Srijemska biskupija će u subotu 27. rujna 2025. godine u Golubincima zahvalnim slavljem svečano obilježiti veliku obljetnicu 1100 godina Hrvatskog Kraljevstva i krunjenja kralja Tomislava

Središnje slavlje započet će u 17 sati u župnoj crkvi, gdje će se slaviti svečana sveta misa te blagosloviti nova spomen-ploču, kao trajni znak zahvalnosti i sjećanja. Nakon euharistijskog slavlja uslijedit će otvorenje izložbe o milenijskoj proslavi 1000 godina hrvatskog kraljevstva u Srijemu i Republici Srbiji, zatim kratka akademija i kulturni program, a na koncu bratsko druženje uz domjenak za sve sudionike.

Pozivaju se vjernici Srijemske biskupije na sudjelovanje u ovome slavlju, a na poseban način hrvatske udruge i kulturno-umjetnička društva, kako bi se ujedinili u molitvi i zajedništvu.

Ovo slavlje bit će prilika zahvaliti Bogu za naš narod, s ponosom se  prisjetiti povijesti i duhovne baštine, ali i u današnjim izazovnim okolnostima ojačati zajedništvo, vjeru i nadu. Hrvatska zajednica u Srijemu i u cijeloj Srbiji dala je i daje vrijedan doprinos kulturnom, društvenom i crkvenom životu ovih prostora. S ljubavlju i poštovanjem njeguje svoje korijene i svoj identitet, ali i gradi mostove prijateljstva i međusobnog uvažavanja među narodima i domovinama kojima pripada.

Svečanost je u utorak, 30. rujna, u 17 sati

Župa sv. Terezije od Djeteta Isusa u Beški poziva vjernike da sudjeluju na svečanosti posvete župne crkve i oltara. Misno slavlje predvodit će srijemski biskup mons. Fabijan Svalina. Tom prigodom će u novi oltar staviti relikvije blažene Marije od Propetog Petković.

Ovo je jedinstvena prilika sudjelovati na tako značajnom slavlju za jednu župnu zajednicu. Pozivaju se i članovi srijemskih udruga, ukoliko su u mogućnosti, da dođu u svojim narodnim nošnjama te tako doprinesu svečanosti ovoga događaja.  

U Doganovoj rodnoj župi u Hrtkovcima je u ponedjeljak, 22. rujna, svetom misom je obilježena godišnjica njegove smrti

HRTKOVCI (TU) - Misno slavlje predvodio je župnik vlč. Ivica Živković. On je na početku pozdravio vjernike koji su se okupili da na skroman ali svet i značajan način zahvale za život mons. Dogana. Pozdravio  je i prisutne članove hrtkovačke hrvatske udruge, koja nosi naziv upravo po ovom značajnom čovjeku. Na misi je posluživao bogoslov hrtkovačke župe Andrija Dort.

Vlč. Živković je u homiliji  govorio o životu mons. Dogana: „Doktor i profesor mons. Nikola Dogan rođen je u Hrtkovcima 2. siječnja 1944. godine. Za svećenika Đakovačke i Srijemske biskupije zaređen je u Đakovu, 29. lipnja 1972. godine. Doktorat teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu postigao je 1979. Bio je profesor u Đakovu, odgojitelj i voditelj liturgijskog pjevanja. Od 1973. godine bio je kanonik Stolnoga kaptola đakovačkog i srijemskog. Od 2000. do 2001. godine bio je generalni vikar. Naš dr. prof. Nikola Dogan bio je prvi rektor teološkog fakulteta u Đakovu, nakon što je ušao u sastav osječkog sveučilišta. Prerano je preminuo 22. rujna 2007. godine u Osijeku, u 63. godini života. Pokopan je u Đakovu. U našoj crkvi sv. Klementa u Hrtkovcima, 10. listopada 2022. godine postavljena je spomen-ploča našem dr. mons. Nikoli Doganu povodom 50 obljetnice njegovog svećeničkog ređenja i 15 obljetnice smrti. I naše društvo nosi naziv po ovom uglednom svećeniku, doktoru i profesoru. Danas, na 18. obljetnicu od njegove smrti, kao vjernici i članovi društva okupili smo se na ovu svetu misu pomoliti se za njegovu dušu i zahvaliti mu za sve što je učinio za našu nadbiskupiju i našu župu. Neka mu Gospodin, kojemu je vjerno služio, udjeli miran i vječan spokoj."

