Župna zajednica u Srijemskoj Mitrovici proslavila je s biskupom njegov imendan

SR. MITORVICA (TU) - Misno slavlje na spomen svetih Fabijana i Sebastijana, slavljeno je u katedrali svetoga Dimitrija, đakona i mučenika. Euharistiju je predvodio preuzvišeni biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem.

Okupljena zajednica vjernika u ovom euharistijskom slavlju zahvalila je Bogu za dar biskupova života i pastirske službe te moli da ga Gospodin i nadalje krijepi mudrošću, snagom i mirom.

Lik sv. Fabijana pred vjernike stavlja primjer pastira koji nije tražio čast, ali je bio izabran; koji nije bježao od odgovornosti, nego je ostao vjeran do kraja. Njegova vjernost nije bila glasna ni nametljiva, ali je bila čvrsta i postojana – poput cedra koji, duboko ukorijenjen, odolijeva vjetrovima i pruža zaklon drugima.

U svjetlu toga svjedočanstva, vjernici su pozvani preispitati vlastitu vjernost u svakodnevici: u obitelji, u braku, u svećeničkom i redovničkom pozivu, u poštenju, praštanju i istini. Mučenici nas ne optužuju, nego ohrabruju, podsjećajući da se vjernost Kristu najprije živi u malim, svakodnevnim odlukama.

Sveti Fabijan svoje je svjedočanstvo zapečatio mučeništvom, ne tražeći smrt, nego ne pristajući izdati istinu. Njegova krv, poput sjemena, nije ostala zatvorena u jednom mjestu, nego je donijela plodove u cijeloj Crkvi. U tom duhovnom nasljeđu i mi danas prepoznajemo poziv da budemo Crkva koja pamti svoje korijene, koja se ne srami Evanđelja i koja – makar tiho i nenametljivo – svjedoči Krista u današnjem svijetu.

Zahvalni za dar pastira koji hodi s povjerenim mu narodom, u ovoj euharistiji vjernici su preporučili preuzvišenog biskupa Fabijana Božjoj providnosti, moleći da i nadalje, postojan u vjeri i bogat dobrim plodovima, vodi Crkvu putem nade i povjerenja.

Misno slavlje završava pjesmom „Krist jednom stade na žalu“, a zajedničko druženje nastavilo se nakon mise u župnoj dvorani, u ozračju radosti, pjesme i bratskog zajedništva.

Anemari Hajdu Žarko

Spomendan sv. Anastazije, u mitrovačkoj župi je svečano proslavljen euharistijskim slavljem  u čast svetice čije je mučeništvo duboko povezano sa srijemskim krajem i trajno upisano u pamćenje Crkve

SR. MITROVICA (TU) - Misno slavlje u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem, koji je uputio prigodnu propovijed.

Svjedočanstvo vjere jače od smrti

U duhu liturgije i čitanja, vjernici su se podsjetili kako sveta Anastazija pripada onim prvim kršćanskim svjedocima koji su, u vremenu progona, radije izabrali vjernost Kristu nego sigurnost vlastitoga života. Njezino mučeništvo svjedoči istinu da smrt nema posljednju riječ ondje gdje postoji nada uskrsnuća.

Za našu župnu zajednicu ovaj blagdan ima osobitu težinu jer se u našoj crkvi čuvaju moći svete Anastazije, pohranjene u kovčežiću u oltaru. Oltar, s isklesanim likovima srijemskih mučenika, postaje tako mjesto snažne simbolike: mjesto žrtve, ali i uskrsne nade, mjesto susreta neba i zemlje.

Sveta Anastazija stoga nije samo lik iz povijesti Crkve, nego svetica koja je na poseban način prisutna u životu naše zajednice.

Vjernost koja se živi svakoga dana

U propovijedi se đakon vlč. Ivan Malić zaustavio na temi vjernosti kao temeljne kršćanske kreposti. Polazeći od primjera svete Anastazije, istaknuo je kako ona nije pobjegla kada je postalo teško, nego je ostala postojana u vjeri. Ta postojanost, naglasio je, nije rezervirana samo za velike i izvanredne trenutke, nego se živi u svakodnevnim odlukama.

