PROSLAVLJENA SVETA ANA, MAJKA BLAŽENE DJEVICE MARIJE – CRKVENI GOD U LAĆARKU. BLAGOSLOVLJENO NOVO MISNO RUHO I OLTARNO ZVONO

LAĆARAK (TU) – U ponedjeljak, 26. sprnja 2021., župljani župe Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije, svečanim euharistijskim slavljem u 9. 30 sati, proslavili su svoju nebesku zaštitnicu. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup, uz koncelebraciju preč. Marka Kljajića, župnika iz Surčina, vlč. Ivice Živkovića, župnika iz Hrtkovaca, o. Darka Raca, župnika grkokatoličke župe u Bačincima, vlč. Dušana Milekića, župnika iz Inđije i vlč. Ivice Zrno, domaćeg župnika.

ŽUPA MARADIK PROSLAVILA SVOJU NEBESKU ZAŠTITNICU

MARADIK (TU) – U ponedjeljak, 26. srpnja 2021., župljani župe Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Maradiku, proslavili su svoju nebesku zaštitnicu.

PROSLAVA SVETE ANE U SOTU

SOT (TU) – Vjernici iz Sota na blagdan sv. Joakima i Ane imaju svoj zavjetni dan

KRŠTENO TREĆE DIJETE OBITELJI BERTIĆ IZ VAŠICE

VAŠICA (TU) – Mala Anastasija je krštena u nedjelju, 25. srpnja, u župnoj crkvi u Šidu

PRIKUPLJANJE POMOĆI ZA NASTRADALE OD POPLAVA U NEMAČKOJ I BELGIJI

Poštovani,

IZLAGANJA 2. DANA ZNANSTVENOG SKUPA „ĐAKOVAČKO-OSJEČKA CRKVENA POKRAJINA: POVIJESNO–PRAVNO–PASTORALNI ZNAČAJ NJEZINOG OSNUTKA“

13. srpanj 2021.

ĐAKOVO (TU) – Drugoga dana znanstvenog skupa na temu „Đakovačko-osječka crkvena pokrajina – Povijesno-pravno-pastoralni značaj njezinog osnutka“, u srijedu, 7. srpnja, kojeg su organizirali KBF u Đakovu Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku, Đakovačko-osječka nadbiskupija, Požeška biskupija i Srijemska biskupija, održano je osam predavanja, koja su se bazirala na crkveno-pravnim i liturgijsko-pastoralnim poveznicama.

 

Okupljene je na početku pozdravio Josip Miletić, zamjenik župana osječko-baranjskog Ivana Anušića. Pozdravljajući uime župana i u svoje osobno ime, izrazio je radost što može nazočiti ovom skupu i poslušati važna predavanja. „Još je važnije da smo zajedno, da pokazujemo zajedništvo i uvjeren sam da zajedno možemo puno napraviti. U vašem radu imate podršku župana. Važno je svakodnevno se educirati i biti okrenuti Bogu i vjeri jer to je ono što nas nosi iz dana u dan“, rekao je g. Miletić, zahvaljujući organizatorima na pozivu.

 

„Od Bosanske biskupije do Đakovačko-osječke nadbiskupije“

Prvo izlaganje na temu „Od Bosanske biskupije do Đakovačko-osječke nadbiskupije“ održao je doc. dr. sc. Grgo Grbešić. Istaknuo je najvažnije događaje i osobe u povijesti Đakovačko-osječke nadbiskupije, prvotno Bosanske biskupije, koja je osnovana između 1060. i 1075. godine u Brdu kod Sarajeva. Bosanski biskupi su prešli u Đakovo oko 1250. Krajem 14. stoljeća bosanski biskup je gotovo izgubio ovlasti nad biskupijom južno od rijeke Save. Pad Bosne 1463. kao i pad Slavonije 1536. pod tursku vlast presudni su događaji u povijesti Bosanske biskupije. Oslobođenjem Slavonije od Turaka godine 1687. Bosanska biskupija je u duhovnom i materijalnom smislu gotovo krenula od nule. U teritorijalnom smislu zauzimala je Đakovo i mali prostor oko Đakova. U 18. stoljeću proširivala je svoje granice, a broj vjernika je porastao sa 35.000 na 100.000. Ujedinjenjem sa Srijemskom biskupijom god. 1773. mijenja naziv u Bosansku ili Đakovačku i Srijemsku biskupiju. Najveći bosanski biskup bio je J. J. Strossmayer. Predavač je ukazao na razdoblje Domovinskoga rata koje je biskupiji donijelo velike ljudske žrtve i materijalna razaranja te podsjetio na 2008. godinu, kada se Srijemska biskupija osamostaljuje, a Đakovačka ili Bosanska biskupija dobiva naziv Đakovačko-osječka nadbiskupija.

