PROSLAVA CRKVENOG GODA U SOTU

SOT (TU) – Sveta Katarina, djevica i mučenica, crkveni god u Sotu, proslavljen je 25. sutednog 2021. svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati.

PROSLAVA SVETOG KLEMENTA U HRTKOVCIMA

HRTKOVCI (TU) – Patron župe, Sveti Klement I., papa i mučenik, proslavljen je 23. studenoga 2021., svečanim euharistijskim slavljem u 17.00 sati.

PROSLAVA SPOMENDANA SVETE CECILIJE U SRIJEMSKOJ MITROVICI

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ponedjeljak, 22. studenoga 2021., u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici proslavljen je spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, koja se slavi kao zaštitnica pjevača, glazbenika i glazbe, napose crkvene glazbe.

BISKUPSKO REĐENJE MSGR. FABIJANA SVALINE – FOTOGRAFIJE I VIDEO

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – FOTOGRAFIJE/VIDEO – Na svetkovinu Krista Kralja u nedjelju 21. studenoga u katedrali-manjoj bazilici sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici tajnik Svete Stolice za odnose s državama nadbiskup Paul Richard Gallagher u zajedništvu s mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom i metropolitom đakovačko-osječkim, i mons. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, zaredit će za srijemskoga biskupa koadjutora mons. Fabijana Svalinu.

MSGR. FABIJAN SVALINA U SRIJEMSKOJ MITROVICI ZAREĐEN ZA BISKUPA

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Biskupsko ređenje novoga srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline održano je na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga, u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici.

Vijesti

I DRŽAVNI PREDSTAVNICI NAJAVILI POSJET NADBISKUPA GALLAGHERA SRBIJI

28. listopad 2021.

ZAGREB (IKA) – Dan nakon što je objavljeno da će tajnik za odnose s državama pri Državnom tajništvu Svete Stolice nadbiskup Paul Richard Gallagher biti glavni zareditelj na biskupskom ređenju biskupa koadjutora srijemskoga mons. Fabijana Svaline na svetkovinu Krista Kralja 21. studenoga, i državne vlasti Republike Srbije najavile su pohod toga visokoga vatikanskoga predstavnika.

Naime, ministar vanjskih poslova Republike Srbije Nikola Selaković najavio je dolazak nadbiskupa Gallaghera 22. studenoga u Beograd u intervjuu koji je dao srpskim Novostima kazavši da je nedavno s njime razgovarao u Vatikanu i dodao da će posjet tajnika za odnose s državama biti važan događaj. Prema njegovim riječima u intervjuu od 27. listopada Vatikan „ima principijelan stav o nepriznavanju kosovskoga separatizma kao državnosti i njihova podrška Srbiji puno znači“.

Upitan o mogućem posjetu pape Franje Srbiji, ministar vanjskih poslova Selaković odgovorio je: „Sveta Stolica određuje vanjskopolitičku agendu posjeta svog poglavara na temelju komunikacije s dominantnim kršćanskim zajednicama u pojedinim zemljama. To znači da je realizacija papinoga posjeta Srbiji usko povezana s glasom Srpske pravoslavne Crkve. Uvjeren sam da će dvije Crkve komunicirati i razgovarati o tom pitanju.“

Podsjetimo da je prije desetak dana u Rimu na Papinskom lateranskom sveučilištu otvorena izložba Državnoga arhiva Srbije pod nazivom „Srbija i Vatikan 1878.-1914.“ koja govori o nastanku i razvoju bilateralnih odnosa dviju država, a na čijem su otvorenju sudjelovali nadbiskup Gallagher te ministar Selaković.

Izvor: ika.hkm.hr

OBJAVLJEN DATUM BISKUPSKOG REĐENJA MSGR. SVALINE

28. listopad 2021.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Biskupsko ređenje imenovanoga srijemskog biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svaline bit će u nedjelju Krista Kralja svega stvorenja 21. studenoga 2021., u 11.00 sati u katedrali–bazilici manjoj sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

Glavni zareditelj bit će tajnik za odnose s državama Svete Stolice nadbiskup msgr. Paul Richard Gallagher, a suzareditelji đakovačko–osječki nadbiskup msgr. Đuro Hranić i srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović.

Papa Franjo imenovao je u četvrtak 7. listopada 2021., biskupom–koadjutorom u Srijemskoj biskupiji u Republici Srbiji msgr. Fabijana Svalinu, svećenika Đakovačko–osječke nadbiskupije, dosadašnjeg ravnatelja Hrvatskog Caritasa i ravnatelja Hrvatske katoličke mreže.

 

Msgr. Fabijan Svalina rođen je 7. studenoga 1971. u Đakovu od oca Mirka i majke Lucije rođ. Poljičak. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Za svećenika Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije zaređen je 29. lipnja 1997. u Đakovu.

Bio je župni vikar u Župi Uzvišenja Svetoga Križa u Osijeku – Retfala, potom od 1998. do 2004. odgojitelj – prefekt u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 2004. do 2010. obnašao je službe tajnika Biskupskog ordinarijata, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata i voditelja nadbiskupijskog Tiskovnog ureda. U nekoliko mandata bio je član Prezbiterskoga vijeća i član Zbora savjetnika.

