Povodom blagdana svetoga Roka, zaštitnika od zaraznih bolesti i nevolja, u kapeli posvećenoj ovom svecu na katoličkom groblju u Srijemskoj Mitrovici slavljena je sveta misa

SR. MITROVICA (TU) - Misno slavlje predvodio je preč. Tomislav Lasić, koji je vjernike u nadahnutoj propovijedi, osvrćući se na život i primjer svetoga Roka, pozvao na skromnost, poniznost i pouzdanje u Boga.

Moleći zagovor svetoga Roka za zaštitu od bolesti i svake nevolje, preč. Lasić podsjetio je i na bolesti koje ne pogađaju samo tijelo, nego i ljudsko srce. Posebno je upozorio na sebičnost i bolest grijeha, koje čovjeka udaljavaju od Boga i jedne od drugih.

Život svetoga Roka, obilježen brigom za bolesne i potrebite, ostaje snažan podsjetnik da se istinska vjera prepoznaje u ljubavi, služenju i spremnosti da vidimo čovjeka pokraj sebe.

Neka nam zagovor svetoga Roka izmoli milost da budemo sačuvani od bolesti tijela i duše, a naša srca učini skromnijima, milosrdnijima i otvorenijima za Boga i bližnjega.

Sveti Roče, moli za nas!

Anemari Hajdu Žarko

Misno slavlje uoči Velike Gospe u biskupijskom svetištu na Tekijama predvodio je srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

TEKIJE (TU) - Uz srijemskog biskupa u koncelebraciji su bili kancelar preč. Tomislav Lasić, rektor svetišta vlč. Stjepan Šumanovac i ostali svećenici srijemske biskupije.

Biskup je u uvodu kazao kako se na Tekije, iako je to mjesto značajne povijesti, dolazi kao hodočasnik, kao što su stoljećima dolazili i naši preci, noseći u svome srcu sve svoje brige i molitve. Vjera naših predaka ostavila je trag, a na nama je da tu vjeru prenesemo na buduće generacije. Kazao je i da nam se Marija svetkovinom koju proslavljamo pokazuje kao Majka nade: „Ona koja je cijelim svojim životom govorila Bogu 'da', ona koja je stajala pod križem svoga Sina i ona koju danas Crkva gleda proslavljenu u nebu, želi i nas učiti kako ostati vjerni Kristu u svim okolnostima života.“

Predsjedatelj slavlja je u homiliji kazao kako Marijino uznesenje na nebo, koje je srce naše vjere o njoj, nije samo blagdan o Mariji, to je blagdan nade za svakoga od nas: „Jer ono što je Bog učinio Mariji, nije samo njezina osobna nagrada. Marija je znak onoga što Bog želi učiniti sa svakim čovjekom koji mu povjeri svoj život.“

Biskup se osvrnuo na pročitano Evanđelje o Marijinu pohodu Elizabeti te kazao: „Marija dolazi u kuću svoje rođakinje i Elizabeta joj govori: 'Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!' To je možda najljepši opis Marijina života. Marija je žena koja je povjerovala.

Nije sve razumjela. Nije imala odgovore na sva pitanja. Nije znala kako će izgledati njezin život. Ali je vjerovala Bogu. I upravo je zato velika. Marijina svetost nije u tome što je imala lagan život. Naprotiv. Od samoga početka njezin je život bio ispunjen neizvjesnošću. Morala je prihvatiti ono što nadilazi ljudsku logiku. Morala je nositi Sina Božjega, a s njime i križ koji će jednoga dana stajati pred njezinim očima. Ali Marija nije rekla: 'Gospodine, pokaži mi sve pa ću onda vjerovati.' Ona je rekla: 'Neka mi bude po tvojoj riječi.' To je Marijina veličina. I možda je upravo to prva poruka koju nam večeras daje ovdje na Tekijama: Vjeruj Bogu i onda kada ne vidiš cijeli put. Koliko je samo puta u životu potrebno upravo to! Kada ne znamo što će biti s našom obitelji. Kada ne znamo što donosi sutra. Kada gledamo kako se smanjuju naše obitelji, kako odlaze mladi, kako se gase pojedine zajednice, kako je sve manje ljudi u našim crkvama. Kada se pitamo za budućnost naše Crkve u Srijemu. Marija nas večeras ne uvjerava da će sve biti lako. Ona nam govori nešto dublje: Bog je vjeran.“ poručio je mons. Svalina.

