Svečanim euharistijskim slavljem, sa početkom u 18h, proslavljeno je Uzvišenja Svetog Križa

RUMA (TU) - Misno slavlje predvodio je sudski vikar, ravnatelj pastoralnog centra „Augustinianum“ i ekonom Subotičke biskupije, Ivica Ivanković Radak, u zajedništvu sa srijemskim biskupom mons. Fabijanom Svalinom, župnikom domaćinom i generalnim vikarom Srijemske biskupije, preč. Josipom Ivešićem, i svećenicima Srijemske i Subotičke biskupije te Ðakovačko-osječke nadbiskupije.

U svečanoj procesiji, biskup, svećenici, đakon, ministranti, ušli su u prelijepu župnu crkvu Uzvišenja sv. Križa, potpuno sagrađenu, opremljenu i blagoslovljenu 1813. godine, svečano posvećenu 31. kolovoza 1845, dok je ove jeseni 2025. očekuje i velika obnova zahvaljujući zalaganju i ljubavi sadašnjeg rumskog župnika, kome je njezina ljepota ostala na srcu još pri prvom susretu s njom. Na samom početku svete mise preč. Ivešić pozdravio je goste i vjernike i poželio im dobrodošlicu. Osobitu blagodarnost za zajedništvo povodom crkvenog goda iskazao je biskupu Svalini, svim svećenicima, Milosrdnim sestrama sv. Križa, predsjednici HNV-a Jasni Vojnić i Mirjani Biščević, supruzi veleposlanika Republike Hrvatske u Beogradu, HKPD „Matija Gubec“ i predstavnicima kulturnih društava i medija. Osobito je zahvalio i predvoditelju misnoga slavlja, preč. Ivici Ivankoviću Radaku, koji se u ime Subotičke biskupije obratio nazočnima:

„Radosni smo zbog susreta Subotičke i Srijemske biskupije. Zajedno smo se okupili oko pastira ove mjesne crkve, mons. Fabijana Svaline koji stoluje u Srijemskoj Mitrovici. Preko njega smo u zajedništvu sa svetim ocem Lavom XIV., koji danas proslavlja 70. rođendan. Sve su to razlozi za zahvalu Crkvi. Isus Krist na križu nas uvijek poziva na spasenje koje nam je preko tog križa darovao."

U svojoj homiliji istaknuo je da nas okuplja proslava Uzvišenja sv. Križa, čije je središte događanja križ, na kojem je Isus Krist donio spasenje za sve nas. „To je početak i kraj svakog promišljanja o kršćanskoj vjeri, jer nakon križa slijedi Uskrsnuće. Tako vrlo brzo dolazimo do onog bitnog, ne samo u našem današnjem promišljanju, nego u životu svakoga od nas.

Križ je znak kršćanstva, ono po čemu se raspoznajemo od drugih religija, i ne samo da nas razlikuje od drugih, nego označava naš temeljni identitet. Ono što je poveznica, od prvih apostolskih vremena Crkve pa sve do danas, za nas kršćane vjernike jest znak Križa – znak spasenja – znak Kristove ljubavi prema svakome od nas“, nastavio je preč. Ivanković Radak i naglasio: „ Vjera u Uskrsnuće kojoj je prethodila smrt na križu, temeljna je istina naše kršćanske vjere.“

Dodao je da sveti križ ujedno predstavlja i Kristovu muku i njegovu pobjedu nad smrću, ali i da se po njemu istodobno naviješta i njegov drugi, slavni dolazak. Osim što križ častimo u liturgiji na Veliki petak, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, častimo ga i stavljamo na vrhove tornjeva naših crkava, na mjesta počivanja naših pokojnih, a osobito mjesto križ zauzima u našim kućama, u obiteljima. Častimo ga i na javnim mjestima, i usred njiva, kraj puteva, a „svaki taj čin podizanja i čašćenja križa, svjedočanstvo je naše kršćanske vjere i znak Božje ljubavi prema svakom čovjeku“.