Na Izvanrednom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u Zagrebu 25. siječnja 2010. izabran je za zamjenika generalnog tajnika HBK. Na toj službi bio je do siječnja 2017.

U srpnju 2010. imenovan je za v. d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa, a potom, 2012. godine, i ravnateljem te ustanove HBK na čijem je čelu i danas.

Početkom 2011. godine imenovan je u Odbor HBK za organizaciju dolaska svetoga oca Benedikta XVI. u Hrvatsku te mu je, između ostalog, povjerena koordinacija susreta Svetog Oca s predstavnicima civilnog društva, akademske zajednice, kulture, poduzetnika, diplomatskog zbora i s poglavarima vjerskih zajednica u Hrvatskom narodnom kazalištu. Godine 2011. imenovan je članom – supredsjedateljem Mješovitog povjerenstva Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije za izradu popisa oduzete imovine Katoličkoj Crkvi za vrijeme komunističke vladavine.

Odlukom hrvatskih biskupa, od 2017. godine postaje ravnatelj Hrvatske katoličke mreže (HKM) u koju su integrirani Hrvatski katolički radio, Informativna katolička agencija, novi mediji i mrežna stranica HKM-a.

Hrvatski Caritas vodi u vrijeme nekoliko velikih nacionalnih žurnih projekata pomoći stradalima od prirodnih nepogoda i kriza izazvanih ljudskim faktorom; tako 2014. godine inicira pomoć stradalom stanovništvu od poplava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji, 2015. mobilizira mrežu Caritasa za pomoć u migrantskoj krizi, a 2020. godine nakon razornih potresa u Zagrebu i na Banovini, aktivno provodi projekte HBK u stambenom i socijalnom zbrinjavanju stanovništva. Godine 2021. inicijator je pregovora s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske o provedbenom ugovoru za Hrvatski Caritas i dijecezanske Caritase.

Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 30. travnja 2012.

Izvor: ika.hkm.hr

PROSLAVA SVETKOVINE SVETOGA DIMITRIJA, ĐAKONA I MUČENIKA U SRIJEMSKOJ MITROVICI

27. listopad 2021.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na blagdan zaštitnika Srijemske biskupije, 26. listopada 2021., srijemski biskup msgr. Đuro Gašprović proslavio je dvadeset i pet godina biskupstva

Svečano euharistijsko slavlje u srijemskomitrovačkoj katedrali–bazilici manjoj u 18 sati predvodio je biskup domaćin. U koncelebraciji su bili: đakovačko–osječki nadbiskup i metropolita msgr. Đuro Hranić, đakovačko–osječki pomoćni biskup msgr. Ivan Ćurić, beogradski nadbiskup i metropolita msgr. Stanislav Hočevar, požeški biskup msgr. Antun Škvorčević, zrenjaniski biskup msgr. Ladislav Nemet, subotički biskup msgr. Slavko Večerin, grkokatolički biskup msgr. Đuro Đuđar, novoimenovani srijemski biskup–koadjutor msgr. Fabijan Svalina, te svećenici Srijemske i drugih biskupija. Euharistijskom slavlju je nazočila i provincijalna poglavarica milosrdnih sestara svetog Križa s. Valerija Široki, kao i značajan broj časnih sestara iz Đakova. A uz veliki broj vjernika, euharistijskom slavlju su nazočili i predstavnici Hrvatskog nacionalnog Vijeća na čelu s Predsjednicom Jasnom Vojnić, zatim predstavnici državnih i gradskih vlasti, kao i prdstavnici Srpske pravoslavne crkve.

Prije početka euharistijskog slavlja, preč. Jozo Duspara je u ime svećenika Srijemske biskupije čestitao mons. Gašparoviću jubilej.

Dragi  Oče biskupe Đuro!

Prošlo je dvadeset pet godina od Vašeg ređenja za pomoćnog biskupa  Đakovačke i Srijemske biskupije. Bilo je to veoma teško poslijeratno vrijeme. Tada sam kao župnik golubinački organizirao naše vjernike kao i Vašu rodbinu koji su u to vrijeme željeli biti na Vašem ređenju za biskupa. Možda sam tada bio prvi koji sam organizirano poveo grupu ljudi preko granice između Srbije i Hrvatske. Uz razne administrativne peripetije i uz presjedanje u drugi autobus stigli smo do Đakova na Vaše ređenje. Tamo nas je čekalo drugo mnoštvo odseljenih Golubinčana koji su Vas došli pozdraviti a i dijeliti radost s Vama ali i s cijelom našom župom koja se s pravom radovala. No ta radost je bila ujedno i tuga jer su se na Vašem ređenju sreli, većina prvi put, nakon što su na različite načine protjerani iz svoga mijesta. Tada sam Vas pozdravio kao župnik u Đakovačkoj katedrali i izrazio i radost i tugu koju smo nosili svi skupa. Tada sam Vam rekao kako Golubinci nisu više ono što su bili i kakve ih poznajete kada ste ih zadnji put vidjeli. Mogao sam tada reći i drugačije i šire „Nema više Srijema kakav je bio jer je devastiran, jer mu je uništen red stvaran stoljećima. Mogao sam reći da je Srijem ne samo zemlja već i ljudi koji je obrađuju i marljivo čuvaju a kojih u velikom broju više nema“. Ali nisam jer ste Vi tada imenovani kao pomoćni biskup Đakovačke i Srijemske biskupije. Pred Vama su bila još šira polja i vidici. Nekako bio sam uključen kao župnik Vašeg  rodnog mjesta u mnoge događaje  koje će biti vezani uz Vas.