Svetu misu župnik je završio riječima popričesne molitve te istaknuo njihovu važnost: Bože, primili smo spasonosna otajstva. Sluga tvoj svećenik Nikola Dogan bio je ovdje na zemlji djelitelj tvojih tajna. Daj da ih sada u svoj jasnoći uživa.

Andrija Dort

Župa sv. Klementa, pape i mučenika u nedjelju, 21. rujna, obilježila je svetom misom početak nove školske godine

HRTKOVCI (TU) - Svetu misu je predvodio župnik vlč. Ivica Živković. On je na početku slavlja pozdravio nazočne, posebno djecu i mlade koji su se okupili na ovoj svetoj misi zazvati Duha Svetoga kako bi bio s njima u novoj školskoj i akademskoj godini.

Župnik je u homiliji rekao: „Evanđelje ove nedjelje govori kako se ne može služiti dvojici gospodara, Bogu i bogatstvu. Kod sticanja zemaljski dobara i upravljanja njima moramo se obazirati na Boga i na njegove zakone. Ne smijemo dozvoliti da u nama zavlada strast pohlepe, pa da nam ona zarobi dušu i srce. Radi zemaljskog blaga i bogatstva ne smijemo ostaviti Boga i zanemariti svoje vjerske dužnosti i svoju dušu. Čovjek se ne bi trebao oslanjati na zemaljsko, jer je ono nesigurno i nestalno. Ako ga ima, mora ga mudro iskoristiti na korist svojih bližnjih i na taj način osigurati sebi vječno spasenje u nebu. Sve što je Bog stvorio i što zemlja posjeduje, to je svojina svih ljudi. Svatko ima pravo na pristojan život, bez obzira gdje se rodio, budući da na svijetu ima toliko socijalne nepravde, jer toliki gladuju dok drugi žive raskošno. Učinimo sve što je u našoj moći, kako bi pomogli onima koji su u oskudici. Uvijek će se naći oko nas onih, koji su od nas siromašniji. Otvorimo im svoje srce i svoju ruku i pružimo im svoju pomoć. Neka nas u svemu vodi kršćanska i nesebična ljubav, pa ćemo lako i pravedno upravljati i najvećim blagom ako nam ga Bog udjeli. Budući da je Bog sva dobra stvorio za sve ljude zato smo dužni pomagati siromasima.

Krist je posebno naglasio jednu misao kad je postavio dva svijeta jedan nasuprot drugome. Djecu ovoga svijeta i djecu svijetla. Pod djecom ovoga svijeta podrazumijeva one osobe kojima je sve samo ovozemni život, koji ni najmanje ne vode brigu o vjerskom i moralnom životu. Za njih se čitav život kreće oko izvanjski uspjeha u bogatstvu, novcu, uživanju, vlasti i časti. Po svaku cijenu žele doći do svoga cilja ne birajući sredstva.“

Nakon ispovjedi vjere djeca i mladi su u procesiji prinijela pred oltar svoje školske torbe i knjige, osobito za predmete koji  su im nešto teži. U procesiji su također prinijeli molitvenik i krunicu. Župnik je potaknuo njih, kao i sve okupljene da trebaju moliti molitve iz molitvenika i krunicu u čast naše nebeske majke Marije. Molitva je veza s nebeskom obitelji, preko nje se čisti duša i ostvaruje kontakt s Bogom.

Nakon procesije, župnik je blagoslovio darove a potom i okupljenu župnu zajednicu.

