Radujte se kršćani u Isusu sabrani!

Radostan je ovo dan Uskrsa. Uskrs je najveći, najstariji i najvažniji blagdan-svetkovina, sunce svih blagdana. Uskrs je naša sadašnjost i budućnost. Uskrs je temelj i sigurnost naše vjere, ispunjenje svih naših nada, dovršenje našega spasenja, potpuna pobjeda života nad smrću, dobra nad zlim, ljubavi nad mržnjom, praštanja nad osvetom, svjetla nad tamom i zlom grijeha, radosti nad tugom i uskrsnuća nad grobom.

Kristovo uskrsnuće je najveće čudo otkad postoji ova zemlja. Najveći događaj u povijesti ljudskoga roda. Svoje uskrsnuće je Isus toliko puta proricao, da bi dokazao svoje božansko poslanje. Uskrsnuće je temelj našega vjerovanja, ono na čemu počiva naša vjera. Uskrs je blagdan pobjede i života, radosti i mira.

Mi kršćani slavimo Uskrs, jer se nešto jedinstveno dogodilo u povijesti i danas se događa. Nije vjera u prazan grob, niti vjera u pojedinosti oko Isusovog uskrsnuća odlučujuća za naše slavljenje, to nam je opisano u Evanđelju. Mi slavimo ovaj blagdan, ovu svetkovinu, jer je jedan čovjek - «u svemu nama sličan, osim u grijehu» - pošao putem muke, umro i treći dan uskrsnuo.  Dogodilo se ovdje nešto jedinstveno. Bog je sam uskrsnuo ovog Isusa. Bog je sam time dao jedan znak, koji je trajno zapisan u povijesti čovječanstva i tu ostaje. Ovaj Isus iz Nazareta je zaista uskrsnuo - on živi. Muka je našla odgovor u Uskrslom. Zato se Uskrs odnosi na cijelo čovječanstvo, pogađa svakog od nas; posve svejedno da li u to vjeruje ili to negira ili o tome nikad nije čuo. Božje djelo nije samo značajno za dvije milijarde kršćana, nego za sve ljude.
Svojim uskrsnućem Isus je sebe dokazao, a nama je pokazao put u život da bez straha i sumnji možemo ići za njim, možemo živjeti s njime. On nam je pokazao kako bi trebali živjeti ovo milosno vrijeme i pretvarati svaki trenutak života u trenutak spasenja za sebe i svoju voljenu braću i sestre. Nama Uskrs pomaže shvatiti da smo nešto više nego samo obični ljudi. Mi smo uvjereni da sav naš život, sav naš rad, sve naše brige, tjeskobe, patnje, svakodnevni križevi i poteškoće imaju svoj puni i pravi smisao i neizmjernu vrijednost.

Uvjeren sam da smo se mi, koji se trudimo oko svog osobnog odnosa s Bogom ljubeći bližnjega, opredijelili za onaj pravi put i da smo na njemu ispunjeni i radosni. Pred nama, stoga, stoji zadaća svakoga dana ići u svoju Galileju, tj. ususret svom bližnjem u obitelji i drugdje. U iskrenom susretu s drugim u prilici smo iskusiti prisutnost Uskrsloga i njegovu brigu za nas. Onaj tko živi uskrsnuće i dopušta drugome da uskrsne iz smrti grijeha, nerazumijevanja, neprihvaćanja, predrasude i da pokaže svoje bolje lice, shvaća dubinu poruke koju sobom nosi Uskrs i može onda iz dubine svoga srca drugomu čestitati najveću kršćansku svetkovinu.

S tom vjerom Kristu idimo ususret jedni drugima i donosimo radost, mir, snagu i utjehu. A radost, mir, snaga i utjeha je dar Uskrsloga, kog smo tako potrebni i željni.

Neka nas slavljenje Uskrsa i uskrsnih blagdana potakne na još snažnije suobličenje Kristu, raspetom i uskrslom po djelima milosrđa i neka nas sve ispuni nutarnjim mirom, vedrinom srca i pogleda, te osnaži velikodušnošću. S tom željom, neka je milošću ispunjen i blagoslovljen Uskrs! Zato kličem: SRETAN USKRS!

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Cvjetnicu–Nedjelju Muke Gospodnove, 28. ožujka 2021. godine, svečano euharistijsko slavlje u katedrali–bazilici manjoj Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici predvodio je mons. Eduard Španović, župnikom srijemskomitrovački. Na euharistijsko slavlje, s početkom u 9.30 sati odazvao se lijepi broj vjernika.

