Draga braćo i sestre,

u svjetlu Kristova Uskrsnuća, koje razdire tamu groba i otvara vrata vječnosti, Crkva i danas s istom radošću naviješta: „Ne bojte se… nije ovdje, uskrsnuo je!“ (Mt 28,5-6). Kako da se onda i naše srce ne ispuni radošću, kada smo svjesni da je Uskrs živa istina koja dotiče naš život,  a ne tek uspomena na povijesni događaj. Jer ako Krist nije uskrsnuo, uzaludna bi bila naša vjera (usp. 1 Kor 15,14). Ali On jest uskrsnuo – i zato ništa više nije isto.

Krist nije ustao iz groba iz sigurnosti i mira, nego iz tame i napuštenosti, iz križa. Upravo zato njegovo uskrsnuće razumije naše živote. Razumije naše strahove, umor, razočaranja i borbe koje nosimo u srcu. Koliko puta se i mi osjećamo poput učenika na putu u Emaus – zbunjeni, obeshrabreni, bez jasnog smjera. I baš tada, kada mislimo da je sve izgubljeno, On dolazi, tiho i nenametljivo, i vraća svjetlo u naše korake. Podsjeća nas da grob nije kraj, da kamen nije zauvijek zatvoren, da posljednja riječ ne pripada tami nego Bogu. I opet u našu nutrinu stavlja onu jednostavnu, ali snažnu riječ: „Mir vama!“

Uskrs nam otkriva da Bog nije odustao od čovjeka. U Kristu započinje novi život, novo čovječanstvo, oslobođeno straha od smrti i pozvano na puninu zajedništva s Bogom (usp. Sv. Atanazaije, De Incarnatione, 10). Ono što je bilo razbijeno i rastrgano, sada se ponovno sabire: čovjek više nije izgubljen između prolaznosti i vječnosti, nego u Kristu pronalazi svoju cjelovitost i smisao (usp. Sv. Grgur Nisanski, De triduo…, PG 46). Zato Uskrs nije samo Kristova pobjeda – nego i naša nada. On nije uskrsnuo sam za sebe nego za nas, da mi možemo imati udjela u Njegovu životu (usp. sv. Augustin). Smrt stoga više nije bezdan bez izlaza, nego Pasha - prijelaz, vrata koja vode u puninu pravoga života (usp. Sv. Ivan Zlatousti, Homilia paschalis).

U tom svjetlu nužno se mijenja i naš vjernički pogled na sve: na život i trpljenje, ali i na našu budućnost. Ništa što je sjedinjeno s Kristom nije izgubljeno. Nema te tame ovoga ili onoga svijeta koja je jača od njegova svjetla.

Uskrs nam zato daje snagu da u našem svijetu živimo drugačije, a ne da bježimo i povlačimo se. Premda ranjeni ratovima, podjelama i nesigurnošću, Uskrs nas uči da nada nikada ne razočarava (usp. Rim 5,5). A onaj tko ima nadu, živi drugačije – slobodnije, hrabrije, dublje. I ovdje, u našem Srijemu, gdje se vjera često živi tiho, nenametljivo i ponekad pod teretom svakodnevice, Uskrs nas podsjeća: Bog nije zaboravio svoj narod! Naša vjera nije nešto što treba skrivati, nego dar koji treba radosno živjeti i s ponosom svjedočiti, i koji jedini može dati smisao našim lutanjima i slabostima.

Zato vas od srca potičem: ostanite čvrsti u vjeri, velikodušni u ljubavi i postojani u nadi! Vratimo se izvoru – Kristu uskrslom – u ispovijedi, Euharistiji, nedjelji. Budimo blizu jedni drugima. Otvorimo srce onima koji su sami, zaboravljeni ili ranjeni. Ohrabrujmo one koji zdvajaju. Ne zaboravimo naše mlade koji traže smisao i sigurnost, i gledaju naše svjedočanstvo života i riječi. Ne zatvarajmo se, nego budimo Crkva koja hrabro korača naprijed zajedno s Kristom Uskrslim; zajednica koja povezuje i gradi mostove, donoseći mir. Jer po krštenju već sada živimo taj novi život (usp. Rim 6,4).

Neka uskrsli Gospodin uđe u vaše domove i obitelji. Neka vam podari mir koji svijet ne može dati. Neka vas ojača u svakom dobru i učini svjedocima svjetla koje ne zalazi.

U zajedništvu sa srijemskim biskupom u miru, mons. Đurom Gašparovićem, od srca vam želim sretan i blagoslovljen Uskrs – blagdan pobjede Boga našega! Bio nam svima izvor nove snage i radosti, novog života u Kristu Gospodinu!

