U nedjelju, 9. studenog, svećenici i časne sestre, porijeklom iz Sikirevaca i Jaruga, obišli su Srijemsku biskupiju. Župa sv. Nikole biskupa ima bogatu povijest, datira iz 1789. godine, a dala je mnogo duhovnih zvanja.

SR. MITROVICA /RUMA (TU) - U popodnevnim časovima nedjelje, devetog dana mjeseca studenog, tri svećenika i dvije časne sestre rodom iz iste župe, stigli su u Srijemsku Mitrovicu, sjedište Srijemske biskupije, gdje su ih dočekali biskup mons. Fabijan Svalina i generalni vikar mons. Josip Ivešić, i sam jedan od predstavnika duhovnih zvanja Župe sv. Nikole biskupa, rodom iz njene filijale - Jaruge. Ova župa bogata duhovnim zvanjima ima još četiri svećenika i jednu časnu sestru, koji su nažalost bili spriječeni obavezama pridružiti se okupljanju. Biskup je srdačno dočekao goste, najprije ih upoznavši s poviješću Srijemske biskupije, grada Srijemske Mitrovice i upoznao ih sa aktualnim zbivanjima, koja uključuju i radove na katedrali, koju su potom skupa i posjetili.

Nakon susreta s mons. Svalinom, uputili su se u Rumu, gdje su u 18h u pastoralnom centru imali molitveni susret i druženje sa vjernicima. Župnik domaćin, preč. Ivešić, nakon riječi tople dobrodošlice, približio je gostima povijest rumske župe i crkve Uzvišenja svetog Križa, te suvremeni život i obnovu crkve. „Župa Uzvišenja svetoga Križa osnovana je sredinom 18. stoljeća, na poticaj Nijemaca koji su ovdje došli, a na poziv grofova Pejačevića, osnivača Rume“, rekao je župnik i nastavio o detaljima u vezi s građevinama, infrastrukturom, stanovništvom i ulicama u Rumi za koje su zaslužni Pejačevići. Gostima je ukazao i na zanimljivosti Rume, koje vode porijeklo još iz tih davnih vremena, a zadržale su se sve do danas. U vezi sa župnicima rumske župe, rekao je da je u početku bilo nešto svećenika iz Njemačke, zatim su jedan kraći period župom upravljali franjevci, a osnovana je tada i franjevačka škola, na mjestu današnjeg Zavičajnog muzeja, koji je također bio zaklada Pejačevića. Povijest župe je bogata, te je preč. Ivešić istaknuo godinu 1930. kada je župa imala 12000 katolika. U matici krizmanih jedne godine je zabilježeno čak 500 krizmanika, a krizma je trajala dva dana.

Danas u mjestu Ruma (koje ima oko 30.000 stanovnika), sudeći prema aktualnim izvorima, procjenjuje se da je katolika oko 1500, s time da vjernika koji sudjeluju u životu Crkve ima oko 500. „Svakako, lijepi broj redovito dolazi na svete mise“, nastavio je župnik, „svake nedjelje je prepun pastoralni centar koji je trenutno preuzeo ulogu župne crkve, koja je već neko vrijeme u procesu obnove. Imamo i sedam ministranata, župni zbor od petnaestak članova, čitače, suradnike, vijeća. Imali smo i važne i zanimljive događaje poput nastupa našeg zbora na Ekumenskom koncertu u Zemunu. Tom prilikom je skupa sa zborom na koncert otputovalo i Srpsko pevačko društvo iz Rume, s kojim imamo lijepu suradnju i već smo gostovali jedni kod drugih raznim prigodama. Naš nastup na Ivanjdanskom koncertu bio je jedinstven, prema riječima onih koji prate povijest Rume. Sudjelujemo s raznim programima redovito na gradskom trgu, za Božić i Uskrs, u suradnji sa Turističkom organizacijom. Ruma je kulturni i povijesni grad. Crkva Uzvišenja svetog Križa posvećena je 1813. Gradnja je započela krajem osamnaestog stoljeća, a prije nje je postojala manja crkva, ali ne od čvrstog materijala, te je morala biti zamijenjena novom. Imamo i katoličko groblje s kapelom sv. Florijana i kalvarijom. Vjeronauk je redovit, odvija se u mlađoj i starijoj skupini, subotom i nedjeljom, a nastojimo sačuvati i školski vjeronauk, unatoč teškoćama s kadrom i ne tako velikim brojem djece“, kazao je župnik, upoznavajući goste s prilikama u rumskoj župi.