Pozvao je, potom, da se ne bojimo, da se ne sramimo reći da smo kršćani, i živjeti u skladu sa tim, a kako su „vrijedne i kvalitetne stvari, simboli, ono što naš život čini ključnim, vrlo jednostavne stvari oko kojih ne treba stvarati velike teorije, nego ih je dovoljno nazvati pravim imenom“, tako je i „pravi križ vrlo jednostavan, prepoznatljiv, od jasno uočljivog materijala, čvrsto prikovan na zid ili ukopan u zemlju“, te je na tragu rečenoga potakao sve da pokušaju sa sobom ponijeti jednu jednostavnu poruku. Govoriti o križu danas nije popularno, budući da je u svijetu u kakvom živimo suvišno još više govoriti o nepravednoj smrti na križu. Iako sve to stoji, želimo od Evanđelja poruku utjehe i nade, nekako je svima dosta tmine, crnila, bezvoljnosti. „No, braćo i sestre“, priveo je koncu svoju homiliju preč. Radak, „vratimo se na početak našeg promišljanja. Što je prvi i jedini identitetski znak nas, mene, tebe, kao kršćanina? To je znak križa! Ponovo, ako zanemarimo različita moderna prikazivanja križa koja više niti ne liče na križ, kako jedan križ izgleda? Čvrsto prikovan za zid ili još čvršće ukopan u zemlju, jednostavan, od drveta ili kamena, na kojem visi Isus Krist u liku ubijenog čovjeka.

Kršćanska braćo i sestre, nema križa koji je u zraku ili negdje u nekim teorijama! Čvrstinu i prepoznatljivost križu daju slabosti i ljudskosti svakoga od nas, moji i tvoji grijesi, ovaj svijet oko nas takav kakav jeste. Križ mora biti na zemlji! Ako već toliko govorimo o križu, pitamo se, ima li barem neka optimistična i pozitivna poruka za kraj? Ima! Na križu smo otkupljeni! Put do spasenja ide preko naših slabosti, ako se pokajemo za njih! Nemojmo se bojati križa, kakav god da jeste... to je samo potvrda da smo na dobrom putu! Jer iza križa dolazi uskrsnuće!

I ne zaboravimo jednu bitnu stvar! Kristov križ je nezamjenljiv, ali Kalvarija nije cjelovita bez tvog i mog križa. Kalvarija je cjelovita tek kad su tri križa zajedno! Onaj desni razbojnik zapravo daje odgovor na sve što nas muči. Bio je razbojnik, zaslužio je smrt, ali je prepoznao Krista Spasitelja. Molimo danas milost za sebe i za nama drage osobe, da znamo prepoznati trenutak našeg spasenja.“

Ovogodišnje slavlje crkvenog goda u Rumi obilježilo je krštenje pod misom i radost da se zajednici priključio još jedan član – maleni Ivan Čaljkušić.

Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod vodstvom Katarine Atanacković.

Prije završnog blagoslova župnik rumski, preč. Ivešić, još jednom je zahvalio svim dragim gostima na čelu s predvoditeljem misnoga slavlja, zatim i bogoslovu Andriji Dortu, pjevačima, čitačima, ministrantima (i domaćim i gostima), gđi Veri Nađerđ za darovane oltarnike, članovima vijeća i svim suradnicima, svima koji su sudjelovali u čišćenju crkve i okoliša, kao i u pripremi slavlja, i pozvao sve nazočne za trpezu ljubavi.

Svećenici su na kraju mise častili moći Svetog Križa, a za njima i okupljeni vjernici. Uslijedilo je druženje do kasnih sati večeri ovog lijepog svečarskog dana, koji ujedno najavljuje i početak nove povijesti rumske crkve Uzvišenja sv. Križa, jer njena obnova počinje već u prvim danima koji slijede nakon proslave, uz Božju pomoć i na slavu Boga i Križa.

Tekst: Milena Mikolaci

Ftografije: Milena Mikolaci/Dražen Štimac

Jesenska duhovna obnova za kler Srijemske biskupije

PETROVARADIN (TU) - O početku nove pastoralne godine, na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne, u ponedjeljak 15. rujna, u samostanu sv. Jurja u Petrovaradinu održana je jesenska duhovna obnova za svećenike i đakone Srijemske biskupije. Sudjelovala su oba biskupa, zajedno s prezbiterima i  đakonima koji djeluju na području biskupije. Duhovnu obnovu predvodio je o. Marijan Steiner, DI, superior Rezidencije Družbe Isusove u Beogradu.

