Božić – Bog koji dolazi i ostaje

SR. MITROVICA (TU) - Slavlje svetkovine Rođenja Gospodinova u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika nastavljeno je svečanom euharistijom na sam dan Božića, koju je predvodio srijemski biskup Fabijan Svalina u zajedništvu sa župnikom vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem.

U uvodnu u misno slavlje biskup je podsjetio vjernike da je Krist, rođeni Spasitelj, izvor svake obnove i nade, te pozvao okupljene da otvore srca Božjoj blizini i dopuste da ih dotakne mir Betlehema.

Mons. Svalina je u homiliji istaknuo kako je Božić blagdan Božje blizine te kazao: „Bog ulazi u našu povijest, u naše vrijeme, u naše slabosti, u naše strahove i nade. Ne dolazi s bukom i silom, nego u tišini noći, u krhkosti malenoga djeteta. Time nam Bog poručuje: ne bojte se svoje slabosti, jer sam je i ja prihvatio. Ne bojte se svoje tame, jer sam u nju unio svjetlo…

Božić slavimo u konkretnim okolnostima: s brigama za budućnost, s pitanjima opstanka, s izazovima iseljavanja, siromaštva i nesigurnosti. No upravo u takvu stvarnost Bog dolazi.

Ne obećava bijeg od križa, nego prisustvo u nošenju križa. Ne uklanja sve probleme, ali daje smisao, snagu i nadu.

Zato je Božić poziv da jedni drugima postanemo glasnici radosne vijesti – riječju, ali još više životom: praštanjem, strpljenjem, solidarnošću i brigom za najslabije. Smijem li ostati ravnodušan i promatrati život oko sebe, moje obitelji, moje župne i biskupijske zajednice kao da se to mene ne tiče?“

Biskup je podsjetio okupljene da je ovo slavlje Božića na kraju Svete jubilejske godine, a to za vjernike ima posebno značenje: „Ovaj Božić slavimo na samom kraju Godine Jubileja. Godine milosti, pomirenja i obraćenja. Jubilej nas je podsjećao da je Bog novih početaka, Bog otvorenih vrata i otvorenog srca.

Božić nam kaže: Jubilej ne završava kalendarom. On treba prijeći u naš svakodnevni život. Ako smo u Jubileju molili za oproštenje – sada smo pozvani opraštati. Ako smo tražili mir – sada smo pozvani mir graditi. Ako smo primili milost – sada smo pozvani postati dar drugima.“

Predsjedatelj slavlja je poručio kako je u svjetlu ovog blagdana i Crkva u Srijemu ima svoju zadaću u svijetu: „Crkva u Srijemu pozvana je biti svjetionik nade, zajednica otvorenih vrata, Crkva koja ne zatvara oči pred ranama čovjeka, nego ih dotiče Kristovom blizinom. Poput onih prorokovih glasnika, i mi smo pozvani nositi radosnu vijest: da Bog nije odustao od čovjeka, da život ima smisla, da ljubav ima posljednju riječ. Da, ti si taj koji je pozvan to učiniti u ime malenoga Božića,“ kazao je srijemski biskup.

Euharistijsko slavlje, prožeto molitvom i zahvalnošću, bilo je izraz zajedništva Crkve koja u Božiću prepoznaje temelj svoje nade i spasenja.

Katarina Barat

Ovo je noć Božje blizine

SR. MITROVICA (TU) - U katedrali sv. Dimitrija svečano je proslavljena božićna polnoćka, kojom je započeto obilježavanje svetkovine Rođenja Gospodinova. U ispunjenoj katedrali okupili su se brojni vjernici kako bi u molitvi i zajedništvu dočekali Božić. Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem Markom Gregićem i đakonom Ivanom Malićem.

Biskup je u homiliji naglasio kako ova noć nije tek uspomena na neki događaj iz prošlosti. „Ovo je noć Božje blizine, noć u kojoj Bog ponovno dolazi – za svakoga od nas.“ Istaknuo je kako „Bog ne dolazi onda kada je sve savršeno, nego kada je najpotrebnije. Dolazi kao svjetlo koje ne zasljepljuje, nego grije. Kao nada koja ne viče, nego tiho kuca na vrata srca.“ Također je kazao kako je Bog na ovaj svijet dolazi u siromaštvo, čime pokazuje da nema situacije u koju ne bi mogao doći. Najprije dolazi pastirima, a ne kraljevima ili nekim učenjacima. Tako Bog dolazi i svima nama: „Božić nam govori da je Bog osoban. Isus ne dolazi općenito – dolazi za tebe. Dolazi u tvoju konkretnu životnu priču. U tvoje radosti i tvoje borbe. U tvoje uspjehe i tvoje padove.