Uslijedilo je predstavljanje gostiju nazočnima, koji su ga sa puno pažnje i dodatnih pitanja popratili. Sestra Jelica Đuzel rodom iz Jaruga, na službi je u Đakovu, radi u Dječjem vrtiću „Sunčev sjaj - Nazaret“, kao ravnateljica. Velečasni Ivan Marković iz Sikirevaca, već trideset godina je svećenik. Župnik je u Vuki, ima župu i pet filijala, sa redovitim misama, nedjeljom i blagdanima naravno i po nekoliko u danu. Župnik sikirevački Drago Marković i profesor na Bogoslovnom fakultetu, rodom je iz Otoka i trinaestu godinu je svećenik, a posljednje dvije je u župi Sikirevci sa filijalom u Jarugama. Tri nedjeljne mise s punim crkvama na sve tri - slika je njegove župe koja se može pohvaliti  vjernički osviještenim obiteljima iz kojih zatim potiču i nova duhovna zvanja. Više puta je već bio u Srijemu, i uvijek se rado odazove pozivima na crkvene godove i druženja diljem Srijema. Svećenik Ivan Živić, rodom iz Sikirevaca, župnik je u Gunji, na jugoistoku Hrvatske, gdje ima i jednu filijalu i staro marijansko svetište Šumanovci; tamo je dvanaest godina, i ima oko 1500 vjernika. Sestra Josipa Pavla je rodom iz Jaruga. U samostanu je petnaest godina, točno pola svog života. Sada je u Đakovu, vodi zbor i svira orgulje i ujedno je i katedralna orguljašica. Radi i u školi u Vinkovcima. Završila je Konzervatorij u Beču. Na nedavnom hodočašću u Rim povodom Jubilejske godine, svirala je na misama u Vatikanu, na Trgu Svetog Petra, zatim u Padovi, i gdje god su održavane mise za hodočasnike. Nakon predstavljanja gostiju, svi nazočni su izmolili molitvu za duhovna zvanja i tako zaokružili susret, prvi od, vjeruje se, mnogih narednih.

Gosti su nakon srdačnog razgovora sa domaćinima obišli i crkvu Uzvišenja svetog Križa, čija je obnova u tijeku, kao i župnu riznicu, koja se nalazi na katu iznad sakristije i koja je svečano otvorena 26. lipnja. Na koncu večeri, okupljeni oko stola ljubavi, skupa su sabrali utiske i utvrdili osjećaje koje su sakupili u Srijemu. Susret duhovnih zvanja sikirevačke župe okončan je željama za nekim narednim okupljanjima, a do tada, vjerujemo da će se svi sresti u molitvama, na radost i nadu u zajedništvo, u čvrstoj vjeri da jezik ljubavi svi razumiju, ma gdje bili. 

M. Mikolaci

Na susretu su sudjelovali i vjeroučitelji iz Srijemske biskupije

ĐAKOVO (TU) – Živa vatra formativni seminar za katehete, vjeroučitelje, svećenike i sve koji  rade s mladima i prate ih na putu prema sakramentu svete potvrde, održan je u Đakovu 8. studenoga 2025. na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Seminar je organiziran u suradnji Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije i odgovornog tima za program Žive vatre – kojega su činili don Branko Bendra, don Neven Pejić, Jelena Franić, Janja i Tin Tomić, Iris Delić i Nikola Renić. Sudjelovalo je osamdesetak sudionika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške i Srijemske biskupije.

Ražariti plamen vjere i to prenositi

Sve prisutne pozdravio je pomoćni biskup đakovačko-osječki Ivan Ćurić, istaknuvši kako je važno obnoviti žar navještaja evanđelja te je spomenuo blaženog Gracija Kotorskog, koji je bio „zapaljen“ jednom propovijedi na Cvjetnicu, a u središtu mu je bila euharistija, Marija i siromasi. To je blaženom Graciju promijenilo život. Biskup Ivan naglasio je kako je svećenik prvi kateheta u svojoj župi, ali isto tako, svaki je krštenik pozvan biti vjesnik evanđelja. „Europa je uspavana, trebamo ražariti plamen vjere i to prenositi“, istaknuo je biskup Ćurić i blagoslovio nastojanja susreta.