Razmatranje: Bog, čovjek i smisao života

Središnja misao duhovnog nagovora bila je: „Bog je stvorio čovjeka ne iz potrebe, nego iz čiste ljubavi.“ Život, budući da dolazi od Boga, svet je dar koji traži zahvalnost i odgovorno prihvaćanje. Čovjekovo dostojanstvo ne temelji se na ljudskim zakonima ni dogovorima, nego na pozivu da se suobličuje svom božanskom Izvoru. U čovjeku je usađena čežnja za vječnošću, a način na koji danas živimo odlučuje o kakvoj ćemo vječnosti jednom svjedočiti.

Da bi postigao svoj konačni cilj, čovjek mora znati odabrati sredstva koja ga vode prema njemu. Oslobađajuća je spoznaja da nijedno stvorenje ne može ispuniti najdublju čežnju ljudskog srca – to može jedino Bog. Stoga je nužno učiti nenavezanost, onu Ignacijevu „indiferentnost“ koja nas čini slobodnima za Božju volju i otvorenima Duhu Svetomu. Nenavezanost nije ravnodušnost, nego duhovno iskustvo slobode i povjerenja, oslobađanje od navezanosti koje sputavaju i zatvaraju horizont prema Bogu.

Predavač je istaknuo i važnost slobode: ona znači sposobnost biranja, odlučivanja, opredjeljenja za dobro. Podsjetio je na riječi svetoga Augustina: „Ili ljubav prema Bogu do zaborava sebe, ili ljubav prema sebi do zaborava Boga.“ Prava sloboda rađa se iz ljubavi koja nas usmjerava prema Bogu i bližnjima.

Posebno se razmatrala narav ljubavi. Iako je teško u potpunosti definirati, svatko iz iskustva zna što ljubav znači. Ona uključuje tri dimenzije: prisnost, strast – shvaćenu kao zanos i žar, a ne samo tjelesnu bliskost – te obvezu koja proizlazi iz odnosa. Ljubav podrazumijeva povjerenje i odgovornost za druge: ljudi mogu živjeti bez nas, ali mi ne možemo bez drugih, ma koliko nas ponekad umarali. Bog je ljubav koja se brine za svakoga od nas; ta ljubav ostaje postojana i kada je čovjek odbije, no ostaje na neki način „krnja“ jer ne može ostvariti puninu bez našeg odgovora.

Vjera, istaknuo je predavač, obilježava čovjeka čak i kada se izjašnjava kao nevjernik. Ona je dar Božji, ponuđen čovjeku odozgor, dok je religija čovjekovo nastojanje da stupi u odnos sa Svetim. U tom se odnosu ostvaruje poziv svakog čovjeka: da dođe do punine života u Bogu za kojom srce čezne.

Molitveni dio i zajedništvo

Nakon nadahnutog nagovora slijedilo je vrijeme za osobnu meditaciju, sakrament pomirenja te euharistijsko klanjanje. Duhovna obnova završila je zajedničkim objedom u ozračju bratskog zajedništva.

Jesenska duhovna obnova pružila je svećenicima i đakonima dragocjenu priliku za obnovu vjere i učvršćenje u poslanju, podsjećajući ih da je ljudski život najveći dar Božje ljubavi te da put prema punini vodi preko slobode, povjerenja i ljubavi koja u Bogu nalazi svoj konačni smisao.

Uz crkveni god obilježena je 1100. obljetnice Hrvatskoga Kraljevstva

PETROVARADIN (TU) - Župa Uzvišenja sv. Križa u Petrovaradinu u nedjelju, 14. rujna, svečano je proslavila svoj crkveni god u Jubilejskoj godini nade i obilježila 1100. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva. Svečano misno slavlje predvodio je mons. Đuro Gašparović, biskup u miru, u zajedništvu s vlč. Stjepanom Šumanovcem, župnikom u Župi sv. Roka u Petrovaradinu te domaćinom mons. Eduardom Španovićem.

Mons. Gašparović je u homiliji govorio o značaju dvaju događaja koji se proslavljaju na ovome misnom slavlju. Te ohrabrio vjernike da, po uzoru na pretke, iz križa crpe snagu za ustrajnost u vjeri: „Križ je, ne samo znak kojim se križamo, nego i temelj naše vjere i crkvenog i župnog zajedništva. Križ je utkan u naš osobni i narodni život. On nas podsjeća da pobjeda ne dolazi silom, nego ljubavlju. Da istinska snaga nije u vlasti, nego u služenju.

