NOVI SLANKAMEN (TU) - Ulaznom pjesmom Zdravo Sveti Mihovile, započelo je Sveto Misno slavlje crkvenoga goda Sv.Mihovila Arkanđela u Novom Slankamenu. Svetu Misu je predvodio mons.Jozo Duspara, dekan u koncelebraciji sa župnikom preč.Berislavom Petrović i svećenicima Srijemske biskupije te u prisustvu pravoslavnog sveštenika u Novom Slankamenu, oca Radomira Sando.

U svom pozdravnom govoru župnik Petrovićje pozdravio sve nazočne svećenike i vjernike te svim Slanakmencima čestitao njihovog zaštitnika riječima: „ Želim da svi primimo milost, i da svi primimo zaštitu i taj zagovor ali također, pozvani smo i mi dati od sebe svoj dio da zaslužimo zagovor Svetoga Mihovila.“

Evanđelje je otpjevao preč.Božidar Lusavec, župnik u Beški i župni upravitelj u Maradiku.

Prigodnu homiliju izrekao je vlč.Dušan Milekić, župnik u Inđiji i župni upravitelj u Novim Banovcima.

„Uz današnji blagdan triju arkanđela napose danas ćemo ovoj zajednici čestitati i zaželjeti da se uistinu oslanja na pomoć Svetom Mihovilu, kome je ova župna zajednica i posvećena. Predivan blagdan, Mihael- Tko je Kao Bog! Predpostavljam da mi kao vjernici nešto znamo o ovome arkanđelu, ali isto tako i o anđelima koje naša Crkva naučava da su prisutni u našim životima i svaki od nas ima svoga anđela čuvara. Da svaki od nas ima svog vodiča kroz svoj život i svoju savjest. No progovoriti i govoriti od značenju i potrebi o njihovim prisutnostima u našim životima ovisi vjerujemo li da postoje. Mi smo ovdje prisutni kršćani, predpostavljam da u ispovijesti svoje vjere da su anđeli dio našega duhovnog života  i duhovnoga svijeta. To nisu samo mala slatka krilata stvorenja, to su predivna duhovna bića koja je Bog stvorio, i koja mu služe u poniznosti i radosti i u ljubavi hode sa nama. Pokazati nam put prema Bogu. Vjerujemo li u njih? Imamo li iskusvo u svome životu da su oni uz nas. Netko je znao imati, nažalost neki kršćani odmahnu rukom pa čak i među svećenicima postavi se pitanje „Ha Anđeli, Demoni“? To je neki znak pitanja, uistinu mešu nama ovdje prisutnima, koliko smo imali iskustvo imati svog osobnog anđela čuvara ili zagovor i pomoć arkanđela. Jer ako ne vjerujemo u njih, pitanje je da li smo kršćani onda u potpunosti sa naukom svoje Crkve u uzalud sjedimo tu kada se klanjamo za nas ne postojećim bićima. Sam imam iskustvo u kome snaga i prisutnost Arkanđela Mihaela, Gabriela i Rafaela, napose Mihaela je velika pomoć u svom oslobođenju ljudi koje zlostavlja sotona. Demoni?! Gledajući kako pomažu kada je izazoveš u poniznosti, pomozite toj osobi. Da oslobađaju osobu od utjecaja zloga opsjednutih ili osobe ili prostora. No znam da je ovo sada što govorim, mnogima zvuči čudno, i mnogima će biti šta sad priča, kakvo zlo, kakvi demoni?! Vjerovati u anđele je danas tražiti zagovor kod Arkanđela je besmisleno ako ne znamo čemu oni nama danas služe. Od čega nas čuvaju Anđeli. Zbog čega nas vode kroz život, mi smo kao nesposobni i ne znamo kuda treba ići. No ako želimo spoznati ljepotu, snagu, veličinu i potrebu njih u našem životu, potrebno je znati tko je taj neprijatelj, od kojega oni nas brane. Crkva pada u napast, svećenici da sve manje govorimo o sotoni i njegovom djelovanju, vjernici sve manje prihvaćaju da sotona djeluje u našim životima. To je nešto za filmove, za zastrašivanje, za ona trenutke kad se mladi okupe pa ćemo plašiti jedni druge. Sotona je prisutan, ako nječimo njegovo postojanje, nječimo i postojanje anđela i nječimo bilo kakvu Kristovu rečenicu i njegov smisao žrtve za nas. S toga na današnji dan možda se zapitati o punini naše vjere i ono što vjerujemo. No kažem da bi mi znali potrebu njihovog postojanja u našem životu, valja upoznati i neprijatelja. I nažalost sotona je dobro sjeme posijao u sve vjernike pa čak i u crkvi da on ne postoji i da