Organizirao sam Vam dvadeset 25 svećeništva u Vašoj  rodnoj župi što je bilo puno opuštenije nego u vrijeme kada ste ređeni za biskupa.

Dvadeset pet godina je ozbiljno vrijeme ono je i kratko i dugo  u njemu se može čovjek ostvariti i neostvariti. Kroz to vrijeme Vi ste bili najviše u Srijemu kao Biskupski vikar za Srijem i kao Ordinarij Srijemske biskupije što ste još i danas. Moramo shvatiti svi mi suci sa strane da je to teško vrijeme. To je vrijeme kakve takve obnove župa prvenstveno kao ranjenih zajednica, pa onda crkava, župnih domova... Najveća obnova koja se dogodila je ponovna uspostava Srijemske biskupije u njezinim povijesnim granicama i kao takve povezane s Đakovačkom biskupijom uzdignute na nivo metropolije. Sve je to zahtijevalo žrtvu i odlučnost. Nama svećenicima koji djelujemo u Srijemu je važna Vaša povezanost s Đakovom budući da smo mi svećenici koji smo odgajani i školovani za Đakovačku i Srijemsku biskupiju i upravo zbog te povezanosti mi smo ovdje ostali djelovati kao kod kuće. Neću govoriti o teškoćama i problemima kojih je sigurno bilo ali vjerujem da smo teškoće bratski rješavali što je doprinijela i Vaša smirenost i mogu slobodno reći i dobrota s kojom  ste možda nekada i na uštrb svoga mira tiho  riješavali  određene probleme.

Oče Biskupe, dok Vam čestitamo, želimo zajedno s Vama, kod ovog misnog slavlja, zahvaliti Bogu što Vas je pozvao, izabrao u red biskupa i na vašem pastirskom služenju kroz dvadeset pet godina.

Vjerujem da Ste i kod svoga poziva u svećeništvo i kod odlučivanja prihvatiti ili ne biskupsku službu osluškivali  odgovor staraozavjetnog Samuela „Govori Gospodine sluga tvoj sluša“ dobro došao i Vama kao i nama svima koji propovijedamo Riječ Božiju. U prostoru svog djelovanja, govorenja, moramo  se znati zaustaviti i čuti što mi to Bog govori, bilo preko svoje riječi, sakramenata – Crkve ili nekog bližnjega. kao i  sv. Pavla apostola koji kaže: „Zvanje je isključivi učinak Božje dobrote i plod zasluga Isusa Krista, na temelju kojih je Bog pozvao nas pozivom svetim – ne po našim djelima, nego po svojem naumu i Milosti koja nam je dana u Kristu Isusu prije vremena vjekovječnih.” Bog svakog čovjeka poziva na svetost. Svetost nije samo izbor nego cilj našeg postojanja, življenja.

Poslanje Biskupa je poslanje koje je imao sv. Ivan Krstitelj. Znamo  kako je Ivan stajao s dvojicom učenika te ugleda Isus koji onuda prolazi i kaže: „Evo Jaganjca Božjeg!” To je uloga pastira, pokazivati na Krista. Biti znak koji upućuje, koji dovodi. Najbolji znakovi koji nas dovode do Krista su naši Srijemski mučenici i sveci čiju smo tisuću sedamsto godišnjicu  proslavili 2003 godine. Sv. Dimitrije je bio znak koji je ljude dovodio do Krista. Biti Božji znak, ne znači biti zaštićen od poteškoća i kušnja, već kroz iste ustrajati u pokazivanju na Krista.

Dragi biskupe Đuro! Ovim riječima želim Vam čestitai jubilej dvadeset pet godina biskupske službe zahvaliti Vam u svoje osobno ime, kao i u ime svećenika Srijemske biskupije na svemu što ste učinili i činite za ovu mjesnu crkvu Srijemsku. Možda je danas prilika da svi stanemo pred sebe i upitamo se koliko smo doprinijeli svome Biskupu da se bolje snađe u vrtlogu današnjeg turbulentnog vremena. Također se sjećam slike mog prvog susreta s Vama u Đakovu pa i onog momenta kada ste me zvali na svoju Mladu Misu na koju nisam došao ali sam došao poslije i ostao u Srijemu kao i drugi svećenici.

Činjenica je da vrijeme prolazi godine se redaju, danas smo stariji i zato vjerujem da Vam je Sveti otac poslao nasljednika koadjutora Mons. Fabijana Svalinu kojemu se zaista svi radujemo i veselimo. Želim da svi, a prvenstveno Vas dvojica zajedno sa svećenicima odgovorimo na izazove ovog ozbiljnog vremena u kojem živimo.