Slavlje je započelo spomenom Isusovog slavnog ulaska u Jeruzalem – obredom blagoslova grančica. Ovaj čin je svjedočanstvo svijesti da spomenom svečanog Gospodinova ulaska u Grad Jeruzalem započinjemo Veliki i sveti Tjedan u kojem smo na osobit način pozvani na razmišljanje o Kristovoj spasenjskoj žrtvi. Nakon svečanog blagoslova grančica, te navještaja Evanđelja po Marku, nastavljeno je euharistijsko slavlje.

Kako i predviđa obred, naviještena je Muka Gospodina našega Isusa Krista. U Srijemskoj Mitrovici je već duga i neprekinuta tradicija da navještaj Muke Gospodinove bude pjevanjem, što se uspjelo čak i prošle godine, za vrijeme posebnih mjera vezanih uz pandemiju. Za istaknuti je da je napjev koji se koristi prilikom pjevanja Muke, originalno glazbeno vlasništvo srijemskomitrovačke župe, te tradicionalna glazbena baština koju su skladali srijemskomitrovački orguljaši. Upravo kroz ove dane, slaveći Gospodina, oživljava se vrijedna tradicija, koja se na taj način prenosi na mlađe generacije. Ista tradicija, oživljena je i ove godine kroz solističku izvedbu članova srijemskomitrovačkog župskog zbora, a pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić.

Mons. Eduard Španović, potičući okupljene vjernike na kvalitetnije shvaćanje Kristovog otkupiteljskog djela, pozvao je sve vjernike da dublje razmatraju Kristovu Žrtvu.

Danas, sestre i braćo, započinjemo svoj vjernički hod. Možemo reći danas, jer se nalazimo na početku Velikoga Tjedna. Kroz današnje Evanđelje po Marku slušat ćemo o Kristovoj Žrtvi za nas ljude i za naše spasenje. To je pokazatelj Božje ljubavi prema nama. Stoga bismo se trebali zamisliti nad vlastitim životima i načinu kako svjedočimo svoju vjeru. Vidimo kakvo je Božje djelo za nas. U duhu toga, trebamo si postaviti pitanje: Kako je Bogu uzvraćam? Znajmo cijeniti Kristovu Žrtvu i sve ono što čini za nas. Neka to ne budu puke riječi, nego iskreni životni stav, poručio je mons. Eduard Španović.

Večernje euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Ivica Zrno, pastoralni suradnik u srijemskomitrovačkoj župi. Govoreći o Muci Gospodinovoj, vlč. Ivica Zrno je naglasio vrijednost Kristova Križa i djela Spasenja koje po Križu dolazi.

Danas nam je prilika još jednom razmišljati o veličini i vrijednosti djela koje je Isus učinio za nas. Da, točno tako, za nas! Iz svega ovoga možemo vidjeti što je Bog spreman učiniti za svakoga od nas pojedinačno. Križ nam šalje jasnu poruku koliko nas Bog ljubi. Za svoje ljubljeno biće – čovjeka ništa Mu nije teško. Mjera Božje blizine prema nama je mjera pokazana Mukom i Križem. Ukoliko se želimo nazivati kršćanima i vjernicima, mi moramo biti toga svjesni. Evo nam još jednoga dana koji nam je podsjetnik na Boga i Božje djelo. Iskoristimo priliku koja nam se danas nudi. Neka se današnji dan ne završi bez zahvale Bogu. Istina to činimo i ovom presvetom Euharistijom, ali neka ne ostane samo na tome. Današnji nas dan potiče na jače promišljanje ovog Božjeg djela. Mudro će biti od svakog vjernika da taj poticaj prihvati, a bogu se još više zahvali, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Navještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista, bio je i ove godine u organizaciji mladih župljana srijemskomitrovačke župe, koji su se i ove godine rado aktivirali u euharistijskom slavlju. Na taj su način iskazali brigu za vlastitu župu, javno posvjedočili pripadnost Kristu Spasitelju i sačuvali vrijednu tradiciju svoje župe.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Davor Reves

Dragi svećenici!

