PROSLAVA 300 GODINA OBNOVE ŽUPE „UZNESENJE BLAŽENE DJEVICE MARIJE“ ZEMUN

ZEMUN (TU) – U nedjelju, 19. rujna 2021., u crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu, slavljena je svečano euharistijsko slavlje povodom proslave 300 godina od obnove rimokatoličke župe Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu. Svečano euharijistijko slavlje predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup uz suslavljenje msgr. Đure Hranića, nadbiskupa i metropolite đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ivana Ćurića, pomoćnog biskupa đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ilije Janjića, kotorskog biskupa u miru, preč. Joze Duspare, župnika semunskog, kao i drugih svećenika koji su dođli uzveličati ovo velebno slavlje. Svečanom euharistijskom slavlju nazočio je i mons. Simon Piter, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu.

BLAGOSLOV ŠKOLSKE DJECE NA POČETKU NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

LAĆARAK (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u rimokatoličkoj župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku upriličen je blagoslov školske djece i njihovih školski torbi. Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.

ZAZIV DUHA SVETOGA NA POČETKU NOVE ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIĆEVO (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u župskim i vejrničkim zajednicama u Hrtkovcima, Nikincima i Platićevu služene su svečana euharistijska slavlja, na kojima je upriličen zaziv Duha Svetoga. Želja i nakana vjernika tih zajednica, na čelu s vlč. Ivicom Živkovićem bila je vjernički obilježiti početak još jedne školske godine.

OBITELJSKI DAN U NOVIM BANOVCIMA

NOVI BANOVCI (TU) – Uvijek nakon blagdane Male Gospe koji je ujedno i crkveni god župe u Novim Banovcima, organizira se obiteljski dan. Tako je bilo i ove godine, u nedjelju, 19. 9. 2021. Ove i nekoliko prijašnjih godina, na poticaj župnika, tu nedjelju se napose pozivaju obitelji na zajedništvo. Sama misna nakana je za blagoslov, sigurnost i mir u obiteljima, kao i molitva za vlastite obitelji, te za one koje su dio ove župne zajednice i mjesta. Velika je potreba podsjetiti se na vrijednosti u kojima trebamo zajednički ustrajati, poruka je ovoga dana i okupljanja, prema riječima župnika, vlč. Dušana Milekića.

PREDAVANJE POVODOM PROSLAVE 300 GODINA OBNOVE ŽUPE ZEMUN

ZEMUN (TU) – U subotu, 18. rujna 2021., održan je još jedan u nizu događaja povodom proslave 300 godina obnove župe Zemun. U dvorani pastoralnog centra zemunske župe održano je tematsko predavanje vezano uz povijest župe. Prisutnoj publici svojim izlaganjima predstavili su se Tanja Grličić, prof. Nikola Škalabrin i preč. Jozo Duspara.

Vijesti

NAKON DEVET GODINA SLAVLJE PRVE SVETE PRIČESTI U LAĆARKU

28. lipanj 2021.

LAĆARAK (TU) – Nedjelja, 27. lipnja 2021., za župu Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku ostat će velikim slovima upisana kao značajan dan i datum. Toga dana, svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati proslavljena je Prva sveta Pričest. 5 djevojčica je po prvi puta primilo presvetu Pričest i na taj način su način, zajednički sa svojim obiteljima, učinile korak više u vjerničkom životu.

Za istaknuti je, kako je prije toga u laćaračkoj župi Prva sveta Pričest slavljena 2012. Godine, 9 godina ranije. Samim time ovo slavlje ima svoju još veću težinu. U neposrednoj pripravi za slavlje veliki doprinos pružila je vjeroučiteljica Sara Žurovski.

 

 

 

 

 

 

 

Euharistijsko slavlje slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik laćaračke župe.

Već u uvodnom dijelu euharistijskog slavlja vlč. Ivica Zrno je pozdravljajući okupljene vjernike, a na osobit način prvopričesnice i njihove obitelji, izrazio svoju radost poradi velebnog slavlja za ovu malu vjerničku zajednicu, posebice nakon dužeg niza godina bez Prve svete Pričesti.

Sve prvopričesnice su na početku euharistijskog slavlja, kroz prigodne recitacije, izrazile svoju radost, a na isti su način nakon Pričesti izrazile svoju zahvalu.

 

 

 

 

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Zrno je istaknuo veličinu slavlja, ali i važnost trajnog i autentičnog življenja vjere, posebice u obitelji.

Drage djevojčice, drage naše prvopričesnice! Poštovani roditelji i vjeroučiteljice! Poštovani i dragi župljani!

