Svečanim misnim slavljem u 18h, koje je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, rumska župa Uzvišenja svetog Križa proslavila je svoj crkveni god u četvrtak, 14. rujna

RUMA (TU) – Procesijom kroz crkvu započelo je svečano misno slavlje u čast blagdana Uzvišenja svetog Križa kome je posvećena župna crkva u Rumi. Misu je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović, uz koncelebraciju brojnih svećenika srijemske biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Križ je uvijek sa svima nama, u nama i oko nas, kako je biskup u svojoj homiliji, između ostalog rekao: „Štuje se i u našim domovima, uzdiže se i na grobljima, putevima, na kraju ulica. Križ nije sablazan, sramota, niti odbačenost“, nastavio je biskup, „križ uznemiruje, ali i nadu daje. Od kada je križ uzdignut na Golgoti, otada uznemiruje ljudsko srce. Križ se, naime, nameće s mnoštvom neizbježnih patnji, ali se predstavlja i kao jedina nada“.

Svoju homiliju biskup je započeo željom da na ovu našu svetkovinu sam Isus progovori umjesto njega, iako zna da uvijek On govori pa i preko njega, kad naviješta istinu, i nastavio: „Volio bih otići dolje u dno crkve i poslušati izravno Isusove riječi. Jer moje riječi su slabe da dočaraju križ i posljednje trenutke Isusova života. Gledam uzdignut križ Isusov, a pogled mi bježi ka zemlji jer me je stid, jer se osjećam krivim. Gdje god da se okrenem, vidim znak križa s Raspetim koji je ne samo znak pripadnosti određenoj civilizaciji, kršćanstvu, već je križ izvor i nadahnuće u našem životu“, i nastavio, „zato smo, možda i mi zbunjeni pred križem. Zbunjeni smo procesom koji vode ljudi protiv Boga. Zbunjeni smo činjenicom da Bog traži pomoć kad vapi: 'Oče, ako je moguće, neka me mimoiđe ovaj kalež’ ili: ’Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? '. Iznenađeni smo prevrtljivošću svjetine koja na Cvjetnicu kliče Kristu 'Hosana', a na Veliki petak traži da ga se razapne. Iznenađeni smo slabošću apostola koji su se razbježali. Nadasve smo iznenađeni šutnjom Boga Oca.

Međutim, Isus Krist je najsavršenija objava ljubavi Boga prema čovjeku. Ta je ljubav išla do kraja u žrtvi. Ta je ljubav čin muke i smrti Isusove na križu. Tako se nalazimo pred najdubljim otajstvom križa, a to je otajstvo ljubavi samoga Boga. Raspeti, raširenih ruku na križu i uzdignut od zemlje sve privlači k sebi. Isus je apostole počeo intenzivnije poučavati svome poslanju u svijetu. Tako im je naviještao da ima trpjeti i umrijeti, nakon čega je imao i uskrsnuti (Mt. 16,21-27)“.

Potom je mons. Gašparović vjernike podsjetio na Petrov primjer, koji je prvi od svih učenika Isusa ispovjedio kao Sina Boga živoga, a kako je upravo on burno reagirao na takve Kristove riječi i pokušavao ga odvratiti od naviještenoga plana. Isus oštro odgovara Petru, a svima nama ostavlja podsjećanje da bez križa ne bi bilo ni izvora besmrtnosti – krvi i vode potekle iz boka, izvora što svijet oslobađa od grijeha, ne bismo bili vraćeni u slobodu, niti bi se otvorio raj.

Da križa nije bilo, smrt ne bi bila pobijeđena, niti bi pakao ostao bez plijena.

 „Veliko je, dakle, i dragocjeno otajstvo križa. Sam Krist svjedoči da je križ i njegovo uzvišenje, jer veli: 'Kad budem uzdignut od zemlje, sve ću privući k sebi'. Očito je, dakle, da je križ i slava i uzvišenje Kristovo“, nastavio je biskup svoju homiliju.

Govoreći o Velikom petku i raspeću Kristovom, podsjetio nas je na jednu od najtežih kazni koju je čovjek izmislio, kada se raspetom oduzima svako dostojanstvo. Ipak, Isus je uzdignut na križ da spašava i one koje pobjeđuje. Na križu je da bude svima Spasitelj ako na njega pogledaju, kao što su gledali u mjedenu zmiju. Moleći oca da oprosti krvnicima jer ne znaju što čine, raspetom raskajanom razbojniku govori da će danas biti s njim u raju, a svoje najdragocjenije što je na zemlji imao – Majku – ostavlja svom učeniku i njega svojoj majci kao sina.