Biskup je također naglasio kako je važno primijetiti da je Marija pohitila u gorje svojoj rođakinji, ide prema drugome, nosi Isusa i ide služiti, a to nas uči pravoj marijanskoj pobožnosti: „Ne možemo iskreno ljubiti Mariju ako nas njezina blizina ne vodi prema čovjeku. Možemo izmoliti tisuće Zdravomarija, možemo dolaziti na hodočašća, možemo paliti svijeće, možemo ljubiti Gospinu sliku – ali ako nakon toga ne vidimo čovjeka pored sebe, nešto nismo razumjeli. Marija uvijek vodi prema Kristu. A Krist nas uvijek vodi prema čovjeku. Zato je prava marijanska pobožnost ona koja čovjeka čini boljim ocem, boljom majkom, boljim suprugom, boljim djetetom, boljim susjedom, boljim kršćaninom. Zato je tako dragocjeno ovo svetište. Tekije nisu samo mjesto gdje dolazimo nešto tražiti. One su mjesto s kojega trebamo poći drugačiji. Koliko li je generacija ovdje dolazilo!

Ovo mjesto nosi molitve tolikih ljudi. Ovdje su se susretale ljudske suze i zahvalnosti. Ovdje su ljudi pred Marijom ostavljali svoje strahove i ponovno pronalazili snagu. Povijest Tekija pokazuje kako je ovo mjesto kroz stoljeća mijenjalo lice, prolazilo kroz ratove i različite povijesne okolnosti, ali je ostalo mjesto molitve pred Marijom.“

Srijemski biskup je kazao da je Marija žena koja pripada nebu, ali je istodobno blizu zemlji. Ona zna što znači biti majka, biti zabrinuta, zna što je patnja, što znači stajati pod križem i zato nam je bliska. Zato je možemo moliti za sve naše brige i probleme, ali, biskup je naglasio: „Posebno molimo Mariju da čuva našu vjeru. Jer najveća opasnost za čovjeka nije samo materijalna oskudica. Najveća opasnost je izgubiti nadu. A Velika Gospa upravo govori: Nada ima posljednju riječ.“

U nastavku je kazao kako Velika Gospa nije nikakav bijeg od zemlje, niti je poruka ovoga slavlja da svijet nije važan: „Naprotiv. Ovaj život je važan jer je stvoren za vječnost. Naš život ima smisao. Naše trpljenje nije uzaludno. Naša vjernost nije uzaludna. Naše suze nisu zaboravljene. Naše molitve nisu izgubljene. I jednog dana, kada završi naš zemaljski put, Bog nas poziva u puninu života. Marija je prva koja nam pokazuje kamo vodi put vjernosti.

Zato večeras gledamo prema njezinu nebu, ali nogama stojimo na zemlji. I čujemo poziv: Ne odustaj! Ne odustaj od svoje obitelji. Ne odustaj od svoje djece. Ne odustaj od svoje vjere. Ne odustaj od molitve. Ne odustaj od Crkve. Ne odustaj od dobra. Ne odustaj od čovjeka koji ti je možda težak. Ne odustaj od nade. Jer Marija je prošla put od Nazareta do Kalvarije, od Kalvarije do uskrsne radosti, a onda u puninu Božje slave.“

 Biskup je na kraju homilije zaželio okupljenima da im ovo slavlje ne bude lijepa uspomena, nego da svatko s njega ponese u svom srcu neku odluku: da više vjerujemo, više molimo, više ljubimo ili zahvaljujemo. Jer, Marija nije samo naša zagovornica, nego: „Ona je i ona koja nam pokazuje kako živjeti. Živjeti s Bogom. Služiti drugome. Nositi križ. Zahvaljivati. I na kraju – stići kući. U nebo.“

Nakon misnog slavlja vjernici su se zadržali u osobnim molitvama i pobožnostima. Svetište Gospe Tekijske stoljećima je mjesto hodočašćenja vjernika iz Srijema i šire. Iako je blagdan Snježne Gospe dan najvećih hodočašća, vjernici i na druge marijanske blagdane rado posjećuju ovo Gospino svetište i utječu joj se molitvama i zavjetima.