Prije svega, možemo reći iskreno HVALA dragom Bogu što nas je okupio u našoj dragoj i lijepoj crkvi ovdje u Laćarku. Okupljamo se mi redovito svake nedjelje, kako to već Dan Gospodinov od nas traži. Ali danas imamo i dodatni razlog tome. Danas je za našu župu, našu vjerničku zajednicu svečani i slavljenički dan. Nakon punih 9 godina radujemo se slavlju Prve svete Pričesti. Bogu hvala na tome!

Ne znam mogu li u riječi pretočiti radost koju, kao župnik, osjećam u srcu. Prva Pričest je zasigurno veliki i svečani događaj za svaku obitelj. Da nije, sigurno da vi, dragi roditelji, ne biste poslali svoju djecu na prvopričesničku pripravu i pouku. Stoga i vama kažem Hvala na tome!

 

 

 

 

Drage naše prvopričesnice! Danas je vaš dan. Danas ćete po prvi puta primiti Isusa u svoje maleno srce. Cijelo vrijeme priprave vidio sam po vama koliko ste bile nestrpljive da osvane ovaj dan, koliko ste iščekivale dan Prve svete Pričesti i prvi susret s najdražim gostom – Isusom. Posebno jučer, na dan prve Ispovijedi nestrpljenje i pozitivna trema bili su na vrhuncu. Puno toga je zadavalo brigu, posebno onaj tehnički dio: kako se ispovjediti, jesu li recitacije naučene,… Ali dogodilo se najvažnije – lijepo ste se pripravile za ovaj trenutak. Sada, nakon Ispovijedi vaša duša je čista i ona je najljepši stan za Isusa. Sada se trebate potruditi da vam duša i ostane čista. A znamo kao smo to učili na pripravi za Prvu svetu Pričest: redovito se moliti, nedjeljom na svetu Misu ići, u kući biti poslušna djeca,…

Dragi roditelji, dragi odgojitelji! Ovu zadaću djeca ne mogu ispuniti sama. Pomozite im! Budite im pomoć i prvim svjedocima dobroga vjerničkog života. Oko toga se valja i treba potruditi. Taj ulog je isplativ i uvijek donosi pozitivne rezultate.

U trenutku Krštenja obećali ste za svoju djecu da ćete se brinuti za njih i njihov vjernički život. Pozivam vas da se sjetite toga obećanja, te da mu ostanete vjerni. Neka to ne bude tek puka izgovorena riječ u okviru obreda. Neka to bude iskreni roditeljski stav, poručio je vlč. Ivica Zrno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Euharistijsko slavlje uzveličano je lijepim pjevanjem prigodnih pjesama. Pjevanje je predvodio orguljaš g. Ivan Cingeli, uz suradnju Željke Klavžar.

Nakon euharistijskog dijela, slavlje se nastavilo druženjem u župskoj dvorani gdje su djeca darivana prigodnim uspomenama. Prije polaska svojim kućama sve su prvopričesnice obećale da će od slijedeće školske godine dolaziti redovito na vjeronauk, te aktivno sudjelovati u životu župe.

Ivica Zrno

U SRIJESMKOJ MITROVICI PROSLAVLJENA PRVA SVETA PRIČEST

28. lipanj 2021.

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 27. lipnja 2021., u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim euharistijskim slavljem proslavljena je Prva sveta Pričest. 10-oro djece su po prvi puta primili Isusa, pod euharistijskom prilikom.

Svečano euharistijsko slavlje u 9.30 sati slavi je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački. Pozdravljajući sve okupljene, mons. Eduard Španović je ukazao na veličinu i važnost ovoga trenutka za same prvopričesnike kao i za njihove obitelji.

Kroz prigodnu homiliju govoreći o važnim trenucima koji se djeci snažno urežu u sjećanje prisjetio se događaja iz svoga svećeničkog života.

Danas za djecu, naše prvopričesnike činimo nešto dobro, mudro i korisno. Svećenički život i iskustvo poučili su me kako je za djecu ovo veoma važan trenutak kojeg će se rado i dugo sjećati. Ono što im se u ovoj, djetinjoj dobi usječe u srce i dušu dugo će ih pratiti i toga će rado sjećati.

Jedan od primjera koji mogu navesti je iz mojih ranih svećeničkih dana. Bio sam u bolesničkom pohodu jednom starcu koji je za života bio u vojnoj službi. Ne treba puno spominjati da ta služba nije dopuštala vjerničku praksu. Želeći ga oraspoložiti za Sakrament upitao sam ga ima li u nešto u njegovom životu čega bi se mogao rado sjetiti. Ispočetka je rekao da nema. Na moje ponovno pitanje odgovorio je da mu je najljepši trenutak kojeg se može sjetiti dan Prve svete Pričesti kojeg pamti još i danas.

Drugi događaj je od prije nekoliko godina. Radi se o osobama koje su se odselile iz Mitrovice i sada žive u SAD-u. Nakon cijeloga života željele su još jednom posjetiti svoj rodni Grad i crkvu u kojoj su primile Sakramente. Susret je bio veoma lijep, a posjet crkvi veoma dirljiv. Danas starica, prisjećajući se svoga djetinjstva, pokazala je na jedno mjesto i rekla da je baš tu, na tom mjestu u crkvi primila Prvu svetu Pričest.