Andrija Dort

Svečanim euharistijskim slavljem, sa početkom u 18h, proslavljeno je Uzvišenja Svetog Križa

RUMA (TU) - Misno slavlje predvodio je sudski vikar, ravnatelj pastoralnog centra „Augustinianum“ i ekonom Subotičke biskupije, Ivica Ivanković Radak, u zajedništvu sa srijemskim biskupom mons. Fabijanom Svalinom, župnikom domaćinom i generalnim vikarom Srijemske biskupije, preč. Josipom Ivešićem, i svećenicima Srijemske i Subotičke biskupije te Ðakovačko-osječke nadbiskupije.

U svečanoj procesiji, biskup, svećenici, đakon, ministranti, ušli su u prelijepu župnu crkvu Uzvišenja sv. Križa, potpuno sagrađenu, opremljenu i blagoslovljenu 1813. godine, svečano posvećenu 31. kolovoza 1845, dok je ove jeseni 2025. očekuje i velika obnova zahvaljujući zalaganju i ljubavi sadašnjeg rumskog župnika, kome je njezina ljepota ostala na srcu još pri prvom susretu s njom. Na samom početku svete mise preč. Ivešić pozdravio je goste i vjernike i poželio im dobrodošlicu. Osobitu blagodarnost za zajedništvo povodom crkvenog goda iskazao je biskupu Svalini, svim svećenicima, Milosrdnim sestrama sv. Križa, predsjednici HNV-a Jasni Vojnić i Mirjani Biščević, supruzi veleposlanika Republike Hrvatske u Beogradu, HKPD „Matija Gubec“ i predstavnicima kulturnih društava i medija. Osobito je zahvalio i predvoditelju misnoga slavlja, preč. Ivici Ivankoviću Radaku, koji se u ime Subotičke biskupije obratio nazočnima:

„Radosni smo zbog susreta Subotičke i Srijemske biskupije. Zajedno smo se okupili oko pastira ove mjesne crkve, mons. Fabijana Svaline koji stoluje u Srijemskoj Mitrovici. Preko njega smo u zajedništvu sa svetim ocem Lavom XIV., koji danas proslavlja 70. rođendan. Sve su to razlozi za zahvalu Crkvi. Isus Krist na križu nas uvijek poziva na spasenje koje nam je preko tog križa darovao."

U svojoj homiliji istaknuo je da nas okuplja proslava Uzvišenja sv. Križa, čije je središte događanja križ, na kojem je Isus Krist donio spasenje za sve nas. „To je početak i kraj svakog promišljanja o kršćanskoj vjeri, jer nakon križa slijedi Uskrsnuće. Tako vrlo brzo dolazimo do onog bitnog, ne samo u našem današnjem promišljanju, nego u životu svakoga od nas.

Križ je znak kršćanstva, ono po čemu se raspoznajemo od drugih religija, i ne samo da nas razlikuje od drugih, nego označava naš temeljni identitet. Ono što je poveznica, od prvih apostolskih vremena Crkve pa sve do danas, za nas kršćane vjernike jest znak Križa – znak spasenja – znak Kristove ljubavi prema svakome od nas“, nastavio je preč. Ivanković Radak i naglasio: „ Vjera u Uskrsnuće kojoj je prethodila smrt na križu, temeljna je istina naše kršćanske vjere.“

Dodao je da sveti križ ujedno predstavlja i Kristovu muku i njegovu pobjedu nad smrću, ali i da se po njemu istodobno naviješta i njegov drugi, slavni dolazak. Osim što križ častimo u liturgiji na Veliki petak, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, častimo ga i stavljamo na vrhove tornjeva naših crkava, na mjesta počivanja naših pokojnih, a osobito mjesto križ zauzima u našim kućama, u obiteljima. Častimo ga i na javnim mjestima, i usred njiva, kraj puteva, a „svaki taj čin podizanja i čašćenja križa, svjedočanstvo je naše kršćanske vjere i znak Božje ljubavi prema svakom čovjeku“.