Misao vodilja susreta bilo je pitanje upućeno svakom kateheti: „Imam li srce?“ Uvod u seminar dala je voditeljica formacije kateheta Janja Tomić, iznoseći svoje iskustvo i navodeći kako je 220 župa uključeno u program Žive vatre, koja je do sada iznjedrila dva priručnika za katehete, Dnevnik putovanja za krizmanike, Molitvenik za krizmanike i Priručnik za kumove. Kratko je iznijela na koji su način materijali nastajali i koja je uloga katehete u njihovom korištenju.

„Kad srce prione”

Prvo predavanje održao je izv. prof. dr. sc. vlč. Josip Bošnjaković kojemu je okosnica bila četvrta enciklika Pape Franje Dilexit nos, posvećena Presvetom Srcu Isusovu kao izrazu božanske i ljudske ljubavi Kristove. Naslov predavanja „Kad srce prione” stavio je naglasak na Kristovom Srcu koje ljubi svakog čovjeka tamo gdje on jest, željan istine, a to je program svakog katehete.

“Kakva je to ljubav?”, postavio je pitanje prof. Bošnjaković. „To je izabrana ljubav, uzljubio nas je Onaj koji nas je izabrao”, rekao je i pozivajući se na brojne autore, istaknuo kako su oči i uši vanjski organi srca. Slušanje je ljubav jer slušajući izlazim iz sebe i ono je radikalan odmak od sebe. Pitanjem, kojem djetetu prvome pristupiti, i odgovorom – onome koje je najpotrebnije – predavač je uputio slušatelje na prispodobu o milosrdnom Samarijancu i izložio 10 zapovjedi srca koje iz nje proizlaze. Vrativši se na encikliku Dilexit nos, prof. Bošnjaković je naglasio potrebu blagotvorne prisebnosti, uravnoteženosti, nježnosti, odgoja u prirodi, opasnosti narcisoidnosti koja sa sobom nosi nedostatak empatije, egocentričnost, preosjetljivost i obezvrijeđivanje drugih te važnosti pogleda kojega kateheta upućuje mladima. „Jedan Isusov pogled na carinika Mateja promijenio mu je život. To je bio najkraći poziv u Bibliji”, istaknuo je predavač. „Naši mladi žive u svijetu straha i zastrašivanja, a mi živimo u doba svadbe – Crkva je zaručnica Kristova”, naglasio je prof. Bošnjaković te podsjetio na retke iz 8. poglavlja Pjesme nad pjesmama, gdje mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav, niti je rijeke potopiti. Svojom autorskom pjesmom Gospod je pjesmom stvorio svijet, prof. Bošnjaković je uz pratnju na gitari i uz podršku prisutnih, završio svoje poticajno predavanje.

„Biti s mladima”

Drugo predavanje održala je psihologinja Ivana Perišić Juzbašić, pod nazivom “Biti s mladima”. „Mladi su 'siti' ekrana, a vape za kontaktom licem u lice, susretom uživo i to im trebamo pružiti na našim katehetskim susretima”, naglasila je predvačica i uputila kako se prema mladima zauzima određeni stav „s visoka” – govori im se kako bi trebali živjeti, kako bi trebali činiti, a srce katehete treba biti otvoreno za sve, za svakoga takav kakav jest i gdje jest. Iz iskustva rada u dvije osnovne škole naglasila je kako uviđa negativan stav izražen u govoru o mladima i djeci, njihovu ponašanju, a zaboravlja se okruženje u kojemu odrastaju: brze promjene, intenzivna digitalizacija, i nadasve ugrožen temeljni osjećaj sigurnosti.

Društvene mreže često su jedini “prozor u svijet”, koji nudi iskrivljen pogled na stvarnost i ljude. U tom svijetu nema mjesta nesavršenostima ni manjkavostima. „Stoga je iznimno važno pružiti im prihvaćanje, živu prisutnost, emocionalno tople odnose, povjerenje, više slušati, a manje govoriti, jednostavno biti tu za njih”, istaknula je psihologinja Perišić Juzbašić. Na kraju je postavila pitanje: „Zašto želim biti kateheta? Zašto sam ja kateheta? Mi ljubimo, je je On nas prvi uzljubio, i onaj kateheta koji je to iskusio, mora prenijeti tu ljubav drugima.”

