Povodom blagdana svetoga Roka, zaštitnika od zaraznih bolesti i nevolja, u kapeli posvećenoj ovom svecu na katoličkom groblju u Srijemskoj Mitrovici slavljena je sveta misa

SR. MITROVICA (TU) - Misno slavlje predvodio je preč. Tomislav Lasić, koji je vjernike u nadahnutoj propovijedi, osvrćući se na život i primjer svetoga Roka, pozvao na skromnost, poniznost i pouzdanje u Boga.

Moleći zagovor svetoga Roka za zaštitu od bolesti i svake nevolje, preč. Lasić podsjetio je i na bolesti koje ne pogađaju samo tijelo, nego i ljudsko srce. Posebno je upozorio na sebičnost i bolest grijeha, koje čovjeka udaljavaju od Boga i jedne od drugih.

Život svetoga Roka, obilježen brigom za bolesne i potrebite, ostaje snažan podsjetnik da se istinska vjera prepoznaje u ljubavi, služenju i spremnosti da vidimo čovjeka pokraj sebe.

Neka nam zagovor svetoga Roka izmoli milost da budemo sačuvani od bolesti tijela i duše, a naša srca učini skromnijima, milosrdnijima i otvorenijima za Boga i bližnjega.

Sveti Roče, moli za nas!

Anemari Hajdu Žarko

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina podijelio je 5. srpnja sakrament svete potvrde mladima iz Župe sv. Mihaela, arkanđela

N. SLANKAMEN  (TU) - Primanju sakramenta kršćanske zrelosti prethodila je temeljita priprava. Mladi su se pripremali kroz satove vjeronauka u školi, susrete u župi, kroz igrokaze i program Zajednice Krvi Kristove, a dio pripreme bila su u i hodočašća u Srijemsku Mitrovicu na svećeničko ređenje te u Sombor na čašćenje relikvija sv. Male Terezije i njenih svetih roditelja.

Dan krizme bio je predivan, osvježen povjetarcem i tihom kišom koja je natopila zemlju kao „rosa s neba“ i potaknula srca na zahvalnost Bogu za sve naravne i nadnaravne darove.

Biskup je u homiliji snažno, očinski i ohrabrujuće progovorio o sedam darova Duha Svetoga koje će mladi toga dana primiti: „I oni se vide u vašem životu: mudrost se vidi kad znaš razlikovati dobro od zla; jakost kad ostaneš vjeran Kristu i onda kad je teško; savjet kada znaš pomoći prijatelju; razbor kad ne nasjedaš na zlo, pobožnost kad ti nije teško kleknuti pred Boga; strah Božji kada znaš da je Bog važniji od mišljenja svijeta. Sve to vodi prema jednoj zrelosti – biti Kristov čovjek.“

Biskup je potaknuo krizmanike i cijelu župnu zajednicu na građenje zajedništva živeći po Duhu, „jer nas Duh vodi da pobijedimo vlastitu oholost, da oprostimo drugome, da drugoga razumijemo, dopustivši da nam Duh Sveti oblikuje misli, riječi i djela.“ Potaknuo je krizmanike da budu mladi koji će unositi mir, pružati ruku pomirenja, da budu oni koji će se redovito vraćati Kristu u euharistiji i sakramentu pomirenja.

Biskup je iz ruku krizmanika primio darove, a nakon završnog blagoslova i fotografiranja, nastavljeno je druženje u župnoj dvorani uz posluženje u ozračju mira i radosti, koji su znak djelovanja Duha Svetog.

B.P.

Komemoracija i molitva za duše poginulih vojnika održana na brdu Vezirac

PETROVARADIN (TU) - Na brdu Vezirac kod Petrovaradina je 5. kolovoza u organizaciji Grada Novog Sada i Udruge „Vezirac 1716“, održana komemoracija u povodu 310. obljetnice ovog velikog povijesnog događaja. Nazočili su predstavnici Grada, diplomatski i vojni izaslanici država koje su tada bile zaraćene strane, Austrije i Mađarske, te Turske, kao i Delegacije Europske unije u Republici Srbiji te vjerski službenici katolici, pravoslavni i muslimani. 

