PROSLAVA 300 GODINA OBNOVE ŽUPE „UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE“ ZEMUN

ZEMUN (TU) – U nedjelju, 19. rujna 2021., u crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu, slavljena je svečano euharistijsko slavlje povodom proslave 300 godina od obnove rimokatoličke župe Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu. Svečano euharijistijko slavlje predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup uz suslavljenje msgr. Đure Hranića, nadbiskupa i metropolite đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ivana Ćurića, pomoćnog biskupa đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ilije Janjića, kotorskog biskupa u miru, preč. Joze Duspare, župnika semunskog, kao i drugih svećenika koji su dođli uzveličati ovo velebno slavlje. Svečanom euharistijskom slavlju nazočio je i mons. Simon Piter, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu.

BLAGOSLOV ŠKOLSKE DJECE NA POČETKU NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

LAĆARAK (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u rimokatoličkoj župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku upriličen je blagoslov školske djece i njihovih školski torbi. Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.

ZAZIV DUHA SVETOGA NA POČETKU NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIĆEVO (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u župskim i vejrničkim zajednicama u Hrtkovcima, Nikincima i Platićevu služene su svečana euharistijska slavlja, na kojima je upriličen zaziv Duha Svetoga. Želja i nakana vjernika tih zajednica, na čelu s vlč. Ivicom Živkovićem bila je vjernički obilježiti početak još jedne školske godine.

OBITELJSKI DAN U NOVIM BANOVCIMA

NOVI BANOVCI (TU) – Uvijek nakon blagdane Male Gospe koji je ujedno i crkveni god župe u Novim Banovcima, organizira se obiteljski dan. Tako je bilo i ove godine, u nedjelju, 19. 9. 2021. Ove i nekoliko prijašnjih godina, na poticaj župnika, tu nedjelju se napose pozivaju obitelji na zajedništvo. Sama misna nakana je za blagoslov, sigurnost i mir u obiteljima, kao i molitva za vlastite obitelji, te za one koje su dio ove župne zajednice i mjesta. Velika je potreba podsjetiti se na vrijednosti u kojima trebamo zajednički ustrajati, poruka je ovoga dana i okupljanja, prema riječima župnika, vlč. Dušana Milekića.

PREDAVANJE POVODOM PROSLAVE 300 GODINA OBNOVE ŽUPE ZEMUN

ZEMUN (TU) – U subotu, 18. rujna 2021., održan je još jedan u nizu događaja povodom proslave 300 godina obnove župe Zemun. U dvorani pastoralnog centra zemunske župe održano je tematsko predavanje vezano uz povijest župe. Prisutnoj publici svojim izlaganjima predstavili su se Tanja Grličić, prof. Nikola Škalabrin i preč. Jozo Duspara.

Vijesti

PROSLAVA VELIKIH TEKIJA U BISKUPIJSKOM SVETIŠTU GOSPE TEKIJSKE U PETROVARADINU

06. kolovoz 2021.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – U Biskupijskom svetištu pokraj Petrovaradina u četvrtak, 5. kolovoza, proslavljen je blagdan Gospe Snježne

Prva sveta Misa na blagdan Snježne gospe na Tekijama slavljena je u 8.00 sati na njemačkom jeziku. Predslavitelj je bio vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku. Sveta Misa na mađarskom slavljena je u 9.00 sati. Ovu Misu predslavio je subotički biskup msgr. Slavko Večerin. Biskup Večerin je u homiliji podsjetio vjernike na povijest blagdana Gospe Snježne, na događaj kada je u Rimu u 352. godine pao snijeg 5. kolovoza, a Gospa je u viđenju od tadašnjega pape tražila da na tome mjestu podigne crkvu. Biskup Večerin je posebno naglasio da u svima koji su kršteni u Isusovo ime postoji privrženost Isusu Kristu i Mariji. U nama raste milost djeteta Božjeg, mi smo Božja stvorenja, te tako trebamo poštivati i sebe i druge. Biskup je homiliju zaključio mišlju da nas blagdan koji slavimo uči da znamo poštivati Blaženu Djevicu Mariju, Bogorodicu, ali i sebe, onaj Duh Božji  koji prebiva u nama.

