PREMINUO ISUSOVAC O. IVAN HANG

ZAGREB/IKA – Dana 16. lipnja 2021. preminuo je blago u Gospodinu isusovac o. Ivan Hang, u isusovačkoj zajednici na Fratrovcu, u 81. godini života, 45. godini redovništva i 40. godini svećeništva.

U SRIJEMSKOJ MITROVICI OBILJEŽEN DAN BLAŽENE MARIJE TEREZIJE SCHERER

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U srijedu 16. lipnja 2021., večernjim euharistijskim slavljem u 19.00 sati svečano je obilježen dan blažene Marije Terezije Scherer, suutemeljiteljice milosrdnih sestara Svetog Križa.

U LJUBI, ERDEVIKU I LAĆARKU PROSLAVLJEN SVETI ANTUN PADOVANSKI

LJUBA/ERDEVIK/LAĆARAK (TU) – U župama i crkvama srijemske biskupije na prigodan je način obilježen dan svetog Antuna Padovanskog, sveca svega svijeta.

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJEN SVETI ANTUN PADOVANSKI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim nedjeljnim euharistijskim slavljima u 9.30 i 19.00 sati obilježen je i sveti Antun Padovanski. Euharistijska slavlja slavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački.

U NIKINCIMA SVEČANO PROSLAVLJEN ZAŠTITNIK ŽUPE – SVETI ANTUN PADOVANSKI

NIKINCI (TU) – Župa Sveti Antun Padovanski, prezbiter i crkveni naučitelj u nedjelju, 13. lipnja 2021. svečano je proslavila svetog Antuna Padovanskog svog nebeskog zaštitnika.

Vijesti

U ZEMUNU OBILJEŽEN DAN DRŽAVNOSTI REPUBLIKE HRVATSKE

29. svibanj 2021.

ZEMUN (TU) – U četvrtak, 27. svibnja 2021., u župskoj crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije, u Zemunu slavljeno je euharistijsko slavlje za Domovinu. Povod euharistijskom slavlju je proslava Dana Državnosti Republike Hrvatske. Euharistijsko slavlje predslavio je fra Ilija Alandžak, župnik župe Sveti Antun Padovanski u Beogradu, uz suslavljenje preč. Marka Kljajića, župnika iz Surčina, vlč. Mihaela Sokola, župnika iz Beograda i župnika domaćina preč. Jozu Dusparu.

Euharistijskom slavlju je nazočio i njegova Ekscelencija, g. Hidajet Biščević, u zajedništvu s sa svojim suradnicima iz hrvatskog veleposlanstva.

 

 

 

Euharistijskom slavlju su, također nazočili g. Lazar Cvijin, predsjednik izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća (HNV); g. Nenad Prokić, savjetnik za humanitarna pitanja u Ambasadi Suverenog Malteškog reda u Republici Srbiji; gđa. Katica Naglić, upraviteljica Fondacije „Antun Gustav Matoš“ iz Beograda, te g. Mato Princip, predsjednik upravnog odbora iste fondacije, zatim gđa. Katarina Čeliković ispred Zavoda za kulturu Vojvođanskih Hrvata (ZKVH), gđa. Irena Obradović ispred Hrvatske čitaonice „Fisher“ iz Surčina i Branko Kajić ispred Zajednice Hrvata Zemuna „Ilija Okrugić“.

Euharistijsko slavlje je svojim pjevanjem, na osobit način, uzveličao Zbor „Sveta Cecilija“ župe Zemun.

Nakon euharistijskog slavlja je održan kratki kulturno–umjetnički program, koji su organizirali Društvo Hrvatske Mladeži Zemuna i Zajednica Hrvata Zemuna „ Ilija Okrugić“. Hrvatski zbor „Odjek“, otpjevao je dvije pjesme „Majko Naša“ i „Tvoja Zemlja“.  Gđa. Katarina Čeliković je, ispred Zavoda za Kulturu Vojvođanskih Hrvata, prezentirala novu monografiju „Identitet Srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine“, a nakon prezentacije, monografije su svečano uručene Hrvatima iz Zemuna, koji su, kao kazivači sudjelovali u izradi navedene monografije. Primjerak monografije je svečano uručen Veleposlaniku g. Hidajetu Biščeviću i preč. Jozi Duspari.