 

Razlozi i značenje sjedinjenja Đakovačke i Srijemske biskupije

„Razlozi i značenje sjedinjenja Đakovačke i Srijemske biskupije“ bila je tema izlaganja dr. sc. Eldine Lovaš. U sažetku njezina izlaganja stoji kako je godina 1773. bila od velikog značaja za daljnji razvoj i buduću povijest Bosansko-đakovačke biskupije i Srijemske biskupije. Papa Klement XIV. – prema prijedlogu Marije Terezije – donosi odluku o sjedinjenju spomenutih biskupija u jednu pod nazivom Đakovačko-srijemska biskupija sa sjedištem u Đakovu. Za njezinog prvog biskupa imenovan je Matija Franjo Krtica. U izlaganju je stoga u osnovnim crtama prikazala značenje sjedinjenja Đakovačke i Srijemske biskupije, a naglasak je stavila na razloge sjedinjenja koji su navedeni u Universi orbis Ecclesiis-u pape Klementa XIV. i na to kakva je bila reakcija biskupā susjednih biskupija (pečuškog, kaločkog) na prijedlog sjedinjenja.

 

Povijest i značenje Požeškog kaptola

Doc. dr. sc. Marko Jerković potom je izlagao na temu „Povijest i značenje požeškog Kaptola. Temelje svojoj institucionalno-društvenoj ulozi u srednjovjekovnome periodu požeški su kanonici postavili već tijekom 13. stoljeća. Kaptol tada djeluje kao „vjerodostojno mjesto“, odnosno institucija koja osim o dijecezansko-duhovnim pitanjima brine i o privatno-pravnim poslovima slavonskoga društva. Stalan kontakt s Papinskom i Kraljevskom kurijom omogućava, nadalje, požeškim kanonicima upoznatost s reformnim ciljevima definiranima na najvišoj crkvenoj i političkoj razini. U tom smislu Požeški kaptol djeluje i kao spona koja povezuje dvije kulture – lokalnu slavonsku i općeeuropsku, odnosno univerzalnu kršćansku kulturu. Kako bi se prikazala društvena uloga Požeškoga kaptola, izlagač je analizirao vrste i opseg djelatnosti srednjovjekovnih požeških kanonika te oblike komunikacije s drugim crkvenim, ali i svjetovnim institucijama. Svojim izlaganjem dr. sc. Jerković nastojao je smjestiti istraživačke rezultate u šire historiografsko-sociološke teorijske koncepte o institucionalnoj komunikaciji te razmotriti na koji je način uključenost Požeškoga kaptola u reformne planove Papinske i Kraljevske kurije utjecala na razvoj kolektivnog identiteta kanonika i na njegovo institucionalno profiliranje.

 

