Pobožnost će se održati na Tekijama u subotu, 21. ožujka

Križni put za mlade Srijemske biskupije održat će, kao i svake godina u Svetištu Gospe Snježne na Tekijama, 21. ožujka. Pobožnost će započeti u 14 sati.

Nakon Križnog puta slavit će se sveta misa, a potom je predviđeno vrijeme za druženje i okrijepu. Susret će završiti katehezom.

Na ovogodišnje Križnom putu gost predavač i propovjednik bit će vlč. Vinko Cvijin iz Subotice.

Dođimo! 

Redovna godišnja skupština Caritasa Srbije održana je u srijedu 11. ožujka u prostorijama Beogradske nadbiskupije.

BEOGRAD (TU) - Sjednicu je vodio predsjednik Caritasa Srbije kardinal Ladislav Nemet, SVD, beogradski nadbiskup i metropolit, a u radu su sudjelovali grkokatolički biskup mons. Đuro Džudžar, srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, zrenjaninski biskup mons. Mirko Štefković, ravnatelj Caritasa Srbije o. Mihai Gherghel i nacionalni koordinator Caritasa Srbije Darko Tot.

Nakon molitve, ravnatelj Caritasa Srbije o. Mihai Gherghel podnio je godišnje izvješće o radu Caritasa Srbije koje je jednoglasno usvojeno. Na Skupštini je izneseno izviješće o prošlogodišnjem karitativnom radu kao i strateški ciljevi i planovi za narednu godinu.

Skupština je usvojila izvješće o radu Caritasa Srbije za 2025. godinu, a prisutni biskupi su posebno pohvalili aktivnosti Caritasa Srbije koji nastavlja kreativno i hrabro ostvarivati svoju misiju, pružajući pomoć svim ljudima u potrebi i zalažući se za unapređenje položaja ranjivih i marginaliziranih grupa.

KMC

Izvor: https://kc.org.rs/

Predstavnici osječkog Sveučilišta posjetili su srijemskog biskupa mons. Fabijana Svalinu u srijedu, 4. ožujka

SR. MITROVICA (TU) - Na susretu su ispred Sveučilišta sudjelovali rektor prof. dr. sc. Drago Šubarić, prorektor za nastavu i studente prof. dr. sc. Damir Matanović i prorektor za transfer tehnologija, inovacije i suradnju s gospodarstvom prof. dr. sc. Vlado Guberac.  Goste su u prostorijama Biskupskog ordinarijata primili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina i generalni vikar mons.  Josip Ivešić.

Srijemski biskup je u prosincu prošle godine s drugim biskupima Đakovačko-osječke crkvene pokrajine posjetio Sveučilište u Osijeku. Tom prigodom pozvao je sudionike susreta na suradnju i posjet Srijemu. Predstavnici Sveučilišta odgovorili su na biskupov poziv i uzvratili posjet. Na sastanku u Srijemskoj Mitrovici mons. Svalina je upoznao goste s bogatom poviješću biskupije koja seže do drevnog Sirmija. Razgovarali su i o sadašnjim prilikama i izazovima u Srijemu. Razmotreni su vidovi buduće suradnje Sveučilišta sa Srijemsko biskupijom.

Nakon sastanka, gosti su obišli srijemsku katedralu, ostatke ranokršćanske bazilike i druge znamenitosti Srijemske Mitrovice.

Početak korizmenog hoda u Srijemskoj biskupiji

SR. MITROVICA (TU) - Svečanim euharistijskim slavljem na Čistu srijedu, 18. veljače, započelo je korizmeno vrijeme u Srijemskoj biskupiji. Misno slavlje predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i vlč. Ivanom Malićem, uz sudjelovanje brojnih vjernika.

Već na početku slavlja, pokornička pjesma „Ja se kajem“ uvela je okupljene u ozračje sabranosti i nutarnjeg obraćenja, naglašavajući duh korizmenog vremena i važnost duhovnih pjesama u liturgiji.

