U srijemskomitrovačkoj katedrali svečano je proslavljen sv. Blaž, biskup i mučenik, pomoćnik u bolestima grla i jedan od omiljenih svetaca u pučkoj pobožnosti

SR. MITROVICA (TU) - Sveti Blaž, poznat i kao sveti Vlaho, bio je ugledan i obrazovan čovjek, liječnik po zvanju, koji je sav svoj život posvetio služenju Kristu i bližnjima. Kao biskup s posebnom je ljubavlju pomagao siromasima i nevoljnicima, u kojima je prepoznavao samoga Krista. Predaja svjedoči kako je njegovim zagovorom spašen dječak koji se gušio zbog zapete riblje kosti, zbog čega se od najranijih vremena časti kao zaštitnik u bolestima grla i zaziva u trenucima tjelesne i duhovne slabosti.

Euharistijsko slavlje predvodio je župni upravitelj vlč. Marko Gregić u zajedništvu s vlč. Ivanom Malićem, a vjernici su se okupili kako bi zajedničkom molitvom proslavili blagdan ovoga sveca i obnovili svoje pouzdanje u Božju zaštitu.

Na kraju misnoga slavlja podijeljen je blagoslov grla, poseban obred Crkve povezan uz blagdan svetoga Blaža, kojim se vjernici povjeravaju Božjoj brizi i zagovoru ovoga sveca.

Proslava blagdana svetoga Blaža i ove je godine bila prigoda za zajedničku molitvu i očitovanje vjere, u duhu crkvene predaje koja se vjerno čuva i prenosi iz naraštaja u naraštaj.

Anemari Hajdu Žarko

Blagdan Prikazanja Gospodinova, u narodu poznat kao Svijećnica, svečano je proslavljen 2. veljače u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika

SR. MITROVICA (TU) - Svečano misno slavlje s blagoslovom svijeća predvodio je župni upravitelj vlč. Marko Gregić, u zajedništvu s vlč. Ivanom Malićem.

U homiliji, obraćajući se okupljenim vjernicima, vlč. Marko Gregić osvrnuo se na značenje Svijećnice kao blagdana susreta Boga i čovjeka, naglašavajući kako zapaljena svijeća u rukama vjernika simbolizira hod Božjega naroda prema konačnom svjetlu – Kristu, Svjetlu svijeta. Blagdan ne govori samo o povijesnom događaju u jeruzalemskom Hramu, nego i o pitanju osobnog odnosa s Bogom: prepoznajemo li njegov dolazak u vlastitom životu i doživljavamo li ga kao izvor radosti ili straha.

Nadovezujući se na evanđeoski ulomak o Prikazanju Gospodinovu, župnik je istaknuo likove Šimuna i Ane kao primjere ustrajne vjere i strpljivog iščekivanja Božjega spasenja. Vođeni Duhom Svetim, oni u jednostavnosti i poniznosti prepoznaju Mesiju ondje gdje ga mnogi ne bi očekivali – u djetetu.

Posebno je naglašeno kako Šimun nije očekivao Mesiju prema vlastitim predodžbama moći i sile, nego je bio otvoren Božjem načinu djelovanja. Spasenje koje Bog nudi ne dolazi u prijetnji, nego u daru i povjerenju. U trenutku kada Šimun uzima dijete Isusa u naručje, njegovo dugogodišnje čekanje dobiva svoje ispunjenje, a njegov život mir i smisao.

Govoreći o proročici Ani, istaknuto je njezino svjedočanstvo vjernosti, molitve i nade. Iako često neprimjetna, Ana postaje znak da Bog svoje spasenje objavljuje upravo po onima koji mu ostaju vjerni u tišini svakodnevice.

Na kraju homilije naglašeno je kako blagdan Svjećnice i danas vjernike stavlja pred pitanje kakvog Spasitelja očekuju i koliko su spremni Boga prepoznati u jednostavnosti vlastitoga života. Primjer Šimuna i Ane poziva na povjerenje i otvorenost Božjem djelovanju, koje uvijek vodi prema punini života.

Misno slavlje proteklo je u posebnom molitvenom ozračju, dodatno obogaćenom pjevanjem božićnih pjesama, koje su i na ovaj blagdan snažno podsjetile na otajstvo Kristova utjelovljenja. Iako je božićno liturgijsko vrijeme službeno završeno blagdanom Krštenja Gospodinova.