 

 

 

 

 

 

 

Tri biskupa na misnom slavlju

Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati na hrvatskom jeziku predvodio je beogradski nadbiskup msgr. Stanislav Hočevar u koncelebraciji sa subotičkim biskupom msgr. Slavkom Večerinom, biskupom domaćinom msgr. Đurom Gašparovićem, te svećenicima iz Srijemske i Subotičke biskupije, kao i Beogradske nadbiskupije. Na samom početkueuharistijskoga slavlja, upravitelj svetišta vlč. Ivan Rajković je pozdravio biskupe koji su se odazvali pozivu da slave misna slavlja. Kazao je kako se ovim blagdanom, prisjećajući se povijesnog događaja, želimo još više učvrstiti u vjeri.

 

 

 

 

„Božji smo hram“

Beogradski nadbiskup msgr. Hočevar je u homiliji kazao kako se svi vjernici s ovoga hodočašća trebaju vratiti preobraženi, na samo u svoje domove, nego na sve putove svoga života, te da smo se na ovome hodočašću okupili razmišljati je li hodočašće zemljom ljepše nego hodočašće prema vječnosti. Posebno je naglasio poruku pročitane Riječi Božje da je čovjek hram Gospdnji.

Pitanje da smo hramovi Božji peozbiljno je za nas da bismo se mogli ovaj dan vratiti svojim kućama s dosadašnjim mentalitetom, dosadašnjim mislima… Svatko od nas je pozvan da postane Božje svetište. Znamo da je utjelovljeni hram Božji Isus Krist, toliko više jer se utjelovljenjem sačuvao od grijeha, utjelovivši se, približio se svima nama. A kada je na njega u trenutku krštenja sišao Duh Božji, taj Duh je u njemu i ostao, a po tom Duhu je On veličanstveni Božji hram. Zato je važno da se tome Božjemu hramu redovito približavamo. Ali je upravo Krist Gospodin sam u suglasnosti s Ocem i Duhom Svetim odlučio da bi se nama ljudima još više približio, zato je izabrao među najsvetijim ženama svoju Majku. Zato je sam Bog Otac htio da ona bude bez grijeha začeta. Morala je svojom voljom, svojim htijenjem i svojim tako teškim životom dokazati da  je vrijedna toga, te je svjesno prihvatila da je Božji hram, bezgrješan, da je ona onaj prostor u koji može sići veličanstvena Riječ Božja, apsolutna Božja mudrost. Ono što je Blažena Djevica Marija primila po posebnom daru, to mi primamo na dan krštenja, kazao je Nadbiskup i zapitao se kako ćemo se osloboditi ropstva grijeha i zla, ako nema krštenja, te ustvrdio kako je u našim zajednicama sve manje krštenja. Posebno je naglasio da ne možemo biti Božji hram ako svake nedjelje ne surađujemo s Božjom milošću u sakramentima.

Trebamo više izgrađivati svoj vlastiti unutarnji hram u kojem boravi Gospodin, da bismo i mi, jer smo pozvani na apostolat, na svjedočenje evanđelja, hodajući ovim svijetom, progovarali samo riječi Božje, riječi u suglasnosti s istinama vjere…da bismo svuda širili prisutnost Isusa Krista, poručio je msgr. Hočevar.

Zahvale

Na kraju svete Mise biskup domaćin mons. Đuro Gašparović se zahvalio prisutnim biskupima, svećenicima i vjernicima, koji su hodočastili iz različitih župa i biskupija, što su došli proslaviti blagdan Snježne Gospe u tekijskom svetištu. Izrazio je vjeru da nitko iz Svetišta neće otići a da nije zahvalio Majci i zamolio je za zagovor u životnim potrebama.

Cijelo prije podne vjernicima je za Ispovijed bio na raspolaganju veliki broj svećenika iz Srijemske i Subotičke biskupie.

Proslava Velikih Tekija i ove se godine završila svetom Misom u 19.00 sati. Na ovu svetu Misu se tradicionalno okupljaju vjernici iz sve tri petrovaradinske župe.

Tekst: Ana Hodak

Fotografije: Ana Hodak/Ivica Zrno

VIGILIJA VELIKIH TEKIJA

05. kolovoz 2021.

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – Proslava Gospe Snježne u biskupijskom svetištu na Tekijama započela je u srijedu, 4. kolovoza misnim slavljima na više jezika

Prva sveta Misa uoči Velikih Tekija slavljena je u 15.30 sati na staroslavenskom jeziku. Nakon nje, u 17.00 sati slavljena je Misa na mađarskom jeziku, koju je slavio vlč. Dávid Sáfrányi, župni vikar u Temerinu. Velečasni Sáfrányi je u homiliji podsjetio vjernike na povijesni događaj u kojem je Gospa Tekijska pomogla kršćanskoj vojsci pobijediti nadmoćnije Turke, te pozvao vjernike da se utječu Bogorodici. Bogorodica je ta koja nas vodi bliže Isusu. Kazao je kako vjernik treba, poput nje, činiti Božju volju i tako s njom uvijek ići bliže k Isusu.