Srijemski biskup mons. Fabijan Svalina podijelio je 5. srpnja sakrament svete potvrde mladima iz Župe sv. Mihaela, arkanđela

N. SLANKAMEN  (TU) - Primanju sakramenta kršćanske zrelosti prethodila je temeljita priprava. Mladi su se pripremali kroz satove vjeronauka u školi, susrete u župi, kroz igrokaze i program Zajednice Krvi Kristove, a dio pripreme bila su u i hodočašća u Srijemsku Mitrovicu na svećeničko ređenje te u Sombor na čašćenje relikvija sv. Male Terezije i njenih svetih roditelja.

Dan krizme bio je predivan, osvježen povjetarcem i tihom kišom koja je natopila zemlju kao „rosa s neba“ i potaknula srca na zahvalnost Bogu za sve naravne i nadnaravne darove.

Biskup je u homiliji snažno, očinski i ohrabrujuće progovorio o sedam darova Duha Svetoga koje će mladi toga dana primiti: „I oni se vide u vašem životu: mudrost se vidi kad znaš razlikovati dobro od zla; jakost kad ostaneš vjeran Kristu i onda kad je teško; savjet kada znaš pomoći prijatelju; razbor kad ne nasjedaš na zlo, pobožnost kad ti nije teško kleknuti pred Boga; strah Božji kada znaš da je Bog važniji od mišljenja svijeta. Sve to vodi prema jednoj zrelosti – biti Kristov čovjek.“

Biskup je potaknuo krizmanike i cijelu župnu zajednicu na građenje zajedništva živeći po Duhu, „jer nas Duh vodi da pobijedimo vlastitu oholost, da oprostimo drugome, da drugoga razumijemo, dopustivši da nam Duh Sveti oblikuje misli, riječi i djela.“ Potaknuo je krizmanike da budu mladi koji će unositi mir, pružati ruku pomirenja, da budu oni koji će se redovito vraćati Kristu u euharistiji i sakramentu pomirenja.

Biskup je iz ruku krizmanika primio darove, a nakon završnog blagoslova i fotografiranja, nastavljeno je druženje u župnoj dvorani uz posluženje u ozračju mira i radosti, koji su znak djelovanja Duha Svetog.

B.P.

Komemoracija i molitva za duše poginulih vojnika održana na brdu Vezirac

PETROVARADIN (TU) - Na brdu Vezirac kod Petrovaradina je 5. kolovoza u organizaciji Grada Novog Sada i Udruge „Vezirac 1716“, održana komemoracija u povodu 310. obljetnice ovog velikog povijesnog događaja. Nazočili su predstavnici Grada, diplomatski i vojni izaslanici država koje su tada bile zaraćene strane, Austrije i Mađarske, te Turske, kao i Delegacije Europske unije u Republici Srbiji te vjerski službenici katolici, pravoslavni i muslimani. 

Prije molitve za poginule vojnike katolike, nazočnima se obratio mons. Eduard Španović, župnik u Petrovaradinu i izaslanik srijemskog biskupa Fabijana Svaline.

„Upravo u ovo vrijeme, prije 310 godina, nakon završetka Petrovaradinske bitke, princ Eugen Savojski došao je pred raskošni napušteni šator Damaz Ali-paše koji se nalazio ovdje, na brdu Vezirac. U povijesnim izvorima onog vremena stoji da je Savojski, okružen svojim generalima i vojnim kapelanima, prije nego li je sastavio i poslao vojnu depešu o pobjedi caru Karlu VI. u Beč, prvo kleknuo i naredio pjevanje hvalospjeva Te Deum laudamus. Tri dana kasnije organizirana je velika vojna parada i službena sveta misa zahvalnica na otvorenom prostoru. Tada se okupila cijela vojska. Održana je i molitva za poginule suborce“, kazao je on. Podsjetio je da je Petrovaradinska bitka bio događaj zahvaljujući kojemu mi živimo u slobodi i miru i koji nam je omogućio da živimo svoj kršćanski identitet, podsjećajući i na to da je prvi i najveći spomenik Petrovaradinske bitke zavjetna crkva Gospe Tekijske.

Memorijalni križ koji je postavljen na Vezircu 1902. godine podsjeća na veličanstvenu pobjedu kršćanske vojske nad vojnom silom Otomanske imperije, izvojevanu 5. kolovoza 1716. godine, koja je značila i povlačenje Turaka iz središnje Europe nakon Požarevačkog mira koji je uskoro potpisan.