Oba primjera poručuju nam nešto veoma značajno za nas u ovom trenutku, a to je da se radi o trenutku koji će ova djeca pamtiti i koji će ih zasigurno kroz život pratiti, poručio je mons. Eduard Španović.

Euharistijsko slavlje uzveličao je župski zbor, pod ravnanjem orguljašice s. Cecilije Tomkić.

Za istaknuti je kako je za srijemskomitrovačku župu ovo bila veoma specifična godina kada se govori o slavlju Prve svete Pričesti. Zbog školskog rasporeda i obveza dvoje djece je već prethodno primilo Prvu svetu Pričest, 30. svibnja 2021., na svetkovinu Presvetoga Trojstva. Time srijemskomitrovačka župa ove godine broji 12 prvopričesnika.

Ivica Zrno

MONOGRAFIJA IDENTITET SRIJEMSKIH HRVATA KROZ PRIZMU TRADICIJSKE BAŠTINE PREDSTAVLJENA U SRIJEMSKOJ MITROVICI, A PRETHODNO U HRTKOVCIMA

28. lipanj 2021.

Bogatstvo koje i dalje živi

Nakon Zemuna i Hrtkovaca, monografija Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine, predstavljena je u nedjelju 27. lipnja u Hrvatskom domu u Srijemskoj Mitrovici. Početak etnološkog istraživanja među srijemskim Hrvatima studenata etnologije i antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, započeo je upravo u tom srijemskom gradu. Tu je održano prvo okupljanje i prvi razgovor s potencijalnim organizatorima na terenu. Uz pomoć povijesničara i etnologa Daria Španovića, organizatora na terenu u Srijemskoj Mitrovici, započela su istraživanja u onim mjestima u Srijemu gdje žive Hrvati. Nakon tri godine opsežnog istraživanja i razgovora sa 138 kazivača s područja Srijema, u sunakladi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, tiskana je knjiga, prva sveobuhvatna etnološka i kulturnoantropološka studija, s raznim aspektima tradicijske baštine i identiteta srijemskih Hrvata u Vojvodini.

 

 

 

 

 

 

 

Škrinja ponosa

Pozdravljajući okupljene župljane i kazivače, stručna suradnica za kulturne projekte i programe Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković, zahvalila se domaćinima te istaknula da je nastala monografija škrinja koja čuva ne samo zlato, nego da je to škrinja ponosa na ono što se pamti danas.

„Sami smo naslutili da se bez hrvatskih udruga kulture ne može uopće ni početi bilo kakvo istraživanje. Srijemska Mitrovica nam je bila polazna osnova za sva daljnja istraživanja. Prvi dolazak na teren i upoznavanje lokalnih sredina je protekao u ispitivanju onih ljudi koje pronašao je Dario Španović ili netko od suorganizatora i predložio ih kao kazivače. Španović je bio jako važna osoba koja je mogla procijeniti u kojim mjestima imamo potencijalne kazivače odnosno materijal, koji nama može biti dobra podloga i dobra osnova. To doista nije bilo jednostavno. Trebalo je to sve umrežiti i napraviti dobru strukturu. Mislim da smo i kao Zavod odgovorili jednom velikom izazovu, da po prvi puta pokrijemo srijemska mjesta u kojima žive Hrvati, s onim temama koje smo morali istražiti“, istaknula je Čeliković.

Pored brojnih srijemskih običaja predstavljenih u knjizi, prehrana i svinjokolja u Srijemskoj Mitrovici je opisana na poseban način

„Prehrana je zastupljena u skoro svim mjestima, ali je ona doživjela velike preobrazbe. Neki od kazivača pamte onu vrstu prehrane koja se prakticirala kada nije bilo hladnjaka. No svinjokolja ili zabijačka, nije važna samo za dio Hrvata koji žive u Srijemu, već i za one koji su iz njega iselili. Zato je ova knjiga značajna ne samo u tradicijskom smislu već i u onom emotivnom, identitetskom, kada ti možeš pokazati da tebe definira tvoja tradicija, tvoja kulturna baština, prakse u duhovnom podučju, u svijetovnom u svakodnevnom životu. Srijem je pokazao da je ono bogatstvo koje je bilo i dalje živi u ljudima“.

 

 

 

 

Sljedeća tema – narodne nošnje

Etnolog i povijesničar Dario Španović iz Srijemske Mitrovice, istaknuo je neizmjerni značaj monografije za srijemske Hrvate.