Kroz 1100 godina povijesti hrvatskoga naroda, križ je bio njegov pratilac i učitelj. Hrvatski su kraljevi vladali pod znakom križa. Hrvatski je narod svoje temelje gradio na vjeri u Krista i njegov križ. Naši su preci gradili crkve, križeve podizali na raskrižjima, križ urezivali u kamen i u srce. I kad je dolazila tamna noć povijesti – ratovi, progoni, raseljavanja, siromaštvo – križ je bio izvor snage i nade.

Braćo i sestre, svaki naraštaj nosi svoj križ. Kako sam spomenuo, naši preci su ga nosili kroz ratove, progonstva,  siromaštvo i iskušenja. Mi danas nosimo svoje križeve: nesigurnost, krize obitelji, iseljavanja, siromaštvo, gubitak vrijednosti. Ali baš kao što su naši preci nalazili snagu u križu Kristovu, tako i mi trebamo prepoznati u križu izvor nade i spasenja i našeg identiteta.“

Prije 100 godina župa je, uz prisustvo mnogih uglednih gostiju i hrvatskih kulturnih i pjevačkih društava, svečano proslavila Jubilarnu 1925. godinu i 1000. obljetnicu Hrvatskoga Kraljevstva. Tom prigodom na pročelju crkve postavljeni su spomenici. S desne strane postavljen je kip sv. Cecilije i natpis „Prigodom Svete jubilarne godine 1925.“, a s lijeve strane kip sv. Jeronima i natpis „Prigodom tisućgodišnjice Hrvatskoga Kraljevstva 1925.“ Za ovogodišnju proslavu obnovljeni su spomenuti kipovi i natpisi.

Na misi je pjevalo HKPD „Jelačić“ pod ravnanjem prof. Vesne Kesić, i to uglavnom skladbe uglazbljene u Petrovaradinu od kompozitora Petrovaradinaca Franje Štefanovića i Stanislava Prepreka.

Nakon svete mise održan je prigodni molitveni i kulturni program. Župna zajednica predvođena župnikom molila je Molitvu Jubileja koju je napisao papa Franjo. Svečano je otpjevana cijela pjesma „Do nebesa nek' se ori“. Svečanost je završena  pjesmom „Bože živi blagoslovi“, koju je napisao Petar Preradović a uglazbio Ivan. pl. Zajc.

Nakon prigodnog programa nastavljeno je prijateljevanje na domjenku u župnom dvorištu, koje su pripremili domaćini.

Tekst: Kristina Štimac

Fotografije: Filip Goldberger

Nakon proslave crkvenog goda, Male Gospe, u ovoj srijemskoj župi, sada već duži niz godina organizira se Obiteljski dan

NOVI BANOVCI (TU) - U želji da se obitelji okupe te mole za sigurnost, blagoslov, vjeru i ove godine organiziran je Obiteljski dan.  Sudjelovale su dvije župe, Inđija i Novi Banovci, a pozivane su kako župljani tako i obitelji svih drugih župa. Susret je započeo svetom misom. Župnik Milekić je U propovijedi potaknuo obitelji i Crkvu kao obitelj „da više otvorimo oči na događanja u svijetu, koja svakako utječu na obitelj, odgoj djece, njihovu sigurnost. Roditeljstvo je u sebi predivna i snažna odgovornost. U Bogu se jedino možemo oblikovati kao pojedinac a onda i kao živi član svog doma. Ne prebacujmo terete jedni na druge, nego u zajedništvu budimo pred Bogom. U Crkvi, Kristovoj obitelji neka Duh ispunja srca, oblikuje misli i stav. Čuvajmo se lažnog sjaja koji nam se nudi jer vodi stranputicom. Nije sve od Boga ako prihvaća većina.“

Na koncu mise je uslijedio blagoslov obitelji i djece. Posebno se molilo za blagoslovljen početak nove školske godine.