Govoreći konkretno, propovjednik je istaknuo kako vjernost često prolazi kroz umor, odricanje i unutarnju borbu: kroz ustajanje za svetu misu, kroz ustrajnost u molitvi, kroz dolazak i onda kada se ne osjeća lakoća ili oduševljenje. Upravo u tim trenucima, kako je naglašeno, gradi se karakter i sazrijeva vjera.

Hrabrost vjere u današnjem vremenu

Đakon se osvrnuo i na hrabrost, drugu važnu poruku koju nam ostavlja sveta Anastazija. Iako se danas vjera ne progoni ognjem, ona može oslabjeti zbog neodlučnosti, ravnodušnosti ili straha da se jasno očituje pripadnost Kristu. Sveta Anastazija, istaknuto je, poziva nas da ne živimo mlaku vjeru, nego da budemo svjesni tko smo i komu pripadamo.

Blizina njezinih moći u našoj crkvi snažan je podsjetnik da svetost nije nedostižna ni daleka, nego se rađa ondje gdje se vjera živi iskreno, ustrajno i s povjerenjem u Boga.

Završna riječ ministrantima

Na kraju propovijedi đakon se posebno obratio ministrantima, poslužiteljima oltara. Podsjetio ih je da svaki put kada služe oko oltara stoje najbliže Isusu Kristu, ali i uz relikvije svoje nebeske zaštitnice. Njihovo služenje, naglasio je, nije samo vanjska dužnost, nego poziv da oltaru pristupaju s poštovanjem, sabranošću i ljubavlju.

Ustrajnost u toj službi donosi blagoslov ne samo njima osobno, nego i njihovim obiteljima te cijeloj župnoj zajednici.

Liturgijsko slavlje obogaćeno je i pjevanjem pjesme „Svetoj Stoši – Anastaziji“, čiji su autori Mitar Dragutinac i sestra Svetlana Paljušević, a koja je postala dio žive zborske i liturgijske tradicije. U prvoj strofi sabire se pamćenje svetice i put njezina svjedočanstva:

Rim tebe časti, Zadar prah ti čuva,

a Srijem se diči mučeništvom tvojim,

životom punim kršćanskoga duha.

Ovi stihovi, otpjevani u zajedništvu zbora i vjernika, izražavaju zahvalnost i povjerenje Crkve u zagovor svete Anastazije, djevice i srijemske mučenice.

Toga dana okupljena zajednica molila je sv.  Anastazija da zagovara mitrovačku župu, čuva pastire, ministrante, djecu i mlade te pomogne svim vjernicima da, poput nje, ostanemu vjerni Kristu u svakodnevici i hrabri u svjedočenju vjere.

Anemari Hajdu Žarko

Svetu misu u 11 sati je predvodio biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu s đakonom vlč. Ivanom Malićem. Ovim blagdanom završava božićno liturgijsko vrijeme i započinje vrijeme kroz godinu.

SR. MITROVICA (TU) - Blagdan Krštenja Gospodinova stoji kao most između božićnoga vremena i početka Isusova javnoga djelovanja, podsjećajući da se otajstvo utjelovljenja ne završava Božićem, nego se nastavlja i produbljuje u poslanju.

U homiliji je istaknuto kako Isusovo krštenje nije tek događaj iz prošlosti, nego snažna poruka sadašnjosti. Isus silazi u vode Jordana ne zato što mora, jer je bez grijeha, nego zato što želi biti solidaran s čovjekom – u njegovoj slabosti, ranjenosti i traženju novoga početka. Bog ne ostaje iznad ljudske povijesti, nego u nju ulazi do kraja. Jordan je pritom prikazan kao slika našega života – mutne vode grijeha, strahova i neuspjeha – u koje Isus, ne zaobilazeći ih, silazi, posvećujući ih.

 U krštenju Isus ne biva očišćen, nego on čisti vodu. Time voda Jordana postaje početak novoga stvaranja, a s njom i svaka voda krštenja kroz sva vremena. Posebno je naglašena objava Presvetoga Trojstva: nebo se otvara, Duh Sveti silazi, a glas Oca čuje se nad vodama. To nije glas udaljenoga Boga, nego Boga koji govori nad vodama našega života i izgovara riječi identiteta: „Ti si Sin moj, Ljubljeni.” Prije nego što Isus započinje svoje djelovanje, prima potvrdu ljubavi. Identitet prethodi poslanju. Ta poruka vrijedi i za svakoga krštenika. Na dan našega krštenja Bog nad svakim od nas izgovara iste riječi: Ti si moje dijete. Ti si ljubljen. Ti pripadaš meni. Taj pečat nije izbrisan ni našim slabostima, ni grijesima, ni razočaranjima.