U svojoj zahvalnoj riječi preč. Jozo Duspara je podsjetio veleposlanika g. Hidajeta Biščevića na njegove riječi iz prošlogodišnjeg pozdrava upućenih Hrvatima u Zemunu. Tom prilikom je obećao da će se u potpunosti zalagati za pomoć Hrvatima u rješavanju njihovih problema na raznim poljima života, a posebno za olakšanje dobivanja hrvatskog državljanstva , jer mnogi Hrvati u Zemunu i drugim hrvatskim mjestima nisu riješili to pitanje iz straha koji oni trajno nose sa sobom.

Organiziranje ovog skupa je potpomognuto od strane Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Tekst: Petar Dujić/Ivica Zrno

Fotografije: Petar Dujić

DELEGACIJA CARITASA BOLZANO BRESSANONE U POSJETU SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

26. svibanj 2021.

PETROVARADIN (TU) – Od nedjelje do utorka, 23.–25. svibnja 2021., Srijemsku biskupiju i Biskupijski Caritas „Srijem“, posjetili su članovi delegacije Caritasa Bolzano–Bressanone, predvođeni ravnateljem Paolom Valenteom i koordinatorom Fabiom Molonom. Tijekom posjete, delegacija je u pratnji ravnatelja biskupijskog Caritasa „Srijem“ Joze Duspare i koordinatora Petra Dujić, posjetila nekoliko mjesta gdje se realiziraju projekti koje financira Caritas Bolzano–Bressanone/Bozen–Brixen.

Prvog danas posjete, na svetkovinu Duhova, prisustvovali su euharistijskom slavlju, koje je slavio vlč. Božidar Lusavec, župnik župe Sveta Ana, Majka Blažene Djevice Marije u Maradiku i upravitelj doma Sveta Elizabeta. Nakon euharistijskog slavlja posjetili su Dom Sveta Elizabeta, gdje su se kroz razgovor s korisnicima doma upoznali s načinom rada doma, te su se od samih korisnika imali priliku upoznati s raspoloženjem korisnika i župljana. Korisnici su im izrazili svoje zadovoljstvo poradi osjećaja kako sada osobe bez adekvatnog smještaja imaju dom u svojoj zajednici. Članovi delegacije su izrazili zadovoljstvo održavanjem doma pokazavši, te su istaknuli vrijednost pomoći osobama koje su u potrebi. Također su izrazili radost jer su, na taj način, mogli pomoći Srijemsku biskupiju na čijem teritoriju je izgrađen dom. 

Župnik i upravitelj Doma vlč. Božidar je pozvao goste na domjenak koji su pripravili njegovi suradnici. Nakon domjenka, uslijedio je sastanak sa vlč. Ivicom Damjanovićem, ravnateljem Caritasa Srbije i ravnateljem Caritasa Srijem, preč. Jozom Dusparom gdje se razgovaralo o daljem angažiranju Caritasa Bolzano–Bressanone na ovom projektu.  Iste večeri po povratku u Zemun, delegacija je prisustvovala ekumenskom koncertu i susretu zborova različitih kršćanskih zajednica u Crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu.

Ponedjeljak 24. svibnja 2021. Bio je rezerviran za posjetu prihvatnim centrima Adaševci i Principovac, gdje su se upoznali s aktivnostima koje Cartitas Srijem realizira u okviru pomoći migrantima i lokalnom stanovništvu.  Nakon posjete centrima, posjetili su i volonterski tim kućne njege u Šidu. Radi se o projektu kojeg Caritas Bolzano–Bressanone podržava već duži niz godina, a usmjeren je prema starim i nemoćnim osobama. Kroz posjete osobama u potrebi, imali su prilike još jednom uvjeriti se u potrebu ovih projekata na prostoru Srijemske biskupije. Posjeta je završena susretom sa župnikom Mihailom Režakom, u grkokatoličkoj župi u Šidu.