Učiniti da žar gori

Don Branko Bendra iznio je u svom promišljanju salezijansko čitanje enciklike Dilexit nos, usredotočivši se prije svega na praksu. Vratio se na riječi Pape Pavla VI. koji je rekao kako je najveća poteškoća u aktivizaciji nedostatak žara onih koji katehiziraju. „Zadaća je katehete u radu s mladima, učiniti da žar gori”, naglasio je don Branko. Naveo je četiri karakteristike ražarenog srca: pogled vjere koji zna prepoznati gdje se mladi spotiču i što blokira milost Božju, uočiti koje su njihove rane i poteškoće. Drugo je stav prisutnosti koja uključuje slušanje, a to znači umijeće čitanja “između redaka”. Promatrati, kako je to don Bosco rekao, „kako jedu i kako se igraju”. Kateheta je pozvan na osobni pristup mladom čovjeku, čuti ga „uho na uho”. To znači uputiti im i sasvim jednostavno pitanje: „Nije te dugo bilo na susretima, gdje si?“, a koji će biti izraz iskrene brige za drugoga.

Don Bendra je naveo kako se u jednom istraživanju među mladima koji im dolaze na susrete, njihovo dvorište i oratorije, pokazalo da ih mladi vide kao previše zaposlene i zauzete te osjećaju kako im ne žele dodatno stvarati teret i opterećenje, pa se radije obraćaju animatorima koji su im na raspolaganju. „To je upozorenje za nas svećenike, istaknuo je don Branko, „biti prisutan za te mlade ili biti odsutan u svojim brojnim obvezama”. Treća karakteristika ražarenog srca je ljubaznost koja je plod Duha Svetoga, a četvrta  se odnosi na ambijent i ozračje u kojemu se susreti događaju, prostor u kojemu se susrećemo s mladima. Don Bendra je istaknuo kako je ponekad dovoljno i malo kako bi se prostor oplemenio te već puno znači kada se mladi nađu u krugu i mogu vidjeti lica jedni drugih. Peta karakteristika koju je don Branko istaknuo, iznova se vraća na don Bosca koji je rekao Daj mi duše, a drugo uzmi, pojasnivši kako se misli na daj mi fokus, taj žar usredotočenosti na osobu, a uzmi sve ono što mi ne da da gorim”.

Nakon predavanja uslijedila je tematska rasprava s puno pitanja, ali i razmjene iskustava. Sudionici seminara su na trenutak zastali u tišini euharistijskog klanjanja pred Presvetim u studentskoj kapelici, koje je predvodio don Neven Pejić, a sviranjem i pjesmom animirala s. Matea Čelik. Uslijedio je zajednički ručak, a potom radionice uz puno igre, primjera dobre prakse i osvrta na provođenja programa Živa vatra u župnim zajednicama. Euharistijsko slavlje predvodio je don Branko, a sviranjem i pjesmom pratio vjeroučitelj Ivan Rakonca. Na završetku susreta sudionicima su podijeljene zahvalnice za sudjelovanje na formativnom susretu.

Osvrćući se na održani seminar, predstojnica Katehetskog ureda Đakovačko-osječke nadbiskupije, dr. Teuta Rezo je zaključila: „Ovaj formativni susret dao je svima prepoznati i iskusiti kako je kršćanski odgoj djece i mladih zajedničko djelo: obitelj ostaje prvo mjesto odgoja, odgojne karizme nisu krute formule, valja nam obnavljati povjerenje u svijetu punom sukoba i kako je dragocjena prilika da redovnici, vjeroučitelji, katehete i svećenici zajedno sjednu za stol i stvore zajedničku simfoniju s Duhom Svetim, na koju potiče i nedavno izdano apostolsko pismo pape Lava XVI. Crtati nove karte nade.“

Katehetski ured/foto: Tin Tomić

Izvor: www.djos.hr

U nedjelju 02.11.2025. na Dušni dan, u prisustvu mnoštva surčinskih vjernika, srijemski biskup mons Fabijan Svalina uveo je svečanim liturgijskim obredom fra Petera Dezso u službu župnika u ovoj župi

SURČIN (TU) - Svečanosti je prisustvovao i fra Marko Psutišek ekonom Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda iz Zagreba. Misa je započela procesijom. Mons Svalina je na početku svečane liturgije istakao da se u nasljeđu i trajnosti službe izražava pastirska narav Crkve, u kojoj Krist živi i djeluje po onima kojima biskup povjerava dio svoga stada. Potom je predstavio novoga župnika pročitavši njegov životopis. Pročitan je dekret kojim se dosadašnji župnik Marko Kljajić razrješava dužnosti župnika radi odlaska u mirovinu i dekret kojim se fra Petar Dezso imenuje novim župnikom.