Požeška biskupija: povijesno-pastoralni razlozi njenog osnutka

Uslijedilo je predavanje mr. sc. Josipa Krpeljevića na temu „Požeška biskupija: povijesno-pastoralni razlozi njenog osnutka“. Istaknuto je kako je utemeljenje Požeške biskupije događaj od iznimne važnosti za Katoličku Crkvu na prostorima istočne Hrvatske i taj događaj valja promatrati u kontinuitetu bogate baštine kršćanske vjere i kršćanstvom prožete kulture ljudi s ovih prostora, kao i određenih ustanova po kojima su biskupi, osobito F. Thauzy i A. Alagović, te drugi pastoralni djelatnici, napose franjevci i isusovci vršili evanđeosko poslanje. U prvom dijelu izlaganja donesen je kratki povijesni prikaz najznačajnijih događaja i osoba: od prvoga pisanog spomena grada Požege 1227., preko razdoblja pod osmanlijskom vlašću, obnove nakon oslobođenja od te vlasti i svojevrsnog procvata vjerskog i kulturnog života u 18. st. po odgojno-obrazovnom djelovanju te izazova s kojima se Crkva suočavala u posljednja dva stoljeća sve do spomenutog utemeljenja Požeške biskupije. U drugom dijelu iz tih se povijesnih događaja iščitavaju znakovi vremena i naznačuju pastoralni razlozi koji su doveli do toga da se od jednog dijela Zagrebačke nadbiskupije osnuje nova biskupija sa sjedištem u Požegi. Ti su razlozi temelj nade da će osnivanje Požeške biskupije evangelizacijskom poslanju Crkve dati novi zamah i snagu.

 

Kanonsko-pravni status Srijemske biskupije u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini

Mr. sc. Mato Mićan izlagao je na temu „Kanonsko-pravni status Srijemske biskupije u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini“. Podsjetio je na osamostaljenje Srijemske biskupije 2008. godine, kada je ista podređena kao sufraganska novoosnovanoj metropolitanskoj pokrajini Đakovačko-osječkoj. Kao što su 1773. godine potrebe Crkve diktirale sjedinjenje dviju biskupija, tako su nove prilike zahtijevale njihovo odvajanje i razrješenje personalne unije, bez povrede integriteta pojedine od njih te su u trenutku razdvajanja Đakovačko-osječka nadbiskupija i Srijemska biskupija 10. prosinca 2008. potpisale Konvenciju o uzajamnim obvezama i pravima: 1. Granice biskupija; 2. Sjedište biskupije, stolna crkva i rezidencija biskupa; 3. Podjela biskupije na župe i dekanate; 4. Svećenici i njihova biskupijska pripadnost; 5. Vremenita dobra i materijalno uzdržavanje svećenika i župa; 6. Bogoslovno sjemenište u Đakovu i Međubiskupijsko sjemenište u Zagrebu; Svećenički dom; 7. Kulturna dobra, arhiv i knjižnica. Vrhovni sud Apostolske signature odobrio je osnivanje Međubiskupijskog suda prvoga stupnja u Đakovu za Đakovačko-osječku nadbiskupiju te biskupije Požešku i Srijemsku, a prva sjednica svih članova održana je 3. travnja 2014. – naglasci su predavanja mr. sc. Mićana.

 

Prožimanja državno-pravne i crkvene jurisdikcije u Srijemu od polovice 19. stoljeća do danas i poimanje jurisdikcije u SPC-u: neka otvorena pitanja

„Prožimanja državno-pravne i crkvene jurisdikcije u Srijemu od polovice 19. stoljeća do danas i poimanje jurisdikcije u SPC-u: neka otvorena pitanja“ tema je o kojoj je izlagao dr. sc. Mario Jareb, znanstveni savjetnik. Izlaganje je temeljio na raščlambi državno-pravnog položaja Srijema (Srijemske županije) u sklopu nekadašnje Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije od druge polovice 19. stoljeća do današnjeg položaja istočnoga Srijema kao dijela Republike Srbije i suodnosa toga položaja sa ustrojem Katoličke Crkve. Pritom su u obzir uzeti podatci o etničkoj i jezičnoj pripadnosti vjerničkog puka na prostoru današnje Srijemske biskupije kao temelja tradicionalne povezanosti s ostalim područjima Srijema i Slavonije kao dijelova današnje RH. U tom smislu izlagač je razmotrio povezanost s današnjom Đakovačko-osječkom nadbiskupijom kao crkvenom pokrajinom, naglasivši kako je Nadbiskupija tradicionalno i logično središte katolika današnje Srijemske biskupije. S obzirom na današnju državno-pravnu podijeljenost Srijema na dvije države, posebna pozornost u izlaganju posvećena problematici uređenja područja biskupija koje su nekada činile istu državno-pravnu cjelinu, no unatoč trenutnim državnim granicama su po tradicijama i po sastavu vjerničkoga puka upućene na blisku povezanost s nekadašnjim biskupijskim središtima. S obzirom na doticaj Katoličke crkve u Srijemu sa Srpskom pravoslavnom crkvom potrebno je raščlaniti problematiku jurisdikcije te Crkve, posebice u odnosu na njezinu teritorijalnu podjelu eparhija i mitropolija na hrvatskom i srpskom državnom i etničkom području.