U utorak 25. svibnja 2021. posjetili su Biskupa ordinarija, msgr. Đuru Gašparovića, koji je delegaciji Caritasa Bolzano–Bressanone svečano uručio zahvalnice za 20 godina suradnje na raznim projektima, kao i oproštajni poklon za koordinatora g. Fabia Molona, koji za mjesec dana odlazi u mirovinu.

Mons. Đuro Gašparović i preč. Jozo Duspara, zahvalili su se Caritasu Bolzano–Bressanone na 20 godina nesebične pomoći ljudima koji su u potrebi, a žive na području Srijemske Biskupije, kao i na velikom trudu i zalaganju g. Fabia Molona. Uz izraze zahvale za sve do sada učinjeno zaželili su mu sve najbolje u mirovini, te poručili da je uvijek dobrodošao i drag gost u Srijemskoj biskupiji.

Delegacija je obišla i nekoliko mjesta gdje se svake godine dijeli ogrjevno drvo za siromašne i stare osobe, koje žive s minimalnim primanjima te im je ova pomoć uvijek dobrodošla.

Tekst: Petar Dujić/Ivica Zrno

Fotografije: Petar Dujić

ČUDESNO OZDRAVLJENJE NA TEKIJAMA – SVJEDOČANSTVO ADAMA DROZDEKA

26. svibanj 2021.

PETROVARADIN (TU) – Adam Drozdek, rodom iz Novog Slankamena kao dječak doživio je čudesno ozdravljenje u svetištu Majke Božje Tekijske. Sa svojim roditeljima je 1969. godine odselio u Ameriku, ali je uvijek želio vratiti se i posjetiti ovo svetište još jednom. Prije par godina, točnije 2019., posjetio je Tekije i vlč. Ivanu Rajkoviću posvjedočio o čudu koje je doživio.

Rođen sam 19. prosinca 1954. godine, od oca Gregora i Majke Helene Drozdek Jaroš, započinje svoje svjedočanstvo Adam Drozdek. Kada sam imao 5 ili 6 godina, nisam mogao hodati, jer sam se povrijedio. Pao sam s tavana i povrijedio leđa. Išao sam kod mnogih liječnika, pregledali su me najbolji liječnici u Jugoslaviji, čak i Titov doktor. Moj tata je bio njegov prijatelj i on je mene liječio. Poslije skoro godinu dana, rekao je mojim roditeljima da nema ništa od izlječenja, da mi kupe kolica te da ću tako živjeti. Moj tata to nikako nije mogao podnijeti. On je čuo za Tekije. Riješio je s mojim kumom Štefanom Jakub da me donesu tamo, jer su čuli da se tu Majka Božja ukazala. Tako smo došli u procesiji iz Slankamena. Išli su mnogi ljudi pješke, a ja sam sjedio u kolima. Bila je večer i spavali smo tamo. Točno u ponoć probudio sam se i zamolio sam tatu da me odnese u crkvu. Tata me je uzeo u ruke i odnio, stavio me pred oltar. Htio sam da me stavi na stepenice ispred oltara i on je to učinio. Počeo sam žarko moliti: 'Majko moja, pomozi mi!' Tada sam osjetio kako je nešto vruće prešlo preko mene i ja sam istrčao iz crkve. Kroz suze se prisjeća Adam svoga ozdravljenja te nastavlja: Od toga dana uzdam se čvrsto u Majku Božju.

Kako je to utjecalo na vašu rodbinu, roditelje, braću? Kako su reagirali kada ste se vratili sa hodočašća ozdravljeni?