U Srijemskoj Mitrovici, o Uskrsu 2026.,

+ Fabijan,

srijemski biskup

Obrede Velikog petka, koji su započeli u18 sati, predvodio je srijemski biskup u miru mons. Đuro Gašparović

SR. MITROVICA (TU) – Uz mons. Gašparovića na obredima su sudjelovali srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, župni upravitelj i kancelar Srijemske biskupije preč. Tomislav Lasić te đakon Ivan Malić. Obredi su započeli u tišini, prostracijom svećenika i đakona ispred oltara, dok je narod klečeći zahvalio Gospodinu za njegovu žrtvu na križu. Muku po Ivanu pjevao je katedralni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Jelene Damjanović, a ulogu Isusa pjevao je đakon Malić.

Biskup Gašparović je homiliji govorio o otajstvu Velikog petka, o križu oko kojega se vjernici na ovaj dan okupljaju: „Na prvi pogled to je prizorporaza… Čini se kao da je sve izgubljeno. I možda se u tom prizoru prepoznajemo i mi – u trenucima kada nas obuzme tuga, kada ne vidimo izlaz, kada nam se čini da dobro nema snage. Ali upravo tu počinje otajstvo. Jer križ nije samo znak patnje, on je znak ljubavi koja ide do kraja. Isus Krist nije na križu zato što je slab, nego zato što je odlučio ljubiti bez granice. On ne uzvraća nasiljem na nasilje. On ne poziva legije anđela da ga spase. On ostaje. Ostaje radi nas,“ kazao je biskup te dodao kako nas Veliki petak uči ustrajnosti u dobru, čak i onda kada nam to izgleda besmisleno."

Predslavitelj je u nastavku govorio o praštanju kojem nas križ uči: „Na križu Isus izgovara riječi koje su možda najteže, ali i najuzvišenije: 'Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine.' U tim riječima nema gorčine, nema mržnje. Samo oprost. Samo milosrđe. I tu dolazimo do pitanja koje se tiče svakoga od nas: možemo li i mi oprostiti. Ne površno, ne iz navike, nego istinski, iz dubine srca. Možda nosimo rane, nepravde, razočaranja. Možda mislimo da je oprost slabost. Ali križ nam pokazuje da je oprost snaga. Da je to pobjeda ljubavi nad mržnjom.“

Mons. Gašparović se u propovijedi osvrnuo i na ljudske križeve, kada se čovjek često pita gdje je Bog, te ohrabrio vjernike: „Bog nije daleko od naše boli. On je ušao u nju. On je proživio patnju, odbacivanje i smrt. To znači da ni jedna naša suza nije nepoznata Bogu. Nijedna naša rana nije zaboravljena. Ali križ nije posljednja riječ. Iako danas stojimo u tišini i žalosti, znamo da ova priča ne završava grobom. Postoji nada koja dolazi, svjetlo koje će zasjati. Veliki petak je put, put prema uskrsnuću… I kada večeras odemo u tišini, ponesimo sa sobom jednu istinu: nismo sami. Isus Krist je s nama – u našim križevima u našim borbama, u našim životima. I zato, u tišini Velikog petka, već sada u srcu nosimo sjeme nade,“ zaključio je srijemski biskup u miru.

Nakon službe riječi uslijedilo je klanjanje križu. Prema običaju u Srijemskoj Mitrovici, čuvari groba donose pred oltar velik drveni križ na kojemu je Isus u prirodnoj ljudskoj veličini. Oni ga podižu dok biskup pjeva „Evo drvo križa“, a svećenik ga polako otkriva. Križu su se prvo poklonili biskupi, svećenici, ministranti, pa sav okupljeni vjerni puk, a zbor je za to vrijeme pjevao napjev „Puče moj“. Kada je klanjanje križu dovršeno, čuvari su ga postavili ispred oltarnog prostora, gdje ostaje do sutra.

Mons. Gašparović je tada otvorio Kristov grob. Biskupi i svećenici ušli su u njega i ostali kratko vrijeme u molitvi. Od toga trenutka počinje prva straža pred Grobom. Čuvari će se na straži smjenjivati do kasnih večernjih sati, dok vjernici budu dolazili obaviti osobne pobožnosti. Kapela Kristovog groba otvara se sutra rano ujutro, čuvari nastavljaju čuvati stražu, a vjernici cijeli dan mogu doći pomoliti se.

Srijemskomitrovački vjernici su se u prijepodnevnim satima na Veliki petak okupili na Kalvariji obaviti pobožnost Križnoga puta. Razmatrali su kroz četrnaest postaja muku koju je Krist podnio za spasenje svijeta.