Maleno dijete u jaslama ne plaši. Ono poziva. Poziva nas da mu se približimo. Da se ne bojimo. Da se sagnemo, jer Boga se u Božiću ne susreće s visine, nego s poniznošću.

U toj noći Bog nam pokazuje i nešto važno o nama samima. Pokazuje nam naše dostojanstvo. Ako je Bog postao dijete radi čovjeka, onda svaki čovjek ima neizmjernu vrijednost. Svaki život je svet. Svaka osoba je vrijedna ljubavi. Nitko nije zaboravljen, nitko nije suvišan.

Zato je Božić uvijek i poziv. Poziv da i mi postanemo nositelji svjetla. Da i mi budemo graditelji mira. Da u svijetu koji često viče, mi govorimo jezikom dobrote. Da u svijetu koji dijeli, mi gradimo mostove. Da u svijetu koji sudi, mi donosimo milosrđe.“

Biskup je u nastavku kazao kako Isus svakom  tko mu otvori vrata svoga srca donosi darove: „Donosi snagu za sutrašnji dan. Donosi smisao koji nadilazi prolaznost. dok gledamo Dijete u jaslama, naučimo od njega. Naučimo da prava veličina dolazi iz poniznosti. Da se istinska snaga skriva u ljubavi. Da se Bog najjasnije očituje tamo gdje se čini najslabijim“ poručio je okupljenima mons. Svalina.

Liturgijsko slavlje bilo je prožeto radošću i molitvom, a svojim ga je pjevanjem dodatno uveličao katedralni zbor pod ravnanjem s. Jelene Damjanović. Polnoćka u katedrali sv. Dimitrija još je jednom bila snažno svjedočanstvo žive vjere i zajedništva okupljene crkvene zajednice.

Katarina Barat

Draga braćo i sestre u Kristu,

dok slavimo otajstvo Gospodinova Rođenja, želim vam uputiti riječ blizine i ohrabrenja. U vremenu obilježenom društvenim napetostima, nesigurnošću i globalnim nemirima, Božić nam ponovno donosi svjetlo koje razgoni tamu: “Narod koji je hodio u tmini vidje svjetlost veliku” (Iz 9,1). Svjetlo istinsko, koje nije tek uspomena, nego živa Božja prisutnost u našoj sadašnjosti!

Vjerujem da se i danas mnogi osjećaju poput pastira koji su “noću bdjeli nad svojim stadom” (Lk 2,8), umorni i zabrinuti. No anđeo im naviješta: “Ne bojte se! Danas vam se rodio Spasitelj” (Lk 2,10–11). To je radosna i ohrabrujuća poruka i nama: Bog se rađa upravo u našim ranama i strahovima. Ondje je najpotrebniji! Ondje gradi svoj mir, zajedno s nama. Ne prisilom, nego pravednošću i poštovanjem među ljudima (Lav XIII, Rerum novarum), istinski mir koji je moguć jedino na temeljima istine, pravde, ljubavi i slobode (sv. Ivan XXIII, Pacem in terris). Božić nas poziva da upravo te vrijednosti unosimo u svoje obitelji i društvo.

Krajem ove godine, s posebnom zahvalnošću gledamo na milosti Jubilarne godine 2025. U brojnim župama, vjerujem, obnovila se vjera, porasla je osjetljivost za siromahe, mnogi su se vratili sakramentima i molitvi, hodočastilo se na grobove apostola u Rimu i sveta mjesta u našoj Biskupiji. Toliko je srca tim prilikama dotaknuto Božjom blizinom. Jubilej nas uči da obraćenje nije događaj nego put, a da Bog strpljivo prati svaki naš korak i životni napor. “Vjernost se rađa iz zemlje, a pravda s neba se nadvija” (Ps 85,12). Nastavimo živjeti te plodove na rast naših župnih i obiteljskih zajednica!

Draga braćo i sestre! Božić nas vraća Nazaretskoj obitelji, prvoj školi mira i jednostavnosti. Ohrabrujem vas da u svojim domovima njegujete vrijeme jednih za druge, praštanje, razgovor i otvorenost prema slabijima. „Zajednica koja se brine postaje znak nade u svijetu rastrganom podjelama”(Dilexi te, br. 40) – podsjeća nas Sveti Otac! U našem društvu i svijetu punom napetosti, naše kršćanske obitelji neka budu mjesta gdje se čovjek uči poštovanju, odgovornosti i povjerenju.