 

Kult svetoga Dimitrija

Izv. prof. dr. sc. Zvonko Pažin potom je izlagao na temu „Kult svetoga Dimitrija“. Sveti Dimitrije zaštitnik je Srijemske biskupije, a danas je nedvojbeno da je on bio đakon i mučenik sirmijske Crkve, iako se stoljećima vjerovalo da se radi o solunskom mučeniku. Sirijski martirologij i Jeronimov martirologij spominju liturgijsko slavlje sirmijskog đakona Dimitrija zajedno s drugim mučenicima. 

Međutim, uskoro se Dimitrije spominje ne više kao đakon, nego kao rimski prokonzul u Solunu. U kasnijim se martirologijima Dimitrije pojavio i kao rimski mučenik. To se zbilo zato što je Sirmij u 5. stoljeću postao nesiguran grad zbog upada barbarskih plemena, pa je Leoncije, prefekt Ilirika dao prenijeti Dimitrijevo tijelo iz Sirmija u Solun. Danas se svi stručnjaci slažu da se ovdje radi samo o jednom mučeniku – đakonu Dimitriju iz Sirmija, mučenom 9. travnja. Kult sv. Dimitrija širio se ne samo na Istoku nego i na Zapadu. Liturgijski spomen Sv. Dimitrija susrećemo u vlastitim misalima iz 18. st. Najstariji proprij Đakovačke i Srijemske biskupije iz 1807. donosi spomen sv. Dimitrija za dan 26. listopada. Spominje ga i Vlastiti časoslov iz 1839. koji napominje da je Dimitrije zaštitnik Srijemske biskupije. Mise u čast sv. Dimitrija nalaze se u svim kasnijim Vlastitim misalima i Časoslovima Đakovačke i Srijemske biskupije.

 

„Sinodalni put srijemske Crkve u dijaspori“

Posljednje izlaganje stručnoga skupa na temu „Sinodalni put srijemske Crkve u dijaspori“ izložio je Ivica Zrno, mag. theol. Podsjetio je kako Dekret proglašenja Izjava i odluka Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske nosi datum 6. srpnja 2008. Kako se sinodalni put odvijao u okvirima Đakovačke i Srijemske biskupije, a Srijemska biskupija se osamostalila 18. lipnja 2008., bilo je potrebno da se sinodske izjave posebno proglase za Srijemsku biskupiju, što je i učinjeno u Srijemskoj Mitrovici 6. srpnja 2008. 

Samim time Izjave i odluke Druge biskupijske sinode vrijede i za Srijemsku biskupiju. U svom izlaganju, u okviru govora o sinodalnom putu srijemske Crkve, osvrnuo se posebno na dio koji se odnosi na pastoralno djelovanje vezano uz vjernike laike, te pastoralne modele i mogućnosti vezane uz takvo djelovanje. Napose se osvrnuo na evangelizaciju odraslih (br. 22–36), kao i konkretnih primjera koji se mogu naći u okviru pastoralnog života i djelovanja u župama Srijemske biskupije. Naglasak je stavljen na govor o vjerničkom hodu prema primanju sakramenata te pojedinom modelu priprave za primanje sakramenata. Izlaganje je omogućilo uočavanje trajne pastoralne poveznice između Đakovačko–osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, kao i opravdanosti zajedničkog djelovanja koje se očituje kroz metropolijsko zajedništvo.

Oba dana simpozija, nakon dopodnevnih i poslijepodnevnih izlaganja razvijala se plodna rasprava u koju su se uključivali slušatelji i predavači.  

 Anica Banović

Izvor: djos.hr