Misnim slavljem s početkom u 18 sati, župa Uzvišenja svetog Križa proslavila je 14. rujna svoj crkveni god. Misu je predvodio mons. Santo Rocco Gangemi, apostolski nuncij u Republici Srbiji, uz koncelebraciju biskupa srijemskog mons. Fabijana Svaline, biskupa u miru mons. Đure Gašparovića i brojnih svećenika Srijemske i Subotičke biskupije.

RUMA (TU) - Procesijom kroz crkvu započela je sveta misa, na čijem početku se mons. Fabijan Svalina obratio apostolskom nunciju i svima nazočnima, zahvalivši za prisutnost na ovom svečanom euharistijskom slavlju. „Posebno nam je dragocjeno što ste danas s nama u Srijemskoj biskupiji. U vremenu u kojemu se naša mjesna Crkva suočava s brojnim izazovima, Vaša prisutnost za nas je ohrabrenje da ne klonemo, nego da pod znakom svetoga Križa vjerno nastavimo svoje poslanje. Mali smo po broju, ali želimo biti veliki u vjeri, nadi, ljubavi i vjernosti Kristu. Neka nas današnja svetkovina ponovo učvrsti u vjeri da je Kristov Križ najsigurniji put prema životu i da se upravo pod tim znakom rađa nada koja može obnoviti čovjeka, obitelj, župnu zajednicu i cijelu Crkvu“, rekao je mons. Svalina. „Mnogim ljudima je križ itekako blizak jer ga osjećaju svakodnevno u svom životu, pod različitim teretima svakodnevice, od bolesti, kriza i mnogih izazova i ako ga prihvaćaju sa slikom križa - onog kršćanskog, koji je personifikacija događaja iz svetoga trodnevlja, ono što iza svakog križa dolazi jest pobjeda, jest uskrsnuće. To je i smisao današnje svetkovine – biti u radosti okrenut prema Isusu i njegovom uskrsnuću.“

Kristova ljubav

„Ne želimo biti samo promatrači ili sudionici liturgijskog slavlja, nego želimo pustiti da Krist uđe u naš život i obasja ga. Svjesni smo da mu ništa od onoga što proživljavamo nije svejedno i da mu ništa ne možemo sakriti“, rekao je mons. Gangemi. „Poruka koju sam htio poslati svojim dolaskom u ovu zajednicu je poruka mira. Iako slavimo danas križ što je znak patnje, treba reći da danas slavimo Uzvišenje svetoga križa, što nas poziva na slavu, jer križ je spasenje za sve nas i na njemu se dogodilo spasenje za sve ljude.“ U svojoj homiliji rekao je: „Želimo klanjati se otajstvu našega spasenja i s vjerom ponoviti, kao što smo činili i tijekom korizme: Klanjamo ti se, Kriste, i blagoslivljamo te, jer si po svojem svetom križu otkupio svijet. (...) Isusova je povijest bila, i ostaje, luda ljubavna priča o čovjeku, unatoč našim slabostima. Čak i kad ga udaljujemo ili izbacujemo sa vrata, ili ga, još gore, marginaliziramo, on nas ne napušta, nego nas čeka, gledajući obzorje našega povratka. Otac ga je, kako smo čuli u Evanđelju, poslao da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.“ Nuncij je zatim istaknuo Kristovu vidljivu ljubav i kroz evanđeljsku povijest njegovog života, te da se upravo u danima Velikoga tjedna njegova neusporediva pažnja prema čovjeku očituje na poseban i blistav način, kada on prihvaća proživjeti tužne dane muke da bi nas poveo do blistavog sjaja uskrsnoga sunca, „kada Otac ispisuje konačnu riječ proživljene drame – riječ koja nije smrt, nego život; koja nije šutnja, nego pobjednički krik.“