Prije molitve za poginule vojnike katolike, nazočnima se obratio mons. Eduard Španović, župnik u Petrovaradinu i izaslanik srijemskog biskupa Fabijana Svaline.

„Upravo u ovo vrijeme, prije 310 godina, nakon završetka Petrovaradinske bitke, princ Eugen Savojski došao je pred raskošni napušteni šator Damaz Ali-paše koji se nalazio ovdje, na brdu Vezirac. U povijesnim izvorima onog vremena stoji da je Savojski, okružen svojim generalima i vojnim kapelanima, prije nego li je sastavio i poslao vojnu depešu o pobjedi caru Karlu VI. u Beč, prvo kleknuo i naredio pjevanje hvalospjeva Te Deum laudamus. Tri dana kasnije organizirana je velika vojna parada i službena sveta misa zahvalnica na otvorenom prostoru. Tada se okupila cijela vojska. Održana je i molitva za poginule suborce“, kazao je on. Podsjetio je da je Petrovaradinska bitka bio događaj zahvaljujući kojemu mi živimo u slobodi i miru i koji nam je omogućio da živimo svoj kršćanski identitet, podsjećajući i na to da je prvi i najveći spomenik Petrovaradinske bitke zavjetna crkva Gospe Tekijske.

Memorijalni križ koji je postavljen na Vezircu 1902. godine podsjeća na veličanstvenu pobjedu kršćanske vojske nad vojnom silom Otomanske imperije, izvojevanu 5. kolovoza 1716. godine, koja je značila i povlačenje Turaka iz središnje Europe nakon Požarevačkog mira koji je uskoro potpisan.

Službenoj komemoraciji nazočio je i vijenac položio u svojstvu upravitelja Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ njezin upravitelj Goran Kaurić. „Hrvati, osim što su uz druge narode bili sudionici Petrovaradinske bitke na strani pobjednika, vjerno čuvaju uspomenu na ovaj povijesni događaj, kako proslavom Gospe Tekijske osloboditeljice, tako i redovitom nazočnošću na skupu sjećanja na Vezircu“, izjavio je Kaurić tom prigodom.

Marko Tucakov

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ organiziralo je i ove godine hodočašće pješke na Tekije pod geslom „Veliča duša moja Gospodina“ (Lk 1,46)

TEKIJE (TU) - Drugu godinu zaredom udruženje mladih organiziralo je hodočašće od Maradika do svetišta Gospe Snježne na Tekijama. Njih dvadeset, svako sa svojim nakanama i molitvama, krenulo je 4. kolovoza u 9 sati iz Župe sv. Ane, preko Fruške gore, k istom cilju, Gospi Tekijskoj. Nije bilo jednostavno pješačiti 25 kilometara na preko 35 stupnjeva. No, u zajedništvu bilo je lakše, jedni drugima bili su podrška, kako bi zajedno stigli na odredište. S njima je hodočastio i vlč. Dušan Milekić, koji je animirao molitve i bodrio ih kada je bilo najteže. Tako im je kroz molitvu, pjesmu i razgovor put lakše protekao.

Ugledavši tornjeve tekijske crkve, zaboravili su na sve žuljeve i bolove, na sve tegobe toga dugačkog puta, te su pred Gospu došli nasmijani i raspjevani.

Cijelim hodočasničkim putem po dvoje je je nosilo veliki drveni križ, koji su, stigavši na Tekije, odložili pored oltara tekijske crkve, a s njime Gospi predali i sve svoje nakane i žrtve.

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ zahvaljuje svima koji spremno hodočastili, svima koji su ih pratili molitvom, kao i Srijemskoj biskupiji na podršci. Zahvalni su i Policijskim upravama Inđija, Irig i Srijemski Karlovci, koji su bili uz hodočasnike, kako bi bili sigurni na putu. A najviše su zahvalni dragom Bogu i Gospi Tekijskoj.