 

 

 

 

Misa na hrvatskom

Na svečanom euharistijskom slavlju na hrvatskom jeziku sudjelovao je veliki broj vjernika, kako iz Srijemske, tako i iz drugih biskupija. Euharistiju  je predvodio srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović, a u koncelebraciji su bili gotovo svi svećenici Srijemske biskupije. Na samom početku slavlja vjernicima se obratio vlč. Ivan Rajković, upravitelj svetišta, izrazivši veliku radost zbog mogućnosti da se ove godine proslave Velike Tekije, koje su prošle godine otkazane zbog pandemije. Pozvao je vjernike da se pridržavaju mjera, te kazao kako će ove godine izostati tradicionalna procesija sa svijećama, upravo zbog toga što pandemija još traje i potreban je oprez.

Srijemski biskup msgr. Gašparović je u homiliji istaknuo značaj tekijskog svetišta za vjernike, osobito za Srijemsku biskupiju.

Draga braćo i sestre, dragi hodočasnici!

Ova crkva, ovo Svetište koje i danas živi kao svjedok minulih vremena, ali i vjere i nade, zavjetna je crkva Biskupijskog svetišta Gospe Snježne na Tekijama. To je u pastoralnom i duhovnom smislu povlašteno mjesto za nas hodočasnike vjernike i molitelje, o čemu svjedoče brojni zavjetni darovi, zahvalnice i uslišane molitve. Ovo je svetište otvoreno za sve vjernike hodočasnike iz svih župa naše Srijemske biskupije kao i za vjernike hodočasnike iz susjednih nam biskupija i to Beogradske nadbiskupije, Subotičke i Zrenjaninske biskupije, vjernike grkokatolike istočnog obreda iz Eparhije svetog Nikolaja Ruski Krstur, te vjernike iz Hrvatske i drugih susjednih zemalja.

Uvijek u svakom vremenu mi kao vjernici sakupljamo se oko uzvišenoga lika Bogorodice u svojim župama na pojedinim slavljima posvećenim njoj u čast, u svibnju i listopadu, kako bismo neprestano pronalazili sebe uz moćni zagovor Majke Božje. Naš svakodnevni život u sebi nosi mnoštvo izazova, poteškoća, problema i neizvjesnosti, na koje nažalost imamo vlastite privremene ili polovične odgovore. Svaki od nas, vjerujem, obraća se Nebeskoj majci sa svojim potrebama i s nakanom u svom srcu koje želi prikazati kako bi nam Ona izmolila milost i pomoć. A svakako smo joj zahvalni i za zagovor kod svojega Sina Isusa Krista.

Puno toga danas želimo reći i čuti od naše Nebeske majke. Mnoštvo je razloga našega okupljanja u ovom Tekijskom svetištu i u svemu tome se očituje ponajviše naša ljudskost koja je u očekivanju nekog nadnaravnog djela. Više smo se sabrali kao neki “prosjaci” koji imaju želju da im Majka Božja svojim zagovorom kod Isusa nešto udijeli i da nas zagovara. Zato joj se danas obratimo svatko osobno.

Blažena Djevica Marija veliko je blago, neugasivo svjetlo, kruna djevičanstva, žezlo prave nauke, nerazoriv hram pripravljen za mjesto onome kojega prostor ne može obuhvatiti Isusa Krista. Ona je neprocjenjivi dar koji smo primili podno križa kada je umirući Isus rekao Ivanu a i svima nama: “Evo ti majke”. I tada smo postali cjelinom i brigom Njezina majčinstva.

Čuli smo današnje evanđelje koje u nama treba probuditi vjeru u život i neizmjernu zahvalnost za ono što nam je naviješteno. Susret na svadbi u Kani Galilejskoj koji se odigrao vjerojatno na vjenčanju bliske Isusove rodbine sažet je u dva jedinstvena čina. Jedno je molba majke da Bog sin pomogne potrebnima, a drugo je Isusova pomoć. Majka Božja moli onoga koji je izvor njezina života jedinstvenu molitvu. To je majčinsko oko koje promatra i vidi sve potrebe. Ovdje su u nevolji i pred sramotom domaćin, roditelji mladenaca, nadstojnik stola a i sami mladenci. Nemaju vina. Što da se sada poduzme? Što činiti? Marija, zagovornica nastupa i govori: Što god vam rekne učinite. Ima povjerenja u svoga sina koji će na njezinu molbu nešto učiniti.