Novi župnik je obnovio svoja svećenička obećanja potom je biskup za njega zamolio blagoslov. U skladu sa svečanom liturgijom članovi ekonomskog vijeća predali su novom župniku ključ od crkve i posudu sa blagoslovljenom vodom. On je potom blagoslovio svoje nove vjernike dok je zbor pjevao „Oče naš dobri“. Nakon ovoga dijela obreda prišao je oltaru i zauzeo mjesto prvoga suslavitelja.

Biskup je u homiliji istaknuo važnost ovoga dana: „Danas nas je Gospodin okupio na dan koji u sebi nosi dvostruku dubinu — spomen svih naših pokojnih, i radost novoga početka za ovu vašu župnu zajednicu, koja s ljubavlju prima novoga župnika, pastira kojega Crkva po rukama biskupa šalje da bude znak Isusove prisutnosti u ovome kraju.

Danas nam se nebo i zemlja susreću: dok mislimo na naše pokojne i molimo za njih, mi također gledamo prema budućnosti, u kojoj Krist i dalje vodi svoj narod — pa i ovo maleno stado u Srijemu, koje već stoljećima svjedoči vjeru, ustrajnost i ljubav prema Bogu i Crkvi.“

Govoreći o dugoj povijesti Srijemske biskupije, koja je jedna od najstarijih na našim prostorima, biskup je ohrabrio malo stado, surčniksu zajednicu, da ustraje u vjeri: „U toj dugoj povijesti bilo je razdoblja sjaja i moći, ali i godina zaborava, progona, razrušenih crkava i raseljenih vjernika. Ipak, Božja providnost uvijek je čuvala malo stado, žar vjere koji nikada nije ugašen. To malo stado, koje je možda brojčano maleno, ali veliko vjerom, ljubavlju i ustrajnošću, jest ono o kojem je Isus rekao: 'Ne boj se, malo stado, jer je volja Oca vašega da vam dade Kraljevstvo.' (Lk 12,32)

Vi, draga braćo i sestre, jeste to malo stado u Surčinu, u Srijemu. Niste sami. Krist je s vama. I dok možda u svijetu brojke i moć govore svoj jezik, Crkva zna da snaga dolazi iz vjere, ne iz mnoštva. U toj tihoj, poniznoj prisutnosti, živi istinska Crkva Kristova.

U taj sveti prostor povijesti i vjere danas, nakon višegodišnjeg služenja preč. Marka Kljajića, i njegovog odlaska u zasluženu mirovinu ulazi i novi župnik fra Peter Deže. Dolazi, ne kao gospodar, nego kao sluga, ne kao vođa koji traži čast, nego kao pastir koji dijeli život sa stadom.“

Biskup se potom obratio i novom župniku: Dragi župniče, šaljem te ovamo, ne da gradiš svoje, nego da gradiš Božje kraljevstvo; ne da te ljudi gledaju, nego da kroz tebe vide Krista. Isus je rekao: 'Tko želi biti prvi, neka bude svima sluga.' (Mk 9,35) To je srce svećeništva i redovništva: služenje. Služiti znači biti blizu ljudima — u njihovim radostima i patnjama, u svakodnevnim brigama, u trenutcima kad vjera slabi, kad je potrebno ohrabriti, zagrliti, oprostiti. Uostalom i Vaše dosadašnje služenje bilo je prožeto upravo takvom dimenzijom jer ste neki dan vratili se iz Perua misijskoga područja u jedno specifično područje koje Vama po rođenju nije strano.

Dragi župniče fra Peter, uđi u ovu zajednicu s poniznim srcem i otvorenim rukama. Ovdje su ljudi koji će te razumjeti, jer i oni znaju što znači biti mali, ali vjeran. Oni će ti pomoći da tvoja riječ postane plodna, a tvoja prisutnost znak nade.