Hod prema Majci financijski je podržao Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Prijatelji nade

Svečano misno slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum

TEKIJE (TU) – Snježna Gospa ili Velike Tekije svečano su proslavljene 5. kolovoza misnim slavljima na mađarskom i hrvatskom jeziku. Uz biskupa Vladu Razuma koncelebrirali su srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović, generalni vikar mons. Josip Ivešić te svećenici Srijemske i Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije.

Centralno euharistijsko slavlje u 11 sati započelo je Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj, koju je pred čudotvornom Gospinom slikom predvodio biskup Razum.

Riječi pozdrava i dobrodošlice predsjedatelju slavlja, svećenicima iz više biskupija te hodočasnicima koji su pristigli iz različitih krajeva Vojvodine, te i iz drugih zemalja uputio je srijemski biskup mons. Svalina. Kazao je kako je ovo svetište srce marijanske pobožnosti u Srijemu, u kojemu su mnogi naraštaji nalazili utjehu i snagu, te Nebeskoj Majci povjeravali čitavu svoju budućnost.

Biskup Razum je u homiliji govorio o odmoru kao trenutno aktualnoj temi, te kazao kako čovjek u vrijeme odmora želi udovoljiti svojim zemaljskim užicima, te zbog svoje nezasitnosti treba odmor nakon odmora. „Crkva nudi nešto sasvim drugo. Vjernik otkriva da mu je pravi odmor u Bogu. Psalmist govori: 'Samo je u Bogu mir, dušo moja. Samo je u njemu moje spasenje.' (Ps 62,2). On je odmor dušama našim. Kada se vežemo uz njega i dopuštamo da on uđe u naš život i postane središte našeg života, tada doživljavamo onaj istinski odmor koji rađa unutarnjim mirom i spokojem duše.

Sve crkve, a posebno marijanska svetišta, divne su oaze mira i tišine u kojima se može Boga susresti i doživjeti. Tek kada čovjek otkrije važnost duhovne dimenzije i vrijednost kontemplacije koja pruža istinski susret s Bogom, doživi pravi odmor za kojim čezne… Kada se doživi snaga tišine koja vodi u dubinu, kao najveći dar otkriva nam se bogatstvo života koje je u Bogu. To iskustvo postaje poželjno i potiče nas na redovitost življenja vjere u svakodnevici. Postajemo svjesni dara vjere, ali i odgovornosti da ta vjera bude posredovana drugima.“

Biskup  je naglasio kako u svakom vremenu, iz generacije u generaciju, treba postojati put predanja, usvajanja i rasta, prenošenja pologa vjere generacijama koje dolaze. O svakom od nas ovisi hoće li polog vjere biti svijetu posvjedočen kao istina, kao blago. U tom svjedočanstvu biskup je posebno istaknuo važnost ljubavi. „Svjedočanstvo vjere mnogih svetih koji su svoju vjeru posvjedočili savršenom ljubavlju postali su most. Mnogi koji bijahu i neprijatelji Kristova križa nisu mogli ostati ravnodušni pred svjedocima vjere. Probuđena je savjest koja je dovela do obraćenja… Vjera koja je mlaka i površna ne osvaja, ne posreduje istinu i ne budi život, već dopušta da se širi mrak. Vjera koja je živa osvjetljava mrak i rađa životom.“

Predsjedatelj je govorio i o izazovima modernog vremena i o neprestanoj borbi Božjeg Duha i zlog duha u nama samima. „Svi mi po svojim nagnućima želimo biti opredijeljeni za ono pozitivno, želimo kao ljudi biti ostvareni, a ne srljati u propast. No vidimo da neke druge sile vojuju našim udovima. Osjećamo se nemoćnima i jadnima. Pavao, govoreći o duhovnom boju, kaže: 'Želim svim srcem činiti dobro, a zlo mi se nameće. I ne činim dobro koje bih želio već zlo koje je jače od mene.' Na kraju zaključuje: 'jadan li sam ja čovjek.' Samo po Isus Kristu i snagom Duha u meni može biti pobijeđeno zlo i grijeh. Sami smo nemoćni i jadni. Valja se stoga vezati uz poticaje koji u nama razvijaju milosni život. Molitva, riječ Božja, euharistija, ispovijed, milosni su kanali po kojima Gospodin u nama djeluje i stvara novog čovjeka koji je osposobljen za istinsko dobro i ljubav,“ kazao je mons. Razum.