I sada u ovom slavlju vigilije Gospe Snježne, Velikih Tekija, na slavlju ove svete mise Božanskog stola riječi i lomljenja kruha njezino majčinsko oko promatra i istim glasom, Isusu govori da čuje naše molitve sada, ovdje na ovom svetom mjestu. Znamo da mira i sloge nema u nekim obiteljima, zdravlja nemaju pojedinci, ljubavi i razumijevanja nema među ljudima, strpljivosti mnogi nemaju u teškim životnim prilikama, srdačnosti i volje nemaju jedni prema drugima, vedrine nemaju mnogi u poteškoćama života, ili pak vjere i povjerenja nemaju u Boga. Zato smo došli u ovo svetište na Tekije. Tu je Marija, Majka Isusova i Majka naša, zagovornica i pomoćnica. Svima nama poručuje i poziva nas: Što god vam rekne učinite jer na one oštre riječi Isusove “što ja imam s tobom”, tko može odoljeti Mariji da  nastavi da kaže poslužiteljima što god vam rekne učinite.

Što to nama Isus danas poručuje? Što je to što Isus govori a trebali bismo činiti? Što to treba naliti u šest kamenih posuda našega života. Jasan je stav Krista koji nikoga od nas danas niti osuđuje, niti proziva, niti naše propuste, ako nam nedostaje “vina” povjerenja u Isusa,  javno iskazuje, već u svom milosrđu poziva vratite se, ne bojte se, ne bojte se vjerovati, napunite posude vašeg života vjerom i milošću Božjom, ne bojte se otvoriti Duhu Svetom koji mijenja život, svjetonazore, mentalitete, kulturu, civilizaciju. Ne bojte se sudjelovati na svetoj misi i nna slavljima drugih sakramenata. Iziđite iz tog začaranog kruga vlastite samodostatnosti i uputite se prema izvoru nade. Majka Božja dala nam je i posvjedočila svojim životom da to naše neprestano traganje za povjerenjem u Isusa i radošću prebiva u potpunoj otvorenosti i predanju Božjoj volji. Ona je svojim životom nama ponudila jednostavnost potpunog predanja i života u Bogu. Taj primjer njezinog tihog jednostavnog pomalo za današnji svijet beznačajnog i monotonog života o kojem se ne može puno niti govoriti, put je prema svetosti i trajnoj milosti u Isusu Kristu.

Svijetli primjer Marijina života nama se danas daje da od Boga, Sina Božjega, molimo milost kako bi njegov sveti blagoslov nanovo zahvatio naš život i naše župne zajednice i naše obitelji. Obitelj je izvor života a sami smo svjedoci kako se u našim obiteljima danas izgubila obiteljska molitva i skladan obiteljeki život. Majčinstvo je svedeno na najnezahvalniju istancu u kojoj nema nikakvoga poštovanja. Djeca su nezahvalna svojim roditeljima i žele poći svojim putem, možda putem lutanja i neizvjesnosti. Djeco, imajmo povjerenja u svoje roditelje.

A sada izađimo sa svadbe u Kani Galilejskoj. Nameće mi se mnoštvo pitanja. Jedno od njih je: Kako mi reagiramo na probleme drugih ljudi? A Marija je reagirala i pomogla. Mislimo li da nas se problemi naših bližnjih ne tiču? Imamo dovoljno svojih problema, pa ne možemo voditi tuđu brigu. Istina je da u većini slučajeva nismo u stanju riješiti tuđe probleme. Ali ono što možemo, to je ukazati na mjesto gdje se problemi mogu riješiti. To mjesto je kod Isusa Krista. On je taj koji ih može riješiti. Bog nas poziva da  učinimo ono što je Marija vrlo kratko i jasno definirala: “Što god vam rekne, učinite!”  Mislim da je tu osnova, ključ našeg uspjeha u duhovnom životu. Koliko li je samo danas ljudi koji se predstavljaju kršćanima, koji obožavaju Blaženu Djevicu Mariju, a ne provode ovaj njen savjet: “Što god vam rekne, učinite!” Puno toga Isus govori u našim crkvama na svetim misama, a mî ne čujemo ili ne činimo. Štoviše, negiramo i odbacujemo Isusove naloge jer nam se tako čini ugodnijim i ljepšim. Jedini način, kako bi Bog mogao čuti naše molitve i uslišati ih, jest da poslušamo što nam On savjetuje. Neka to bude ostvarivo u nama i danas, poručio je msgr. Đuro Gašparović

Nakon svete Mise crkva je ostala otvorena do 22.00 sata za osobne pobožnosti.