Nakon preč. Joze Duspare, biskupu Đuri Gašparoviću 25. obljetnicu biskupstva je u ime vjernika laika Srjemske biskupije čestitala gđa. Ljiljana Popovčak, predstavnica župljana iz Srijemske Mitrovice.

Dragi i poštovani preuzvišeni biskupe Đuro,

U ime župljana Mitrovačke župe i svih vjernika Srijemske biskupije čestitam Vam srebrni biskupski jubilej. Ovo je lijep i značajan jubilej. Želimo s Vama Bogu zahvaliti za dvadeset pet godina Vaše biskupske službe, na poseban način za Vašu nadpastirsku službu Srijemskog biskupa. Zasigurno da nije lako u ovom vremenu i na ovom prostoru ostvarivati tako uzvišenu i  nadasve odgovornu službu. Zajedno sa našim svećenicima želimo Vam izreći zahvalnost i odanost.

Želimo sada zajedno s Vama moliti i za Vas moliti dobrog Boga, da Vam po zagovoru svetog Ireneja biskupa srijemskog i svetog Dimitrija đakona, našeg nebeskog zaštitnika , udijeli snage za godine koje su pred Vama, a želimo da ih bude dosta, i da sve budu zdrave i krepke, na hvalu i slavu Svojega svetog Imena i na korist nama i čitavoj Svojoj svetoj Crkvi.

Zajedno s Vama i s našim svećenicima želimo izreći i svoju veliku radost i zahvalnost za dar biskupa–koadjutora srijemskog monsinjora Fabijana. Puno je razloga za molitvu i zahvalnost, te želimo kod ove svete Mise zajedno s Vama, našim  biskupom, našim biskupom–koadjutorom i svim prisutnim biskupima i svećenicima, s puno vjere, nade i ljubavi moliti i na svemu dobrom Bogu zahvaliti.

Još jednom čestitamo i na svemu Bogu i Vama zahvaljujemo!

Zatim je mons. Simon Peter Lukyamuzi, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu pročitao čestitku koju je papa Franjo uputio msgr. Đuri Gašparoviću, nakon čega se srijemski biskup se zahvalio svima na čestitkama te je započelo svečano euharistijsko slavlje.

 

 

 

 

 

 

 

U prigodnoj homiliji, msgr. Đuro Gašparović se prisjetio srijemskih mučenika i njihove snažne vjere, osobito sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije. Također se osvrnuo i na dane svoga biskupskog ređenja.

Ovdje smo danas na ovom svetom mjestu u ovoj nama svima tako dragoj katedrali posvećenoj svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku, u kojoj su mnogi kršteni, krizmani i vjenčani, i u kojoj se zajedno sastajemo kao zajednica vjernika Srijemske biskupije na euharistijska slavlja i slavlja drugih sakramenata. Ovdje smo zajedno danas  biskupi, svećenici, redovnici i redovnice, Kristovi vjernici laici i ljudi dobre volje.

Danas slavimo svetog Dimitrija, đakona i mučenika i u ovo slavlje uključujemo sve srijemske mučenike za koje možemo reći, premda se u liturgiji svake godine slave u određene dane, da su često puta zaboravljeni. “Spomenite se onih prvih dana!” To su prvi dani kršćanstva. Spomenimo se pšeničnih zrna koja, pavši na ovu našu zemlju, umiru i istrunu, ali zato donose obilat rod za vječni život. Smrt mučenika sjeme je kršćanstva do naših dana. Spomenimo se svih srijemskih mučenika i biskupa, i svećenika, i đakon, i muževa i žena, i imenom prozvanih, i neimenovanih, svih koji su umrli za Krista. Oni su ispunili riječ Isusovu da veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.

 

 

 

 

Evo danas dijela tih svetih srijemskih mučenika iz vremena krvavih progona, osobito za cara Dioklecijana, koji su ispunili riječi Isusove da „veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje“ (Iv 15, 13). Upravo u gradu Sirmiju i okolici posvjedočili su za Krista sirmijski biskup Irenej, đakon Dimitrije, sedam kršćanskih djevica, tribun kopljanika Urzicin, vrtlar Sinerot, Montan i Maksima i lektor Hermogen. Pet kipara koji su radili u fruškogorskim kamenolomima: Klaudije, Kastorije, Simforijan, Nikostrat i Simplicije, kao kršćani nisu htjeli klesati kip boga Eskulapa. Završili su u Dunavu. Na Božić 304. godine u Sirmiju je spaljena na lomači najslavnija srijemska mučenica sv. Anastazija. Itd. itd.

