, nego naši; nisu na rubu, nego zauzimaju središnje mjesto na kojem se provjerava vjerodostojnost evanđelja. U svjetlu pobudnice biskupi su promišljali o raznim skupinama u društvu koje su posebno obilježene siromaštvom i rizikom od siromaštva te je istaknuto kako Crkva na razne načine, preko svoje mreže Caritasa, pomaže brojnim osobama u nevolji, poput beskućnika, žrtava obiteljskog nasilja, osoba s invaliditetom, trudnica, majki s malom djecom i umirovljenika.

U nastavku zasjedanja bilo je govora o informatizaciji župne administracije. Istaknuta je važnost suvremenih informacijskih alata i rješenja koja mogu pridonijeti većoj transparentnosti i učinkovitosti župne administracije te uvelike olakšati svakodnevni rad župnika i župnih suradnika.

Na zasjedanju je biskupima predstavljen dosadašnji tijek rada na prijevodu Rimskog misala.

Biskupi su se osvrnuli i na aktualnosti vezane uz Hrvatsku katoličku mrežu koja objedinjuje medije Hrvatske biskupske konferencije: Hrvatski katolički radio, Informativnu katoličku agenciju, kao i odjel novih medija. Ponovno je istaknuta važnost medija u djelu evangelizacije te njihov doprinos prisutnosti Crkve u javnosti. Za novu glavnu urednicu Hrvatske katoličke mreže imenovana je gospođa Diana Tikvić.

Caritasu, kao jednom od temeljnih poslanja Crkve, biskupi su posvetili posebnu pozornost. Hrvatski Caritas na brojnim područjima, u suradnji s mrežom biskupijskih Caritasa, pomaže potrebitima u njihovim konkretnim životnim situacijama. Zbog stalne prilagodbe djelovanja Hrvatskog Caritasa biskupi su na ovom zasjedanju usvojili novi statut te važne ustanove HBK-a.

Biskupi su upoznati i s nastojanjima oko Hrvatskog martirologija kojim Hrvatska biskupska konferencija i Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine već dugi niz godina žele dati doprinos popisivanju svih žrtava nakon Drugog svjetskog rata te tako sačuvati spomen na brojne svjedoke vjere, na što je pozvao sveti Ivan Pavao II.

Na zasjedanju su donesene odluke i o pojedinim mandatima u tijelima HBK-a. Između ostaloga, za novog predsjednika Pravne komisije HBK-a izabran je biskup Marko Kovač. Obnovljen je mandat biskupu Tomislavu Rogiću, predsjedniku Odbora za mlade, biskupu Ranku Vidoviću, predsjedniku Vijeća za pastoral pomoraca i turista, i biskupu Miji Gorskom, predsjedniku Odbora za sredstva društvenih komunikacija. Za člana Biskupske komisije za Hrvatski Caritas imenovan je biskup Marko Medo. Za voditelja Hrvatskog katoličkog biblijskog djela imenovan je izv. prof. dr. Taras Barščevski. Za duhovnika djelatnika u uredima i ustanovama HBK-a imenovan je vlč. Odilon Singbo.

Tijekom zasjedanja predsjednici pojedinih komisija, vijeća i odbora HBK-a podnijeli su izvješća o radu od proteklog zasjedanja. U nadolazećem razdoblju predviđeno je održavanje nekoliko važnih događaja: izvanredno zasjedanje HBK-a održat će se 1. lipnja, susret HBK-a s članovima Hrvatske redovničke konferencije planiran je za 2. lipnja, susret hrvatske katoličke mladeži bit će u Požegi 2. i 3. svibnja, a Susret hrvatskih katoličkih obitelji u Osijeku i Aljmašu 19. i 20. rujna. Jesensko redovito 73. zasjedanje HBK-a održat će se od 20. do 22. listopada, navodi se u priopćenju Tajništva HBK-a.

Izvor: www.ika.hr

Koncert će se održati u subotu, 18. travnja

Veliki tamburaški orkestar i dječji folklorni sastav HKPD-a „Matija „ Gubec“ iz Rume održat će svoj tradicionalni godišnji koncert. Gosti ovogodišnjeg koncerta su LZD „Vila Velebita“ iz Požege (R. Hrvatska).

Program započinje u 19 sati u velikoj sali Kulturnog centra u Rumi. Ulaz je slobodan.

Podržimo svojim dolaskom rad HKPD „Matija Gubec“.

Program će se održati od 21. do 30. travnja

Dani njemačkog jezika u Beogradu otvaraju se u utorak, 21. travnja. Tom prigodom bit će idržan koncert na temu „Njemački rap od Berlina do Beograda“. Nastupit će Drob Dynamic i DJ Dada Selectah. Program započinje u 18 sati na adresi Dorćol Platz, Dobričina 59b.

Ulaz je slobodan.

Obilježena Nedjelja Božanskog milosrđa i Dan starih i bolesnih u katedralnoj župi

SR. MITROVICA (TU) - U nedjelju nakon Uskrsa, kada Crkva slavi Mladi Uskrs – Nedjelju Božanskog milosrđa, u župi svetog Dimitrija, đakona i mučenika, na poseban način obilježen je i Dan starih i bolesnih.

Slavlju je prethodila trodnevnica tijekom koje se molila krunica Božanskog milosrđa, a pobožnost je predvodio vlč. Ivan Malić, pripravljajući vjernike za dublje proživljavanje ove nedjelje.

Svetu misu na Mladi Uskrs predvodio je profesor vlč. Ivica Ivanković Radak, uz sudjelovanje vlč. Ivana Malića. U ozračju uskrsne radosti i nade, okupljeni vjernici zajedno su zahvalili Gospodinu na daru milosrđa koje nam neprestano daruje te su bili potaknuti na pouzdanje u Njegovu neizmjernu ljubav i snagu zajedništva.

U slavlju su sudjelovala djeca te mlađi ministranti, koji su nakon mise starijim i bolesnim članovima župne zajednice podijelili simbolične poklone, pripremljene od volontera Caritasa, kao znak pažnje, poštovanja i ljubavi.

Posebno mjesto u ovom danu imali su upravo stariji i bolesni, čija vjera, strpljenje i ustrajnost ostaju snažno svjedočanstvo. Zajednica je za njih na poseban način molila, zazivajući Božju utjehu, snagu i blizinu.

Nakon misnog slavlja uslijedilo je i skromno druženje u duhu zajedništva.

Neka nas ovo slavlje potakne da i sami budemo nositelji Božanskog milosrđa u svakodnevnom životu, osobito prema onima kojima je potrebna blizina, riječ ohrabrenja i djelo ljubavi. Živimo Caritas.  „Samo oni koji idu putem križa mogu doživjeti radost uskrsnuća.“

Anemari Hajdu Žarko