„Konačno su naši običaji zapisani kako za nas, tako i za sve buduće generacije koje se zanimaju za kulturu Hrvata iz Srijema. U prvim istraživanjima je bilo 18 studenata. Bilo je potrebno svakog dana osigurati prijevoz do potencijalnih kazivača, a s obzirom na razuđenost mjesta, to ponekad nije bilo lako. Do kazivača smo dolazili  po privatnoj liniji. Nekoliko ih je znalo pokriti sve teme, neki su znali samo pojedine, ali u biti smo zadovoljni. Hrvati u Srijemskoj Mitrovici su kroz više stoljeća bili uklopljeni u građansko društvo. Na selima su se više sačuvali svadbeni i posmrtni običaji. U Srijemskoj Mitrovici su sačuvani duhovni običaji poput hodočašća u Tekije, i čuvara Isusovog groba. Jedina razlika u običajima je bila svinjokolja. Tu su uočene razlike između hrvatskih i srpskih kuća u pogledu pripreme tradicijske hrane kao i sama ishrana, tipična jela za Hrvate poput štricli koje se pripremaju za Svisvete. Jedina tema koja nažalost nije završena jesu narodne nošnje. Ona nije uvršćena u knjigu ali će se zasebno tiskati jedno manje izdanje“, kaže Španović.

Ivan Barat je bio jedan od kazivača.

„Starosedelac sam i moji preci potječu s ovog podneblja. O običajima sam slušao od mojih baka, a kasnije sam ih nastavio prakticirati. Važno je da ti običaji ostanu zapisani jer mi u Mitrovici više ne možemo naći ni 10 ljudi koji bi mogli pričati o nekadašnjim običajima. Ljudi su umrli, a mnogi su se iselili. Jedino mi je žao mi je što običaji nisu zapisani ranije, poslije Drugog svjetskog rata, kada je veći broj Hrvata živio u Mitrovici“.

Jedan od najmlađih kazivača, Ivan Reves ima tek 20 godina.

„Najviše pamtim i prakticiram crkvene običaje poput čuvara Isusovog groba, gdje i sam sudjelujem, kao i obiteljske običaje. Nastojat ću sačuvati običaje i jednoga dana prenijeti ih na svoju djecu. Nadam se da ću u tome uspjeti, jer su običaji za mene osobno, iznimno važni“.

Upravo primjer najmlađeg kazivača, pokazuje kontinuitet ili mogući diskonuitet u prakticiranju određenih običaja, navika i praksi, koje su se neke prenijele a neke su zaboravljene.

Suzana Darabašić

 

Škrinja prošlosti

Nakon Zemuna, monografija Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine predstavljena je i u Hrtkovcima u petak, 18. lipnja, u prostorijama župnog doma. Monografija je plod etnološkog istraživanja među srijemskim Hrvatima koje su provele dvije generacije studenata etnologije i antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u okviru kolegija Prakse terenskih istraživanja pod mentorstvom prof. dr. sc. Milane Černelić. Istraživanja su započela 2017. godine u Petrovaradinu, Srijemskoj Mitrovici, Slankamenu i Sotu, a sljedeće godine su istraživanja novih tema nastavljena u Srijemskoj Mitrovici i Golubincima, a započela su i u Hrtkovcima, Nikincima, Rumi i Zemunu. U ukupno 11 mjesta u Srijemu, koja su bila obuhvaćena istraživanjem, sudjelovalo je 138 kazivača. Recenzirana monografija prva je sveobuhvatna etnološka i kulturnoantropološka studija, s raznim aspektima tradicijske baštine i identiteta srijemskih Hrvata u Vojvodini.

 

 

 

 

 

Trajna vrijednost

Knjiga je tiskana prošle godine u sunakladi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF – pressa i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, na više od 450 strana. Obraćajući se i zahvaljujući se župljanima na pomoći prilikom istraživanja, ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov istaknuo je kako im je želja bila da ovom knjigom dio tradicijske baštine Hrvata u Srijemu otrgnu od zaborava.

»Mislimo da smo ovom knjigom dobili jedan trajni prinos, trajnu vrijednost kada je u pitanju tradicijska baština hrvatske zajednice u Srijemu. Imat ćemo sada ono što druge zajednice u Vojvodini imaju, a to je da su sebe, svoju povijest, svoj život na ovim prostorima primjereno zabilježili i prezentirali. Kulturna baština Hrvata u Vojvodini je bogata, još uvijek neistražena. Do sada smo uspjeli završiti dvije monografije o bunjevačkim i šokačkim Hrvatima. Ovo je treća monografija u tome nizu. Uskoro možemo očekivati i četvrtu knjigu o banatskim Hrvatima. Drago mi je što smo u prilici u ovom važnom mjestu i bolnom za hrvatsku zajednicu u Vojvodini predstaviti ovu knjigu i da svima onima koji su kazivali što se i kako nekada radilo u svakodnevnom životu, u običajima, u veseljima, kulturnim i vjerskim događajima u Hrtkovcima darujemo po jedan primjerak knjige, kako bi ona ostala trajna uspomena na ovu našu aktivnost. Mislimo da su bili posljednji sati da se oni zabilježe. Ponosni smo što je to urađeno na stručan i primjeren način i što smo uspjeli istražiti prostore u Srijemu u kojima još uvijek postoji hrvatski živalj«, istaknuo je Žigmanov, dodajući da je malo napisa o povijesti i sadašnjosti hrvatske zajednice u Hrtkovcima te da će ZKVH u svojim aktivnostima nastojati posvećivati više pažnje memoriranju i tog dijela povijesnog naslijeđa.