I neka nas ne obeshrabre teškoće vremena. Kršćanska nada nije tek puki optimizam, nego povjerenje u Boga koji vodi ljudsku povijest. Krist se rodio u nestabilnom svijetu sličnom našem i donio mir onima koji su mu otvorili srce. Apostol nas Pavao poziva: “Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim pobjeđuj zlo” (Rim 12,21). To je božićni, ali i cjeloživotni program za svakoga od nas.

Draga braćo i sestre, Bog je blizu. “Riječ tijelom postade i nastani se među nama” (Iv 1,14) – u našim radostima, brigama, nesigurnostima i nadama. Hrabro nosite svjetlo vjere u svoje obitelji, mjesta rada i zajednice. Zahvaljujem vam za sve dobro koje ste učinili tijekom protekle godine: za vašu vjernost, služenje i tiho svjedočanstvo.

Neka vas sve prate riječi blagoslova: “Neka te Gospodin blagoslovi i neka te čuva… neka ti mir podari!” (Br 6,24–26).

U zajedništvu s biskupom u miru, mons. Đurom Gašparovićem, želim Vam od srca sretan i blagoslovljen Božić te milošću ispunjenu Novu 2026. godina!

U Srijemskoj Mitrovici, o Božiću 2025. godine,

+ Fabijan,

srijemski biskup

Na svečanosti zatvaranja Jubileja zaslužnim vjernicima bit će uručena papinska odlikovanja Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu

Zahvalno slavlje zatvaranja Svete jubilarne godine Gospodnje 2025. u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici bit će u subotu, 27. prosinca, s početkom u 17 sati.

Tijekom ove svečanosti srijemski biskup mons. Fabijan Svalina uručit će zaslužnim vjernicima papinska odlikovanja Pro Ecclesia et Pontifice – Za Crkvu i Papu.

Odlikovanje Pro Ecclesia et Pontifice  jedno je od najviših priznanja koje Katolička Crkva, po odluci Svetoga Oca, dodjeljuje vjernicima laicima, redovnicima i svećenicima za iznimne zasluge i dugogodišnje, vjerno služenje Crkvi. Utemeljio ga je papa Lav XIII. 1888. godine, želeći na vidljiv i trajan način izraziti zahvalnost onima koji su svoj život, sposobnosti i snage nesebično stavili u službu Crkve i njezina poslanja u svijetu.

Sam naziv odlikovanja – Pro Ecclesia et Pontifice – znači „Za Crkvu i Papu“. U tim riječima sažeto je njegovo duboko značenje: ono se dodjeljuje onima čiji je život postao konkretno svjedočanstvo vjernosti Crkvi, njezinu poslanju, njezinoj hijerarhiji i njezinu vrhovnom pastiru, rimskom biskupu – Papi. To nije priznanje za jedan pojedinačni čin, nego za cjelovit životni put obilježen postojanošću, pouzdanošću i predanošću.

Na prijedlog srijemskog biskupa papa Lav XIV. odlikovao je ovim viskom priznanjem nekoliko vjernika iz Srijemske biskupije.

Pozivaju se svi vjernici da dođu na svečanost zatvaranja Svete jubilarne godine, te prisustvuju odlikovanju zaslužnih pojedinaca.

 Vrijeme bdijenja, zajedništva i radosti

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Advent u župi u Srijemskoj Mitrovici i ove je godine protekao u znaku sabranosti, molitve i radosnog iščekivanja Gospodinova dolaska. Vjernici su se redovito okupljali na misama zornicama, koje su u ranim jutarnjim satima budile duh adventske budnosti i poticale na dublju pripravu srca. Poseban ritam imale su subote, kada se slavila večernja sveta misa uz blagoslov naredne adventske svijeće, kao vidljiv znak hoda prema Božiću.

Nakon subotnjih slavlja, druženje se nastavljalo u župnoj dvorani, gdje su župljani uz čašćenje i razgovor gradili zajedništvo i radost susreta. Takvi trenuci bili su dragocjena prilika za međusobno upoznavanje, jačanje povezanosti i svjedočenje žive Crkve. Posebno svečano bilo je na blagdan svetoga Nikole, kada su djeca pripremila prigodnu predstavu, a potom su im podijeljeni paketići, na veliku radost najmlađih i njihovih obitelji.