Crkva nije samo hijerarhija — ona je živo zajedništvo. U Crkvi biskup, svećenik i vjernici tvore jedno tijelo, Kristovo Tijelo. Biskup je znak jedinstva i pastirske brige, svećenik je znak Kristove prisutnosti u zajednici, a vjernici su živo srce Crkve, koje vjeruje, moli i svjedoči.“

Novi župnik fra Peter je potom sam u svoje ime molio Vjerovanje.

U popričesnoj molitvi biskup je zajedno sa svim vjernicima molio za župnika. Na kraju svete mise svojim župljanima obratio se fra Peter.

Ispred župe zahvalu bivšem župniku i dobrodošlicu novom poželio je predsjedajući župskog ekonomskog vijeća Petar Štampar i predao mu simboličan dar župe. Također je zahvalio biskupu za brigu o maloj ali vrlo aktivnoj najistočnijoj župi Srijemske biskupije. Pjesmu dobrodošlice pročitao je lokalni pjesnik Ivica Ljevar.

Poslije svete mise župljani su se uz domjenak upoznavali sa novim župnikom i zahvalili biskupu i ekonomu franjevačke provincije na brizi za njihovu župu.

Popodne u 17 sati novi župnik je održao misu za pokojnike u kapeli na katoličkom groblju u skladu sa gotovo pedesetogodišnjom tradicijom surčinske župe.

Životopis novog surčinskog župnika fra Petera Deszo

Fra Peter Deszo rođen je 24.09.1982. u Apatinu, u Bačkoj. Osnovnu je školu završio u Kupusini, a gimnaziju u Somboru. Nakon što je u Subotici diplomirao na Učiteljskom Fakultetu, svoj je vojni rok odslužio u Novome Sadu. 2007. godine započinje franjevačku postulaturu u Hrvatskoj, u Samoboru u Hrvatskoj franjevačkoj provinciji sv. Ćirila i Metoda. Svoje prve redovničke zavjete polaže u Rijeci, u Marijanskom svetištu na Trsatu. Teološke studije započinje u Rijeci, nastavlja u Zagrebu i završava u Budimpešti. Nakon diplomiranja vraća se u Hrvatsku, te svoju đakonsku godinu provodi u Koprivnici. Nakon svećeničkog ređenja namješten je u Našicama, gdje služi kao župni vikar, bolnički kapelan i duhovnik franjevačke mladeži. 2017. godine u Subotici preuzima službe samostanskog vikara, ekonoma i glavnog urednika katoličkog lista „Hitelet“, na mađarskom jeziku. Nakon što je 2020. u misijama u Africi, u Južnome Sudanu, proveo tri mjeseca, u Slavoniji u cerničkome samostanu preuzima službe gvardijana, ekonoma i župnika, u Župi Sv. Petra i Pavla apostola. 2023. godine na poziv apostolskog vikara Gerarda Zerdina, odlazi u Peru, te dvije godine služi kao apostolski misionar u Amazoniji. Vrativši se iz Perua, namješten je u franjevačkom samostanu u Zemunu, te preuzima župu Presvetoga Trojstva u Surčinu.

Katica Naglić

Župljani Župe sv. Katarine Aleksandrijske, djevice i mučenice su u nedjelju, 26. listopada, na svečanom misnom slavlju zahvalili su Bogu za plodove zemlje

SOT (TU) -  Vjernici su, dolazeći ove nedjelje na misno slavlje, donosili pred oltar svoje darove zahvale.

Župnik je u propovijedi naglasio značaj zahvale, kako na današnji dan kada se slavi misa zahvalnica, tako i tijekom cijele godine. Također je istaknuo kako je važno zahvaliti za sve darove, osobito one najmanje, koje primamo svaki dan.

U duhu tradicije djevojke su i ove godine crkvu ukrasile na posebno svečan način ručno vezenim peškirima, starim ćilimima, Biblijom, cvijećem, plodovima zemlje, šlingama... Obučene u narodne nošnje, dodatno su doprinijele svečanosti misnog slavlja koje je započelo procesijom.

Nakon svete mise uslijedilo je zajedničko fotografiranje. Druženje je nastavljeno u crkvenoj dvorani.