Svi mi teško proživljamo i ove godine tešku situaciju epidemije izazvane korona virusom, osobito zbog manjeg broja vjernika na misnim slavljima i u svakodnevnom životu naših župa. Ipak, ne malakšimo duhom, nego ustrajmo u molitvi i radosnoj nadi, kako bismo mogli doživjeti blizinu Gospodina koji nas „tješi u svakoj našoj nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom utjehom kojom nas same tješi Bog“ (2Kor 1,4). Prihvatimo stoga i iskoristimo ovo vrijeme korizme kao prigodu za vlastito obraćenje i intenzivniji susret s Gospodinom.

Ovdje vam želim pružiti nekoliko uputa glede snalaženja tijekom ove situacije, kao i smjernice za proslavu Velikog tjedna i Uskrsa, sukladno Dekretu Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata i Apostolske pokorničarne, koje se odnose na ovu izvanrednu situaciju, a koje su bile primjenjene za Uskrsno vrijeme 2020. godine.

OPĆE UPUTE I OBAVIJESTI

• Odredbe o obustavi svih javnih bogoštovlja, koje su stupile na snagu 19.03.2020. u 12 sati, više nisu na snazi. Svakako se treba ubuduće pridržavati mjera propisanih od strane stručnog tima za ovu situaciju. Pojedine vjernike pripuštajmo sakramentima, a pozivamo sve vjernike koji ne mogu sudjelovati u slavljima da putem medija prate liturgijska slavlja, te da u svojim domovima više vremena posvete molitvi, kako osobnoj tako i zajedničkoj, kao i čitanju Svetog pisma.
• Sveta pričest se može podijeliti u svetoj misi a i kao popudbina i to na ruku, dok ostale vjernike potaknimo na duhovnu pričest, te ih uputimo na prigodne molitve za taj čin vjere. Nipošto nije dopušteno svetu pričest dijeliti izvan svete mise, pa ni na svetkovinu Uskrsa, osim na Veliki petak.
• Pojedinačne svete ispovjedi se preporučaju vjernicima svakodnevno prije ili poslije svete mise, a vjernicima koji bi se željeli ispovjediti, a ne mogu, preporučimo savršeno pokajanje, poučavajući ih da ono „oprašta lake grijehe, a postiže i oproštenje teških grijeha ako uključuje čvrstu odluku pristupiti sakramentalnoj ispovijedi, čim to bude moguće“ (KKK 1452). Ovdje podsjećamo da se posredstvom telefona i drugih sredstava komunikacije nikako i ni pod kojim uvjetima ne može podijeliti sakramentalno odrješenje grijeha.
• Zajedničke uskršnje ispovjedi mogu se održati tamo gdje je to moguće uz obdržavanje epidemioloških mjera i uz pomoć drugih svećenika.
• Opće odrješenje, za koje su vam biskupi u odredbama od 19.03.2020. pod točkom 7 dali ovlast, u sadašnjoj situaciji ipak nije provedivo. Naime, primjena općeg odrješenja pretpostavlja postojanje velike potrebe i istodobnu prisutnost većeg broja vjernika (usp. kan. 961-963), što u sadašnjim okolnostima nikako nije moguće, te ovdje pojašnjavamo da kod nas ne postoji stanje u kojem bi se mogla primijeniti navedena mogućnost.
• Bolesnička pomast neka se podjeljuje samo i isključivo u smrtnoj pogibelji, poštujući sve mjere opreza i zaštite od zaraze, a dovoljno je pomazanje samo na jednom dijelu tijela, pri čemu se može poslužiti i pomagalom (npr. štapićem za uši), uz izgovaranje propisane formule (kan. 1000).
• Obred sprovoda neka bude kratak, uz najvažnije molitve, čitanje samo jednog odlomka iz Svetoga pisma i bez homilije. Neka se obred po mogućnosti obavlja napolju. Kod prijave sprovoda podsjetimo rodbinu da na obredu može biti prisutno samo nekoliko najbližih članova obitelji pokojnika, što je također propisano zaključkom Vlade (Sl. glasnik RS 43, od 27.03.2020.), dok briga o poštovanju te preporuke spada na civilne vlasti, a ne na službenika crkve.
• Termini prvih pričesti i krizmi mogu se u župama odgoditi do daljnjeg, a novi termini će se blagovremeno moći odrediti.
• Obveza služenja mise „pro populo“ odnosno za narod (usp. kan 534) jednako važi za sve župnike i upravitelje župa, s tim da ukoliko na određenu nedjelju ili zapovijedani blagdan u biskupiji već ima primljenu vezanu nakanu, iznimno toj obvezi može udovoljiti koji drugi dan u tjednu.