Vrhunac adventske priprave za dolazak Gospodnji bila je velika božićna ispovijed, praćena snažnim duhovnim poticajem. Nagovor je održao vlč. Ivan Seletković iz Riječke nadbiskupije, koji je vjernike potaknuo na iskreno obraćenje, pomirenje i obnovu odnosa s Bogom i bližnjima. Tako je advent u Srijemskoj Mitrovici, kroz molitvu, sakramente i zajedništvo, ostavio dubok trag i otvorio srca za radost Božića.

Na završetku adventskog vremena, na četvrtu adventsku nedjelju, posebnu radost cijeloj zajednici priredila su djeca i mladi, koji su izveli igrokaz – uprizorenje živih jaslica. Na jednostavan, ali snažan način prikazali su otajstvo Kristova rođenja, podsjećajući okupljene vjernike na pravu bit Božića. Ovaj lijepi čin bio je dostojanstven i emotivan završetak adventske priprave, u kojem su najmlađi svojim sudjelovanjem dali poseban pečat zajedničkom iščekivanju Spasiteljeva dolaska.

Katarina Barat

U srijedu, 17. prosinca 2025. predstavnici Našičke razvojne agencije i Grada Našica sastali su se u Župi Uzvišenja svetog Križa sa rumskim župnikom i generalnim vikarom Srijemske biskupije mons. Josipom Ivešićem, u cilju nastavka zajedničkog učešća u projektima prekogranične suradnje

RUMA (TU) - Ivan Belošević i Tomislav Keglević iz Razvojne agencije Našica susreli su se u Rumi sa mons. Josipom Ivešićem sa kojim već imaju uspješnu suradnju, te je posjet je bio i prijateljskog i radnog karaktera. Poveznica Rume i Našica je obitelj Pejačevića, koja je ovim mjestima ostavila bogatu kulturnu i povijesnu baštinu i zauvijek se utkala u njihovu bit, te je već sama ta činjenica više nego dobar razlog za nastavak zajedničkih projekata sa natječaja Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova EU, a u okviru prekogranične suradnje R. Hrvatske i R. Srbije.

Župnik je, u pratnji svojih suradnika, goste najprije poveo u župnu riznicu, čije je otvaranje prošle godine upravo i bilo plod uspješne realizacije jednog od projekata prekogranične suradnje, gdje ih je upoznao sa važnim i zanimljivim podacima i eksponatima. Pričao im je o povijesti Rume, uz neizostavni dio vezan za grofove Pejačeviće, osnivače Rume, a gosti su imali priliku da vide kip sv. Ivana Nepomuka, za koga se vjeruje da je sa Pejačevićima i dospio u Rumu, a sada je jedan od najupečatljivijih eksponata postavke. Uvidom u stare protokole, iz 1787. i novije, u popise stanovništva, liturgijske knjige, grbove Pejačevića, propraćenim istorijatom crkve Uzvišenja svetog Križa, kao i pričama iz modernog života, gosti su dobili priliku bolje se upoznati sa Rumom. Domaćini su, pak, ovom prilikom mogli saznati nešto više o Našicama, što je izuzetno važno kako bi se uspostavile čvrste spone ova dva po mnogo čemu srodna grada.

Nakon riznice, gosti i domaćini su prešli u župnu crkvu, čija obnova je u punom jeku i obuhvata velike i dugotrajne radove koji će zahtijevati i velika sredstva. Lepote, vrijednosti i važnost očuvanja crkve i života vjernika dali su poticaj partnerima iz Našica da učvrste svoju odluku o nastavku suradnje koja bi itekako bila plodotvorna za podršku rumskoj župnoj zajednici koja tijekom vremena prolazi kroz različita iskušenja, ali usprkos njima – opstaje, kako su i sami zaključili: „Mnogo je kulturne baštine u oba grada koja se veže uz Pejačeviće te je također mnogo posla pred nama u održavanju i obnovi iste. Na tim postavkama planiramo nastavak zajedničke suradnje, zajedničke projekte, te se nadamo da ćemo se i ubuduće nalaziti i raditi u korist naših zajednica“.

Radni sastanak je nastavljen u župnoj kući gdje su razmotreni konkretni detalji ranijih projekata, koji mogu poučno da djeluju na naredne planove, ali i buduće strategije, kojim bi se obezbijedile dobre šanse za uspjeh partnerstva dva tijesno povezana grada. Poslovni dio na koncu se pretvorio u prijateljski susret ljudi sklonih spajanju i građenju, što poruka kršćanstva uistinu i jest, šta god da radimo i čemu god da težimo.

Milena Mikolaci