Završio je homiliju ističući vrijednost marijanskih svetišta za vjeru svih nas: „Sva marijanska svetišta žarišta su vjere, sveta mjesta buđenja zanosa vjere. To su divne oaze u kojima se budi molitveni žar, u kojima se budi žar za razumijevanjem riječi Božje i gladi za blagovanjem Kruha. Sam Isus reče: 'Oni koji slušaju Riječ i vrše je, oni koji blaguju Kruh, koji je za život svijeta, oni već sada žive životom vječnim.' U ovom milosnom trenutku molimo Mariju za dar vjere, molimo za žar vjere kako bi po nama dobro Bog mogao djelovati i uprisutnjivati svoje djelo spasenja,“ zaključio je mons. Razum.

Na završetku slavlja rektor svetišta vlč. Stjepan Šumanovac pozdravio je sve goste i hodočasnike te zahvalio svima koji su pomogli na bilo koji način u organiziranju proslave Velikih Tekija.

Pjevanje na misi animirao je zbor Župe Presvetog Trojstva iz Srijemskih Karlovaca.

Program u tekijskom svetištu na blagdan Gospe Snježne započeo je u 8 sati molitvom Križnog puta. Nakon toga je u 9 sati slavljena misa na mađarskom koju je predvodio p.  Péter Dezső. Program je završio svetom misom na hrvatskom u 19 sati koju je predvodio rektor vlč. Šumanovac.

U Biskupijskom svetištu Gospe Snježne kod Petrovaradina 4. kolovoza započela je proslava Velikih Tekija

TEKIJE (TU) - Pontifikalnu svetu misu na hrvatskom jeziku u 19 sati predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum, a u koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović te svećenici Srijemske i Zrenjaninske biskupije.

Slavlje je započelo Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj, koju je pred čudotvornom Gospinom slikom predvodio mons. Razum.

Srijemski biskup je u uvodu kazao kako tekijsko svetište već stoljećima okuplja vjernike Srijema, a i šire. „Ovo je svetište srce naše marijanske pobožnosti, mjesto na kojem su mnogi naraštaji nalazili utjehu, snagu i nadu, te povjerili nebeskoj Majci svoje obitelji, svoj narod i čitavu svoju budućnost. Slaveći danas Gospu Snježnu zahvaljujemo Bogu za neizostavnu ulogu Blažene Djevice Marije u povijesti spasenja. Po njezinom poniznom pristanku utjelovila se Riječ Božja, a Marija postala krajnja Majka Crkve i sigurna zagovornica svih koji joj se s pouzdanjem utječu. Kao Gospa Tekijska ona je već stoljećima, a  ove godine tristo i deset godina, zaštitnica i znak nade katolicima ovoga kraja.“ Biskup je potom pozdravio predsjedatelja slavlja te kazao kako njegov dolazak potvrđuje duboke duhovne i povijesne veze između Srijemske biskupije i Zagrebačke nadbiskupije, koje su stoljećima pripadale istoj crkvenoj pokrajini. Pozdravio je i biskupa u miru mons. Gašparovića, generalnog vikara mons. Josipa Ivešića, kao i sve prisutne svećenike, osobito rektora svetišta vlč. Stjepana Šumanovca, te hodočasnike iz različitih biskupija, posebno mlade iz udruženja „Prijatelji nade“ koji su hodočastili pješke Gospi Tekijskoj od Maradika.