Krštenje nije tek lijep obred iz djetinjstva, nego početak puta svetosti i poziv na svakodnevno svjedočenje. Voda krštenja ne djeluje magijski, ali osposobljava za novi život. Svaki put kada se odričemo grijeha, biramo oprost i vraćamo se Bogu, živimo iz svoga krštenja .Biti kršten znači u obitelji biti znak strpljivosti i ljubavi, u društvu glas istine i pravednosti, a u Crkvi živ ud, a ne promatrač. Krštenje nas ne izdvaja iz svijeta, nego nas šalje u svijet.

Na završetku božićnoga vremena vjernici su pozvani prisjetiti se vlastitoga krštenja i odluka u vjeri da se krste njihova djeca. U svjetlu riječi današnjega psalma – „Gospodin blagoslivlja narod svoj mirom” – blagdan Krštenja Gospodinova podsjeća da mir nije tek odsutnost nemira, nego dar koji se rađa iz Božje blizine. Taj mir Gospodin izlijeva nad one koji mu dopuštaju da uđe u „vode” njihova života te ih šalje u svijet kao krštene, ljubljene i poslane.

Anemari Hajdu Žarko

Svetu misu na svetkovinu Bogojavljenja, u ponedjeljak 6. siječnja, u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i vlč. Ivanom Malićem

SR. MITROVICA (TU) - Crkva 6. siječnja slavi svetkovinu Bogojavljenja, u narodu poznatu i kao svetkovinu Tri kralja. Ovaj blagdan u liturgijskoj tradiciji nosi i naziv Epifanija, što znači očitovanje ili objavljenje – objavljenje Isusa Krista svim narodima. U dolasku mudraca s Istoka Crkva prepoznaje znak da se Bog objavljuje ne samo izabranom narodu, nego cijelome svijetu. Mudraci, vođeni zvijezdom, dolaze pokloniti se novorođenome Isusu i donose mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Njihov put postaje slika vjere, traženja i otvorenosti srca. Svetkovina Tri kralja nije samo povijesni spomen; ona poziva i današnjeg čovjeka da krene putem traženja Boga i da mu prinese ono najbolje što nosi u sebi – vrijeme, ljubav, molitvu i dobra djela. Na to je i srijemski biskup u uvodu u miso slavlje pozvao vjernike: „Sveta tri kralja, mudraci s Istoka, predstavljaju čovječanstvo koje traži istinu, slijedi svjetlo i dolazi pokloniti se Kristu. U ovom svetom slavlju okupljeni smo u našoj katedrali kao narod hodočasnik, u prostoru Srijema – zemlje susreta, strpljenja i vjere. Kao što su mudrace vodili zvijezda i čežnja srca, neka i nas danas vodi živa vjera, da prepoznamo Gospodina prisutna među nama i da mu prinesemo darove svoga života.“

Mons. Svalina je u homiliji naglasio kako su mudraci s Istoka znka za Crkvu svih vremena, osobito za današnju Crkvu u Srijemu: „Srijem je oduvijek bio zemlja prolaza i susreta – naroda, kultura, vjera. Ali Bog nas ne poziva da budemo samo prolaznici, nego tražitelji. Da u nemirima našega vremena ne izgubimo nutarnji kompas.

Zvijezda ne uklanja sve poteškoće, ali pokazuje smjer. Ona ne vodi mudrace u palaču moći, nego u skromnu štalicu. Tako i Bog često vodi drukčije nego što mi očekujemo.

U Srijemu, koji je ranjen poviješću, iseljavanjem, nesigurnostima, zvijezda je znak da Bog nije napustio ovaj prostor. I danas On daje znakove: u vjernosti malih ljudi, u obiteljima koje ustraju, u župama koje žive unatoč slabostima. Pitanje je: gledamo li u nebo ili samo u zemlju? Prepoznajemo li Božje znakove ili smo zagledani samo u brige?“

U nastavku homiliji predsjedatelj slavlja ukazao je vjernicima na znakovit završetak izvješća o mudracima: „Evanđelje završava tihom, ali snažnom rečenicom: „Vratiše se drugim putem u svoju zemlju.“ Susret s Kristom uvijek mijenja put. Ne vraćamo se isti. To je poruka i nama: Bogojavljenje nije samo slavlje, nego poziv na obraćenje – osobno, obiteljsko, crkveno.