Službenoj komemoraciji nazočio je i vijenac položio u svojstvu upravitelja Zaklade „Spomen-dom bana Josipa Jelačića“ njezin upravitelj Goran Kaurić. „Hrvati, osim što su uz druge narode bili sudionici Petrovaradinske bitke na strani pobjednika, vjerno čuvaju uspomenu na ovaj povijesni događaj, kako proslavom Gospe Tekijske osloboditeljice, tako i redovitom nazočnošću na skupu sjećanja na Vezircu“, izjavio je Kaurić tom prigodom.

Marko Tucakov

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ organiziralo je i ove godine hodočašće pješke na Tekije pod geslom „Veliča duša moja Gospodina“ (Lk 1,46)

TEKIJE (TU) - Drugu godinu zaredom udruženje mladih organiziralo je hodočašće od Maradika do svetišta Gospe Snježne na Tekijama. Njih dvadeset, svako sa svojim nakanama i molitvama, krenulo je 4. kolovoza u 9 sati iz Župe sv. Ane, preko Fruške gore, k istom cilju, Gospi Tekijskoj. Nije bilo jednostavno pješačiti 25 kilometara na preko 35 stupnjeva. No, u zajedništvu bilo je lakše, jedni drugima bili su podrška, kako bi zajedno stigli na odredište. S njima je hodočastio i vlč. Dušan Milekić, koji je animirao molitve i bodrio ih kada je bilo najteže. Tako im je kroz molitvu, pjesmu i razgovor put lakše protekao.

Ugledavši tornjeve tekijske crkve, zaboravili su na sve žuljeve i bolove, na sve tegobe toga dugačkog puta, te su pred Gospu došli nasmijani i raspjevani.

Cijelim hodočasničkim putem po dvoje je je nosilo veliki drveni križ, koji su, stigavši na Tekije, odložili pored oltara tekijske crkve, a s njime Gospi predali i sve svoje nakane i žrtve.

Udruženje mladih „Prijatelji nade“ zahvaljuje svima koji spremno hodočastili, svima koji su ih pratili molitvom, kao i Srijemskoj biskupiji na podršci. Zahvalni su i Policijskim upravama Inđija, Irig i Srijemski Karlovci, koji su bili uz hodočasnike, kako bi bili sigurni na putu. A najviše su zahvalni dragom Bogu i Gospi Tekijskoj.

Hod prema Majci financijski je podržao Središnji državni ured za Hrvate izvan Republike Hrvatske.

Prijatelji nade

Svečano misno slavlje predvodio je pomoćni zagrebački biskup mons. Vlado Razum

TEKIJE (TU) – Snježna Gospa ili Velike Tekije svečano su proslavljene 5. kolovoza misnim slavljima na mađarskom i hrvatskom jeziku. Uz biskupa Vladu Razuma koncelebrirali su srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović, generalni vikar mons. Josip Ivešić te svećenici Srijemske i Subotičke biskupije i Beogradske nadbiskupije.

Centralno euharistijsko slavlje u 11 sati započelo je Posvetnom molitvom Gospi Tekijskoj, koju je pred čudotvornom Gospinom slikom predvodio biskup Razum.

Riječi pozdrava i dobrodošlice predsjedatelju slavlja, svećenicima iz više biskupija te hodočasnicima koji su pristigli iz različitih krajeva Vojvodine, te i iz drugih zemalja uputio je srijemski biskup mons. Svalina. Kazao je kako je ovo svetište srce marijanske pobožnosti u Srijemu, u kojemu su mnogi naraštaji nalazili utjehu i snagu, te Nebeskoj Majci povjeravali čitavu svoju budućnost.

Biskup Razum je u homiliji govorio o odmoru kao trenutno aktualnoj temi, te kazao kako čovjek u vrijeme odmora želi udovoljiti svojim zemaljskim užicima, te zbog svoje nezasitnosti treba odmor nakon odmora. „Crkva nudi nešto sasvim drugo. Vjernik otkriva da mu je pravi odmor u Bogu. Psalmist govori: 'Samo je u Bogu mir, dušo moja. Samo je u njemu moje spasenje.' (Ps 62,2). On je odmor dušama našim. Kada se vežemo uz njega i dopuštamo da on uđe u naš život i postane središte našeg života, tada doživljavamo onaj istinski odmor koji rađa unutarnjim mirom i spokojem duše.