ga nema. Taj rogonja a to je filmski?! No zanimljivo je to da gde god se okrenemo i nažalost sve više vidimo zlo u svijetu. Rećićemo to je odabir samoga čovjeka, uistinu čovjek bira hoće li činiti dobro ili zlo, ali isto tako dobro znamo koliko u našem srcu postoji iskušavanje. Nagovorni ni sami ne možemo opisati kako i zašto, no sami nešto nagovaramo. Objasnimo sebi zašto nam se obitelji raspadaju, zašto sve manje djeca imaju poštovanje prema roditelju misleći da su veći od njih. Zašto se obitelji rastaju, zašto je sve više ubojstava isamoubojstava. Zašto je sve više sekti, sve više govorimo da đavao ne postoji a sve više je sotonskih sekti i sve više nažalost naši mladi prizivaju duhove u našim selima vračanja, magije i onda dođeš u crkvu. Ne ide to tako. Kako to ne postoji a okrećeš se njemu? Zar ne vidimo kad se pogleda ovaj svijet da je majka u stanju baciti svoje dijete u kontejner. Šta se o događa sa nama. Zlo se širi. Što se to događa u nama kršćanima? Svi smo kršćani u crkvi ali čim izađemo iz nje sve pada u vodu. Možda će baš kršćanim prvi koji će nositi mržnju, doći u svoj dom i rasturiti ga. Svećenik zapostaviti svoje mjesto gdje treba biti u svojoj slabosti ali i poslanju. Što se događa? Nije sve kriv sotona, ali nas dobro napoji otrovom. S toga ako ne vidimo okolnosti onda se divi u našem srcu, okorijelosti, malodušnosti. Zar ne primjećujemo da se mijenjamo, nažalost na gore?! No da ne bi bilo tako sve crno, jer nije crno i Bog donosi spasenje, sa svojim sinom nas otkupljuje i šalje pomoć i kroz duhovna bića kao što su anđeli i arkanđeli. S toga sa razlogom zazivamo ih. I ja bih možda želio da kroz tumačanje njihovih imena spoznamo zašto su oni tako korisni nama, a još više i poticaj. Pred Mihaelom sotona je izuzetno slab. Mihael- Tko je kao Bog? U njemu je tolika snaga toga odgovora Tko je kao Bog. Bog je ljubav. Sotona pred tom ljubavlju mora biti poražen. S toga kad pomišljamo i zazivamo ili gledamo na Mihaela treba biti poticaj našega kršćanskog života. Ja svjedočim „Tko je kao Bog“! Nosim tu ljubav koju mi je iskazao. Mi kršćani sigurno nećemo svjedočiti o Božanskoj ljubavi ako je nismo osetili. Alimnogo toga zna biti, ispunimo crkvu ali ne dopuštamo da nas Bog ljubi. Svi imamo svoje kako ćemo. Mihaela pomozi da i ova zajednica i svaki kršćanin osjeti i spozna tu ljepotu Tko je kao Bog! I da ja to svjedočim drugima, ne samo da sjedim u crkvi i kažem da sam kršćanin. Bog je snaga, Bog je jakost. Možemo li mi kršćani svjedočiti da je Bog jakost? Jakost našega života i jakost da se odupremo zlome.  Govorim o tome zato što i mi kršćani od mladih do starijih lako ćemo se prilagoditi svijetu. Svi kradu pa i ja ću, svi lažu pa i ja ću. Jesmo li spremni da budemo u ratu sa sotonom? Nismo nijemi gledaoci nečega, mi smo kršćani. Mi s Kristom želimo se boriti protiv zla. Bog iscijeljuje, toliko je ranjenih i izgubljenih. Hvala što nam želi pokazati kao svoga glasnika. Želimo li biti iscijeljeni. Džabe bilo bilo kakva krunica i molitva ako ti ne želiš biti iscijeljen. Dragi Slankamenci i dragi kršćani molimo se njima povremeno, često, ali neka nas vode po svojim imenima biti kršćanima i baš u tom poslanju jer mi nismo nijemi posmatrači. Mi smo glasnici kao i On. On je jakost  i On je iscijeljenje. Neka doista zaštiti ovo mjesto, ovu zajednicu i našu biskupiju i svakako neka nas potaknu biti njima odnosno glasnici Božje ljubavi.

Na samom kraju župnik Petrović se svakom svećeniku ponaosob zahvalio što su uveličali ovaj crkveni god u Novom Slankamenu. Dekan preč.Duspara udijelio je Božji blagoslov te je Euharistijsko slavlje završeno.

Svetu Misu animirao je mješoviti župni zbog iz Novom Slankamena.

Poslije Svete mise upriličen je prigodni domjenak za sve vjernike i svećenike u župskoj dvorani.

Darko Peka