Biskup je u homiliji istaknuo kako Pepelnica nije tek početak liturgijskog razdoblja, nego „trenutak istine i milosti“, vrijeme u kojem Bog ponovno progovara srcu čovjeka. Tumačeći riječi koje se izgovaraju prilikom obreda pepeljenja – „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“ – naglasio je kako pepeo nije znak beznađa, nego podsjetnik na ljudsku krhkost koja je u Božjim rukama dragocjena i ljubljena.

Govoreći o evanđeoskom pozivu na molitvu, post i milostinju, biskup je podsjetio kako je središte korizme nutarnja obnova. „Bog ne traži izvanjsku predstavu, nego istinu srca. Otac vidi u skrovitosti“, poručio je, potaknuvši vjernike da korizmeno vrijeme žive u tišini, sabranosti i konkretnim djelima ljubavi.

Posebno je istaknuo kako post nije kazna tijelu, nego oslobađanje srca, a milostinja lice naše vjere – pogled koji razumije, riječ koja liječi i ruka koja podiže.

Tijekom pričesti otpjevana je pjesma „Milosti je čas“, koja je dodatno naglasila milosni karakter korizmenog hoda i otvorenost srca Božjoj milosti.

Nakon homilije uslijedio je obred pepeljenja, tijekom kojega su vjernici u sabranosti primili znak korizmenog obraćenja.

Korizmeno vrijeme u Srijemskoj biskupiji nastavit će se pobožnostima križnog puta, pokorničkim slavljima i redovitim liturgijskim susretima koji će vjernike voditi prema slavlju Kristova uskrsnuća.

Na završetku homilije mons. Fabijan Svalina poručio je:

„Za najvažniji korizmeni korak ne trebamo velike, dramatične odluke. Možda je dovoljno: malo više molitve – malo manje buke, malo više praštanja, malo više strpljenja, malo više Boga. Korizma se ne živi izvanredno.“

Anemari Hajdu Žarko

Donosimo u cijelosti Poruku pape Lava XIV. za korizmu „Slušati i postiti. Korizma kao vrijeme obraćenja“

PORUKA PAPE LAVA XIV.

ZA KORIZMU 2026.

Slušati i postiti.

Korizma kao vrijeme obraćenja

Draga braćo i sestre!

Korizma je vrijeme u kojem nas Crkva s majčinskom brižnošću poziva ponovno staviti Božje otajstvo u središte svojega života, kako bi naša vjera bila oživljena i kako nam duh ne bi lutao usred svakodnevnih briga i rastresenosti.

Svaki put obraćenja započinje time da dopustimo da Božja riječ dopre do nas i prigrlimo je poučljiva duha. Postoji, dakle, veza između dara Božje riječi, gostoljubivog prostora koji joj dajemo i duboke promjene koju ona donosi. Zato korizmeni hod postaje povlaštena prilika da prignemo uho Gospodinovu glasu i obnovimo svoju odluku da slijedimo Krista, prolazeći s njim put koji vodi do Jeruzalema, gdje se dovršuje otajstvo njegove muke, smrti i uskrsnuća.

Slušati

Ove godine želim, u prvom redu, skrenuti pozornost na važnost davanja prostora Riječi kroz slušanje, zato što je spremnost na slušanje prvi znak kojim se očituje želja za uspostavljanjem odnosa s drugim.

Sâm Bog, objavljujući se Mojsiju u gorućem grmu, pokazuje da je slušanje prepoznatljiva značajka njegova bića: „Vidio sam jade svoga naroda u Egiptu i čuo mu tužbu“ (Izl 3, 7). Slušanje vapaja potlačenog početak je povijesti oslobođenja, u koju Gospodin uključuje i Mojsija, šaljući ga da utre put spasenja njegovoj djeci bačenoj u ropstvo.