Ana Hodak

PROSLAVLJENA SVETA ANA, MAJKA BLAŽENE DJEVICE MARIJE – CRKVENI GOD U LAĆARKU. BLAGOSLOVLJENO NOVO MISNO RUHO I OLTARNO ZVONO

27. srpanj 2021.

LAĆARAK (TU) – U ponedjeljak, 26. sprnja 2021., župljani župe Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije, svečanim euharistijskim slavljem u 9. 30 sati, proslavili su svoju nebesku zaštitnicu. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup, uz koncelebraciju preč. Marka Kljajića, župnika iz Surčina, vlč. Ivice Živkovića, župnika iz Hrtkovaca, o. Darka Raca, župnika grkokatoličke župe u Bačincima, vlč. Dušana Milekića, župnika iz Inđije i vlč. Ivice Zrno, domaćeg župnika.

Na samom početku euharistijskoga slavlja upriličen je blagoslov novog misnog ruha – bijele, ljubičaste i zelene misnice, te oltarnoga zvona. Riječ je o darovima koje je laćaračka župa dobrotom vlč. Krešimira Šafa i njegovih župljana iz Soljana i Strošinaca. A uz njih je blagoslovljena i misnica sa likom Gospe Karmelske koja je dar Ivana i Nade Zrno prigodom 15 godina svećeničke službe sinu Ivici.

 

 

 

 

 

 

Već na početku euharistijskoga slavlja, msgr. Đuro Gašparović je izrazio radost zbog ponovnog dolaska, ali i lijepih događaja kojima se uljepšava liturgijski život župe.

U prigodnoj homiliji, msgr. Đuro Gašparović je rekao:

Dragi vjernici, braćo i sestre!

Kada treba nešto reći na spomendane pojedinih svetaca, tada polazimo od njihova životopisa, da bismo, koliko-toliko toga mogli primijeniti na svoj život. Danas slavimo spomendan svetog Joakima i svete Ane. Za nas župljane župe Laćarak je svetkovina Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije. Tražimo životopis Marijinih roditelja u Bibliji, međutim nema o njima gotovo ništa. O Ani, Marijinoj mami i Isusovoj baki, kao i o njezinom mužu Joakimu u biblijskim knjigama Novoga zavjeta uopće nema spomena. Ne znamo gdje su se rodili. Ne znamo točno niti gdje su živjeli niti čime su se bavili. Nije zapisano ni tijek njihova života, niti kreposti koje su imali. Ne znamo ni kada su umrli. Mi ne znamo ništa o njihovu životu. Znači li to da o njima ne možemo govoriti?

Ipak možemo o njima govoriti jer ih susrećemo u apokrifnom spisu iz 2. stoljeća pod naslovom ‘Protoevanđelje svetog Jakova’.  Ovdje u predaji crkve sačuvan je njihov spomen. Spis govori o svetoj Ani koja je rođena kao kći starozavjetnog svećenika Matana koji je potjecao iz roda Levijeva. Bila je pobožna, ponizna, čedna, vrijedna i lijepa žena. Poznavala je Pisma i čeznula za obećanim Mesijom-Spasiteljem. Udala se za svetog Joakima, mladića iz Galileje, koji je potjecao pak iz Davidove loze. Spis govori o njemu kao o vrlo bogatu čovjeku, koji je bio marljiv i zdrav, pobožan i darežljiv, nažalost neplodan i bez potomstva, pa je prihode svojih dobara dijelio na dva dijela: jedan je dio darivao siromašnima u narodu, a drugi prinosio kao žrtvu Gospodinu za otpuštenje grijeha. Kad se jednog dana nalazio u hramu, neki svećenik Ruben mu je predbacio nevrijednost dara. Naime u Izraelu se vjerovalo da nijedan pravednik ne ostaje bez potomstva, nego tek grešnik, prokletnik, koga Bog kažnjava. To uvjerenje Joakima je vrlo pogodilo, pa se četrdeset dana povukao u pustinju posteći i moleći kako bi od Gospodina isprosio potomka. U međuvremenu je i Ana vapila Gospodinu moleći za plodnost i brojno potomstvo. Ukazao joj se Božji anđeo i navijestio da će dobiti dijete. Po anđelu je obaviješten i Joakim, te pozvan da se iz pustinje vrati kući. Poslušao je i povjerovao. Potom se u ljubavi sa svojom suprugom začela Marija. Ana je dakle u velikoj starosti rodila Joakimu slavnu kćerku Mariju.