Slavimo danas svetog Dimitrija da se sjetimo kako kršćanstvo kod nas nije od jučer. Povijesna je istina da je rođen u Sirmiju. Bio je đakon i mučenik. Đakon sirmijske Crkve, koja je bila progonjena sa svih strana. To prvo doba Crkve u ovim stranama može se nazvati sirmijskim razdobljem, vremenom jedinstva i junaštva, kad se krvlju svjedočila jedinstvena vjera u Krista. Ta se vjera svjedočila onda kada je Sirmijum bio poprište vjerskih razmirica, krivovjerja i poganstva. I tu je djelovao đakon Dimitrije naviještajući pravo Kristovo Evanđelje i riječima i životom, jer mudrost ga je kao pravednika vodila pravim stazama; pokazala mu Božje kraljevstvo i podarila mu znanje o svetinjama; uspjehom okrunila napore njegove i umnožila plodove truda njegova. Čuvao je svete knjige, propovijedao Riječ Božju, vršio svoju đakonsku službu. Bio je duša svega apostolskog djelovanja u gradu. A Bog ga je odlikovao i palmom mučeništva. Ništa ga nije moglo spriječiti da kao Kristov junak i svjedok ne prolije krv za njega.

U tom duhu sam ja danas, u godini svoga srebrnog jubileja, na 25. obljetnicu svojeg biskupskog ređenja,  zajedno sa svima vama biskupima, zagovorom svetog Dimitrija, đakona i mučenika a i svetog Ireneja, biskupa, kao nasljednik apostola, sa svećenicima kao vjernim suradnicima u istom poslanju i sa vjernim pukom u posvećivanju Božjega naroda.

 

Na blagdan Svetog Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, 5. srpnja 1996. godine papa Ivan Pavao II. imenovao me je pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. Nekoliko dana prije toga pozvao me je kardinal Tomko, prefekt Kongregacije za evangelizaciju naroda, gdje sam radio u administraciji, i upitao me koji su moji poslovni planovi i programi. Kada sam mu iznio planove, tada mi je rekao da Bog za mene ima druge planove i da će me papa imenovati pomoćnim biskupom Đakovačke i Srijemske biskupije. To me je jako iznenadilo. Rekao sam poput proroka Jeremije: gospodine kardinale ne mogu to prihvatiti, dijete sam i ne umijem govoriti, a uostalom ima i drugih svećenika koji su bolji od mene. Razmisli dobro i prihvati, odgovorio je kardinal. Tri dana sam razmišljao i u molitvi čujem glas Božji poput Jeremije: Ne boj se jer ja sam s tobom (usp. Jr 1, 8) i kako govori apostol Pavao: „Svakom je od nas dana milost po mjeri dara Kristova.“ (Ef 4, 7). I teškom mukom sam prihvatio svjestan riječi Isusovih: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što god zaištete u moje ime.“ (Iv 15, 16).

Za biskupa sam zaređen 5. listopada 1996. godine u Đakovu. Uzeo sam za geslo: „Caritas vincit - Ljubav pobjeđuje“ jer je vrijeme imenovanja bilo neposredno nakon Domovinskog rata kada je bila potreba da ljubimo jedni druge kao što je Krist nas ljubio, a ne da se mrzimo. Od 15. srpnja 1999. godine papa Ivan Pavao II. dao mi je kao pomoćnom biskupu posebne ovlasti, a od 1. listopada 1999. godine sam generalni vikar za Srijem. Kao generalni vikar za Srijem upravljam srijemskim dijelom Biskupije sve do ponovne uspostave Srijemske biskupije 18. lipnja 2008. godine, kada me je papa Benedikt XVI. imenovao srijemskim dijecezanskim biskupom. Tada sam bio svjestan da pripadam Biskupskoj konferenciji Svetog Ćirila i Metoda a kao sufragan Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini.

Na kraju što drugo mogu nego zahvaljivati i moliti se Bogu za budućnost da bude milostiv meni nevrjednomu, jer sam svjestan da sam kroz 25 godina puno toga i propustio i pogriješio te nisam bio na visini poslanja koje mi je povjerila Božja providnost, a sveti Pavao poziva svakoga od nas: „Zaklinjem vas ja, sužanj u Gopodinu: sa svom poniznošću i blagošću, sa strpljivošću živite dostojno poziva kojim ste pozvani!“ (Ef 4, 1-2).

Na koncu euharistijskog slavlja msgr. Đuro Hranić je uputio čestitke srijemskome biskupu te kazao:

Gospodin Vas je postavio da budete među ljudima čovjek Božji. I biskupska služba je doista služba i služenjem se potvrđujemo kao autentični pastiri u Kristovo ime. Kao čuvar vjere, službe, milosrđa u Crkvi, biskupa resi blizina s Bogom u molitvi, blizina s drugim biskupima, blizina s njegovim svećenicima, te s vjernim Božjim narodom. I Vi ste to, dragi Oče biskupe, nastojali činiti kroz proteklih dvadeset i pet godina. Želimo Vam kazati hvala. Hvala za sve dobro što ste učinili. Na osobit način želio bih istaknuti Vašu ljudsku toplinu i dobrotu. Znam kakav je biskup Đuro u svojoj dobroti. Biskup Đuro sve prihvaća, nastoji uvijek biti onaj koji djeluje pomirujuće, onaj koji pokazuje puno istinske blizine. I kao biskup u tom smislu doista ste djelovali kao onaj koji pomiruje, koji povezuje. Hvala Vam na svemu dobru.