Anđela Vaht

Mladi u Srijemu su pokazali da uz podršku i prilike koje pruža Caritas Srem mogu pronaći svoj put, razviti vještine i ostati u svojoj zajednici.

ŠID (TU) - Biskupijski Caritas Srem organizirao je 28. listopada u restoranu Dallas završnu konferenciju pod nazivom „Mladi u Šidu: izazovi zapošljavanja i razvoj lokalnih prilika“, u okviru regionalnog projekta “Your Job2 - Youth Overcoming Unemployment Regionally through Job Opportunities on the Balkans”, koji financiraju Austrijska razvojna agencija (ADA), Caritas Austrije, Caritas Francuske i Renovabis.

Cilj skupa bio je da okupi predstavnike lokalne samouprave, Nacionalne službe za zapošljavanje, srednjih škola kao i poslodavce, kako bi zajednički razgovarali o izazovima s kojima se mladi suočavaju prilikom zapošljavanja, kao i o potencijalnim rješenjima i rezultatima koje je projekt Your Job2 u Šidu ostvario u prethodnom periodu.

Tokom događaja, predstavnici srednjih škola istakli su značaj stručne prakse i prilagođavanja obrazovnih profila potrebama tržišta rada, dok su lokalni poduzetnici i mladi praktikanti podijelili primjere uspješnih priča zapošljavanja i pokretanja vlastitih biznisa.

Poseban segment bio je posvećen radu Caritasa Srem i rezultatima projekta Your Job2, koji je tijekom prethodnog perioda pružio mladima priliku za karijerno savjetovanje, stručno osposobljavanje i programe prakse kod lokalnih poslodavaca. Kroz ovaj projekt, Caritas Srem je omogućio mladima iz Šida steći praktična znanja, razviti poduzetničke vještine i povezati se s potencijalnim poslodavcima.

Rezultati projekta i utisci korisnika

U otvorenoj diskusiji učesnici su istakli potrebu za snažnijom suradnjom između škola, poslodavaca i civilnog sektora, kao i važnost sistemske podrške mladima od strane lokalne samouprave. Rezultati Caritasovog projekta pokazali su da je više od 400 mladih iz Šida i Iriga dobilo besplatno karijerno savjetovanje, obuke mekih i poslovnih vještina, više od četrdeset ih pohađalo plaćene prakse, više od 50 završilo profesionalne obuke, a dvoje otvorilo vlastiti biznis.

Posebno emotivan trenutak konferencije bilo je obraćanje Darije Matuš, mlade osobe s invaliditetom koja je kroz projekat Your Job2 dobila podršku i osnaživanje za osobni razvoj.

“Caritas je tu da nam pruži ruku, da nam raskrči put i ohrabri nas da njime hodimo. Naše je da tim putem krenemo i da se borimo!”, rekla je Darija. Završni stihovi njene pjesme, koje je izrecitirala pred sudionicima skupa, na upečatljiv način oslikali su izazove i snagu mladih iz ovog kraja:

Posao čekam, nade gajim ja,
Svet ne vidim, al’ duša mi sija,
U Erdeviku ponosno stojim,
Darija – borac i pobednik, život volim!

Ovakvi utisci i rezultati pokazuju da model projekta Your Job2 ima veliki značaj za položaj mladih u Šidu, da mladi imaju potrebu za podrškom i osnaživanjem, te da bi ovakvi i slični programi trebali biti dostupni i budućim generacijama.

Skup je završen usvajanjem zajedničkih preporuka i neformalnim druženjem, uz poruku da se zajedničkim djelovanjem institucionalnih aktera i organizacija poput Caritasa Srem može doprinijeti stvaranju boljih prilika za mlade i njihovom ostanku u zajednici.

Caritas Srem nastavlja kroz svoj rad povezivati humanitarni, obrazovni i razvojni aspekt djelovanja, pružajući mladima iz Šida podršku ostvariti svoj profesionalni potencijal i izgraditi sigurniju budućnost u svom gradu.

Župa Uzvišenja svetog Križa u nedjelju je, na svetoj misi 26. listopada, zahvalila Gospodinu, kako za plodove zemlje, tako i za duhovne darove i životne prilike

RUMA (TU) - Baš na dan sv. Dimitrija, zaštitnika Srijemske biskupije, rumska župa je misom zahvalnicom i ove godine iskazala hvalu Bogu, koja bi trebala da bude i srž svake molitve, kako nas je podsjetio župnik Josip Ivešić u svojoj homiliji.