Tako  sveta Crkva najodlučnije zaziva svetu Anu i priznaje ju velikom sveticom. I s pravom, jer znamo, i dosta nam je da znamo samo jedno: ti su roditelji, ta je žena Ana donijela svijetu takvo dijete kakvo je Blažena Djevica Marija. Dosta nam je da znamo da je sveta Ana majka Blažene Djevice Marije. Drugi sveci krepostima dokazuju svoju svetost. Svetoj Ani to nije potrebno, jer takvo dijete kakva je Marija mogla je roditi samo kreposna majka i odgojiti samo kreposni roditelji. Drugi sveci i svetice čine čudesa. Svetoj Ani to nije potrebno, jer najveće čudo koje je Bog učinio po svetim roditeljima Joakimu i Ani bila je Bezgrješno začeta Djevica Marija. Dijete je dakle dokaz svetosti roditelja. I dodajmo još nešto: Marija nije samo dokaz svetosti njezinih roditelja, ona je i izvor njihove svetosti i potvrda vjere.

Braćo i sestre, poziv je svakome od nas da, kao sveti Joakim i Ana, uvijek pred očima imamo riječi Evanđelja da “Bogu nije ništa nemoguće” i stoga da, poput svete Ane, imamo povjerenje u Boga. To je ono povjerenje da nas nikada neće ostaviti same, posebno u nerazumljivim i teškim trenucima našega života. Toliko straha i neizvjesnosti ima često u našem životu. A izlazak iz tako teške situacije može nam pokazati i omogućiti samo Bog izravno ili preko bližnjega. On kao Stvoritelj jedini poznaje čovjeka te mu i jedini može pomoći. Svako bježanje od Boga i svako odgađanje susreta s Bogom, ujedno je i produženje životnih lutanja, patnji i osobnog nezadovoljstva. Do sada nismo od Boga bježali, nego smo vjeru sačuvali. U vjeri i povjerenju u Boga i bližnjega, poput svetih Marijinih roditelja, gledamo u budućnost, u nadi da ima dobrih ljudi koji će pomoći, koje će Bog potaći na dobra djela. Potrebni smo pomoći drugih, već sada, ovoga trenutka. Možda često puta ništa ne shvaćamo od naše konkretne situacije, ali prihvaćamo u vjeri, jer pomoć je naša u imenu Gospodina. I mi se, poput Marije, često čudimo svemu što se s nama i oko nas događa. Ipak rješenje problema prepuštamo Bogu.

Braćo i sestre. Prilike u kojima žive pojedinci, tjeskobe u kojima se nalaze obitelji, muke koje pritišću čitave narode, brige koje ispunjaju Crkvu, sve nas to poziva da se ponovno saberemo na molitvu. Tako su radili sveti roditelji Blažene Djevice Mqarije. Vjernik ne smije biti ravnodušan za potrebe i nevolje, opasnosti i tjeskobe svoje braće ljudi. Svatko je pred Bogom odgovoran za svoga bližnjega.

U našim obiteljima, u našem narodu, u svijetu, vidimo tolike probleme, tolike nevolje. Uz toliko dobra što ga ljudi nastoje učiniti za sebe i za druge, susrećemo također i toliko zla i nepravde. Pred mnogim situacijama osjećamo svoju ograničenost i nemoć. Bolji svijet mira, pravde, istinske slobode nije moguće graditi bez Boga, bez svjetla, jakosti i mudrosti Duha Svetoga. Vjerom i povjerenjem u Krista možemo mnogo učiniti za sebe i za druge. Možemo u sebi živjeti riječi Kristove: Bit ćete mi svjedoci, poručio je msgr. Đuro Gašparović.