VELIKI TJEDAN I USKRS

Hvalevrijedne su inicijative svećenika koji liturgijska slavlja prenose putem medija i interneta, te na taj način vjernicima omogućuju da se duhom uključe u liturgijska događanja. Pri tomu je važno paziti na dostojanstvo samoga slavlja, u čijem središtu nije celebrant nego Gospodin koga slavimo.

Cvjetnica

• Za Spomen Gospodnjeg ulaska u Jeruzalem neka se uzme treći oblik (usp. Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Dekret 154/20 od 25.03.2020. [u daljnjem tekstu: Dekret 154/20]), kako to donosi Rimski Misal (od br. 16 pa nadalje), a ukoliko ima grančica, one se mogu blagosloviti (br. 5 i 6) i poškropiti od oltara ili po crkvi, te se misa nastavlja pokajničkim činom.
• Ukoliko se grančice blagoslivljaju, neka se one poslije mise odlože na prikladno mjesto u crkvi ili ispred nje, kako bi ih vjernici – koji pojedinačno budu dolazili u crkvu – mogli uzeti i ponijeti kućama.

Misa posvete ulja

Misa posvete ulja će se slaviti ili na Veliki četvrtak ili na drugi dan već prema epidemiološkoj situaciji, a termin će u biskupiji biti naknadno određen (usp. Kongregacija za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, Dekret 153/20 od 19.03.2020. [u daljnjem tekstu: Dekret 153/20] i Dekret 154/20). U svakom slučaju svećenici će biti blagovremeno o tome obavješteni

Misa večere Gospodnje

• Za slavljenje Misa večere neka se ove godine slavi redovito.
• Pranje nogu i procesija na kraju mise neka se izostavi, a Svetootajstvo neka se ostavi u svetohraništu (usp. Dekreti 153/20 i 154/20). Neka svećenici prema mogućnostima odvoje vremena za „getsemansku uru“ odnosno za klanjanje.
• Oltar neka se ogoli, kako to predviđa Rimski misal (br. 19), te iznesu križevi, a oni koji ostanu u crkvi, ukoliko je moguće, neka se zastru.
• Večernju molitvu neka izmole oni svećenici koji ne budu u mogućnosti slaviti Misu večere Gospodnje.

Veliki petak

• Podsjetimo vjernike da je na ovaj dan strogi post i nemrs, a ove godine ga u ovoj teškoj situaciji uzmimo još ozbiljnije, te ga namijenimo za oslobođenje od pošasti zaraze korona virusom.
• Ukoliko bude mogućnosti da vjernici pojedinačno dođu u crkvu, omogućimo im da je nađu otvorenu, a na ulazu neka vidno bude istaknuto da unutra istovremeno bude onoliko osoba koje drže određenu distancu. Neka se križ nikako ne stavlja tako da ga vjernici mogu dodirivati ili ljubiti. Tamo gdje je to moguće neka se u predvečer pripravi „Božji grob“.

Služba Muke Gospodnje

U službi Muke Gospodnje, gdje postoje uvjeti da se ona dostojanstveno obavi, neka to bude uz obdržavanje epidemioloških mjera.

Večernju molitvu neka izmole oni svećenici koji nemaju mogućnosti dostojanstveno obaviti službu Muke Gospodnje, a namjesto Prošnji neka uzmu Sveopću molitvu iz obreda službe Muke Gospodnje.

Velika subota

Ukoliko je moguće neka crkva bude otvorena cijeli dan kako bi vjernici imali mogućnosti pojedinačno ući i pomoliti se.

Vazmeno bdjenje

• U Vazmenom bdjenju, gdje postoje uvjeti da se ono dostojanstveno proslavi, preporuča se da se izostavi paljenje vatre, nego upalivši uskrsnu svijeću i izostavivši procesiju, neka se navijesti vazmeni hvalospjev (Exsultet), a u Krsnoj službi neka se samo obnove krsna obećanja, blagoslovi zdenac (usp. Dekreti 153/20 i 154/20) i bez škropljenja puka. Može se podijeliti i sacrament krštenja gdje ima kandidata. Ostalo u bdjenju je prema rubrikama. Onamo gdje je običaj na kraju mise imati uskrsnu procesiju, ovaj put se i ona izostavlja.
• U župama gdje se običava blagosloviti jelo, neka se župnici pobrinu da blagoslov obave na prikladan način uz poštivanje sigurnosnih mjera.
• Službu čitanja neka izmole oni svećenici koji nemaju mogućnosti dostojanstveno proslaviti Vazmeno bdjenje, pri čemu se preporučuje da uzmu sva čitanja s njihovim hvalospjevima i molitvama iz Službe riječi obreda Vazmenog bdjenja.