Biskupa je pozdravio i čestitao obljetnicu i srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović, koji je zahvalio i svima koji su pomogli u pripremanju ovoga slavlja.

Predragi u Kristu!

Sve Vas srdačno pozdravljam i na svemu zahvaljujem. Sve što imamo i što jesmo Božji je dar. Hvala mu. Hvala mu za ovu lijepu večer i svetkovanje našeg nebeskog zaštitnika svetog Dimitrija. Molitvene čestitke nađem biskupu Đuri, srebrnom jubilarcu. Svi djelimo njegovu radost što je Srijemska biskupija dobila biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svalinu. U ovom imenovanju prpoznajemo osjetljivost i evanđeosku domišljatost Crkve, koja slijedi Kristov glas i poziv „ne boj se stado malo!“

Pozdrav i zahvala svim biskupima, svećenicima, časnim sestrama na čelu s provincijslnom poglavaricom s. Valerijom. Pozdrav i zahvala gradskim dužnosnicima, HNV na čelu s Predsjednicom i Veleposlanstvu Repubilke Hrvatske, te svim uvaženim gostima.

Pozdrav i zahvala župljanima i hodočasnicima iz drugih župa. Posebno hvala na svakoj pomoći i suradnji. A bilo je i bit će potrebno dosta suradnje i pomoći. Na poseban način hvala pjevačima na čelu sa s. Cecilijom, na lijepom i uvježbanom pjevanju te na spremnosti za daljnji trud i rad oko pripreme za biskupsko posvećenje nađeg biskupa–koadjutora. Hvala na suradnji direktoru i profesorima muzičke škole. Hvala na tolikim pomoćima i suradnjama samo Bogu vidljivima.

Ovogodišnje svetkovanje svetog Dimitrija najavljuje nam radosni, svečani i povijesni događaj – biskupsko ređenje našeg biskupa–koadjutora Fabijana. To znači da ćemo se u proširenom broju, na svetkovinu Krista Kralja vidjeti, slaveći ovu veliku svetkovinu koja će zasigurno biti krupnim slovima zapisana u povjesnicu Srijemske biskupije.

Euharistijsko slavlje je lijepim i usklađenim pjevanjem uzveličao zbor „Sveta Cecilija“, zbor srijemskomitrovačke župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić. Euharistijsko slavlje su, također obogatili ministranti srijemskomitrovačke župe koji su se okupili u veoma lijepom broju.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Fotografije: Damir Pismestrović/Ana Hodak

DUHOVNA OBNOVA U GODINI SVETOG JOSIPA I BLAGOSLOV DESET KIPOVA SVETOG JOSIPA NA MISIJSKU NEDJELJU

27. listopad 2021.

SOT (TU)Župe kojima upravlja vlč. Nikica Bošnjaković na poseban način ubilježile su godinu posvećenu zaručniku BDM

Nalazimo se u godini sv. Josipa, koju je proglasio papa Franjo, a koja traje od 8. prosinca 2020., do 8 prosinca 2021. godine. Tom prigodom Papa je napisao apostolsko pismo „Patris corde – Očevim srcem“, jer se navršava i 150 godina od proglašenja sv. Josipa za zaštitnika sveopće Crkve. Svoje apostolsko pismo Papa započinje obraćanjem cijeloj Crkvi. U njemu su sadržani još i životopis sv. Josipa, te brojne molitve ovome svecu. Stoga je ono ujedno i molitvenik.

Župe Šid, Sot, Gibarac, Kukujevci i Morović željele su prihvatiti Papin poziv na štovanje sv. Josipa u godini koja mu je posvećena, te su to učinile na tri načina. Župljani su kupili apostolsko pismo p. Franje, te započeli molitvu na čast ovome svecu. Također sve župe i filijale su donacijama vjernika nabavile kipove sv. Josipa, župe veći, a filijale manji. Treći način na koji su vjernici ovih župa odgovorili na Papin poziv je je četvrta duhovna obnova u crkvenoj dvorani „Kata“ u Sotu, koju je vodio p. Martin Dretvić, a koji je tom prigodom govorio o značaju sv. Josipa, svete mise i ispovijedi za vjernički život.

 

          Duhovna obnova

Duhovna obnova ja održana 24. listopada u 16 sati. Pater Dretvić započeo ju je zazivom Duhu Svetom. U uvodnom dijelu govorio je što su i zašto su vjernicima potrebne duhovne vježbe. Također je kazao da u ove vježbe želi utkati u molitvu za duše u čistilištu, jer je upravo toga dana započela devetnica za njih. Prvi dio izlaganja p. Dretvić posvetio je stožernim krepostima, vjeri, ufanju i ljubavi. Pojasnio je okupljenima koliko su one važne za vjernike, te zašto se na početku svake krunice za njih molimo. Kazao je da za vjeru treba moliti, jer naša vjera često zapada u nemoć, kada nam se čini da sve što molimo uzalud molimo. Treba moliti i za povjerenje u Boga, jer nas on uvijek prati i želi uvijek biti s nama, pa želi i da mi imamo povjerenja u njega. A za ljubav voditelj je kazao da je ona poveznica svega i da Gospodinu na njegovu ljubav trebamo i mi odgovoriti ljubavlju. Na kraju prvoga dijela dao je vjernicima važan savjet: „Molite često, kratko, u radu i u hodu.“ Molitva desetice Krunice za duše u čistilištu označila je kraj prvoga dijela izlaganja.