Na koncu euharistijskoga slavlja vlč. Ivica Zrno je predstavio prisutne svećenike, od kojih su neki, iako već godinama na službi u Srijemskoj biskupiji, po prvi puta na proslavi crkvenoga goda. Zatim je čestitao imendan svim svečaricama te uputio riječi zahvale svim vjernicima koji su pomogli u organizaciji proslave crkvenoga goda. Također je istaknuo kako se u laćaračkoj župi radi na obnovi, kako materijalnoj, tako i na obnovi žive zajednice, te kako su ove godine najljepši dar koji župa može istaknuti prvopričesnice koje su bile prisutne na euharistijskom slavlju. Naime, za laćaraćku župu je ovo znakovit događaj, jer prije ovogošnjih prvopričesnika zadnje prvopričesničko slavlje bilo je 2012. godine. Samim time ove riječe imaju još veću težinu.

Prigodni darovi

Misno ruho bijele, ljubičaste i zelene boje, kao i oltarno zvono koje je blagoslovljeno na početku euharistijskoga slavlja, dar su vlč. Krešimira Šafa i vjenika njegove dvije župe: Pohođenje Blažene Djevice Marije iz Soljana i Preobraženje Gospodinovo iz Strošinaca. Vlč. Krešimir je u više prigoda posjetio župu sv. Ane u Laćarku, te uočavajući konkretne potrebe odlučio darovati ovu malu vjerničku zajednicu. Po riječima župnika i vjernika laćaračke župe ovo je bila veoma lijepa gesta, te je i na taj način ovogodišnja proslava crkvenoga goda u Laćarku zadobila notu posebnosti, kao i svečanije proslave.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Davor Reves

ŽUPA MARADIK PROSLAVILA SVOJU NEBESKU ZAŠTITNICU

26. srpanj 2021.

MARADIK (TU) – U ponedjeljak, 26. srpnja 2021., župljani župe Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Maradiku, proslavili su svoju nebesku zaštitnicu.

Zbog potreba župske zajednice, slavljena su 2 euharistijska slavlja, u 9.00 i u 11.00 sati.

 

Svečano euharistijsko slavlje u 9.00 sati, na mađarskom jeziku, slavio je vlč. Dávid Sáfrányi, vikar župe Sveta Rozalija, djevica iz Temerina.

 

 

 

 

 

Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati, na hrvatskom jeziku, predslavio je preč. Jozo Duspara, župnik iz Zemuna i dekan zemunskog dekanata, u zajedništvu sa svećenicima iz Srijemske biskupije koji su došli uzveličati slavlje. Prigodnu homiliju, okupljenim vjernicima uputio je preč. Berislav Petrović, župnik iz Novog Slankamena.

Govoreći o današnjoj svetici, sv. Ani, preč. Berislav Petrović je podsjetio kolika je važnost sv. Ane za život vjernika, te na osobit način za obitelj koja se u današnje vrijeme nalazi na udaru mnogih problema, te obitelj, kao temeljna zajednica vjerničkog života proživljava ozbiljne krize. U tome duhu sve je veća potreba tražiti zagovor sv. Ane za sebe i obitelj.

Ovogodišnja proslava crkvenog goda u Maradiku bila je uzračju 1. Svjetskog dana djedova, baka i satrijih osoba, kao i u ozračju gesla Ja sam s vama u sve dane (Mt 28, 20). Kako je odluka Pape Franje da se ovaj svjetski dan obilježava na nedjelju najbližu spomendanu sv. Joakima i Ane, roditelja Blažene Djevice Marije, župljani maradičke župe odlučili su povezati svoje župsko slavlje sa ovom vrijednom inicijativom, te i svoju župsku proslavu staviti u isto ozračje.

I ove godine, na proslavu crkvenog goda okupili su se brojni župljani koji su dođli tražiti zagovor svoje nebeske zađtitnice. Njima su se pridružili brojni gosti iz okolnih župa.

Nakon euharistijskih slavlja organizirano je druženje i zakuska u crkvenom dvorištu, što se, već tradicionalno, nastavilo i u obiteljskim kućama domaćina.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Božidar Lusavec

PROSLAVA SVETE ANE U SOTU

26. srpanj 2021.

SOT (TU) – Vjernici iz Sota na blagdan sv. Joakima i Ane imaju svoj zavjetni dan

Kao i prijašnjih godina, Soćani su blagdan sv. Joakima i Ane proslavili svetom misom u ljetnikovcu pored kapelice posvećene majci Blažene Djevice Marije. Kapelica se nalazi u polju pokraj Sotskog jezera. Misno slavlje u 18 sati predvodio je župnik Nikica Bošnjaković, a slavljeno je za graditelje kapele, Stejpana i Ilku Njilicaj, te njezinog obnovitelja Stjepana Kiš. Naime, kapelicu je ovaj bračni par sagradio davne 1918. godine, a obnovljena je 2001. Soćani, koji se uglavnom bae zemljoradnjom, svake godine kod kapele mole sv. Anu da čuva njihove usjeve, te zahvaljuju za žetvu, koja je prošla.