I nama vjernicima Srijema potreban je taj „drugi put“: put pomirenja, ustrajnosti, nade; put na kojem ne živimo od nostalgije, nego od evanđelja.

Sveta tri kralja uče nas da Bog dolazi onima koji traže, koji se usuđuju krenuti i koji mu donose svoje darove – makar bili nesavršeni. Molimo da i naša katedrala, naše župe i cijela Srijemska biskupija budu poput Betlehema: mjesto gdje se Bog objavljuje, a čovjek mu se klanja,“ zaključio je biskup.

U tradiciji Crkve Bogojavljenje je povezano i s blagoslovom vode, kao znakom Božje prisutnosti i zaštite u domovima i obiteljima. Posebnost božićnog vremena očituje se i u bogatstvu pučkih pjesama, koje prate gotovo cijelo misno slavlje, povezujući liturgijsku svečanost s narodnom pobožnošću. Na svetkovinu Tri kralja osobito odjekuju stihovi: „Tri kralja jahahu s onih sunčanih stran',/ tri dara nošahu: mir, zlato, tamijan.“/„Kada zvezda divna nebom planu,/ Kraljevi se sveti spremat stanu/ u daleki kraj./ Vođ' im zvezde bajni čar,/ svaki od njih nosi dar.“

Po završetku euharistijskog slavlja biskup mons. Fabijan Svalina blagoslovio je župnu kuću. U dvorištu župne kuće okupljeni vjernici zapjevali su pučku božićnu pjesmu „Radujte se narodi“.

Slavlje Bogojavljenja završilo je u radosti i zajedništvu, kao svjedočanstvo Crkve koja i danas prepoznaje Boga koji se objavljuje među svojim narodom.

Anemari Hajdu Žarko

U katedralnoj crkvi vjernici su se okupili na slavlju mise zahvalnice na Silvestrovo te na euharistijskom slavlju na Novu godinu, koje je ujedno i Svjetski dan mira. Oba slavlja predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem.

SR. MITROVICA (TU) - Na Silvestrovo, 31. prosinca, u katedralnoj župi svetoga Dimitrija slavljeno je svečano misno slavlje zahvalnice na kraju građanske godine. Misno slavlje predvodio je mons. Fabijan Svalina, biskup, u zajedništvu s vjernicima, župnikom i đakonom. U ozračju molitve, sabranosti i zahvalnosti okupljena zajednica zahvalila je Bogu za sve darove primljene tijekom protekle godine te s pouzdanjem ušla u novu.

Na početku mise na Silvestrovo biskup Svalina osvrnuo se na obljetnicu smrti pape Benedikta XVI., istaknuvši njegovu duboku vjeru, teološku jasnoću i trajni doprinos Crkvi. Pozvao je vjernike da se, osvrćući se na proteklu godinu, u duhu zahvalnosti sjete svih primljenih milosti, ali i trenutaka kušnje koji su ih učvrstili u vjeri.

U homiliji se vjernicima obratio đakon Ivan Malić, započevši razmišljanje jednostavnim, ali dubokim pitanjem: Kako nam je prošlo vrijeme? Istaknuo je kako je djeci godina brzo prošla, roditeljima još brže, dok je mladima bila ispunjena pitanjima, traženjima i važnim odlukama. Podsjetio je da Evanđelje ne govori o satima i danima, nego o Riječi koja je bila u početku – Isusu Kristu, naglašavajući kako Bog nije prisutan samo u lijepim trenucima i na blagdane, nego u svakodnevici, i u radosti i u kušnjama. Đakon je istaknuo da zahvalnica ove večeri nije zahvala samo za uspjehe, nego i za ono što nas je učilo strpljenju, povjerenju i ljubavi. Bog ne obećava život bez problema, ali obećava da tama neće imati posljednju riječ, jer Krist ostaje svjetlo koje svijetli u tami. Govoreći o obitelji, naglasio je kako je Bog izabrao obitelj kao mjesto rasta i vjere, podsjećajući da djeca ne pamte savršene roditelje, nego one koji se trude, a mladi ne traže gotove odgovore, već odrasle koji su spremni zajedno s njima tražiti istinu.