 

 

 

 

 

 

 

Živo sjećanje kazivača

Župnik domaćin Ivica Živković rekao je kako je promocija ove knjige iznimno važna za hrvatsku zajednicu u Hrtkovcima i okolnim mjestima.

»Svaki dolazak čelnika hrvatske zajednice u naše mjesto je nama podrška i vjetar u leđa kako bismo ustrajali na ovim prostorima i bili ono što jesmo. Za ovih 15 godina, koliko sam župnik u Hrtkovcima, nije bilo ovakve vrste istraživanja. Puno se običaja tijekom vremena izgubilo, jer je veliki broj Hrvata otišao s ovih prostora. No, ostalo je živo sjećanje kod starijih osoba koje su i bile kazivači prilikom etnološkog istraživanja. Želja nam je da ova monografija bude jedna škrinja svih naših običaja, te da oni ponovo zažive«, kazao je župnik.

Prisilne migracije

Stručna suradnica za kulturne programe i projekte ZKVH-a Katarina Čeliković, prilikom obraćanja okupljenim župljanima, posebno je ukazala na značaj dijela monografije koji nosi naziv Dvadeset godina poslije i rad Preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj, autorice Jasne Čapo, znanstvene savjetnice u trajnom zvanju u Institutu za etnologiju i folkloristiku i redovite profesorice na Zagrebačkom sveučilištu. »U tom radu je poseban akcent stavljen na značaj prisilnih migracija i osjećaje ljudi prilikom preseljenja. Kako je istaknula Čeliković, monografija pokazuje da je to vrlo emotivno stanje našeg naroda koji su prisilno morali otići. Zato, jedino zapisano može svjedočiti o njima«, kazala je Čeliković.

Mirko Paulić iz Nikinaca sudjelovao je u projektu kao kazivač:

»Drago mi je što sam mogao sudjelovati u istraživanjima i da su studenti Sveučilišta u Zagrebu boravili na ovom području. Važno je prenijeti te običaje na mlađe naraštaje koji su ostali živjeti ovdje. Mi koji smo ostali živjeti u Srijemu nastojimo te običaje održavati i njegovati«.

Jedna od kazivačica bila je Katica Horvat-Pal:

»Istraživanje običaja i monografija za nas iz Hrtkovaca je od iznimno velikog značaja. Prošlost, tradicija i običaji su vrlo važni u životu svakoga čovjeka. Mnogi stari običaji su danas izblijedjeli. Moramo živjeti u ovom vremenu, ali se isto tako sjećati i nastojati sačuvati običaje koji su se nekada prakticirali«.

Stručna suradnica za kulturne projekte i programe ZKVH-a Katarina Čeliković zahvalila se domaćinima i kazivačima bez kojih, kako je rekla, pored studenata, tiskane knjige ne bi bilo. Posebno im se zahvalila na starim fotografijama i predmetima koji su predstavljeni studentima prilikom istraživanja.

Svim kazivačima su uručeni primjerci monografije, a njeno predstavljanje bit će nastavljeno tijekom cijele godine.

Teme istraživanja

Monografija obuhvaća tekstove o svadbenim običajima, tamburaškoj tradiciji HKPD-a Matija Gubec u Rumi, aspektima suvremenog glazbenog života, svakodnevnoj tradicijskoj prehrani, svinjokolji, božićnim običajima, svetom Vinku, svetkovini hrvatskog vinogradarskog sveca, pokladnim i uskrsnim običajima, Velikim Tekijima, hodočašću Gospi Snježnoj, te posmrtnim običajima. Započeta tema istraživanja o narodnoj nošnji srijemskih Hrvata nije uvrštena u ovu monografiju. Kako u uvodu knjige navodi mentorica etnološkog istraživanja prof. dr. sc. Milana Černelić, pokazalo se da je temu tradicijskih zanata moguće tek fragmentarno istražiti, pa se odustalo od nje, jer bi rezultati bili nepotpuni i fragmentarni.

Suzana Darabašić

ZAVRŠETAK ŠKOLSKE I VJERONAUČNE GODINE U GOLUBINCIMA I SURČINU

28. lipanj 2021.