Svjesni onoga što jesmo

„Kada se čini da ljudska bol prevladava“, nastavio je mons. Gangemi, „lijek treba tražiti u božanskoj ljubavi; pogled treba podignuti prema raspetom Kristu i od njega izmoliti željenu utjehu. Ljubav – nijedna druga riječ ne opisuje bolje ono što je Isus tada učinio i što nastavlja činiti kroz tijek vremena i povijesti, s ljubavlju upirući u nas svoj pogled i velikodušno pružajući svoju ruku. Ljubav – riječ koju danas prečesto izgovaramo, pa i obezvrijedimo, a ipak ona seže do samog izvora stvaranja i otkupljenja; bila je srž Spasiteljeva naviještanja. Tko se ne trudi ljubiti kako je on ljubio, i tko cijeli život zadržava za sebe, a drugima ostavlja tek mrvice pažnje, izgubljen je: ne može doseći željenu sreću i mora se zadovoljiti prolaznim radostima“. Podsjetio je da je Isus i u trenutku smrti ostao vjeran očevoj ljubavi i svom nauku i poslanju, a da je ono, što se naizgled smatralo porazom, bilo – trijumf, ljubavi nad mržnjom i zlom, života nad smrću, pravednosti nad kukavičlukom. Ako danas gledamo Raspetoga očima kršćanina, razumijemo veličinu ljubavi bez granica, bez predrasuda. Ne možemo biti ravnodušni ni na vapaj bližnjega i ne osjetiti bol zbog milijuna ljudi koji podnose strahovitu nepravdu gladi, siromaštva, izrabljivanja i napuštenosti. Ne možemo ne odbaciti strašnu ideologiju po kojoj je jači uvijek u pravu ili po kojoj nasilje uvijek nadvladava. Ne možemo se oglušiti na užase rata i nerazumijevanja. Iako možda možemo učiniti vrlo malo, ne možemo se izuzeti od toga da se istinski zaodjenemo osjećajima našega Spasitelja i učiniti sve da bar smanjimo sve prilike patnje za koje smo izravno odgovorni. „Današnje nas slavlje stoga poziva da postanemo svjesni onoga što jesmo u svjetlu Onoga kojega slavimo i kojega se obvezujemo imati za uzor: kršćani, jer smo Kristovi!“ Opomenuo je dalje u homiliji i da samo Kristov život i svjedočanstvo mogu biti svjetiljka, i da nasljedujući ga sigurno nećemo skrenuti s njegova nauka, te da se naše kršćanstvo ne korijeni u riječima ljudske mudrosti ili kulture, nego u poruci Spasitelja, riječi koja jedina može ostvariti ono što navješćuje. Evanđeoska poruka ne može se svesti isključivo na zauzimanje za dijalog među narodima i religijama, na traženje blagostanja i napretka, ili na poziv na poštivanje prirode, premda su to sve dakako dobre stvari, ali ako se bilo šta stavi iznad Kristova nauka, ne služi našemu spasenju. Kršćani smo, oni koju su krenuli za Onim koji je vjeran Ocu, i od te vjernosti želimo uzeti nešto za svoj život, iako nećemo uvijek biti sposobni za to, jer smo ljudi, dotaknuti grijehom, ali nam ne smije nedostajati smjelosti da stojimo uz Isusa i slijedimo ga, jer kako je pisao sveti Ambrozije – veličina nije u onome tko prednjači, nego u onome tko slijedi! Mons. Gangemi zaključio je svoju homiliju riječima ohrabrenja i poticaja, parafrazirajući jednu molitvu svetoga Bernarda upućenu Djevici: „U nestalnosti sadašnjega života nemoj se žalostiti, nego podigni pogled, promatraj raspetoga i ugledat ćeš Boga koji se saginje nad ljudskom patnjom; u trenucima malodušnosti i samoće, kada ljudska riječ nije dovoljno jaka da smiri uznemirenost srca, podigni pogled, zagledaj se u raspetoga, pusti da te zarobe njegove oči i neka te umiri njegovo lice. Neka ti Isus bude uvijek na usnama i u srcu; slijedi njegove primjere. Ako ga slijediš, nećeš zalutati. Ako mu se moliš, nećeš očajavati. Ako ga nasljeduješ, nećeš pogriješiti. Pomognut njime, nećeš pasti. Branjen njime, nećeš se bojati. Pod njegovim vodstvom, nećeš se izgubiti. Jedino tako možemo biti sigurni da ćemo mi – koji smo na zemlji upoznali otajstvo njegove ljubavi, u nebu uživati plodove njegova otkupljenja“.