„Već sam naziv ove mise potiče nas na zahvalu koju želimo iskazati najprije dragom Bogu, ali i svima onima koji sačinjavaju naše živote i sastavni su dio našega postojanja i smisla života. No, reći ’hvala’ treba znati učiniti u pravom trenutku i na pravi način. Riječ Božja današnjeg evanđelja dovodi dva čovjeka u hram da se pomole. Molitva bi prije svega trebala biti molitva hvale i zahvale i upravo nas tome uče velike duhovne vođe. Najbolja molitva nije ona u kojoj prosimo nešto, već kojom zahvaljujemo, jer tu postajemo svjesni onoga što već imamo, što smo primili, a iz iskustva zahvalnosti čovjek može rasti i napredovati i otvaraju mu se novi vidici, novi putovi.

I ova dva čovjeka dolaze sa nekim razlogom pred Boga. Prvi, farizej, čak izgovara reč – hvala – ali zatim nastavlja – hvala Ti što nisam kao oni drugi, čak i konkretno navodeći onog carinika. Mnogo se puta’, ukazao je župnik, i sami nađemo u situaciji da se uspoređujemo s drugima, što ne mora biti loše, do onog trenutka  kada je - kod mene sve dobro, kada sam ja najbolji, a drugi su daleko iza mene. To je onda krivi put, kao i put onog farizeja koji zahvaljuje Bogu što nije kao drugi i zahvaljuje mu upravo na onome što je sam činio, te ispada da samom sebi zahvaljuje, da sebe hvali, a ne Boga. Umjesto toga, trebalo bi zahvaliti Bogu što nam je dao priliku za sve što činimo – što možemo da se molimo, što imamo Crkvu, braću i sestre sa kojima se možemo moliti, što možemo nekome pomoći, jednom riječju – za sva dobijena dobra koja možemo dijeliti sa drugima. Imamo prilike i mogućnosti naučiti nešto i od ovog drugog čovjeka, carinika, koji svoju hvalu i molitvu pretapa u vapaj – milostiv budi meni grešnomu. Da on već nije siguran i uvjeren da mu Bog može i želi oprostiti, da nije već doživio Božje milosrđe u svome životu – kako je Bog blag, dobar i milosrdan, ne samo prema njemu, nego i prema drugim ljudima, ne bi mogao ovako iskrenu molitvu i vapaj uputiti Gospodinu.“

Na koncu homilije, a pred prinos darova za koje se na misi osobito zahvaljuje, preč. Ivešić je rekao: „Dok mi danas Bogu zahvaljujemo za sva dobročinstva, od svakodnevnih stvari koje imamo, a koje često i podrazumijevamo iako nam ih je Bog u svojoj dobroti darovao, želimo moliti njegovo milosrđe i oproštenje za sve što nije bilo dobro, za možda i nesvesno krivo izrečene molitve kojima smo zahvaljivali za sebe, a ne sa svešću da je sve to Božji dar, i prinosimo Gospodinu darove, plod naših ruku i rada, svjesni da Bog daje da sve raste, da daje i sunce i kišu, i snagu koja nam je potrebna da živimo dostojno našeg ljudskog poziva.“

Na oltar su vjernici ove godine, iako u izmijenjenim okolnostima, jer je za vreme obnove župne crkve pastoralni centar „Leopold Mandić“ privremeno preuzeo njenu ulogu, prineli zemlju, kalež, hostije, vodu i vino, Sveto pismo, plodove zemlje, tamburicu i loptu, kao simbole rodne zemlje na kojoj svi živimo, Krista koji nas je svojim tijelom i krvlju oslobodio od grijeha, riječi njegove ljubavi kojom nas oslovljava i koja u nama diže život, te simbole življenja i ljepote, kulture i djece i njihovog radosnog djetinjstva. Ruma ove godine dodatno ima zahvaliti za obnovu svoje crkve, koja teče dobro već skoro pedeset dana, zahtjevan i velik poduhvat koji će donijeti novi život prelijepom zdanju Uzvišenja svetog Križa.  

Milena Mikolaci