Svijećnica je kroz stoljeća smatrana završetkom božićnog vremena. Tako je sve do liturgijske obnove nakon Drugoga vatikanskog sabora (reforma Rimskog kalendara, 1969.) pjevanje božićnih pjesama na ovaj blagdan bilo uobičajeno i duboko ukorijenjeno u crkvenoj praksi.

Ova tradicija, sačuvana i danas u mnogim sredinama, podsjeća kako otajstvo Božića ne završava samo kalendarski, nego se nastavlja živjeti u svjetlu Krista koji dolazi kao Spasitelj svijeta.

Anameari Hajdu Žarko

U prostorijama Pastoralnog centra papa Ivan Dobri u Beogradu, 27. i 28. siječnja 2026. godine, održano je 43. plenarno zasjedanje Međunarodne biskupske konferencije Svetog Ćirila i Metoda (MBK). Skupom je predsjedavao uzoriti kardinal Ladislav Nemet SVD, beogradski nadbiskup i metropolit, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije.

BEOGRAD (TU) – Na zasjedanju su sudjelovali su sljedeći članovi MBK: mons. Rrok Gjonlleshaj, nadbiskup barski, potpredsjednik MBK; mons. Djura Džudžar, biskup Eparhije sv. Nikolaja u Ruskom Krsturu, mons. Kiro Stojanov, biskup skopski i biskup Eparhije Uznesenja Blažene Djevice Marije Strumica-Skopje; mons. Dodë Gjergji, biskup prizrensko-prištinski; mons. Fabijan Svalina, biskup srijemski; mons. Fazekas Ferenc, biskup subotički; mons. Mirko Štefković, biskup zrenjaninski; mons. Mladen Vukšić OFM, biskup kotorski.

Zasjedanju su prisustvovali još: mons. Székely János, biskup biskupije sombathelj, predsjednik Mađarske biskupske konferencije; mons. Petar Palić, biskup mostarsko-duvanjski i apostolski upravitelj trebinjsko-mrkanski, potpredsjednik Biskupske konferencije BiH. U ime Hrvatske biskupske konferencije sudjelovao je mons. Ivan Ćurić, pomoćni biskup đakovačko-osječki. Na zasjedanju je sudjelovao i delegat Rumunjske biskupske konferencije mons. Cornel Damian, pomoćni biskup Bukurešta.

Na početku zasjedanja biskupe su pozdravili: mons. Santo Rocco Gangemi, Apostolski nuncije u Republici Srbiji, mons. Luciano Suriani, Apostolski nuncije u Republici Sjeverna Makedonija, te novi Apostolski delegat za Kosovo mons. Luigi Bianco.

Biskupi su se potom osvrnuli na daljnji tijek sinodalnog procesa u lokalnim nad/biskupijama koji bi, u skladu s geslom „Zajedništvo, sudjelovanje, poslanje“, trebao Crkvu ponovno vratiti njezinom prioritetnom zadatku, a to je navještaj Evanđelja u suvremenom svijetu. Ovo težište naglašava misijsku i sinodalnu Crkvu, koja kroz zajednički hod, sudjelovanje svih vjernika i poslanje odgovara na izazove suvremenog doba. Razmotrili su između ostalog i dopunske odredbe koje biskupska konferencija treba donijeti uz opće norme Zakonika kanonskog prava. Tijekom zasjedanja biskupi su posebnu pozornost posvetili pripremanju Ad limina, posjete biskupa MBK papi Lavu XIV. i Svetoj Stolici, koja će se upriličiti od 14. do 19. prosinca 2026. godine.

Nadalje, budući da ove godine ističu petogodišnji mandati dosadašnjem predsjedniku i potpredsjedniku MBK, biskupi su za novog predsjednika izabrali mons. Dodë Gjergjia, mons. Fabijana Svalinu za potpredsjednika, te mons. Mirka Štefkovića za novog generalnog sekretara. Njihov mandat počinje 1. lipnja 2026. godine.

Međunarodna biskupska konferencija Svetog Ćirila i Metoda djeluje od 22. prosinca 2004. godine.

Izvor: www.kc.org.rs

HKPD „Stjepan Radić“ iz Slankamena organizirao je 18. siječnja u Hrvatskom domu „Susret vertepa i betlemaša“

N. SLANKAMEN (TU) – Na susretu su sudjelovali betlemaši iz Golubinca, Novih Banovaca, Slankamena, Surčina i Punitovaca (RH), betlemari iz Tavankuta i vertepaši i Vojke, Ogara i Starih Banovaca.