On je Bog koji nas želi uključiti i koji danas dopire također do nas mislima od kojih mu srce uzdrhti. Zato nas slušanje Riječi u liturgiji uči istinitijem slušanju stvarnosti: Sveto pismo nam omogućuje prepoznati – usred mnoštva glasova koji se razliježu u našem osobnom i društvenom životu – glas koji se izdiže iz patnje i nepravde, kako ne bi ostao bez odgovora. Ući u taj unutarnji stav prijemčivosti znači dopustiti Bogu da nas danas pouči slušati kao što On sluša, do te mjere da možemo prepoznati da „teške prilike u kojima grcaju siromasi predstavljaju vapaj koji je u povijesti ljudskog roda stalni izazov i traži odgovor od nas samih u našemu životu, od naših društava, od naših političkih i ekonomskih sustava i – ne manje važno – od Crkve.“ [1]

Postiti

Ako je korizma vrijeme slušanja, post predstavlja konkretnu praksu koja nas priprema za primanje Božje riječi. Uzdržavanje od hrane, naime, je vrlo drevna i nezamjenjiva isposnička praksa na putu obraćenja. Upravo zato što uključuje tijelo, omogućuje nam jasnije prepoznati što je to za čim „gladujemo“ i što držimo bitnim za naš opstanak. Pomaže nam, dakle, prepoznati i dovesti u red naše „apetite“, održavati našu glad i žeđ za pravednošću budnom, izbavljajući je iz ralja rezignacije i usmjeravajući je tako da postane molitva i odgovornost za bližnjega.

Sveti Augustin, s duhovnom tankoćutnošću, daje nazrijeti napetost između sadašnjeg časa i budućeg ispunjenja koja se provlači kroz to čuvanje srca. On primjećuje da „u ovozemaljskom životu ljudima je palo u dio da gladuju i žeđaju za pravednošću, ali utažiti ih to pripada drugom životu. Anđeli se nasićuju tim kruhom, tom hranom. Ljudi pak gladuju za njom, svi smo privučeni njoj kao nešto što silno priželjkujemo. Upravo to priželjkivanje proširuje dušu i čini je većom.“ [2] Post, shvaćen na taj način, omogućuje nam ne samo dovesti u red tu želju, pročišćavajući je i čineći je slobodnijom, već i proširiti je tako da smjera k Bogu i bude usmjerena na činjenje dobra.

No, da bi zadržao svoj istinski evanđeoski značaj i izbjegao napast da uzoholi srce, post valja uvijek živjeti u vjeri i poniznosti. To traži od nas da ostanemo ukorijenjeni u zajedništvu s Gospodinom, jer „tko se ne zna hraniti Božjom riječju, ne posti kako treba“. [3] Kao vidljivi znak našeg unutarnjeg napora i zalaganja da se, uz pomoć milosti, odvratimo od zla i grijeha, post mora uključivati također druge oblike odricanja koji nas vode usvajanju skromnijeg načina života, jer „samo askeza čini kršćanski život snažnim i autentičnim“. [4]

Zato vas želim pozvati na veoma konkretan i često podcijenjen oblik suzdržavanja, a to je suzdržavanje od riječi koje bole i povrjeđuju naše bližnje. Započnimo s razoružavanjem svoga jezika: odrecimo se oštrih riječi, brzopletih sudova, toga da loše govorimo o onima koji nisu prisutni i ne mogu se braniti, te klevetanja. Umjesto toga, nastojmo naučiti odvagivati svoje riječi i njegovati ljubaznost: u obitelji, među prijateljima, na radnome mjestu, na društvenim mrežama, u političkim raspravama, u sredstvima komunikacije i u kršćanskim zajednicama. Tada će mnoge riječi mržnje ustupiti mjesto riječima nade i mira.

Zajedno

Na posljetku, korizma ističe dimenziju slušanja Božje riječi i posta u životu zajednice. I sama Biblija na više načina podcrtava taj vid. Tako se, primjerice, u knjizi Nehemijinoj opisuje kako se narod okupio da sluša javno čitanje knjige Zakona i pripravljao se postom za ispovijedanje vjere i klanjanje, kako bi obnovio savez s Bogom (usp. Neh 9, 1-3).