Voditelj obnove je u drugome dijelu govorio o grijehu i ispovijedi. Pojasnio je što su to mlaki kršćani i u kakve nas opasnosti ta mlakost može dovesti. Posebno je istaknu da treba paziti na rječnik, jer je on ogledalo duše. Zaključio je da je ljudima vjera slaba jer se slabo mole i ispovijedaju, a sve što se zapusti propada, pa tako i vjera.

Nakon završenog izlaganja p. Dretvić je blagoslovio kipove sv. Josipa za župne i filijalne crkve kojima upravlja vlč. Bošnjaković.

          Sveta Misa

Drugi dio obnove bila je sveta misa, koja je slavljena u župnoj crkvi sv. Katarine u Sotu u 18 sati. U homiliji je voditelj nastavio promišljanje o grijehu i ispovijedi, ali se osvrnuo i na vrijednost svete mise: „Naš je problem što nismo primili baštinu vjere, sva druga bogatstva nisu vrijedna. Mi smo stalni bogotražitelji, tražimo dragocjeni biser koji nam nitko neće moći uzeti, a to je sveta misa. Idemo na misu radi vječnoga života kojega ne možemo nigdje više naći. Idemo radi milosrđa Božjeg, radi pomirenja s Bogom. Vjera koja nije u svakodnevnom životu je religija, prazna. Nemojmo se olako odricati onoga što su nas učili da daje život vječni, jer doći će sudnji dan za svakoga od nas. A naša najsvetija zadaća je predati vjeru budućim naraštajima,“ kazao je propovjednik, te nastavio: „Isus nam kaže da zdušno radimo oko svoga spasenja. Kada vjera postane zagušena, a guši je ovaj svijet gdje ćemo naći spas? Pa pod križem na Golgoti, a to je sveta misa, vrhunac patnji i Isusovih i naših. Tu je naše utočište.“

U nastavku propovijedi p. Dretvić je govorio o ispovijedi: „Vjeru treba uzeti ozbiljno, ona je za naše spasenje. Čim ti Bog nije na prvom mjestu, ništa ti nije na pravom mjestu. I sve što se dešava to je zato što smo Boga ostavili, a uzimamo ono što Sotona nudi. Valjalo bi živjeti kristoterapisjki. Svi već jedva živimo, a treba živjeti novim životom preko svetih sakramenata. Potrebna nam je česta ispovijed, jer nam duša cvili pod teretom grijeha. Kada ne bi bilo svećenika, bila bi grozota i pustoš, jer jedino svećenik može odriješiti od grijeha. Najveći grijeh je reći da grijeha nemamo. Ako se dobro ispitamo vidjet ćemo da smo zapali u glib. Dok se ispovijedamo, živi smo. Ispovijed nam vraća milost posvetnu i daje milost djelatnu, da možemo ići naprijed. Ići na misu i pričest, čitati Sveto pismo i pomagati drugima, to je kristoterapija. A da bi migli ići na pričest treba se dobro ispovjediti,“ zaključio je p. Dretvić.

Nakon mise uslijedilo je klanjanje, koje je bilo i zaključak duhovne obnove.

Sva milostinja prikupljena na ovoj svetoj misi išla je za misije, budući da je ta nedjelja bila misijska.

Ana Hodak

LISTOPADSKA DUHOVNA OBNOVA ZA SVEĆENIKE SRIJEMSKE BISKUPIJE

19. listopad 2021.

PETROVARADIN (TU) – Na poziv preč. Berislava Petrovića, povjerenika za trajnu duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, a u organizaciji Biskupskog Ordinarijata Srijemske biskupije, organizirana je rujanska duhovna obnova za svećenike Srijemske biskupije.

Duhovna obnova je zakazana za ponedjeljak, 18. listopada 2021.

Predvoditelj duhovne obnove bio je vlč. Szilárd Balcsák, župnik župe Rođenje Blažene Djevice Marije iz Subotice. Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

Preč. Berislav Petrović je, na početku, uputio pozdravnu riječ, te na osobit način pozdravio predvoditelja duhovne obnove, a nakon toga mu je predao riječ, čime je započeo središnji dio duhovne obnove.

U svojim razmatranjima vlč. Szilárd Balcsák je kao tematsku misao vodilju uzeo Molitva i žrtva.

U svojim promišljanjima voditelj se osvrnuo ne nekoliko važnih točki kada su u pitanju molitva i žrtva u vjerničkom životu, a osobito u životu svećenika. U odnosu na Isusovu molitvu i žrtvu mi trebamo Isusu zavapiti, priznati njegovu vlast, ne smijemo dopustiti da nas netko obeshrabruje, trebamo čuti Isusov poziv, trebamo s nadom ustati, sa Isusom razgovarati, po molitvi prošnje slavimo i štujemo Boga, što ako nas Bog ne posluša?, neke su od točaka kojima je vlč. Szilárd Balcsák vodio svoja promišljanja.