Pozvao je, potom, da se ne bojimo, da se ne sramimo reći da smo kršćani, i živjeti u skladu sa tim, a kako su „vrijedne i kvalitetne stvari, simboli, ono što naš život čini ključnim, vrlo jednostavne stvari oko kojih ne treba stvarati velike teorije, nego ih je dovoljno nazvati pravim imenom“, tako je i „pravi križ vrlo jednostavan, prepoznatljiv, od jasno uočljivog materijala, čvrsto prikovan na zid ili ukopan u zemlju“, te je na tragu rečenoga potakao sve da pokušaju sa sobom ponijeti jednu jednostavnu poruku. Govoriti o križu danas nije popularno, budući da je u svijetu u kakvom živimo suvišno još više govoriti o nepravednoj smrti na križu. Iako sve to stoji, želimo od Evanđelja poruku utjehe i nade, nekako je svima dosta tmine, crnila, bezvoljnosti. „No, braćo i sestre“, priveo je koncu svoju homiliju preč. Radak, „vratimo se na početak našeg promišljanja. Što je prvi i jedini identitetski znak nas, mene, tebe, kao kršćanina? To je znak križa! Ponovo, ako zanemarimo različita moderna prikazivanja križa koja više niti ne liče na križ, kako jedan križ izgleda? Čvrsto prikovan za zid ili još čvršće ukopan u zemlju, jednostavan, od drveta ili kamena, na kojem visi Isus Krist u liku ubijenog čovjeka.

Kršćanska braćo i sestre, nema križa koji je u zraku ili negdje u nekim teorijama! Čvrstinu i prepoznatljivost križu daju slabosti i ljudskosti svakoga od nas, moji i tvoji grijesi, ovaj svijet oko nas takav kakav jeste. Križ mora biti na zemlji! Ako već toliko govorimo o križu, pitamo se, ima li barem neka optimistična i pozitivna poruka za kraj? Ima! Na križu smo otkupljeni! Put do spasenja ide preko naših slabosti, ako se pokajemo za njih! Nemojmo se bojati križa, kakav god da jeste... to je samo potvrda da smo na dobrom putu! Jer iza križa dolazi uskrsnuće!

I ne zaboravimo jednu bitnu stvar! Kristov križ je nezamjenljiv, ali Kalvarija nije cjelovita bez tvog i mog križa. Kalvarija je cjelovita tek kad su tri križa zajedno! Onaj desni razbojnik zapravo daje odgovor na sve što nas muči. Bio je razbojnik, zaslužio je smrt, ali je prepoznao Krista Spasitelja. Molimo danas milost za sebe i za nama drage osobe, da znamo prepoznati trenutak našeg spasenja.“

Ovogodišnje slavlje crkvenog goda u Rumi obilježilo je krštenje pod misom i radost da se zajednici priključio još jedan član – maleni Ivan Čaljkušić.

Pjevanje na misi animirao je župni zbor pod vodstvom Katarine Atanacković.

Prije završnog blagoslova župnik rumski, preč. Ivešić, još jednom je zahvalio svim dragim gostima na čelu s predvoditeljem misnoga slavlja, zatim i bogoslovu Andriji Dortu, pjevačima, čitačima, ministrantima (i domaćim i gostima), gđi Veri Nađerđ za darovane oltarnike, članovima vijeća i svim suradnicima, svima koji su sudjelovali u čišćenju crkve i okoliša, kao i u pripremi slavlja, i pozvao sve nazočne za trpezu ljubavi.

Svećenici su na kraju mise častili moći Svetog Križa, a za njima i okupljeni vjernici. Uslijedilo je druženje do kasnih sati večeri ovog lijepog svečarskog dana, koji ujedno najavljuje i početak nove povijesti rumske crkve Uzvišenja sv. Križa, jer njena obnova počinje već u prvim danima koji slijede nakon proslave, uz Božju pomoć i na slavu Boga i Križa.