Nedjelja Gospodnjega Uskrsnuća

Nedjelju Gospodnjega Uskrsnuća proslavimo prema redovitom rasporedu slavlja.

Draga braćo svećenici, iako je naše javno djelovanje zbog epidemije vrlo ograničeno, pozvani smo skrovito živjeti svoje svećeničko poslanje osobnom molitvom, razmatranjem Božje riječi i slavljenjem svete misne žrtve. Krijepimo se obilno tom duhovnom hranom, kako bismo u ovo vrijeme velike kušnje vjernicima i cijelom svijetu mogli pružati utjehu i nadu. Neka naše riječi ljudima donose mir, ulijevaju pouzdanje u Božju providnost i pružaju utjehu osobito onima, čije duše ovih dana tište tjeskoba i strah.

Neka sve nas duboko proživljavanje vazmenih otajstava učvrsti u zajedništvu. Ne zaboravimo, Gospodin nam i danas govori svakomu od nas i cijelomu čovječanstvu: Hrabro! Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta (usp. Mt 14,27. 28,20).

U tom duhu svima vama želim blagoslovljen Veliki tjedan i sretan Uskrs!

Vaš biskup

Mons. Đuro Gašparović

v.r. srijemski biskup

ODJEK SMRTI MAJKE AMADEJE U PROVINCIJALNOJ KUĆI U ĐAKOVU (Listić br. 5)

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. (Iv 12, 24-25)

Već smo duboko zašli u korizmu. Božja riječ, koju svakodnevno slušamo na našim euharistijskim slavljima, sve jasnije nam razotkriva tko je Isus i kako je velika i neizmjerna njegova ljubav prema nama. Evanđeoskim riječima o pšeničnom zrnu Isus otkriva da je On za svakog čovjeka, koji ga želi tražiti, skriveno zrno pšenice koje umire u zemlji, na križu. Sijati sjeme ljubavi ne samo riječima, već konkretnim i hrabrim primjerima, pokazala nam je životom blagopokojna majka M. Amadeja Pavlović. Slijedeći Isusa putem služenja, ona nam je živi primjer umiranja. To je i zapisala u svojim odlukama: Žrtvovati se za Njega, za Red, za sestre. Žrtvovati se do uništenja. Neću se štedjeti. Neću tražiti sebe. Zaboravit ću sebe. Ne računati sa sobom. Neću se tužiti noto govoriti o sebi. Ne računati sa sobom. Neću se tužiti niti govoriti o sebi, jedino pred Svetohraništem. Gospodine, daj da nikom ne zamjerim, da se ni na kog ne žalim kad se radi o mojoj osobi. Daj da budem tebi sličan. (Odluke duhovnih vježbi 1950. godine). Ljudska smrt, koliko je god teška za umirućega i njegove najbliže, otkriva nam pravu veličinu čovjeka. To se na poseban način očitovalo u času Isusove smrti. Kad je satnik vidio da Isus izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji." (Mk 14, 1-15, 47) U sljedećem tekstu vidjet ćemo kakav je bio odjek smrti majke M. Amadeje u provincijalnoj kući u Đakovu Svoje nakane majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

Nada joj je ispunjena i staze nam obasjava

Smrt majke M. Amadeje dogodila se neočekivano u zajednici sestara na Sušaku, u Rijeci, gdje je bila na zamjeni, dok tamo ne stigne novoimenovana kućna poglavarica. Za njezin povratak u Zagreb bio je određen 26. studenoga 1971. godine, a dan ranije na Sušak je stigla nova kućna poglavarica, s. Pelikana Galauner. Ali, toga jutra majka M. Amadeja nije se pojavila na molitvi. Kućna se poglavarica požurila pogledati što je s njom i zatekla je Majku u zadnjim časovima života. Dragi ju je Bog pozvao k sebi. Smrtni ostatci bili su još istoga dana prevezeni u Đakovo i sahranjeni u grobnicu provincijalnih poglavarica na Gradskom groblju. (usp. Nekrolog, 1971.)