Čašćenje relikvija

Na koncu misnog slavlja najmlađi župljani odjeveni u narodne nošnje uručili su dar mons. Gangemiju, a rumski župnik mons. Josip Ivešić zahvalio mu je za prisutnost koja je znak posebne povezanosti sa svetim Ocem papom Lavom XIV, te sa čitavom Crkvom. Zahvalnost je prethodno uputio i nazočnim biskupima, svećenicima, bogoslovima, Milosrdnim sestrama sv. Križa, i uzvanicima koji su došli iz raznih krajeva diljem Vojvodine i Hrvatske. Iz  društvenog i kulturnog života nazočili su Ivan Zeko Pivač, zamjenik veleposlanika Republike Hrvatske, Davorka Velecki Čičak, opunomoćena ministrica u istom poslanstvu, Ivan Belošević, direktor Našičke razvojne agencije, Tomislav Keglević, voditelj investicijskih projekata Našičke razvojne agencije. Zahvalio je i kulturno-umjetničkim i prosvjetnim društvima, osobito iz Vajske i Rume, te Središnjem državnom uredu za Hrvate izvan Republike Hrvatske za podršku i pomoć. Nakon završnog blagoslova, svi su imali priliku častiti relikviju sv. Križa. „Posebna je radost što ova i još neke od župa imaju čestice svetoga Križa i mi smo ovim simboličnim ljubljenjem toga križa izrazili svoje zajedništvo sa Isusovim križem. Dao Bog da kroz sliku Velikog petka doživimo radost Isusova i našeg uskrsnuća“, rekao je biskup srijemski mons. Svalina.

Domjenak u pastoralnom centru i župnom dvorištu kao trpeza ljubavi bio je nastavak misnog slavlja u čast svetom Križu i nova prilika za istinsko zajedništvo i rast.

M. M.

Na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, svečano misno slavlje proslavljeno je u kapelici kuće Milosrdnih sestara sv. Križa u Srijemskoj Mitrovici

SR. MITROVICA (TU) - Svetu misu predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, a u koncelebraciji su sudjelovali preč. Tomislav Lasić, vlč. Domagoj Brkić, župnik Župe sv. Dimitrija, đakona i mučenika, te vlč. Ivan Malić, kapelan.

Blagdan Uzvišenja sv. Križa na osobit je način povezan s duhovnošću i poslanjem Milosrdnih sestara sv. Križa, koje upravo u Kristovu križu prepoznaju znak Božje ljubavi, nade i spasenja. Stoga je ovo misno slavlje bilo prigoda za zajedničku molitvu i zahvalnost za njihovo redovničko zvanje, služenje Crkvi i svakodnevno svjedočenje ljubavi prema Bogu i bližnjima, o čemu je govorio i srijemski biskup u svojoj homiliji: „Križ je prije svega životna škola ljubavi. Na križu je Krist pokazao koliko daleko ide Božja ljubav prema čovjeku. Bog nije ljubio čovjeka samo lijepim riječima. Nije ostao na sigurnoj udaljenosti od naših rana, bolesti, nevolja i smrti. U Isusu Kristu Bog je ušao u našu ljudsku stvarnost. Prihvatio je križ i na njemu otvorio svoje srce. Zato danas ne uzvisujemo drvo križa samo kao predmet. Uzvisujemo Kristovu ljubav koja je na križu pobijedila mržnju, grijeh, očaj i smrt. I upravo zato ova svetkovina ima posebno značenje ovdje, među vama, Milosrdnim sestrama Svetoga Križa. Vaša je karizma stoljećima jednostavna, ali duboka: prepoznati Krista u malenome i služiti mu s ljubavlju.“

Dodao je kako postoje i drugi križevi, a to su križevi različitih ljudskih patnji u kojima su im upravo sestre bile blizu i ublažila njihovu patnju na različite načine, te tako očitovale Kristovu ljubav, kroz darivanje sebe, kroz blizinu i služenje: „Sestre Svetoga Križa, vaša je povijest upravo povijest takve ljubavi. Stoljetna prisutnost sestara u Srijemu nije samo povijest jedne redovničke zajednice. To je povijest ljudi kojima ste služile. I zato bih danas rekao: najljepši spomenik vašoj karizmi nisu zidovi samostana, nego ljudi kojima ste svojim životom pomogle da ponovno osjete da nisu sami. Posebno je dragocjena bila vaša služba u bolnicama. Bolnica je mjesto gdje čovjek vrlo brzo shvati koliko je krhak. Ondje se susreću život i smrt, nada i strah, snaga i nemoć. Čovjek koji je jučer možda bio potpuno samostalan, danas treba drugoga da mu pomogne ustati iz kreveta. I upravo ondje dolazi sestra. Ne dolazi samo kao medicinska radnica, kao njegovateljica ili kao osoba koja izvršava svoju dužnost. Ona dolazi kao svjedokinja Kristove blizine. To je velika stvar. Jer bolesniku nije potrebna samo terapija. Potrebno mu je da osjeti: 'Netko je uz mene.' A još dublje: 'Bog me nije napustio.' Ponekad se ta poruka ne izgovara riječima. Ponekad je dovoljno da je sestra jednostavno ondje. U tome je posebnost kršćanske ljubavi. Ona ne pita najprije: 'Što ću dobiti?' Nego: 'Što mogu učiniti za tebe?' Ne pita: 'Je li ovaj čovjek vrijedan moje pažnje?' Nego vidi u njemu Krista. Ne pita: 'Hoće li mi netko zahvaliti?' Nego kaže: 'Učinila sam ono što sam trebala učiniti.' To je ljubav križa.“