Tekst: Milena Mikolaci

Ftografije: Milena Mikolaci/Dražen Štimac

Jesenska duhovna obnova za kler Srijemske biskupije

PETROVARADIN (TU) - O početku nove pastoralne godine, na spomendan Blažene Djevice Marije Žalosne, u ponedjeljak 15. rujna, u samostanu sv. Jurja u Petrovaradinu održana je jesenska duhovna obnova za svećenike i đakone Srijemske biskupije. Sudjelovala su oba biskupa, zajedno s prezbiterima i  đakonima koji djeluju na području biskupije. Duhovnu obnovu predvodio je o. Marijan Steiner, DI, superior Rezidencije Družbe Isusove u Beogradu.

Razmatranje: Bog, čovjek i smisao života

Središnja misao duhovnog nagovora bila je: „Bog je stvorio čovjeka ne iz potrebe, nego iz čiste ljubavi.“ Život, budući da dolazi od Boga, svet je dar koji traži zahvalnost i odgovorno prihvaćanje. Čovjekovo dostojanstvo ne temelji se na ljudskim zakonima ni dogovorima, nego na pozivu da se suobličuje svom božanskom Izvoru. U čovjeku je usađena čežnja za vječnošću, a način na koji danas živimo odlučuje o kakvoj ćemo vječnosti jednom svjedočiti.

Da bi postigao svoj konačni cilj, čovjek mora znati odabrati sredstva koja ga vode prema njemu. Oslobađajuća je spoznaja da nijedno stvorenje ne može ispuniti najdublju čežnju ljudskog srca – to može jedino Bog. Stoga je nužno učiti nenavezanost, onu Ignacijevu „indiferentnost“ koja nas čini slobodnima za Božju volju i otvorenima Duhu Svetomu. Nenavezanost nije ravnodušnost, nego duhovno iskustvo slobode i povjerenja, oslobađanje od navezanosti koje sputavaju i zatvaraju horizont prema Bogu.

Predavač je istaknuo i važnost slobode: ona znači sposobnost biranja, odlučivanja, opredjeljenja za dobro. Podsjetio je na riječi svetoga Augustina: „Ili ljubav prema Bogu do zaborava sebe, ili ljubav prema sebi do zaborava Boga.“ Prava sloboda rađa se iz ljubavi koja nas usmjerava prema Bogu i bližnjima.

Posebno se razmatrala narav ljubavi. Iako je teško u potpunosti definirati, svatko iz iskustva zna što ljubav znači. Ona uključuje tri dimenzije: prisnost, strast – shvaćenu kao zanos i žar, a ne samo tjelesnu bliskost – te obvezu koja proizlazi iz odnosa. Ljubav podrazumijeva povjerenje i odgovornost za druge: ljudi mogu živjeti bez nas, ali mi ne možemo bez drugih, ma koliko nas ponekad umarali. Bog je ljubav koja se brine za svakoga od nas; ta ljubav ostaje postojana i kada je čovjek odbije, no ostaje na neki način „krnja“ jer ne može ostvariti puninu bez našeg odgovora.

Vjera, istaknuo je predavač, obilježava čovjeka čak i kada se izjašnjava kao nevjernik. Ona je dar Božji, ponuđen čovjeku odozgor, dok je religija čovjekovo nastojanje da stupi u odnos sa Svetim. U tom se odnosu ostvaruje poziv svakog čovjeka: da dođe do punine života u Bogu za kojom srce čezne.

Molitveni dio i zajedništvo

Nakon nadahnutog nagovora slijedilo je vrijeme za osobnu meditaciju, sakrament pomirenja te euharistijsko klanjanje. Duhovna obnova završila je zajedničkim objedom u ozračju bratskog zajedništva.

Jesenska duhovna obnova pružila je svećenicima i đakonima dragocjenu priliku za obnovu vjere i učvršćenje u poslanju, podsjećajući ih da je ljudski život najveći dar Božje ljubavi te da put prema punini vodi preko slobode, povjerenja i ljubavi koja u Bogu nalazi svoj konačni smisao.