Vijest o smrti Majke M. Amadeje sve je rastužila. Provincijalnom kućom razlila se bol, ali i radost zahvalnosti zbog prebogato ispunjena života. Iz oproštajnoga govora s. M. Zorke Kojaković (1917.-2013.) najbolje se vidi što je majka M. Amadeja značila za sestre: Jučer ujutro, 26. 11., prestalo je kucati veliko srce naše majke Amadeje. Bivša provincijala umrla je daleko od svoje provincijalne kuće, na Sušaku… Provincijalnu kuću ne možemo zamisliti bez majke Amadeje. I zato je ona sada tu. Tu među nama. Tu je da nam mrtva posvjedoči ono što je svojim životom uvijek svjedočila: da nam kaže kako je lijepo biti sav Božji. Živjeti svoj poziv. Biti prava sestra sv. Križa. Draga naša majko Amadeja, hvala ti! 46 godina neumornog rada za Provinciju, to je mnogo. Od toga 12 godina vodstva Provincije i to u najtežim vremenima još je više. Ali ono najviše, ono zašto nemamo prikladnih riječi da Ti izrazimo svoju zahvalnost, jest Tvoja ljubav, koja je poput sunca grijala sve nas, čitavu Provinciju. Ova kuća, ova naša redovnička zajednica, stoji danas ovdje, jer si je ti sačuvala! Čitava naša Hrvatska provincija, sa svim svojim sestrama i kućama, spomenik je Tvoje ljubavi, Tvoje hrabrosti i Tvoje žrtve. Majko naše Hrvatske provincije, hvala Ti! Nama pomogni zapaliti sve reflektore vjere kako bismo Tvoju odsutnost shvatili kao jednu pravu prisutnost. Majko Amadeja, izmoli nam jaku vjeru! Bdij nad vatrom ljubavi koju si s toliko srca polagala u naše temelje. Svojim divnim primjerom budi nam kao i do sada zvijezda vodilja! Slava našoj dragoj majci Amadeji! (In memoriam, str 7.-8.)

Pripremila: s. Meri Gotovac 

PETROVARADIN (TU) – U ponedjeljak, 22. ožujka 2021., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije.

Duhovnu obnovu je predvodio o. Marijan Steiner, isusovac koji je trenutno na službi u Beogradu.

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 10.00 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da i ova duhovna obnova bude donese obilje duhovnih plodova koji će nas osnažiti na hodu prema proslavi Kristova Uskrsnuća.

Predvoditelj duhovne obnove, o. Marijan Steiner pozdravio je okupljene svećenike, te se ukratko predstavio. Uvodnim riječima je, također, dao kratki impuls vezan uz duhovni susret i njegovo odvijanje. Obzirom da je korizmeno vrijeme, te da se svakim danom sve intenzivnije pripremamo za svetkovanje Vazma, najprikladnije je govoriti o križu i njegovu značenju za vjernički život.

Naš je vjernički život uvelike obilježen križem Kristovim. Niti ga možemo zamisliti bez križa, niti ga možemo odvojiti od križa. Kada razmišljamo o vjeri, bez križa ne ide. Vjeru stalno treba obnavljati, zalijevati da se ne osuši, da ne postane suha, besplodna. Tu nam uvelike pomaže križ. Cijelim životom, ali osobito kroz ovo vrijeme trebamo se trajno vježbati kako bismo bili što sličniji Kristu. I opet dolazimo do zaključka da bez križa ne ide.

Pogledajmo malo bolje o čemu nam govori ovo sveto vrijeme Korizme – pokora, obraćenje, popravljanje. Zato i možemo reći da smo u Korizmi više vezani za križ, muku i patnju. Smisao svega nije da se mučimo. Sve to treba promatrati u drugačijem svijetlu – ne smijemo se zadovoljavati s prosječnim, nego je potrebno uvijek težiti za višim.

U našim ljudskim životima trebamo iščitati realnost življenja, čak štoviše primijetiti životnu napetost između pripadati Bogu i robovati grijehu. A križ nam je jasna poruka o pripadanju Bogu. Križ nije lagan i tko ga želi nositi, tko želi Bogu pripadati mora biti svjestan da nije dovoljno imati vjeru u Boga nego je potrebno imati iskustvo Boga u svom životu. I to nas opet dovodi do križa. Zašto je važno iskustvo Boga? Jedino Bog može ispuniti sve praznine ili dubine mog života.