Biskup je kaza kako nas križ uči ljubavi koja ne računa, koja je najveći odgovor na ljudsku patnju, ali: „Ne tako da Bog uklanja svaki križ iz našega života, nego tako da ulazi u naš križ i ostaje s nama u njemu. Zato i vi, drage sestre, kada ulazite u bolesničku sobu, kada dolazite čovjeku u nevolji, kada susrećete nekoga tko je malen, nemoćan ili zaboravljen, vi zapravo nastavljate ono što je Krist činio. Krist i danas želi biti blizu čovjeku. A često želi biti blizu upravo po čovjeku. Po sestri. Po svećeniku. Po liječniku. Po medicinskoj sestri. Po obitelji. Po vjerniku. Zato je svatko od nas snagom krsne milosti pozvan biti pomalo 'produžena ruka' Kristove ljubavi.“

Biskup je zaključio homiliju izrazivši zahvalnost sestrama na njihovom služenju kroz desetljeća u Mitrovici, uz želje da nastave i dalje svjedočiti Kristovu ljubav: „A danas, dok slavimo vašu svetkovinu, želim posebno zahvaliti svim sestrama koje su kroz desetljeća ovdje u Mitrovici i na drugim mjestima ostavile trag svoje ljubavi. Mnoge su već pokojne. Neke su u mirovini. Neke su još uvijek aktivne. Ali svima pripada ista zahvalnost. Jer redovnički život ne mjeri se samo godinama provedenima u službi. Mjeri se ljubavlju koja je u tim godinama darovana. I vjerujem da će jednoga dana, kada stanemo pred Gospodina, biti mnogo toga što neće biti važno onako kako nam je danas važno. Neće biti najvažnije koliko smo bili poznati. Koliko smo imali. Koliko su nas ljudi hvalili. Bit će važno jedno:

Jesmo li ljubili? Jesmo li bili uz čovjeka? Jesmo li prepoznali Krista u malenome? Jesmo li znali služiti? Neka zato današnja svetkovina bude i novi poticaj. Ne bojmo se križa. Ne zato što je križ lagan, nego zato što znamo tko je na njemu pobijedio. Ne bojmo se služenja. Ne zato što nije zahtjevno, nego zato što znamo kome služimo. Ne bojmo se budućnosti. Jer Krist koji je bio vjeran na križu ostaje vjeran i danas. A Crkvi, našim gradovima, našim obiteljima i našem narodu trebaju upravo takvi svjedoci – ljudi koji ne govore samo o ljubavi, nego je svakodnevno žive.

Drage sestre, ostanite ono što vam govori samo ime vaše zajednice: milosrdne sestre Svetoga Križa. Neka vaše milosrđe bude vidljivo. Neka vaš križ bude prožet ljubavlju. Neka vaše služenje bude jednostavno. Neka vaše srce uvijek ima mjesta za malenoga… Neka taj križ bude vaša snaga. Neka bude snaga naših obitelji. Neka bude snaga naših bolesnika i nemoćnih. Neka bude snaga naše Crkve u Srijemu. I neka nas sve vodi prema onome što je Krist na križu pokazao: ljubiti Boga i čovjeka do kraja.“

Okupljeni oko oltara, u zajedništvu sa sestrama, vjernici i svećenici još su jednom upravili pogled prema Križu – ne samo kao znaku Kristove muke, nego prije svega pobjede života i ljubavi.

Neka blagdan Uzvišenja sv. Križa bude poticaj da i u vlastitim križevima prepoznajemo blizinu Krista koji nas svojim Križem vodi prema uskrsnuću i punini života.