U nastavku slavlja okupljenima se obratio župnik Marko Gregić, koji je iznio statistiku župe za proteklu godinu, osvrnuvši se na život župne zajednice u njezinoj punini. Spomenut je broj krštenih, vjenčanih i preminulih, kao i pastoralne i materijalne okolnosti, učinjeno tijekom godine te planovi za razdoblje koje je pred zajednicom.

Na kraju misnoga slavlja vjernici su pozvani da s povjerenjem predaju Bogu novu godinu, svjesni da u nju ne ulaze sami. Isus Krist, Riječ Božja, ide s njima, kao što je bio prisutan i u protekloj godini. Silvestarska zahvalnica tako je postala trenutak dubokog sabiranja – duhovnog i životnog – s pogledom unatrag, ali i s nadom okrenutom budućnosti, u pouzdanju da Bog koji je bio u početku ostaje s nama i u godinama koje dolaze.

Prva misa u novoj godini

Na Svetkovinu Svete Marije Bogorodice i Svjetski dan mira, 1. siječnja, svetu misu u župnoj crkvi predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, koji je tom prigodom uputio i propovijed. Prvi dan nove godine Crkva slavi Svetkovinu Svete Marije Bogorodice, stavljajući u središte Marijino majčinstvo i njezino povjerenje u Božju volju. Marija je čuvala i prebirala događaje u svom srcu, ne bježeći od stvarnosti, nego gledajući je srcem koje vjeruje. Upravo u Marijinu primjeru Crkva nudi uzor kako živjeti s Bogom i pred Bogom — ne tražeći brza rješenja, nego kroz vjeru, predanje i strpljivost. Istoga dana obilježava se i Svjetski dan mira. Biskup je u svojoj propovijedi podsjetio da mir nije samo odsustvo rata, nego plod pravde, poštovanja, dostojanstva svakoga čovjeka, istine i odgovornosti u društvu. Papa Lav XIV. u svojoj poruci naglašava da mir nije nešto što se samo želi, nego nešto što se gradi čitavoga života, u obiteljima i društvu. Crkva danas pita: „Ima li mira u našem srcu, u obiteljima, u našim odnosima?“ Mir se ne stvara velikim riječima ili silom, nego strpljivim slušanjem, odricanjem i vjerom u Božju prisutnost. Marija nas uči da mir počinje u srcu otvorenom Bogu, a Nova godina nije obećanje da neće biti križeva, nego jamstvo da Bog ostaje trajno s nama. Mir se rađa ondje gdje ljudi ostaju vjerni dobrome Bogu i jedni drugima. Neka nas Marija nauči nositi Božju Riječ u srcu i biti graditelji mira u svakodnevnom životu.

Slavlje euharistije na Svetkovinu Svete Marije Bogorodice i Svjetski dan mira bilo je prilika za molitvu za blagoslov nove godine, mir u svijetu i u srcima ljudi, te poticaj da započeto vrijeme bude obilježeno vjerom, povjerenjem u Boga i zauzetim življenjem evanđelja.

Euharistijska slavlja protekla su u molitvenom i svečanom ozračju, a vjernici su na početku nove godine ohrabreni porukama nade, zahvalnosti i mira.

A. Žarko/K. Barat

U crkvi sv. Jurja, mučenika, u nedjelju, 28. prosinca 2025. održan je Božićni koncert župnih zborova Srijemske biskupije.

PETROVARADIN (TU) - Koncertu je prethodilo misno slavlje za sudionike, koje je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina. Budući da se u Crkvi toga dana slavila Sveta Obitelj, biskup je u homiliji najprije istaknuo vrijednost i ulogu obitelji: „Crkva nas u Božićnoj osmini zadržava uz otajstvo Kristova rođenja da bismo shvatili: Bog nije došao samo u štalicu, nego je došao u obitelj. Zato danas slavimo Nedjelju Svete Obitelji. Bog je mogao spasiti svijet na bezbroj načina, ali je izabrao – obitelj. Ušao je u svakodnevicu: u rad i odmor, u brige i radosti, u odrastanje, u traženje i nerazumijevanje… Drage obitelji, vi ste prva Crkva. U vašim se domovima djeca prvi put susreću s molitvom, s pjesmom, s križem, s Božićem. Nije važno da je sve savršeno. Važno je da u domu postoji mjesto za Boga. Jedna zapaljena svijeća. Jedna zajednička molitva. Jedna božićna pjesma. U svijetu koji često nudi buku, žurbu i površnost, obitelj je pozvana biti mjesto tišine, slušanja i nade.“