GOLUBINCI/SURČIN (TU) – U dvjema župama zemunskog dekanata, u župi Presveto Trojstvo u Surčinu i župi Sveti Juraj, mučenik u Golubincima, u prošlu subotu 19. lipnja 2021., djeca su sretno završila vjeronaučnu i školsku godinu. Na završnom susretu u Surčinu i u Golubincima okupila se značajna grupa vjeroučenika i njihovih roditelja, te su djeca uz pouku, molitvu i različite igre zvanično završili ovogodišnje vjeronaučno druženje. Roditelji su se tom prigodom pobrinuli za zajednički domjenak koji je upriličen u pastoralnom centru župe. Kod djece i roditelja kako u Surčinu, tako i u Golubincima, osjetila se velika radost zbog ovogodišnje organizacije vjeronaučnih susreta, kao i želja da se sa susretima nastavi i iduće školske godine.

 

 

 

U nedjelju 27. lipnja 2021., u Surčinu je tim povodom slavljena sveta Misa zahvalnica. Za animaciju liturgijskog slavlja pobrinula se vjeroučiteljica  gđa. Nada Ivošević. Tom prigodom vjeronaučna su se djeca rado uključila u misno slavlje, kroz čitanje i ministriranje. Za vrijeme svete Mise u  9.00 sati koju je slavio preč. Marko Kljajić okupilo se uz ostale župljane manja grupica djece i njihovih roditelja. Na početku misnog slavlja vjeroučenica Ana Vagner izrekla je molitvu zahvale u ime svih vjeroučenika. Kroz molitvu vjernika djeca su izrekla zahvalne molitve Gospodinu za sve ono što ih je obdario tijekom prošle školske godine. Pri samom kraju svete Mise preč. Marko Kljajić je blagoslovio svu djecu i njihove roditelje te je zapjevan himan Tebe Boga hvalimo.

 

 

 

 

 

 

Ovim svetim činom  zahvalilo se Bogu za proteklu školsku godinu koja je bila neuobičajena zbog  pandemije i epidemioloških mjera. Epidemiološke mjere su poremetile redovito održavanje župnog vjeronauka. Jedno vrijeme djeca su nastavu pratili preko interneta, a zbog preporuka msgr. Đure Gašparovića, srijemskog biskupa župni vjeronauk nije bio redovit.  Stoga smo Bogu zahvalni što smo unatoč cjelokupnoj situaciji ostali na okupu, uz vjeru i nadanje kako će se život uskoro vratiti u svoj redoviti ritam. Na koncu možemo zajednički reći: Hvala, dragome Bogu, na Njegovoj prisutnosti u ovim teškim vremenima, u kojima nam je potrebno više vjere, znanja i molitve.

Nada Ivošević

SLAVLJE PRVIH ZAVJETA SESTARA U ĐAKOVU

28. lipanj 2021.

ĐAKOVO (TU) – U samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu, 26. lipnja 2021. godine, nakon duhovnih vježbi koje je vodio fra Diego Deklić, OFM, s. Mariangela Markotić iz Gundinaca, s. Franciska Ulrika Sajdl iz Maradika, župa Beška, Srijemska biskupija, i s. Teodozija Memqaj, s Kosova, položile su svoje Prve zavjete u ruke prov. poglavarice s. Valerije Široki i u nazočnosti sestara i rodbine, za vrijeme sv. mise koju je preslavio mons. dr. Đuro Hranić, nadb. i metropolit đakovačko-osječki. U koncelebraciji su, uz voditelja duhovnih vježbi, te tajnika vlč. Domagoja Lackovića, sudjelovali župnik župe Beška, preč. Božidar Lusavec, don Vladislav Mandura i rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić, koji je prisutne pozdravio i najavio dijelove slavlja.

Prije propovijedi zavjetovanice su, na poziv prov. poglavarice, izrekle svoju spremnost „polaganjem sv. zavjeta posvetiti se Bogu i njegovu kraljevstvu“.

 

 

 

 

 

 

 

Slijedila je homilija nadb. Hranića, u kojoj je uz Evanđelje po Mateju (11, 25-30) u uvodu progovorio o situaciji u židovstvu, u kojoj Isus izriče ove svoje riječi, te o našoj situaciji u kojoj ih slušamo:

„Isus izlijeva svoju dušu. Susrećući se s nadutošću, samodostatnošću i prepotencijom svojih suvremenika, osobito onih koji su sami sebe smatrali elitom židovskoga naroda, Isus je osjećao veliku bol. Uzrok je bila njihova oholost koja im je priječila pristup k Bogu. Naime, mudri i umni ovoga svijeta zadovoljni su sami sobom. Za razliku od starozavjetnoga vjernika, u današnjem prvom čitanju (koji pruža ruke prema nebu i postojano moli, koji ponizno osluškuje te do posljednjega daha traga za darom Božje riječi i mudrosti te oplakuje što ih ne poznaje), mudri i umni ovoga svijeta ne trebaju nikoga i ničiju pomoć, pa ni Božju pomoć, milost i svjetlo njegove ljubavi. Tko si umišlja da je mudar i pouzdaje se u svoje sposobnosti, taj je samomu sebi dostatan i on ne treba Boga, a ni pomoć i podršku drugih ljudi. Pred ohološću i tvrdoćom takvih pokondirenih ljudskih srca, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku izlijeva svoju dušu Ocu. Moli: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.”