U Gospinoj špilji kraj Sota u nedjelju, 13. rujna, proslavljeno je Ime Marijino te se molilo za uspješan početak nove školske godine

SOT (TU) - Vjernici iz Sota svake godine u Gospinoj špilji u šumarku uz selo svečano proslavljaju Ime Marijino na prvu nedjelju nakon blagdana. I ove godine su se okupili oko špilje na svečanom misnom slavlju u 11 sati, koje je predvodio župnik preč. Nikica Bošnjaković. Sotski školarci, i osnovci i srednjoškolci, donijeli su na misu svoje školske torbe te su molili za uspješnu novu školsku godinu, za svoje učitelje i nastavnike.

Župnik je u homiliji istaknuo Mariju kao učiteljicu života i majčinstva, kao savršenu odgajateljicu. Potaknuo je okupljene da se sjete svojih učitelja i nastavnika, i stari i mladi, da mole za njih i za duše onih koji su preminuli, jer velika je njihova uloga u životu svakog čovjeka. Oni nas nisu učili samo znanju, nego i životu. Dodao je kako je Marija uzor svakog roditelja i svakog učitelja, jer je i na jednima i na drugima velika odgovornosti izvesti dijete na pravi put. Posebno je istaknuo važnost nastavnika jer oni daju svoj doprinos da se na pravi put izvedu generacije djece, te kazao kako je njihov posao svet. Zato, dok blagoslivljamo učenike, moramo moliti i za nastavnike. Poručio je okupljenima da gledaju Mariju kao učiteljicu i mole je da ih odgaja, da ih pouči kako živjeti i svjedočiti Evanđelje. Sredstvo Marijina odgoja je krunica, zato je važno često je moliti.

Župnik se u homiliji osvrnuo i na Božju riječ, koja je te nedjelje govorila o praštanju, te je poručio da je važno praštati, boriti se protiv mržnje i ljutnje u svome srcu. Bog nije ni ljutnja ni mržnja, on je mir, zato trebamo za ti mirom tragati.

Nakon homilije učenici su se okupili oko oltara, pored svojih školskih torbi, te ih je svećenik blagoslovio. A oni su u molitvama predali Gospodinu sve svoje školske obveze, sve izazove koji ih očekuju, sve ono što teško svladavaju i sve svoje nastavnike i učitelje.

Sot je proteklih godina bio selo u šidskoj općini sa najviše vjeroučenika. Međutim, ove školske godine prvi put od uvođenja školskog vjeronauka, neće biti vjeronaučne nastave u sotskoj školi, budući da je ostao još samo jedna učenik koji bi pohađao ovaj predmet.

Gospina špilja

Soćani se pripremaju za dvije godine proslaviti stotu obljetnicu Gospine špilje. Bogata udovica Magdalena Parč hodočastila je početkom prošlog stoljeća u Lurd. Oduševila se onim što je tamo vidjela, te je željela nešto slično i u svome selu. Na komadu svoje zemlje odmah iza kuća, na brdu u šumarku, pored izvora, dala je 1928. godine sagraditi špilju te na bavila za nju kip Gospe Lurdske i Bernardice. Tu je zemlju sa špiljom darovala Crkvi.

Mirno skrovito mjesto nedaleko od centra sela bilo je prigodno za pobožnosti Gospi. To je navelo župnik preč. Petra Šokčevića da osamdesetih godina prošlog stoljeća odredi da se svake godine Ime Marijino proslavlja u prvu nedjelju nakon blagdana upravo kod ove špilje. Tada je bračni par Katica i Đura Hrkalo dao obnoviti špilju i sagraditi kameni oltar, kako bi mjesto bilo prikladno za slavljenje svetih misa. Od tada Soćani svakog rujna pohode špilju, a Ime Marijino proslavljaju jednako svečano kao i svoj kirbaj.

Vjernici su sa župnikom preč. Nikicom Bošnjakovićem prije desetak godina, kada su započeli gradnju velike župne dvorane, učinili zavjet Gospi da će joj obnoviti špilju, a da im pomogne da završe dvoranu. Stoga je prije tri godine špilja temeljito obnovljena, postavljene su klupe i prostor se redovita održava, te se na tom mjestu slave svete mise za sve Gospine blagdane.

Učenici su na blagoslov donijeli svoje školske torbe u subotu, 12. rujna

VAŠICA (TU) – U Vašici, filijali župe Šid, osnovci i srednjoškolci su se okupili na misnom slavlju, kako bi molili Duha Svetog za pomoć u učenju i svladavanju školskih obveza u novoj školskoj godini. Svoje školske torbe složili su ispred oltara.