„Pokazali smo sličnosti i razlike obijača koji se osim u Srijemu održava i u Bačkoj i u Slavoniji. Vertepi su u pravoslavnoj, a betlemaši u katoličkoj tradiciji. Bez obzira jesu li vertepi ili betlemaši oni nagovještavaju rođenje Isusa. Ovo je prvi susret vertepa i betlemaša i nadam se da će to postati redovito okupljanje“, kazao je predsjednik HKP- a „Stjepan Radić“ Darko Peka.

Kako kaže Peka najstarija fotografija betlemaša iz Slankamena je iz 1947. godine.

Za razliku od Srijema običaj je zamro među bunjevačkim Hrvatima. Jedina udruga koja je oživjela običaj je HKPD „Matija Gubec“ iz Tavankuta. „Kod nas su to betlemari. Običaj se od početka XX. stoljeća ne održava u kontinuitetu. Naša udruga je običaj obnovila 1990. godine, i od 2023. u kontinuitetu“, kaže tajnik tavankutske udruge Ivica Dulić.

„Betlemaši i vertepi naša su zajednička tradicija u Srijemu. Običaj vertepa u Vojki u kontinuitetu traje od XVIII. stoljeća, kada je u Vojki otvorena škola“, kaže vjeroučitelj iz Vojke Slobodan Grujić.

Vertepi i betlemaši objavljuju vijest o rođenju Isusa. Izvodi se kao igrokaz, a betlemaši i vertepi obilaze kuće uz prigodne pjesme.

Izvor: www.hrvatskarijec.rs

Župna zajednica u Srijemskoj Mitrovici proslavila je s biskupom njegov imendan

SR. MITORVICA (TU) - Misno slavlje na spomen svetih Fabijana i Sebastijana, slavljeno je u katedrali svetoga Dimitrija, đakona i mučenika. Euharistiju je predvodio preuzvišeni biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem.

Okupljena zajednica vjernika u ovom euharistijskom slavlju zahvalila je Bogu za dar biskupova života i pastirske službe te moli da ga Gospodin i nadalje krijepi mudrošću, snagom i mirom.

Lik sv. Fabijana pred vjernike stavlja primjer pastira koji nije tražio čast, ali je bio izabran; koji nije bježao od odgovornosti, nego je ostao vjeran do kraja. Njegova vjernost nije bila glasna ni nametljiva, ali je bila čvrsta i postojana – poput cedra koji, duboko ukorijenjen, odolijeva vjetrovima i pruža zaklon drugima.

U svjetlu toga svjedočanstva, vjernici su pozvani preispitati vlastitu vjernost u svakodnevici: u obitelji, u braku, u svećeničkom i redovničkom pozivu, u poštenju, praštanju i istini. Mučenici nas ne optužuju, nego ohrabruju, podsjećajući da se vjernost Kristu najprije živi u malim, svakodnevnim odlukama.

Sveti Fabijan svoje je svjedočanstvo zapečatio mučeništvom, ne tražeći smrt, nego ne pristajući izdati istinu. Njegova krv, poput sjemena, nije ostala zatvorena u jednom mjestu, nego je donijela plodove u cijeloj Crkvi. U tom duhovnom nasljeđu i mi danas prepoznajemo poziv da budemo Crkva koja pamti svoje korijene, koja se ne srami Evanđelja i koja – makar tiho i nenametljivo – svjedoči Krista u današnjem svijetu.

Zahvalni za dar pastira koji hodi s povjerenim mu narodom, u ovoj euharistiji vjernici su preporučili preuzvišenog biskupa Fabijana Božjoj providnosti, moleći da i nadalje, postojan u vjeri i bogat dobrim plodovima, vodi Crkvu putem nade i povjerenja.

Misno slavlje završava pjesmom „Krist jednom stade na žalu“, a zajedničko druženje nastavilo se nakon mise u župnoj dvorani, u ozračju radosti, pjesme i bratskog zajedništva.