Kada sam se na povratku kući pojavio iza jedne krivine i kada me je brat ugledao, a on je uvijek mislio da je kriv što sam ja pao i povrijedio se, nije znao što će od veselja. I majka je bila presretna. Iako su oni i prije bili vjernici, od toga dana sve je bilo drugačije. Moja tata je bio veliki vjernik, i mama isto. Svake se nedjelje u našoj kući molilo i čitala se Biblija. To je sve i na mene utjecalo, te sam poželio biti ministrant. Bio sam ministrant sve dok nismo otišli u Ameriku. Jako sam volio i našeg tadašnjeg župnika, svugdje sam išao s njim, i  na svaku sahranu, zvonio sam… Jako sam volio ići u crkvu. Svako jutro sam trčao na Misu, nisam mogao dočekati da budem ministrant. Išao sam i u blagoslov kuća, volio sam to. Bio sam i u Betlemašima.

Kako sada živite, nakon svega što se dogodilo?

Živim u Americi, u Minesoti. Imam suprugu i dvoje djece i četiri unuka. U braku sam već četrdeset i dvije godine, a moj najstariji unuk ima petnaest godina. Kada sam se oženio, suprugu sam poznavao samo tjedan dana. A dragi Bog nas je blagoslovio divnim zajedničkim životom i djecom. Moji roditelji su imali deset unučadi i svi su jako bliski. Moja supruga želi da i naši budu tako povezani.

ŽIVOT, LIK I KRJEPOSTI MAJKE MAJKE AMADEJE PAVLOVIĆ (7)

26. svibanj 2021.

Provincijalka iza željezne zavjese, suradnja s đakovačkim biskupom Antunom Akšamovićem  (Listić br. 7)

Vrlo dobro mi je poznat život, rad i zasluge č. majke Amadeje, jer sam dobar dio godina, za vrijeme dok je ona upravljala Vašom provincijom, bio upravitelj samostanske crkve, a cijelo vrijeme njezine uprave bio sam tajnik biskupa Akšamovića, pa znam ocijeniti njezine velike zasluge. Nešto najveće i najljepše iz njezina života, što mi se duboko ucijepilo u moje pamćenje i neću nikada zaboraviti, bio je moment kada je, zajedno s biskupom Akšamovićem, poput sv. Ivane Arške, neustrašivo branila samostan i Provinciju, kada je prijetila opasnost da Vam samostan oduzmu. Bio sam kod toga osobno prisutan i sve to gledao. (Iz Sažalnice presvijetloga gospodina Rudolfa Šverera, kanonika, Đakovo, 29. 11. 1971.)

Dragi vjernici, dragi prijatelji, suradnici i dobročinitelji! Navedeni ulomak teksta iz Sažalnice presvijetloga gospodina Rudolfa Šverera, kanonika, već nam dosta govori o majci M Amadeji i o svetosti njezine duše, koja nas privlači da ju bolje upoznamo. U ovom broju listića istaknut ćemo njezinu mudrost, hrabrost i sveto znanje u obrani provincijalne kuće, u suradnji s đakovačkim biskupom Antunom Akšamovćem. Podsjećamo da smo u Jubilejskoj godini, u 50. obljetnici od njezine smrti, koja nosi sa sobom posebne milosti. Iskoristimo ih moleći zagovor blagopokojne majke M Amadeje u našim potrebama. Ustrajna molitva u zajedništvu s majkom M. Amadejom, zacijelo će donijeti plod. Svoje nakane i preporuke majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