Svetu misu služio je župnik preč. Nikica Bošnjaković. On je učenike potaknuo na revnost u školskim obvezama, te ih podsjetio da im je Duh Sveti u tome suradnik, zato mu se trebaju uvijek moliti za pomoć. Također je naglasio da moraju slušati svoje nastavnike i učitelje, ali i za njih moliti. Župnik se osvrnuo i na naviještenu Božju riječ koja je govorila o praštanju. Kazao je učenicima kako je i praštanje važan dio njihovog odrastanja. Potrebno je da praštaju kako bi uvijek imali prijatelja, ali i kako bi se svidjeli Isusu. Praštanje je znak ljubavi, a pozvani smo voljeti svoju obitelj i svoje prijatelje, te moramo biti spremni i oprostiti im, koliko god da nas zabole neki njihovi postupci. Bog nama sve prašta, zato i mi moramo bližnjima.

Nakon homiliji učenici su uzeli svoje školske torbe te ih je svećenik svakog ponaosob blagoslovio.

Po završetku misnog slavlja preč. Bošnjaković je podijelio svim učenicima torbe sa školskim priborom. To je dar Biskupijskog Caritasa Srem, koji je ove školske godine za učenike u Srijemu osigurao školski pribor, kao pomoć na početku nove školske godine.

Vlč. Stjepan Šumanovac uveden je u službu župnika u nedjelju, 6. rujna

N.SLANKAMEN/INĐIJA (TU) - Na svečanim misnim slavljima u Župi sv. Mihaela, arkanđela i u Župi sv. Petra, apostola srijemski biksup u miru mons. Đuro Gašparović uveo je u službu novog župnika vlč. Stjepana Šumanovca.

Biskup je u homiliji ohrabrio župnik u novim službama i izazovima koji ga očekuju. Poručio mu je da ostane revan Kirstov svećenik, pun birge za povjereno mu stado, kao što je bio i u prethodnim župama. Župljne je potaknuo na suradnju s novim župnikom. Župa jedino tako može napredovati ako župnik i župljani rade zajedno na dobro Božjega narod.

Nakon svetih misa vjenrici su pozdravili župnika, a u Slankamenu su pripravili darove za njega i biskupa. Uslijedilo je druženje i upoznavanje, kao lijep početak u novim služabama vlč. Šumanovca.

Ususret 5. Nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji, koji će se 19. i 20. rujna 2026. održati u Osijeku i Aljmašu

ĐAKOVO (TU) – Na YouTube kanalu Đakovačko-osječke nadbiskupije Missio DJOS objavljeni su himna i spot susreta. Nadahnuti geslom susreta „U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani!“ (Rim 12, 12), himna i spot pozivaju hrvatske katoličke obitelji na zajedništvo, molitvu i radosno svjedočenje vjere.

Himna u glazbenom obliku donosi poruku svetopisamskih redaka iz Poslanice Rimljanima (Rim 12, 9–16), koji obitelji potiču na ljubav, međusobno služenje, strpljivost i ustrajnost. Za glazbu je zaslužan vlč. mr. Mario Brkić, a himnu je izveo Dominik Blaževac. Spot je sniman u Selcima Đakovačkim i Đakovu, a osmislio ga je vlč. dr. Dario Hrga. Pred kamerama su se našli članovi različitih generacija: baka Marija Nikolić i djed Božo Živković iz Selaca Đakovačkih, obitelj Ive Petrovića iz Selaca Đakovačkih, obitelj Matije Akšamovića iz Đakova te obitelj Dominika Blaževca iz Slavonskog Broda.

Njihovo sudjelovanje u spotu podsjeća da je obitelj mjesto u kojem se vjera prenosi i živi iz naraštaja u naraštaj – u svakodnevnim radostima, ali i u teškoćama. U zajedništvu ovoga susreta, kao i u spotu, posebno mjesto imaju i osobe s invaliditetom. I one su, zajedno sa svojim obiteljima, pozvane sudjelovati na susretu u Osijeku i Aljmašu te svojim sudjelovanjem pridonijeti zajedničkom slavlju.

Spot su snimali Mario Šulina i Ivan Bilandžić, a objavljen je u produkciji produkcijske kuće Slavonija NOVA.

Objavom himne i spota još je jednom upućen i poziv hrvatskim katoličkim obiteljima da se pridruže 5. Nacionalnom susretu hrvatskih katoličkih obitelji te uz zajedničku molitvu i slavlje, ali i razmjenu iskustava iz obiteljskog života – zajedno posvjedoče da je vjera snaga koja povezuje i u najzahtjevnijim vremenima. 

M. Kuveždanin