Predsjedatelj slavlja mons. Vlado Razum je u homiliji spomenuo burnu povijest Srijemske biskupije, koja postoji od samih početaka kršćanstva, a koja je, unatoč brojnim kušnjama ipak ostala tu. „Sigurnost joj daje onaj koji je obećao svoju trajnu prisutnost. Mi vjerujemo da smo danas okupljeni oko njega, jer on reče jednom: 'Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta.' Snagu postojanosti daje joj obećani Duh Sveti kojeg je Gospodin izlio na svoju Crkvu. I on je onaj koji je prosvjetljuje, vodi putem istine i koji je jača na putu. Trajan su inspiracija mnoštvo svetih nazvanih srijemskim mučenicima, a koji su na ovim prostorima svoje haljine ubjelili u krvi Jaganjčevoj. Trajnu utjehu i pomoć pruža joj ona koja nas je ovdje majčinski prigrlila, Majka Tekijska. Koja se na ovom mjestu pokazala i dokazala kao majka koja je brižna, koja tješi i koja nas hrabri na putu našega života. Ovoje blago, ovo je velika baština koju posjeduje vjerni puk ove mjesne Crkve. Ona nas potiče da budemo i sami vjerni, postojani, kako bi se preko nas palica vjere mogla prenositi i ugrađivati u generacije koje dolaze.“ Dodao je kako ovo svetište, ali i svaku crkvu i marijansko svetište trebamo doživljavati kao duhovnu oazu, sveti prostor, mjesto susreta s Bogom.

 U nastavku propovijedi mons. Razum je kazao kako sve može biti drukčije i bolje, ako čovjek svoj život veže uz Gospodina, te dodao: „Kristovim navještajem Božjeg kraljevstva, a nazvano je kraljevstvom nebeskim, očituje se taj trajni Božji napor silaska, usađivanja u život čovjeka. Ta dinamika o kojoj je kojoj sam Gospodin govorio kada reče: 'Kraljevstvo Božje je među vama.' Ustvari je želio reći 'Ja sam tu. Ja sam trajna prisutnost i po meni Nebo živi na zemlji. On govori da kraljevstvo Božje dolazi po Crkvi, dolazi po onima koji su pozvani vjerovati, a na kraju će ono biti ostvareno u eshatonu, kao stvarnost nebeske domovine. U središtu toga kraljevstva, a to je izazov našoj, vjeri postavljena je kao temelj je ljubav. Bog koji je u sebi ljubav. U Kristu se ta ljubav nastanila na zemlji.  I ona je izazov našoj vjeri, da unatoč ugroza, utjecaja svijeta koji zarobljen grijehom, naš odgovor uvijek bude odgovor ljubavi.

'Evo, sve činim novo.' To kraljevstvo možemo nazvati civilizacijom ljubavi, koja se ostvaruje u istini života, koja pobjeđuje svaku laž, koja se želi nametnuti i ovladati čovjekom i životom.  A on je rekao za sebe 'Ja sam istina.' To je kraljevstvo u kojem se njeguje i poštuje dostojanstvo života od samoga začeća, do prirodne smrti. To je civilizacija u kojoj vlada pravednost, u kojoj vlada ljubav i mir. Možda ove riječi, kada promatramo stvarnost, povijest i sadašnjost, možemo doživjeti kao jednu veliku utopiju, jer vidimo da život izgleda sasvim drugačije. No, život Blažene Djevice Marije, životi svetih osoba pokazuju da je ovaj novi život moguć, da on ima svoje izazove i stavlja nas pred trpljenja, pred iskušenja, ali sigurno je da snagu dobivamo od Gospodina da u nama pobjeđuje i da se kroz naše živote razvije kraljevstvo Božje na zemlji.“