Mons. Svalina je u nastavku napomenuo kako nije slučajno da se božićni koncert održava na Nedjelju Svete Obitelji: „Nije slučajno da se ova sveta misa slavi neposredno prije Božićnog koncerta. Jer ono što ćemo čuti u pjesmi već sada živimo u molitvi. Božićna pjesma nije samo umjetnost – ona je ispovijest vjere. Ona spaja generacije. Ona čuva pamćenje naroda. Ona unosi mir tamo gdje riječi često nisu dovoljne. Kao što se u obitelji vjera prenosi i pjesmom, tako i večeras naši zborovi nastavljaju ono što su započeli Marija i Josip – slaviti Boga u jednostavnosti i ljepoti.

Ova crkva svetoga Jurja i ovaj grad Petrovaradin nose duboko pamćenje vjere, obitelji i zajedništva. Ovdje su se krštavale generacije, ovdje se molilo u radosti i žalosti, ovdje se pjevalo Bogu. Danas, u Božićnoj osmini, pozvani smo ponovno reći: vrijedno je čuvati obitelj, vrijedno je čuvati vjeru, vrijedno je čuvati pjesmu.“

Tradicionalni koncert posvećen Božiću i ove godine je organizirala Srijemska biskupija u suradnji sa Središnjim državnim uredom za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Sedam župnih zborova svojim nastupima podijelilo je radost Kristovog rođenja s nazočnima, te su te večeri svi bili poput velike Božje obitelji. Na početku je pozdrav i dobrodošlicu uputio generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić. Poželio je sretan i blagoslovljen Božić, zahvalivši svima za dolazak, a osobito župnim zborovima, koji su i svakodnevno dio života svojih zajednica doprinoseći pjevanjem ljepoti liturgijskih slavlja.

Zborovi su nadahnutim izvođenjima tradicionalnih i suvremenih božićnih napjeva posvjedočili bogatstvo crkvene glazbene baštine Srijema i širega prostora. Raznolik i sadržajan program ispunjen porukama nade, mira i zajedništva, bio je srdačno prihvaćen o brojnih okupljenih.

Prvi je nastupio združeni mješoviti zbor župa: sveti Josip – Čerević, sveta Barbara – Beočin i župe Našašće svetoga Križa – Srijemska Kamenica. Voditelj i dirigent je župnik vlč. Luka Ivković. Predstavili su se pjesmama: „O Betleme grade slavni“ – Hrvatski crkveni kantual, harmonija: Franjo Dugan, „Rodio se Bog i čovjek“ – Hrvatski crkveni kantual, harmonija: Anđelko Klobučar i „Travnikom ravnim“ – izvorni napjev – Mala Subotica, Međimurje.

Koncert je nastavljen sudjelovanjem Mješovitog zbora župe Uzvišenje svetog Križa – Ruma. Voditeljica i dirigentica je Katarina Atanacković; gitara: Zvonimir Šmit, klavirska pratnja: Predrag Pavlović, a solistica je bila malena Tesa Lanc. Zbor je izveo skladbe: „Ove noći rodio se Bog“ – tekst: Neven Korda, glazba: Toni Eterović, „Libera - Sanctus“ – canon, kompozicija: Johan Pachelbel, aranžman Robert Prizeman i „Sretan, sretan Božić“ – tekst i glazba: don Ivan Šutalo.