Ovdje bismo mogli govoriti o 3 različita križa koja stoje na Kalvariji. To je neotkupljeni križ, otkupljeni križ i otkupiteljski križ. Neotkupljeni križ je redovito taman. To je onaj lijevi razbojnik. Otkupljeni križ je u svijetlu, to je onaj desni razbojnik koji se pokajao. Otkupiteljski križ je križ Isusa Krista bez kojega bi za oba razbojnika udaljenost od Boga bila neizbježna, neke su od misli koje izrekao je o. Marijan Steiner pred okupljenim svećenicima.

Nakon voditeljevog izlaganja, svećenici su imali priliku izreći svoje razmišljanje ili dati opasku na neki od dijelova izlaganja, nakon čega je uslijedila zajednička molitva.

Ivica Zrno

Vjernici župe Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije u Čereviću svoga su zaštitnika  proslavili u petak, 19. ožujka 2021., svetom Misom u 11.00 sati.

ČEREVIĆ (TU) – Misno slavlje predvodio je vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, a u koncelebraciji su bili vlč. Ivica Čatić, župnik u Rumi, vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu i župnik domaćin vlč. Zdravko Čabrajac.

Od Boga odabran

Predsjedatelj slavlja, vlč. Ivica Živković, u homiliji je podsjetio vjernike na ulogu sv. Josipa u Isusovom životu, mada Evanđelje vrlo malo govori o njemu. Iako nije štovan u prvim kršćanskim vremenima, nego tek od Srednjega vijeka i to uglavnom u redovničkim krugovima, to ne umanjuje njegovu veliku ulogu u životu Sina Božjeg.

Isus ga je kao oca štovao i bio mu poslušan. Kao što je Blažena Djevica Marija odabrana među ženama, tako je sv. Josip odabran među ljudima da zove sinom Boga, koji je sve iz ničega stvorio. Bio je određen i da pred svijetom sačuva čast i dostojanstvo Marijino, koja je imala roditi Sina Božjega snagom Duha Svetoga…

Sveti Josip je odabran od Boga da bude poočim Sina Božjega, Njegov hranitelj i čuvar Svete obitelji. Makar nije bio tjelesni otac djeteta Isusa, nego samo zakonski, ipak Isusa prihvaća s ljubavlju i brigom, više nego i jedan otac rođeno dijete. S puno nježnosti je sv. Josip čuvao maloga Isusa, a da ga zaštiti vodio ga je čak u Egipat, kazao je vlč. Živković.

Zaštitnik sretne smrti

Propovjednik je u nastavku podsjetio vjernike i da je sv. Josip zaštitnik sretne smrti, te ispričao iskustvo jednoga biskupa u misijama.

Biskup je slučajno potražio prenoćište u jednoj kući, u kojoj je čovjek umirao, a koji se cijeli život molio sv. Josipu za sretnu smrt. Kćer umirućega bila je žalosna što će joj otac umrijeti bez Sakramenata i bez svećenika, a onda se sv. Josip pobrinuo da im biskup navrati u kuću, i njenoga oca pripravi za odlazak.

Sveta Crkva vjeruje da je sv. Josip zaštitnik sretne smrti te vjernike potiče da se mole sv. Josipu kao zagovorniku umirućih. Sveti Josip imao je veliku milost u času svoje smrti, jer je umro na rukama Isusa i Marije. Otada je postao pomoćnik na smrtnome času svakom kršćaninu koji mu se iskreno utječe. Neka sv. Josip bude zaštitnik naših obitelji i neka nas vodi u sretnu smrt, zaključio je vlč. Živković.

Župnik domaćin vlč. Zdravko Čabrajac se na kraju slavlja zahvalio prisutnim svećenicima, osobito predsjedatelju, kao i vjernicima, koji su, unatoč situaciji imali hrabrosti doći i proslaviti svoga nebeskoga zaštitnika. Posebnu zahvalu uputio je  zboru koji je uljepšao misno slavlje. Nakon svete Mise vjernici su ostali na kratkom druženju uz poštivanje epidemioloških mjera.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Fotografije: Ana Hodak