Biskup Razum je napomenuo da je napustio prvotni Božji naum prijateljstva i zajedništva podlegavši ponudi zmije, a kao posljedica nastao je nered. „Taj nered je zapljusnuo i međusobne odnose i pogađa onu najintimniju zajednicu života, a to je brak i obitelj. To je nered koji zahvaća cijelo društvo, a nažalost i cijela priroda trpi zbog te opcije čovjekove da ne živi s Bogom, nego da se opredjeljuje za onu ponudu koju nudi đavao.  Drama svijeta je prisutna i u vremenu u kojem živimo. I ratovi i sukobi i podjele i napetosti, posljedice su čovjekove udaljenosti od Boga. Nije dežurni krivac sam Bog, od Boga dolazi samo dobro. Biblija nam otkriva Boga koji je u stalnoj potrazi za čovjekom. Od onog prvog pitanja koje postavlja: 'Adame, gdje si?' On već time pokazuje da se ne želi pomiriti s čovjekovom izgubljenošću. On je u trajnoj potrazi za čovjekom. I vidimo u starozavjetnoj objavi kako to prijateljevanje  između Boga i čovjeka stvara lijepe plodove i stvara pozitivnu perspektivu života… U punini vremena to se snažno očitovalo u  životu sv. Josipa i Blažene Djevice Marije. Marija je vrhunac očitovanja te povezanosti između Boga i čovjeka. Tamo gdje je prvi čovjek zakazao, u Mariji se nije dogodila ta opcija čovjekova pada… Neprestana je ponuda da Marijina opcija zaživi u nama. Marija nam je zato darovana kao najveći uzor cjelovitog, vjernog predanog življenja čovjekova odnosa s Bogom. Kao majka i kao učenica ostala je ponizna, neznatna i uvijek vjerna Gospodinu. Zato marijanska svetišta ostaju i jesu oaze u kojima se vjera čuva, u kojima se vjera promišlja, u kojima se vjera prihvaća kao biser i dar. Zato dolazeći na ova mjesta mi ulazimo u školu Marijine vjere, koja nas poziva na  pročišćenje i rast u osobnom opredjeljenju da živimo svoju vjeru predano i posvećeno.“

Predsjedatelj je također kazao i kako su djeca Božji dar, te da su roditelji u službi Božjega djelovanja njihove djece. Dodao je kako se zrelost odgoja pokazuje u pripremi djeteta za život, da je ono spremno prihvatiti životne zadaće kako bi bio dobar član i Crkve i društva.

Mons. Razum je na kraju homilije napomenuo kako je naše vrijeme vrijeme napuštanja Boga i vjere, te vapi za osobama istinske duhovnosti, a dolazak na ovakva mjesta znači istinski  se obnoviti, osnažiti i ohrabriti. Izazov našeg vremena je da se po nama očituje ono što je Božje.

Nakon mise uslijedila je tradicionalna procesija sa svijećama kroz svetište, a sliku Gospe Tekijske nosili su vjernici iz različitih župa obučeni u narodne nošnje. Nakon procesije čudotvorna slika Gospe Tekijske vraćena je u crkvu, gdje su hodočasnici još neko vrijeme imali priliku za osobne pobožnosti.

Uoči Gospe Snježne u 15:30 slavljena je misa na staroslavenskom jeziku, koju je predvodio o. Darko Rac. Misu na mađarskom u 17 sati predvodio je p. Péter Dezső, a od 15 sati svećenici su hodočasnicima bili na raspolaganju za sakrament pomirenja.

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ organizirali su toga dana hodočašće „Hod prema Majci“. Od Maradika pješke do Tekija. Uz molitvu i marijanske pjesme dvadesetak hodočasnika je unatoč velikoj vrućini prešlo pješke 25 km i stigl o u svetište Gospi Tekijskoj. Jedan od hodočasnika Nikola Gašpar iz Surčina, iako fizički iscrpljen, oduševljeno opisuje svoj hodočasnički doživljaj: „Iako sam planirao i prošle godine ovako hodočastiti Gospi na Tekije, tek ove godine sam to uspio ostvariti. Fizički je bilo zaista naporno, ali duhovno sam ispunjen. Neopisiv je osjećaj radosti kada smo prilazili svetištu na Tekijama. To je takva duhovna radost, koja tjera suze na oči. Fizički sam iscrpljen, ali duhovno letim. Ne mogu opisati koliko je ovo uistinu posebno. Nikad se nisam ovako osjećao.“