Anemari Hajdu Žarko

Spomendan sv. Anastazije, u mitrovačkoj župi je svečano proslavljen euharistijskim slavljem  u čast svetice čije je mučeništvo duboko povezano sa srijemskim krajem i trajno upisano u pamćenje Crkve

SR. MITROVICA (TU) - Misno slavlje u katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina, u zajedništvu sa župnim upraviteljem vlč. Markom Gregićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem, koji je uputio prigodnu propovijed.

Svjedočanstvo vjere jače od smrti

U duhu liturgije i čitanja, vjernici su se podsjetili kako sveta Anastazija pripada onim prvim kršćanskim svjedocima koji su, u vremenu progona, radije izabrali vjernost Kristu nego sigurnost vlastitoga života. Njezino mučeništvo svjedoči istinu da smrt nema posljednju riječ ondje gdje postoji nada uskrsnuća.

Za našu župnu zajednicu ovaj blagdan ima osobitu težinu jer se u našoj crkvi čuvaju moći svete Anastazije, pohranjene u kovčežiću u oltaru. Oltar, s isklesanim likovima srijemskih mučenika, postaje tako mjesto snažne simbolike: mjesto žrtve, ali i uskrsne nade, mjesto susreta neba i zemlje.

Sveta Anastazija stoga nije samo lik iz povijesti Crkve, nego svetica koja je na poseban način prisutna u životu naše zajednice.

Vjernost koja se živi svakoga dana

U propovijedi se đakon vlč. Ivan Malić zaustavio na temi vjernosti kao temeljne kršćanske kreposti. Polazeći od primjera svete Anastazije, istaknuo je kako ona nije pobjegla kada je postalo teško, nego je ostala postojana u vjeri. Ta postojanost, naglasio je, nije rezervirana samo za velike i izvanredne trenutke, nego se živi u svakodnevnim odlukama.

Govoreći konkretno, propovjednik je istaknuo kako vjernost često prolazi kroz umor, odricanje i unutarnju borbu: kroz ustajanje za svetu misu, kroz ustrajnost u molitvi, kroz dolazak i onda kada se ne osjeća lakoća ili oduševljenje. Upravo u tim trenucima, kako je naglašeno, gradi se karakter i sazrijeva vjera.

Hrabrost vjere u današnjem vremenu

Đakon se osvrnuo i na hrabrost, drugu važnu poruku koju nam ostavlja sveta Anastazija. Iako se danas vjera ne progoni ognjem, ona može oslabjeti zbog neodlučnosti, ravnodušnosti ili straha da se jasno očituje pripadnost Kristu. Sveta Anastazija, istaknuto je, poziva nas da ne živimo mlaku vjeru, nego da budemo svjesni tko smo i komu pripadamo.

Blizina njezinih moći u našoj crkvi snažan je podsjetnik da svetost nije nedostižna ni daleka, nego se rađa ondje gdje se vjera živi iskreno, ustrajno i s povjerenjem u Boga.

Završna riječ ministrantima

Na kraju propovijedi đakon se posebno obratio ministrantima, poslužiteljima oltara. Podsjetio ih je da svaki put kada služe oko oltara stoje najbliže Isusu Kristu, ali i uz relikvije svoje nebeske zaštitnice. Njihovo služenje, naglasio je, nije samo vanjska dužnost, nego poziv da oltaru pristupaju s poštovanjem, sabranošću i ljubavlju.

Ustrajnost u toj službi donosi blagoslov ne samo njima osobno, nego i njihovim obiteljima te cijeloj župnoj zajednici.

Liturgijsko slavlje obogaćeno je i pjevanjem pjesme „Svetoj Stoši – Anastaziji“, čiji su autori Mitar Dragutinac i sestra Svetlana Paljušević, a koja je postala dio žive zborske i liturgijske tradicije. U prvoj strofi sabire se pamćenje svetice i put njezina svjedočanstva:

Rim tebe časti, Zadar prah ti čuva,

a Srijem se diči mučeništvom tvojim,

životom punim kršćanskoga duha.

Ovi stihovi, otpjevani u zajedništvu zbora i vjernika, izražavaju zahvalnost i povjerenje Crkve u zagovor svete Anastazije, djevice i srijemske mučenice.

Toga dana okupljena zajednica molila je sv.  Anastazija da zagovara mitrovačku župu, čuva pastire, ministrante, djecu i mlade te pomogne svim vjernicima da, poput nje, ostanemu vjerni Kristu u svakodnevici i hrabri u svjedočenju vjere.

Anemari Hajdu Žarko