 

 

 

 

 

 

 

Nadbiskup se zatim obratio zavjetovanicama: „Drage sestre zavjetovanice, nakon što ste po krsnom preporođenju nanovo rođene za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu i neuvelu, po velikom milosrđu Gospodina našega Isusa Krista ustale na novi život, život preporođenih i spašenih; vi, kojima je po daru svoje milosti Otac u Kristu objavio veličanstvo svoga božanstva osjetile ste neodoljiv glas koji vas poziva: „Dođite k meni. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Uzmite jaram moj na sebe. To je jaram njegove ljubavi prema Ocu i to je jaram njegove ljubavi prema ljudima. I ja ću vas odmoriti. Svojim životom, u moje ime pozivajte sve, koji su izmoreni i opterećeni, i ja ću vas sve odmoriti. Iako mnogima među nama jaram Isusove ljubavi izvana izgleda težak i grub, vi ste, drage zavjetovanice, iskusile da je on u stvari lagan i sladak.

Tumačeći te Isusove riječi, sv. Bernardo uspoređuje Kristov teret s ptičjim perjem i kaže: „I ptice imaju teret svoga perja. No, njihovo breme nije teret opterećenoga, nego su krila onoga koji će letjeti. Što da kažem? Ptice nose perje, ali i perje nosi njih. Nose ga po zemlji; perje ih pak nosi prema nebu. I ako se hoćeš smilovati ptici, osobito ljeti, i kažeš: ‘Perje opterećuje tu pticu, skinimo joj perje’, ona kojoj si htio priskočiti upomoć, ostat će na zemlji.“ Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. Isus vas zato, drage zavjetovanice, poziva: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.” Učite se od mene, od moje ljubavi. I naći ćete radost i mir svoga srca. Ljubav ne osjeća teret. Ljubav ne trpi, pa i ako trpi, ona i trpljenje ljubi. I to je, draga braćo i sestre, ključ za razumijevanje i današnjega polaganja triju redovničkih zavjeta ovih triju mladih Milosrdnih sestara sv. Križa.“

Presjedatelj je svoju propovijed zaključio riječima:

„I gledajte: dok su redovnički zavjeti mnogima danas nepodnošljiv teret i potpuno neprihvatljivo breme, ove su tri sestre izabrale upravo ovaj evanđeoski tekst za današnje euharistijsko slavlje: tekst koji izriče njihovo osobno iskustvo zajedništva s Isusom i redovničke zavjete, za koje one svjedoče Isusovim riječima: da je njegov jaram sladak i da je njegovo breme lako (usp. Mk 11, 30).

 

 

 

 

Mudri će i umni reći: „Samo ljubav nam daje odgovor na to. Ljubav sve ono što je teško, čini lakim. Ljubav ne osjeća jaram, muku i teret i ne želi ih se osloboditi jer ih dragovoljno prihvaća!” A to razumiju i mogu razumjeti samo oni koji ,,krotka i ponizna srca“ izranjaju iz zajedništva s Isusom. I, kako rekoh, ako i osjećaju teret Isusova jarma, one i trpljenje ljube. I zato su izabrale postati redovnicama u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa.“ Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja, te primanje križa te Pravila i Konstitucija Družbe. Nakon euharistijskoga slavlja, svi su se uputili prema Ljetnoj terasi Centra Amadea gdje se nastavilo slavlje.

Izvor: sestre-sv-kriza.hr

ŽIVOT, LIK I KRJEPOSTI MAJKE MARIJE AMADEJE PAVLOVIĆ

28. lipanj 2021.

Duhovna suradnja majke Marije Amadeje Pavlović i blaženog kardinala Alojzija Stepinca (Listić br. 8)

Neka dobri Bog krijepi Vas i sve Vaše sestre, da ostanu vedre i pune pouzdanja u Boga i Spasitelja našega, čijeg gospodstva i vlasti nitko nije u stanju srušiti, ni svijet ni pakao ni komunizam, makar se gradio gospodarom svijeta. (Iz pisma nadbiskupa Alojzija Stepinca majci M. Amadeji Pavlović; Krašić, 13. VIII. 1958.)

Dragi prijatelji blagopokojne majke M. Amadeje Pavlović!