Posljednjih godina domaćini donesu kolača i sokova, te ostaju nakon mise na druženju. Ove godine su zahvalni zemljoradnici pripremili pravu večeru. Cijelo poslijepodne u blizini kapele pekli su meso, a pridružili su im se i sotski lovci, koji su donirali meso divljači. Stoga su, nakon što su svetom misom zahvalili Bogu i zagovornici sv. Ani za plodove svoje zemlje, svi ostali u ugodnom druženju pokraj jezera.

Budući da je ove godine uoči blagdana sv. Joakima i Ane papa Franjo proglasio Prvi svjetski dan djedova, baka i starijih osoba, župnik Bošnjaković je svoju propovijed usmjerio na važnu poruku toga dana. Prvo je ukazao na vrijednost i svetost starosti, te pozvao mlade da cijene i poštuju stare osobe koje ih okružuje. Potom je pročitao Papinu poruku za Svjetski dan starih.

Ana Hodak

KRŠTENO TREĆE DIJETE OBITELJI BERTIĆ IZ VAŠICE

25. srpanj 2021.

VAŠICA (TU) – Mala Anastasija je krštena u nedjelju, 25. srpnja, u župnoj crkvi u Šidu

Župnik, vlč. Nikica Bošnjaković predvodio je svetu Misu i krstio Anastasiju Bertić

Kruh je Božji dar

Župnik se u propovijedi osvrnuo na pročitano Evanđelje, u kojem Isus umnaža kruh i ribe, te hrani pet tisuća ljudi. Poseban naglasak je stavio na zadnji dio, kada učenici nakon blagovanja prikupljaju dvanaest košara ulomaka. Vlč. Nikica Bošnjaković je na temelju toga govorio o našem odnosu prema hrani, te kazao:

U ovome tekstu posebno je važno to što su učenici pokupili ostatke nakon blagovanja 'da ništa ne propadne'. Tako bi i mi trebali postupati s hranom. Izgubili smo osjećaj za kruh. Zaboravljamo da je on Božji dar. Samo se pitamo je li svjež, ako nije bacamo ga. Isus naglašava da ono što ostane pokupimo, da se ne baca, jer mnogi u svijetu umiru od gladi. Sjetimo se trenutaka kada nismo imali što kuhati. Tada smo jeli samo kruha. Tko nije bio u neimaštini, taj ne zna cijeniti izobilje. A tko je u izobilju ne zna kada ga može snaći neimaština. Ne smijemo biti škrti i ne davati hranu onima koji su gladni, kao što ne sijemo ni hranu bacati, zaključio je župnik.

Nakon službe riječi uslijedilo je krštenje malene Anastasije Bertić.

Brojna obitelj

Anastasija je treće dijete Vanje i Igora Bertić, ali i sedmo unuče bake Milke. Naime, baka Milka Bertić ima tri sina: Marinka, Miroslava i Igora. Od njih trojice ima sedmero unučadi: Slobodana, Nenada, Branislava, Branislavu, Tinu, Ivana i Anastasiju. Uskoro će se njihova obitelj proširiti za još jednog člana, jer najstariji sin Marinko i njegova supruga Maja očekuju treće dijete.

Ova brojna i složna obitelj u svome selu Vašici, poznata je kao vrijedna i radna. Bave se obradom zemlje i preradom mesa. No poznati su i kao dobri vjernici. Međutim, prošle godine prošli su kroz teško razdoblje. Mala Branislava oboljela je od teške bolesti i bila je vrlo loše. Cijela župna zajednica, a i mnogi vjernici iz okolnih župa postili su i molili za njezino zdravlje. Nekoliko mjeseci nakon toga njezin otac Miroslav doživio je nezgodu na poslu i skoro izgubio ruku. U tim teškim trenucima za cijelu obitelj, osobito za supružnike Slađanu i Miroslava, vjera im je davala snagu. Njihove su molitve uslišane, te se i mala Branislava i njezin otac Miroslav uspješno oporavljaju, te se nadaju uskoro povratku normalnom životu.

Ana Hodak