Ulaskom u Đakovo partizani su u ožujku 1945. godine oduzeli samostanu konvikt, građansku školu, a polovicu samostana, pretvorili su u bolnicu. Nakon toga tadašnja državna vlast pokušala je u nekoliko navrata oduzeti i drugu polovicu samostana. Majka M. Amadeja svaki put im se mudro i odlučno usprotivila, navodeći razlog da u provincijalnoj kući nema dovoljno mjesta ni za same sestre, njih oko 200, od kojih su brojne bolesne i stare, a neke su se tu sklonile nakon bombardiranja ili su otpuštene s posla. U svakom pokušaju njezin snažni prosvjed rezultirao je uspjehom. U tome je ključnu ulogu odigrao i đakovački biskup Antun Akšamović, koji je u više navrata kod predsjednika Narodne vlade, Vladimira Bakarića, posredovao u korist sestara. No, kako su se predstavnici tadašnje vlasti osjetili nemoćnima pred snažnim otporom majke M. Amadeje, a provincijalna kuća i dalje im bila primamljiv plijen, 6. lipnja 1946. godine tročlana delegacija gradskih vlasti posjetila je đakovačkoga biskupa Antuna Akšamovića, izlažući namjeru državnih vlasti da Đakovo učine većim kulturnim središtem, zbog čega je u gradu potrebno otvoriti više ustanova, u prvom redu Narodnu bolnicu za Đakovo i okolicu, koju vlasti žele smjestiti u jedan dio provincijalne kuće. Drugi dio samostana ostao bi sestrama. Biskup Akšamović o tome je odmah pismom obavijestio majku M. Amadeju. Iz pisma je vidljiva njegova reakcija pred predstavnicima vlasti u vezi smještaja i egzistencije sestara. Jednako tako i njegova zauzetost kako sestrama pomoći. U svom odgovoru, posredstvom biskupa Akšamovića, majka M. Amadeja poručuje vlastima kako provincijalna kuća nije “samo jednostavna redovnička kuća”, nego matična kuća Družbe u Jugoslaviji, pa je stoga moralno “obvezana, da pod svoj krov smjesti svakog člana koji je onemogućen i nesposoban za rad.“ Uz to je naglasila da je Družba, kojoj samostan pripada, papinskoga prava, pa stoga ona kao provincijalna poglavarica ne može samostalno odlučivati o sudbini provincijalne kuće, a bez odobrenja Svete Stolice, to ne može ni generalna poglavarica Družbe. Stoga im poručuje da se obrate Svetoj Stolici. Time je diplomatski otklonila bilo kakvu mogućnost da vlasti sa sestrama pregovaraju o smještanju bolnice u provincijalnu kuću. Kakve li mudrosti?! U njoj se ostvaruju Isusove evanđeoske riječi: Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! ( Mt 10.19-20)..

Pripremila: s. Meri Gotovac

DUHOVNA OBNOVA U SOTU

24. svibanj 2021.

SOT (TU) – Obnova je održana u nedjelju, 23. Svibnja 2021., u 16.00 sati u crkvenoj dvorani „Kata“

Na duhovnoj obnovi su sudjelovali svi vjernici župa kojima upravlja vlč. Nikica Bošnjaković. Ovo je bila četvrta obnova kojoj je Sot bio domaćin, ali je bila drugačija od prijašnjih. Naime, na ovoj obnovi nije bio gost predavač, nego je župnik Nikica Bošnjaković vjernicima pustio razmatranja koja je na Radio Mariji u sklopu jedne duhovne obnove održao pokojni profesor dr. sc. Tomislav Ivančić.

Šest razmatranja

Obnova se sastojala od šest polusatnih razmatranja na različite teme. U prvom, uvodnom razmatranju prof. Tomislav Ivančić je objasnio što su to duhovne vježbe i kako ih treba obavljati. Drugo razmatranje imalo je za temu čovjeka kao duhovno i odgovorno biće, te je predavač pojasnio što to znači za konkretan vjerski život. U trećem razmatranju govorilo se o čovjekovom traganju za smislom, koje je ustvari čovjekovo traganje za Bogom. Voditelj je u okviru ovoga razmatranja podsjetio vjernike da je smrt za čovjeka novi početak, rođenje, jer je smisao života nebo.

Molitva, Krist i grijeh

Četvrta tema koja je obrađena na duhovnim vježbama bila je molitva. Prof. Tomislav Ivančić je u okviru ovog razmatranja govorio što je molitva i uputio vjernike kako treba moliti, navodeći misli velikih teologa. Peti dio bio je posvećen Kristu, Spasitelju i prijatelju čovjeka, a u posljednjem dijelu vježbi riječ je bila o grijehu kao temeljnom neprijatelju čovjeka.

 

U pauzi između razmatranja puštana je meditativna glazba za vrijeme koje su vjernici mogli razmišljati o onome što su čuli.