Iskustvo života naučilo nas je da ima puno znakova po kojima se prepoznaju srodne duše. U ovom broju listića predstavit ćemo vrijednosti koje su bile zajedničke za svete duše, bl. kardinala Alojzija Stepinca i majku M. Amadeju. O njihovoj duhovnoj povezanosti i sličnosti duša saznajemo iz svjedočanstva Milosrdnih sestara sv. Križa te iz pisama bl. Alojzija Stepinca majci M. Amadeji. Nažalost, nisu sačuvana pisma koja je majka M. Amadeja slala Blaženiku. Sestre svjedoče kako je bl. kardinal Stepinac, u najtežim danima za Provinciju, bio velika potpora i savjetnik majci M. Amadeji. U njemu je našla ono što je i sama nosila u srcu, a to je veliko pouzdanje u providnost Božju i nesebičnu ljubav za Crkvu i duše. Iz Blaženikovih pisama majci M. Amadeji može se vidjeti da su oboje dijelili iste stavove prema vrijednostima duhovnoga i posvećenoga života, da su jedno drugomu pomagali u molitvi i djelotvornoj ljubavi te da su imali čvrst i nepokolebiv stav prema komunističkom režimu i njegovim zakulisnim igrama, ali bez trunka mržnje i osvete. Samo mali dio od toga moći ćemo ovdje prenijeti. Oni koji žele više o tome saznati, mogu to pronaći na poveznici https://www.bib.irb.hr/787039, u tekstu prof. Ivana Armande pod nazivom: „Pisma nadbiskupa Alojzija Stepinca križarici Amadeji Pavlović“ i u novoizdanoj knjizi prof. dr. Ivice Raguža: „Ja služim Bogu“. Svoje molitvene nakane Majci Amadeje, možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji u našoj samostanskoj crkvi u Đakovu.

 

Svjedočanstvo sestara o duhovnoj povezanosti bl. kardinala Alojzija Stepinca i majke Marije Amadeje Pavlović

U vrijeme Drugog svjetskog rata i u godinama poslije rata Hrvatska provincija Milosrdnih sestara sv. Križa proživljavala je najteže dane svoje povijesti. Majka Amadeja koja je u to vrijeme bila na čelu Provincije često je bila osamljena sa svojim brigama jer su veze sa generalnom poglavaricom u Švicarskoj bile prekinute ili otežane. Tada joj je nadbiskup Stepinac, koji je još bio na slobodi, bio velika pomoći, savjetnik i potpora. Nakon zatvora u Lepoglavi premješten je u kućni pritvor u župnom uredu u Krašiću. Osim što ga je tamo posjećivala, majka Amadeja se s nadbiskupom Stepincem dopisivala. U kolovozu 1952. godine povela je u Krašić generalnu poglavaricu iz Švicarske i njezinu savjetnicu. Nadbiskup Stepinac ostavio je na njih jak dojam svetosti. Kasnije su mu sestre iz Švicarske slale potrebne lijekove i knjige.

Pisma nadbiskupa Stepinca s. Amadeji Pavlović

U pismima koje je nadbiskup Stepinac uputio majci M. Amadeji, a bilo ih je 21, osim što ju tješi, hrabri i savjetuje, Blaženik joj daje upute kako će se postaviti prema vlastima, koje u to vrijeme redovnicama stvaraju brojne poteškoće, te kako postupati u nekim slučajevima, predlažući joj prikladna rješenja. Neka nam o tome posvjedoče slijedeći citati: Primio sam danas Vaše cijenjeno pismo kojim mi javljate nove pokušaje sa strane vlasti, ili bolje komunističke partije, da liše redovnice njihovog odijela. Nema nikakve sumnje, da za to ne postoji nikakva praktička potreba, nego je i to zahtjev mržnje na sve što podsjeća na Boga. Po mom mišljenju na svaki način neka sve redovnice jedinstveno traže pismeni nalog. Neka đavolski prst bude očit svemu svijetu, a ne da se prema vanjskom svijetu pokazuju liberalni (nikada tobože nisu izdali naloga) a prema unutra čine sve, da nestane redovništva (Krašić, 20. VII. 1954.). Nastavite samo, časna gospođo, sa svim svojim sestrama vapiti k milosrđu Božjemu, i ne ćete se prevariti! Ali, ne zaboravite ni neprijatelja naših! Dok nas mrze i progone, molimo se vruće i za njih, da ih milost Božja prosvijetli i vrati na pravi put s puta propasti kojim idu, gazeći svaku pravdu i zakone Božje ( Krašić, 21. II. 1955.). Imate pravo, kao što sam rekao, da branite svoju redovničku imovinu svim dozvoljenim sredstvima od nasrtaja bezbožaca. Ako ipak otmu, sačuvajte svoj sveti redovnički mir, a za progonitelje molite, da nađu put k Bogu i postignu i oni mir duše (Krašić, 20. XII. 1958.).

Pripremila: s. Meri Gotovac