Nepravde, nasilja, gladi, žeđi, mučenja... vidi Isus s križa gledajući u budućnost. „Vidi Isus s križa kako će u budućnosti njegovo mistično tijelo biti razdirano, trgano, bez prava na život i slobodu. Vidi ljude kako će umirati na otvorenim poljanama, u rovovima, poplavama, potresima, ratovima. S druge, pak, strane u toj istoj povorci sigurno je vidio bezbroj onih koji će mu povjerovati i tijekom stoljeća biti blaga i ponizna srca baš kao što je i njegovo, biti milosrdni, svom dušom gladovati i žeđati za pravednošću; bit će onih čija će srca biti čista te će moći Boga gledati“. Gledao je s križa, nastavio je biskup, kako  sjeme koje je posijao raste i donosi obilato rod. Njegovo predanje u ruke Očeve i polaganje života postaje još dublje i žarče. I moli za svoju Crkvu. Isus je s križa gledao i nas, dodao je, te mi sada mislimo na one koji proživljavaju križni put, na sve koji savladavaju razne teškoće, a svi smo bar nešto od toga i sami iskusili. Njima svima je najbliži Krist raspeti, a svi smo pozvani živjeti Kristov život. Proživljavamo često teške trenutke, ali u nadi da će se sve sretno riješiti. Danas, razmišljajući o svetom križu, molit ćemo za sve kojima je milost Božja potrebna. „Molit ćemo da strpljivo nosimo križeve slijedeći Isusa Krista“, završio je svoju homiliju biskup Đuro Gašparović.

Pjevanje na misnom slavlju  animirao je župni zbor s voditeljicom Katarinom Atanacković.

Nakon pričesti, mons. Gašparović najavio je iznenađenje koje su župljani Rume pripremili svom župniku, u čast njegovog ovogodišnjeg jubileja – 25 godina svećeničke službe, ali i navršene prve godine njegove službe u župi Uzvišenja svetog Križa u Rumi. Župni zbor je otpjevao pjesmu „O, Kriste vječni svećeniče“, kao molitvenu podršku župniku i svima koji su se odazvali Kristovom pozivu u svećeničku službu. Zatim su djeca s vjeronauka, predvođena vjeroučiteljicom Marijom Ratančić, recitirala prigodne stihove o svećeničkoj službi i župniku predala poklon u ime zbora i svih župljana Rume.

Ne skrivajući iznenađenje i radost, preč. Josip Ivešić zahvalio je svima, posebno djeci i vjeroučiteljici, a potom se obratio svima koji su skupa s župom Uzvišenja svetog Križa proslavili njen crkveni god:

„Pozdravljam sve drage vjernike i ljude dobre volje sa svih strana, kako domaće Rumljane, kojima čestitam crkveni god, tako osobito sve drage goste koji su nam ovom prigodom došli. S osobitim poštovanjem pozdravljam dekana preč. Nikicu Bošnjakovića, sve svećenike Srijemske biskupije. Radost mi je da mogu pozdraviti i druge   svećenike   ovdje   prisutne   iz   Đakovačko-osječke   nadbiskupije. Pozdravljam s. Ceciliju i sve Milosrdne sestre sv. Križa; bratstvo svećenike hrama Silaska Duha Svetoga na apostole - o. Sretena Lazarevića, protojereja stavrofora i arhijerejskog namesnika, o. Dušana Višekrunu, starješinu hrama, o. Stefana Gavrovskog, sveštenika. Pozdravljam sve iz društvenog, kulturnog i političkog života:  Marina  Piuković,  posebnog savjetnika  ministra  za  ljudska  i manjinska prava i društveni dijalog Tomislava Žigmanova; Mirjanu Biščević, suprugu Hidajeta Biščevića, veleposlanika RH u R. Srbiji; Karolinu Bašić, predsjednicu Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća   u   Republici   Srbiji   i   Denisa   Lipozenčić,   člana   Izvršnog   odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća u Republici Srbiji zaduženog za kulturu; Snežanu Janković, višeg kustosa Zavičajnog muzeja Ruma; Mariju Ćuić i Maju Stanković Marojević iz Turističke organizacije Općine Ruma“. Poseban pozdrav uputio je bivšem župniku rumskom, prof. dr. Ivici Čatiću. Goste i domaće pozvao je potom na druženje u dvorištu župe, a svećenike i goste s pozivom u župnu dvoranu na večeru, završivši svoje obraćanje riječima: „S osobitom radošću i zahvalnošću  pozdravljam Vas, dragi biskupe  Đuro. Hvala Vam da   ste   spremno   prihvatili   da   danas   budete   s   nama.   Ova zajednica danas slavi i svojevrsni mali jubilej: 210 godina župne crkve. Ova prelijepa  crkva govori  o slavnoj  prošlosti,  ali i budućnosti za koju molimo   snagu   Kristova   križa,   kojemu   se   želimo   još   jednom   na   kraju misnoga slavlja pokloniti. Vas molimo da nas pratite molitvom i podrškom. Kao mali znak zahvalnosti primite ovo cvijeće“.

Po završetku svete mise, vjernici su imali mogućnost pristupiti i počastiti relikvije Kristovog križa,  koja se čuva u župnoj crkvi.

Euharistijsko slavlje svoj nastavak je imalo u trpezi ljubavi, koja je okupila i zbližila sve nazočne na slavlju župe Uzvišenja svetog Križa u Rumi.

Milena Mikolaci