Misa kojom se spominjemo ustanovljenja euharistije i svetog reda u srijemskomitrovačkoj katedrali svečano je proslavljena u 18 sati

SR. MITROVICA (TU) - Slavlje je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina u zajedništvu sa župnim upraviteljem preč. Tomislavom Lasićem i đakonom vlč. Ivanom Malićem.

Evanđelje je po napjevu Velikog četvrtka navijestio preč. Lasić. Biskup je homiliju započeo ističući značaj ove večeri: „Započinjemo Sveto trodnevlje – tri sveta dana u kojima Crkva, ne samo da se spominje, nego iznova živi Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Ova večer nosi u sebi posebnu toplinu i dubinu. To je večer dvorane Posljednje večere. Večer u kojoj Isus ostavlja sebe. Ne nešto od sebe – nego sebe.“

Mons. Svalina je u nastavku istaknuo euharistiju kao dar trajne prisutnosti: „Krist ostaje s nama, ne napušta nas. U svakom slavlju euharistije nebo se spušta na zemlju. Krist ponovno daruje sebe: tiho, ponizno, ali stvarno. Koliko puta pristupamo oltaru možda iz navike, a večeras smo pozvani zastati i ponovno otkriti čudo: Bog je odlučio ostati s nama pod prilikama kruha i vina. Euharistija je dar trajne prisutnosti, ali dar trajne blizine.“

Srijemski biskup je govorio i o svećeništvu kao o služenju koje izvire iz euharistije: „Svećenik nije vlasnik otajstva. On je služitelj. On je onaj koji stoji između Boga i naroda, ne kao gospodar, nego kao onaj koji služi. Zato ova večer nije samo podsjetnik na dostojanstvo svećeništva, nego i snažan pozivna njegovu autentičnost. Draga braćo svećenici, večeras smo pozvani ponovno se vratiti izvoru, euharistiji. Ako izgubimo taj izvor, sve je prazno. Ako ostanemo uz taj izvor, sve dobiva smisao.“ Naglasio je također da je služenje put Crkve. Svaki je vjernik pozvan služiti, kao Isus koji je svojim učenicima oprao noge.

„Večeras smo pozvani ne samo promatrati, nego sudjelovati. Sudjelovati srcem. Dopustiti Kristu da nas dotakne. Neka nas euharistija obnovi. Neka nas čin pranja nogu nauči poniznosti. Neka nas ovo sveto trodnevlje uvede dublje u otajstvo ljubavi. I kada večeras budemo ostajali u tišini pred Presvetim, ponesimo u srcu jednu jednostavnu molitvu: Gospodine, nauči me ostati. Nauči me ljubiti. Nauči me služiti,“ zaključio je biskup.

Biskup je nakon homilije oprao noge dvanaestorici muškaraca, kao što je to učinio Isus svojim učenicima na posljednjoj večeri, pokazavši nam svima primjer služenja i ljubavi.

Slavlje je završeno prenošenjem Presvetog Oltarskog Sakramenta u procesiji na pokrajnji oltar, a glavni oltar je ogoljen, kao što nalažu liturgijski propisi. Vjernici su potom, predvođeni đakonom Malićem, ostali na klanjanju, na tzv. „Getsemanskoj  uri“. Time je započela sveta tišina iščekivanja Isusove muke i smrti, kojih se spominjemo na Veliki petak.

U katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika na Veliki četvrtak u prijepodnevnim satima svećenici Srijemske biskupije u zajedništvu sa svojim biskupima okupili su se na misi posvete ulja

SR. MITROVICA (TU) – Svećenici Srijemske biskupije u zajedništvu s biskupom mons. Fabijanom Svalinom i biskupom u miru. Mons. Đurom Gašparovićem okupili su se u srijemskomitrovačkoj katedrali u 10:30 sati na misi posvete ulja.

Biskup je u uvodu naglasio kako je ovo dan kada na poseban način zahvaljujemo za dar svećeništva, za sakramente po kojima on nastavlja djelovati u svom narodu i za ulja koja će tijekom godine biti znak njegove milosti. Kazao je i kako je trenutak obnove svećeničkih obećanja na ovome misnom slavlju milosni trenutak za  sve, jer podsjeća zajednicu da je Krist i danas prisutan po onima koje je pozvao da mu služe. Pozvao je vjernike na molitvu za svećenike, za nova duhovan zvanja, te na obnovu vlastite vjere kroz otvorenost srce djelovanju Duha Svetoga.