Večer su nastavili članovi mješovitog zbora župe Presveto Trojstvo iz Surčina. Voditeljica zbora je Zoja Satmari. Predstavili su se božićnim narodnim pjesmama: „Djetešce mileno“, „O djetešce moje drago“ i „O pastiri čudo novo“. Ove godine su koncert uljepšale i djevojke iz Sota, članice zbora župe svete Katarine. Voditeljice su Tijana Franjo i Slavica Kulačanin. Otpjevale su: „Zdravo Marijo“ – tekst: Arijana Meštrović, glazba: Tomislav Meštrović, „Veselje ti navješćujem“ i „Radujte se narodi“. Radost je bila i kada su se pjevanjem predstavili, na određeni način domaćini ovog božićnog koncerta, Združeni mješoviti zbor župe Presveto Trojstvo Srijemski Karlovci i župe sveti Rok – Petrovaradin 3. Voditeljica i dirigentica je Vlasta Malešević, orguljaš Zvonimir Tadić, violina Iva Petrović, violončelo Sara Petrović. Oni su izveli: Veni Veni Emanuel – pjesma Došašća, Tiha Noć – Joseph Nohr 1818. i Sad pastiri – Ivan Zajc.

Uslijedio je nastup katedralnog i župnog mješovitog zbor sveta Cecilija, župe svetoga Dimitrija, đakona i mučenika iz Srijemske Mitrovice. Voditeljica zbora je časna sestra Marija Jelena Damjanović. Oni su pripremili za ovaj koncert slijedeće skladbe: „Vjerujem u Boga, Oca svemoćnoga“ – B. Trišler, „O pastiri, čujte novi glas“ – glazba: tradicionalna hrvatska melodija, aranžman: Davor Bzik i Ethan Jacopsen i „O vjernici, hajdmo veselo i s pjesmom“ – skladatelj: Johu Franci, autor teksta: nepoznat.

Posljednji zbor bio je Mješoviti zbor svete Cecilije, župe Uznesenje Blažene Djevice Marije – Zemun. Voditeljica je Nina Fuštar i izveli su slijedeće skladbe: „Bijeli Božić“, „Kaj se vam zdi“ i „Noć ova“.

Na samom koncu, u ime Srijemske biskupije upućeno je veliko hvala svima – gostima, a osobito sudionicima, pjevačima, solistima, voditeljima i dirigentima, sviračima. Prije zajedničke pjesme „Narodi nam se“, koju su skupa otpjevali svi nazočni, riječ biskupa srijemskog, mons. Fabijana Svaline, zaokružila je ovu divnu večer i voditeljima zborova uručene su zahvalnice za sudjelovanje, kao uspomena na ovaj koncert. „U ovoj lijepoj i povijesnoj crkvi svetoga Jurja u Petrovaradinu, u radosti Božića, srdačno vas sve pozdravljam i zahvaljujem što ste se večeras okupili kako bismo pjesmom slavili otajstvo Kristova rođenja.

Božić je blagdan kada nebo i zemlja progovaraju istim jezikom – jezikom ljubavi, mira i nade. A upravo je crkvena glazba jedan od najljepših načina na koji vjera postaje čujna, osjetljiva i bliska ljudskom srcu. Pjesma ne samo da ukrašava liturgiju, nego otvara dušu Bogu i povezuje nas međusobno.

Posebno zahvaljujem župnim zborovima naše biskupije koji će večeras nastupiti. Vi ste čuvari bogate crkvene i narodne božićne baštine, ali i svjedoci žive vjere koja se prenosi s koljena na koljeno. Vaš trud, vrijeme i darovani talenti uistinu su služenje Crkvi i narodu.

Neka nas božićne pjesme koje ćemo slušati i pjevati ispune radošću, utjehom i nadom te nas potaknu da i nakon blagdana budemo nositelji onoga mira koji nam donosi Dijete iz Betlehema. Svima vama želim ugodnu i blagoslovljenu večer. Neka Božić koji slavimo pjesmom živi i u našim srcima i u našim obiteljima,“ kazao je biskup na koncu koncerta.

Božićni koncert župnih zborova iz cijele biskupije održava se niz godina zaredom, kao prepoznatljiva božićna tradicija, okupljajući vjernike i ljubitelje duhovne i božićne glazbe. I ove godine se potvrdio kao vrijedan znak zajedništva i kontinuiteta crkvenog glazbenog života, ali i kao zahvala Bogu za dar utjelovljenja, koji kroz pjesmu iznova povezuje zajednice i srca vjernika.

Druženje je nastavljeno u podrumskim prostorijama samostana i pružilo je još jednu priliku da se hladna zimska večer zagrije kako posluženjem, tako i toplim susretima sudionika koncerta, koji su postali važan dio života Srijemske biskupije.

Tekst: M. Mikolaci/A. Žarko

Fotografije: Dražen Štimac