Poslije mise organiziran je zajednički ručak, osvježenje, druženje i razgovor. Za najmlađe su pripravljene razne prigodne igre u dvorištu, badminton, nogomet, pikado kao i još mnogo toga, te svakako balon za skakanje, koji je svake godine najmlađima poseban doživljaj.

Zajedništvo je trajalo do kasno popodne. Sudionici su se vratili domovima s još jednim lijepim sjećanjem na druženje i zajedničku molitvu.

Proslavljen blagdan Uzvišenja Svetog Križa u kapeli samostana Milosrdnih sestara sv. Križa

SR. MITROVICA (TU) - U samostanskoj kapelici samostana Milosrdnih sestara sv. Križa u Sremskoj Mitrovici svečano je obilježen blagdan Uzvišenja Svetog Križa, koji za Milosrdne sestre sv. križa ima veliko značenje kao glavni blagdan i simbol njihove karizme - ljubavi prema Bogu i čovjeku.

Misu je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, uz sudjelovanje velikog broja vjernika koji su se okupili u kapeli, ali i oko nje, po drugim prostorijama kao i na dvorištu, da zajedno proslave ovaj značajni blagdan i podrže dragocjeni rad sestara te im zahvale za njihovo služenje i prisutnost. Biskup je u propovijedi istaknuo važnost križa kao simbola vjere, nade i pobjede života nad smrću, te pozvao vjernike da u svakodnevnim izazovima pronađu snagu u Kristu.

Tokom mise mons. Svalina je utkao u molitve sve pokojne sestre sv. Križa, koje su u posljednjih 100 godina služile u Srijemskoj biskupiji i Župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, te na klraju mise osobito zahvalio sestrama ove provincije na svemu što su činile kroz povijest te čine i danas za ovu zajednicu.

Nakon mise, vjernici su nastavili druženje u dvorištu samostana uz smjeh, piće i okrijepu, osjetila se toplina i radost zajedničkog slavlja. Topla atmosfera zajedništva i molitve je podsjetila da vjera povezuje ljude, bez obzira na svakodnevne brige i poteškoće.

Proslava blagdana Uzvišenja Svetog Križa u Sremskoj Mitrovici pokazala je da duhovne vrijednosti i danas imaju snažno i veliko značenje, te da zajednica živi i raste kroz vjeru, molitvu i međusobnu podršku.

29. Međunarodni kongres Renovabisa održan je od 9. do 11. rujna u Katoličkoj akademiji u Berlinu pod nazivom „Nepovredivo i ranjivo. Ljudsko dostojanstvo između univerzalnog zahtjeva i društvenih linija sukoba u Europi“. Na kongresu su sudjelovali i generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić te ekonom Petar Dujić.

BERLIN (IKA) - Kongres je okupio više od 200 sudionika iz 26 zemalja – predstavnika Crkve, znanosti, politike i civilnog društva. Cilj kongresa bio je produbiti razumijevanje ljudskog dostojanstva, osvijetliti njegove suvremene izazove te osnažiti svijest o odgovornosti svih društvenih aktera za njegovo očuvanje.

Sudionike kongresa pozdravio je glavni ravnatelj Renovabisa Thomas Schwartz. Nakon njega okupljenima se obratio predsjednik Akcijskog vijeća Renovabisa berlinski nadbiskup Heiner Koch. U govoru je naglasio važnost tog susreta kao mjesta susreta i dijaloga između Istoka i Zapada.

Uslijedilo je predavanje profesorice socijalne etike s Katoličkog sveučilišta u Beču Ingeborg Gabriel. U izlaganju je podsjetila na odgovornost „pred Bogom i ljudima“ iz preambule njemačkog Ustava te upozorila da je ljudsko dostojanstvo danas sve više ugrožen ideal.

Zatim je predavanje održao parlamentarni državni tajnik u Saveznom ministarstvu za gospodarsku suradnju i razvoj Johann Saathoff. Naglasio je da živo civilno društvo brani slobodu, demokraciju i dostojanstvo, a ono počinje na lokalnoj razini. Ono što se odluči na saveznoj razini, mora se živjeti i oblikovati lokalno.