 

Kakav je odnos između molitve i žrtve. Kad promatramo svejedno koji odnos u osobnom životu, za sve je potrebna žrtva, ili kako to u duhovnosti nazivamo askeza. Molitva ne može postojati izvan tijela, ni kod početnika, dapače ni kod onih naprednijih. Tjelesni i duhovni rad, idu uvijek skupa. Mogli bi smo i tako kazati, da askeza i kontemplacija idu uvijek skupa. Kako veli sveti Antun pustinjski Duh Sveti obuzima tijelo i duh. Svi udovi sudjeluju na tome od glave do pete. „Daj svoju krv i primi Duha“ ponavljalji su to crkveni oci. Jedna te ista dinamika na djelu je u molitvi, kao i u askezi. Kad jedno izostavimo iz našeg svećeničkog života gubimo ne samo autentičnost, već i smisao našega poslanja. Moliti znači ljubiti do kraja. Sada ćemo u kratkim crtama pogledati neke klasične elemente tehnike kršćanske molitve: Samoću, šutnju, i bdjenje. Naravno ove tehnike, mi kao svećenici na neki način već vježbamo. Ali da bude ove tehnike još plodonosnije malo ćemo ih pogledati nanovo, možda nove perspektive.

U evanđelju, kada Isus moli, često se odvaja od drugih, traži osamljeno mjesta, goru ili pustinju. U njegovim očima dakle postoji povezanost, između samoće i molitve. Danas u potrošačkom društvu vidimo ljude koji redovito bježu na vikendima na samotno mjesto, kako oni kažu u mir. Pa i mi sami se trudimo držati za sebe dane, kada nismo među ljudima, kada nemamo telefon ili televiziju kraj sebe. Kako može samoća probuditi u čovjeku molitvu? Kako samo molitva može učiniti samoću podnošljivom? Kako samo molitva može preinačiti samoću u raj zemaljski?

Kada se Isus povlačio na molitvu, najradije činio to noću. On je bdio dok je svijet spavao. Također u maslinskom vrtu, kad je zvao učenike na molitvu, u isto vrijeme zove ih i na bdijenje. Bdijte i molite. Poslušnosti ove Njeogve riječi vidimo od početka povijesti kršćanstva. Prve zajednice uoči Uskrsa su bdijeli. A također pred krštenjima. Neki su tako objašnjavali kršćansko bdijenje, da je uzrok toga je bila radost velika, zbog kojeg nisu mogli spavati. Ali vidimo ovu vrstu askezu i među redovnicima, koji prije zore se dignu i odlaze u kapelu svoju, pa mole časoslov. Također je divno vidjeti ovo i kod hodočasnika današnjice, koji znaju ouči svetkovine otići na svetište i provesti noć u bdijenju, u isčekivanju, poručio je, između ostalog, vlč. Szilárd Balcsák okupljenom kleru Srijemske biskupije.

Duhovna obnova je zaključena euharistijskim klanjanjem u šutnji, te molitvom Anđeo Gospodnji.

Ivica Zrno

MOLITVENA INICIJATIVA „MILIJUN DJECE MOLI ZAJEDNO ZA JEDINSTVO I MIR“ U SRIJEMSKOJ MITROVICI

19. listopad 2021.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Molitvenoj inicijativi Milijun djece moli zajedno za jedinstvo i mir priključila se ove godine i župa Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici. Za djecu osnovnoškolskog uzrasta organizirano je moljenje krunice, kako bi se i ovom molitvom ujedinili sa svom djecom koja mole na istu nakanu.

Molitvu za djecu organizirao je i vodio vlč. Ivica Zrno.

Djeca su se okupila u crkvi, te su ponajpije dobila potrebne informacije o krunici i vrijednosti molitve krunice. Nakon toga smjestili su se ispred pokrajnjeg oltara koji je posvećen Blaženoj Djevici Mariji od Krunice, te su započeli sa ovom starom i vrijednom molitvom.

Želja i nakana ovoga projekta je bila, kako i kaže sam naslov molitvene akcije ujediniti se sa milijun djece u ovoj vrijednoj i lijepoj molitvi, ali isto tako poučiti djecu molitvi krunice, kako se ta molitva ne bi zaboravila i kako im ne bi bila strana u današnje vrijeme.

Također, ovaj i ovakav način susreta sa djecom vrijedan je i vjeronaučni susret kojim se djecu poučava u molitvi i prenose se im se vrijednosti Katoličke Crkve.

Na ovogodišnjoj molitvenoj inicijativi u Srijemskoj Mitrovici, domaćoj djeci pridružilo se i nekoliko vjeroučenica iz Laćarka, koje od ove školske godine redovito pohađaju župsku katehezu u župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku.

Vjeronaučnom susretu se pridružila i s. Estera Radičević, koja trenutno boravi u samostanu Milosrdnih sestara svetog Križa u Srijemskoj Mitrovici.

Djeca su veoma lijepo prihvatila molitveni zadatak, te su sa velikim zanimanjem pratili cjelokupnu molitvu.

Ivica Zrno