Sve crkve, a posebno marijanska svetišta, divne su oaze mira i tišine u kojima se može Boga susresti i doživjeti. Tek kada čovjek otkrije važnost duhovne dimenzije i vrijednost kontemplacije koja pruža istinski susret s Bogom, doživi pravi odmor za kojim čezne… Kada se doživi snaga tišine koja vodi u dubinu, kao najveći dar otkriva nam se bogatstvo života koje je u Bogu. To iskustvo postaje poželjno i potiče nas na redovitost življenja vjere u svakodnevici. Postajemo svjesni dara vjere, ali i odgovornosti da ta vjera bude posredovana drugima.“

Biskup  je naglasio kako u svakom vremenu, iz generacije u generaciju, treba postojati put predanja, usvajanja i rasta, prenošenja pologa vjere generacijama koje dolaze. O svakom od nas ovisi hoće li polog vjere biti svijetu posvjedočen kao istina, kao blago. U tom svjedočanstvu biskup je posebno istaknuo važnost ljubavi. „Svjedočanstvo vjere mnogih svetih koji su svoju vjeru posvjedočili savršenom ljubavlju postali su most. Mnogi koji bijahu i neprijatelji Kristova križa nisu mogli ostati ravnodušni pred svjedocima vjere. Probuđena je savjest koja je dovela do obraćenja… Vjera koja je mlaka i površna ne osvaja, ne posreduje istinu i ne budi život, već dopušta da se širi mrak. Vjera koja je živa osvjetljava mrak i rađa životom.“

Predsjedatelj je govorio i o izazovima modernog vremena i o neprestanoj borbi Božjeg Duha i zlog duha u nama samima. „Svi mi po svojim nagnućima želimo biti opredijeljeni za ono pozitivno, želimo kao ljudi biti ostvareni, a ne srljati u propast. No vidimo da neke druge sile vojuju našim udovima. Osjećamo se nemoćnima i jadnima. Pavao, govoreći o duhovnom boju, kaže: 'Želim svim srcem činiti dobro, a zlo mi se nameće. I ne činim dobro koje bih želio već zlo koje je jače od mene.' Na kraju zaključuje: 'jadan li sam ja čovjek.' Samo po Isus Kristu i snagom Duha u meni može biti pobijeđeno zlo i grijeh. Sami smo nemoćni i jadni. Valja se stoga vezati uz poticaje koji u nama razvijaju milosni život. Molitva, riječ Božja, euharistija, ispovijed, milosni su kanali po kojima Gospodin u nama djeluje i stvara novog čovjeka koji je osposobljen za istinsko dobro i ljubav,“ kazao je mons. Razum.

Završio je homiliju ističući vrijednost marijanskih svetišta za vjeru svih nas: „Sva marijanska svetišta žarišta su vjere, sveta mjesta buđenja zanosa vjere. To su divne oaze u kojima se budi molitveni žar, u kojima se budi žar za razumijevanjem riječi Božje i gladi za blagovanjem Kruha. Sam Isus reče: 'Oni koji slušaju Riječ i vrše je, oni koji blaguju Kruh, koji je za život svijeta, oni već sada žive životom vječnim.' U ovom milosnom trenutku molimo Mariju za dar vjere, molimo za žar vjere kako bi po nama dobro Bog mogao djelovati i uprisutnjivati svoje djelo spasenja,“ zaključio je mons. Razum.

Na završetku slavlja rektor svetišta vlč. Stjepan Šumanovac pozdravio je sve goste i hodočasnike te zahvalio svima koji su pomogli na bilo koji način u organiziranju proslave Velikih Tekija.

Pjevanje na misi animirao je zbor Župe Presvetog Trojstva iz Srijemskih Karlovaca.

Program u tekijskom svetištu na blagdan Gospe Snježne započeo je u 8 sati molitvom Križnog puta. Nakon toga je u 9 sati slavljena misa na mađarskom koju je predvodio p.  Péter Dezső. Program je završio svetom misom na hrvatskom u 19 sati koju je predvodio rektor vlč. Šumanovac.