Prisutnima se internetskim putem obratila ukrajinska pravnica, dobitnica Nobelove nagrade za mir i predsjednica Centra za građanske slobode iz Kijeva Oleksandre Matviichuk. U izlaganju „Hrabrost za dostojanstvo“ podijelila je svjedočanstva iz ratom pogođene Ukrajine. Ključna poruka njezinog izlaganja je bila da „obični ljudi mogu učiniti izvanredne stvari“.

Drugoga dana kongeresa, u jutarnjem dijelu održana je diskusija o temi potpomognutog samoubojstva na kojoj su sudjelovali profesor moralne teologije na Sveučilištu u Ljubljani Roman Globokar, bioetičarka i osnivačica perinatalnog hospicija „Otisak života“ u Lavovu s. Giustina Olha Holubets, umirovljeni redoviti profesor filozofske etike i filozofije kulture Jean-Pierre Wils i profesor teološke etike na Katoličkoj visokoj školi za socijalni rad u Berlinu i direktor Berlinskog instituta za kršćansku etiku i politiku Andreas Lob-Hüdepohl.

Prof. Globokar se osvrnuo na situaciju u Sloveniji gdje se većina građana zalaže za pravo da sami odrede trenutak svoje smrti, dok je istovremeno palijativna skrb u toj zemlji nedostatna. Globokar je pozvao na uspostavu pouzdane mreže pratnje i skrbi na kraju života. Sestra Giustina je rekla da se ta rasprava trenutačno gotovo i ne vodi, budući da su u Ukrajini drugi izazovi preveliki.

Nakon diskusije uslijedio je rad u grupama u kojima se raspravljalo i razgovaralo o različitim temama. Dan je završio svečanom misom u novoobnovljenoj berlinskoj katedrali svete Hedwige. Berlinski nadbiskup Heiner Koch predslavio je euharistijsko slavlje u koncelebraciji mnogih svećenika i nekoliko biskupa među kojima je bio i apostolski nuncij u Njemačkoj Nikola Eterović. Mons. Koch je u propovijedi naglasio dostojanstvo ljudske osobe. „Čovječe, velik si, ne zato što si sam sebe učinio velikim, nego zato što si od samoga početka i zauvijek darovan i obdaren od Boga“, istaknuo je nadbiskup. „Veliki smo jer živimo od njega i po njemu. U tome je dostojanstvo i veličina svakog čovjeka: ljubljeni smo i s njim živimo kao ljubljeni. To nije veličina stečena borbom, zahtijevana ili nametnuta drugima, nego dostojanstvo koje proizlazi iz naše povezanosti s Kristom i Bogom, i s njim – i u njemu – i jedni s drugima“, dodao je.

Posljednjeg dana 29. Međunarodnog Renovabis kongresa održana su jutarnja izlaganja o temi „Od slike do stvarnosti – glasovi o ljudskom dostojanstvu iz srednje, istočne i južne Europe“. Predstavnici iz Bugarske, Armenije i Ukrajine iznijeli su konkretne situacije i izazove s kojima se njihova društva susreću u kontekstu očuvanja ljudskog dostojanstva. U nastavku programa održana je i panel-diskusija pod nazivom „Budućnost ljudskog dostojanstva u Europi – uloga Crkve u rješavanju hitnih pitanja“, u kojoj su sudionici raspravljali o aktualnim izazovima i odgovornosti Crkve u suvremenom europskom kontekstu.

Kongres je zaključen govorima ravnatelja Renovabisa Thomasa Schwartza te berlinskog nadbiskupa Heinera Kocha. Na trodnevnom kongresu sudjelovali su brojni znanstvenici, predstavnici Crkve, politike i civilnog društva. Među njima je bilo i desetak sudionika iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta Željko Tanjić, ravnatelj Hrvatskog Caritasa fra Tomislav Glavnik, ravnatelj Caritasa Bosne i Hercegovine mons. Tomo Knežević i ravnatelj Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu Tomislav Markić.

Renovabis je inicijativa solidarnosti njemačkih katolika s narodima srednje i istočne Europe. Osnovana je u ožujku 1993. na prijedlog Središnjeg odbora njemačkih katolika, pod okriljem Njemačke biskupske konferencije. Od osnutka do kraja veljače 2025., Renovabis je podržao 29.914 projekata ukupne vrijednosti 899 milijuna eura, pomažući brojnim zajednicama diljem Europe.

Izvor: www.ika.hr

Fotografije: IKA/TU