Ana Hodak

U SRIJEMSKOJ MITROVICI PROSLAVLJENA SVETKOVINA DUHOVA

24. svibanj 2021.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 23. svibnja 2021., u župnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim euharistijskim slavljima u 9.30 i 19.00 sati proslavljena je svetkovina Duhova–Pedesetnice. Euharistijska slavlja je slavio srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović.

 

Osobitost ovogodišnje proslave Duhova za srijemskomitrovačku župu zbila se za vrijeme prijepodnevnog euharistijskog slavlja, kada su zajednici službeno predstavljeni i u službu uvedeni novi ministranti, njih ukupno 12.

U uvodnom dijelu euharistijskog slavlja, mons. Eduard Španović je izrekao riječi radosti i zahvale, jer prizor koji je pred nama nije svakodnevni i u svakome od nas bi trebao izazvati osjećaj dragosti i ljepote. Osobito je znakovito što se sve ovo događa pred nama na svetkovinu Duhova, na dan kad slavimo Crkvu koja se otkrila svijetu i počela širiti Radosnu vijest.

 

 

 

 

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je poručio okupljenoj zajednici da je uzlazeći na nebesa Krist Gospodin dao obećanje da će ostati s nama do svršetka svijeta i da će poslati Duha Svetoga, što na osobit način slavimo danas. Obećanje slanja Duha Svetoga danas izvršava. Isus, također daje apostolima poslanje neka idu po svem svijetu i navješćuju Evanđelje i da krste sve narode. To je poslanje koje je dano apostolima, ali obvezuje i nas danas. Svjedoci smo da je Radosna vijest Evanđelja proširena po svem svijetu, a svjedočimo da se proširila i među nama, u našem mjestu. Ovdje, u našu Mitrovicu tu istu Vijest su donijeli suučenici sv. Petra i Pavla, sveti Epenet i Andronik. Slušajući tu Vijest i vršeći ono što sam Krist od nas traži trebamo biti svjesni da smo okupljeni u Ime Kristovo, te da time postajemo dijelom zajedništva. U današnjem danu i u ovom slavlju trebamo, na osobit način, iščitavati da se radi o djelu Duha Svetoga. Crkva je djelo Duha Svetoga i vođena je Duhom Svetim. Bez Duha Svetoga nema ni Crkve. Ako se prisjetimo onoga što smo učili na vjeronauku i što izgovaramo u Vjerovanju, znamo da je Crkva Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska. Budimo sretni da joj pripadamo i zahvalni što možemo biti njezinim dijelom. Gdje je vođena Duhom Svetim u njoj se uvijek događa dobro, ona bilježi svoj rast i procvat. Ako se bolje zadubimo u današnji dan i događaj, to se danas događa u našoj mjesnoj crkvi. Naša mjesna crkva danas se obnavlja i obogaćuje novim ministrantima. I danas je naša mala kršćanska katolička zajednica posvjedočila  svoju ljubav i vjernost Sveopćoj  Crkvi, iako je u svojoj daljnjoj i bližoj povijesti mnogo pretrpjela upravo zbog svoje nepokolebljive vjernosti svom Narodu i svojoj Crkvi, rekao je mons. Eduard Španović.

 

 

 

 

Nakon homilije u ministrantsku službu su uvedeni dvanaestorica novih minstranata. Uvođenje u službu je započelo predstavljanjem zajednici, nakon čega su dali obećanja da će ministrantsku službu vršiti pobožno i revno. Potom je uslijedio blagoslov novih ministranata i njihovih odjela, te službeno oblačenje u čemu su im pomogli stariji ministranti.

Potom su novi ministranti „izvukli“ imena apostola koju su im postali ministrantski zaštitnici. Tako je svaki ministrant dobio ime jednog od apostola, te su im to postala „ministrantska imena“. Kod izbora imena jednoglasno su odlučili da niti jedan od njih ne želi biti „Juda“. Stoga su predložili da se odmah izabere „Matija“.

Svečano euharistijsko slavlje, svojim skladnim pjevanjem, uzveličao je zbor pod vodstvom voditeljice zbora i orguljašice s. Cecilije Tomkić.

Ivica Zrno