Biskup se u homiliji obratio svećenicima i istaknuo vrijednost euharistije u njihovu životu: „Euharistija je, kako nas Crkva uči, izvor i vrhunac svega kršćanskog života. Ali za nas svećenike ona je i više: ona je izvor i vrhunac našega bića. Mi ne samo da slavimo euharistiju – mi iz nje živimo. Ona nas oblikuje, čisti, podiže i vraća na pravi put.

Braćo, ako smo umorni – euharistija je mjesto odmora. Ako smo obeshrabreni – ona je snaga. Ako smo možda postali rutinski – ona je nova vatra. Koliko puta smo to iskusili: kada smo iscrpljeni od obveza, od susreta, od problema koje nosimo zajedno s narodom – i onda stanemo pred oltar… i shvatimo da nismo sami. Da On djeluje. Da On nosi. Da On pretvara i naše slabosti u milost.“

Mons. Svalina se osvrnuo i na konkretne prilike u Srijemu, u kojima svećenici djeluju: „Koliko god nas ljudi možda gledali kao autoritet, kao vođe zajednica – naša istinska veličina je u tome da se znamo sagnuti. Da znamo oprati noge. To znači: biti blizu ljudima, osobito onima koji su ranjeni, udaljeni, izgubljeni. To znači: iznova imati strpljenja za one koji ne razumiju odmah. To znači: ne umoriti se činiti dobro, i kad nema vidljivih plodova.

U našim srijemskim prilikama to posebno dolazi do izražaja. Male zajednice, često opterećene poviješću, iseljavanjem, nesigurnostima… Ljudi traže svećenika koji je s njima. Koji ih ne napušta. Koji ne bježi iz župe čim mu se pruži prilika. Koji ih ne gleda odozgo, nego hoda s njima.

Crkva u Srijemu treba svećenike koji nose miris naroda, kao što je rekao  papa Franjo, ali i miris Krista. I zato pranje nogu nije samo obred koji ćemo večeras promatrati. To je stil života koji smo pozvani živjeti svaki dan.“

U nastavku je istaknuo jedinstvo kao srce svećeničkog poslanja. Jedinstvo svećenika s biskupom treba čuvati, graditi i braniti, jer Crkva ne poznaje put razdora. Razdor slabi svjedočanstvo i gubi se snaga Duha. Zato je važno obnavljati međusobno zajedništvo, naglasio je srijemski biskup.

Nakon homilije svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja, a pred kraj euharistijske molitve biskup je blagoslovio ulje za pomazivanje bolesnika. Po završetku popričesne molitve u zajedništvu sa svećenicima, mons. Svalina je pripravio i posvetio krizmu: sveto ulje pomiješano s balzamom i miomirisima, koje će upotrebljavati za pomazivanje kod podjeljivanje sakramenta krštenja, potvrde i svećeničkog ređenja.

Na kraju misnog slavlja biskup Svalina se posebno sjetio vlč. Petra Šokčevića, koji ove godine proslavlja šezdeset i pet godina svećeništva. Vlč. Šokčević je  veliki dio svoga svećeničkog služenja proveo u Srijemskoj biskupiji. Tu je služio sve do umirovljenja, a danas živi u Svećeničkom domu u Đakovu.

Raspored obreda u katedrali sv. Dimitrij, đakona i mučenika

Veliki četvrtak

10:30 h – Misa posvete ulja ( predvodi biskup u zajedništvu sa svećenicima Srijemske biskupije)

18 h – Misa večere Gospodnje

Veliki petak

9 h – Križni put na Kalvariji (u slučaju lošeg vremena bit će u katedrali)

18 h – obredi Velikog petka

Velika subota

20 h – Vazmeno bdijenje

Uskrs

10:30 – svečana sveta misa

18 h - večernja misa

U župi Uzvišenja svetog Križa u nedjelju, 29. ožujka  održana je uskrsna radionica uz podršku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske

RUMA (TU) - Sa početkom u 17h, radionica je okupila, kako djecu i mlade, tako i članove njihovih obitelji i župne suradnike, predvođene župnikom mons. Josipom Ivešićem, te je u zajedništvu i radosti proteklo i ovo druženje u vjeronaučnoj učionici pastoralnog centra župe. Uz razgovor i posluženje, kreativni učesnici su obojili umjetna jaja, izradili cvijeće od papira i slične prigodne predmete, kojima će na sam dan Uskrsa ukrasiti župno dvorište.

Radionica je održana uz pomoć i podršku Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske, kroz nastavak već uspješno realiziranog projekta pod istim nazivom - „Blagdani nas povezuju”.

M. Mikolaci