Slično tome, naše župe, obitelji, crkvene skupine i redovničke zajednice pozvane su u korizmi poduzeti zajednički hod, u kojem će slušanje Božje riječi i vapaja siromahâ i Zemlje postati oblik zajedničkog života, a post temelj istinske pokore. U tom svjetlu, obraćenje se ne odnosi samo na savjest pojedinca, već i na stil odnosâ, kvalitetu dijaloga i sposobnost da se uhvatimo u koštac sa izazovima koje stvarnost stavlja pred nas i da prepoznamo što uistinu vodi naše želje, bilo u našim crkvenim zajednicama, bilo u svijetu u cjelini, žednom pravde i pomirenja.

Predragi, molimo za milost korizme koja će naše uho učiniti pozornijim prema Bogu i najmanjima među nama. Molimo za snagu posta koji se proteže i na jezik, kako bi bilo manje riječi koje bole, a više prostora pripalo glasovima drugoga. Nastojmo oko toga da naše zajednice budu mjesta gdje će vapaj onih koji pate biti dobrodošao, a slušanje rađati putove oslobođenja, kako bismo spremnije i revnije pridonosili izgradnji civilizacije ljubavi.

Od srca blagoslivljam vas i vaš korizmeni hod.

Iz Vatikana, 5. veljače 2026., spomen sv. Agate, djevice i mučenice.

PAPA LAV XIV.

_________________

[1] Apost. pob. Dilexi te (4. listopada 2025.), 9.

[2] Sv. Augustin, De utilitate ieiunii tractatus unus, 1, 1.

[3] Benedikt XVI., Kateheza (9. ožujka 2011.).

[4] Sv. Pavao VI., Kateheza (8. veljače 1978.).

Izvor: www.ika.hr 

Uoči čiste srijedu, u utorak, 17 veljače, u Vikarijatu Srijemske biskupije u Petrovaradinu održana je duhovna obnova za svećenike i đakone Srijemske biskupije

PETROVARADIN (TU) – Na obnovi su, uz prezbitere i đakone koji djeluju na području Srijema, sudjelovala i oba biskupa. Duhovnu obnovu je predvodio o. Marijan Stainer, Dl, superior Rezidencije Družbe Isusove u Beogradu.

Središnja misao obnove „Obraćenje i kušnja“  bila je povezana s korizmom koja upravo započinje.

Obraćenje nikada nije samo plod čovjekove odluke. Inicijativa uvijek dolazi odozgor. Duh Sveti prvi zahvaća srce, potiče nemir savjesti, otvara oči i daje milost da čovjek vidi sebe u istini. Često mislimo da smo mi ti koji odlučujemo za Boga. Ali istina je obrnuta, Bog prvi traži čovjeka. Kao što je tražio Adama u vrtu, tako i danas traži svakoga od nas.

Predavač je osobito naglasio potrebu ispitivanja svoje savjesti. Kazao je kako to treba činiti svaku večer. Ispitivanje savjesti nije samo pobožna praksa, nego ozbiljan susret s istinom o sebi.

Čovjek je za Boga najveći misterij. Ne zato što ga Bog ne poznaje, nego zato što ga Bog uzima ozbiljno. Dao mu je slobodu. I upravo ta sloboda čini čovjeka nepredvidivim, dramatičnim, sposobnim za svetost, ali i za pad. Bog nikada ne prisiljava. On čeka.

Predavač je specifičnim slikama prikazao grijehe oholosti i lijenosti. Lijenost je usporedio sa svinjom - čovjek se navikne na duhovnu tromost, na mlakost, na „sutra ću“. Valja se u komforu, bez želje za rastom. Također je kazao da lijenost nije samo nedostatak aktivnosti, nego egzistencijalno povlačenje iz vlastite uzvišenosti.

Oholost je prikazao slikom pauna - širi svoje perje, pokazuje se, uzdiže se iznad drugih, a zaboravlja da je sve primio.

Oholost i lijenost dvije su tihe zapreke obraćenju. Jedna uspava čovjeka, druga ga uzdigne iznad Boga.

Nakon duhovnog nagovora slijedilo je vrijeme za osobnu meditaciju, sakrament pomirenja te euharistijsko klanjanje. Duhovna obnova završila je zajedničkim objedom u ozračju bratskog zajedništva.

Andrija Dort