Srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina sudjelovao je na seminaru za biskupe u Rimu, te se susreo sa Svetim Ocem na audijenciji u Vatikanu.

RIM (TU/IKA/foto: Vatican Media) – Biskup Fabijan Svalina susreo se sa Svetim Ocem papom Franjom u Rimu, u ponedjeljak 19. rujna 2022. na privatnoj audijenciji održanoj s novim biskupima u dvorani sv. Klementa u Vatikanu, nakon svete mise koju su biskupi slavili u bazilici sv. Petra u Vatikanu, a kojoj je predsjedao Prefekt Dikasterija za biskupe i Istočne Crkve, kardinal Marc Quellet.

Biskupi su naglasili kako je audijencija bila u prijateljskom i neformalnom tonu, u sinodalnoj atmosferi, gdje ih je Sveti Otac ohrabrio i poticao na služenje, osobito siromasima, te saslušao biskupe, njihova svjedočanstva, situacije i prijedloge.

Uz biskupa Svalinu, sudjelovala su još tri biskupa iz Hrvatske.

Euharistijskim slavljem i audijencijom s Papom završen je seminar za nove biskupe, koji se održavao od 12. do 19. rujna, s temom „Naviještati evanđelje u promijenjenoj epohi i poslije pandemije: služba biskupa“ u Ateneu Regina Apostolorum kod Legionara Kristovih u Rimu. Okupljeni biskupi na seminaru su dublje promišljali o službi biskupa u kontekstu hoda sinodalne Crkve. Svaki radni dan imao je temu o kojoj su nazočni biskupi slušali izlaganja i razgovarali: Crkva u postmodernom društvu nakon pandemije; Dva prioriteta naglašena od Pape u hodu Crkve: obitelj i sveopće bratstvo; Svetost biskupa; Usavršavanje u vođenju. Jedna od podtema na susretu je bila i tema prevencije i nulte tolerancije zlostavljanja.

Prilikom svoga boravka u Rimu, biskupa Svalinu primio je i vatikanski Tajnik za odnose s državama i međunarodnim organizacijama pri Državnom Tajništvu Svete Stolice, nadbiskup Paul R. Galagher, koji je i zaredio biskupa u Srijemskoj Mitrovici u studenom prošle godine. Razgovarali su o konkretnim situacijama u Srijemskoj biskupiji i R. Srbiji, do sada učinjenom napretku, te mogućnostima za produbljenje i poboljšanje suradnje. Kardinal Galagher pokazao je veliko zanimanje za ovdašnje prilike, te obećao svoju potporu.

Župe u Hrtkovcima i Nikincima, s filijalom Platičevo, proteklih su nedjelja radosno obilježili početak nove školske, vjeronaučne i katehetske godine blagoslovom školaraca i torbi, te zazivom Duha Svetoga, uz aktivno sudjelovanje brojnih učenika

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIĆEVO (TU) - U nedjelju, 11. rujna, u župi Sv. Antuna Padovanskog u Nikincima u 9,30 sati, te u filijali Platičevo, u 18 sati, župnik vlč. Ivica Živković slavio je zajedno s brojnim školarcima svetu misu zaziva Duha Svetoga na početku školske godine, te blagoslovio učenike i njihove školske torbe i pribor, koji su oni simbolično i prikazali Bogu pod misom, moleći blagoslov za svoj rad i učenje. Molilo se za uspješnu ovu i vjeronaučnu godinu, za roditelje i nastavnike.

Katehetska nedjelja proslavljena je i svečanim euharistijskim slavljem u nedelju 18.rujna u 11 sati u župi Svetog Klementa u Hrtkovcima, te zaziv Duha Svetoga  na početku školske godine. Euharistijsko slavlje je predvodio domaći župnik vlč. Ivica Živković, te potaknuo dijecu da marljivo uče i dostignu lijepe rezultate na radost i ponos i Bogu i svojim roditeljima i ovim župnim zajednicama, koje se, hvala Bogu, mogu pohvaliti lijepim brojem djece i mladih. Prigodnom molitvom vijernika se molilo za dobru i uspešnu školsku godinu, te već tradicionalno blagoslovljena su djeca i školske torbe.

NOVI BANOVCI (TU) - Na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije - Malu Gospu, župna zajednica u Novim Banovcima u Srijemskoj biskupiji je proslavila svoj crkveni god, ali je već tradicionalno prva nedjelja nakon tog blagdana također od posebnog značaja - posvećena je molitvi i zajedništvu obitelji pod nazivom “OBITELJSKI DAN”. Tako je bilo i ove godine, u nedjelju 11. rujna. Župna zajednica se okuplja na dan Gospodnji moliti za svoje obitelji, za vjeru i blagoslov, pomoć u nemoćima i za ozdravljenje bolesnih, i želi povjeriti Gospinom zagovoru sve obitelji tog mjesta. Svetu misu je predvodio domaći župnik i organizator susreta, vlč. Dušan Milekić, te u homliji istaknuo:

“Obitelj je napadnuta. Sve više se narušava njezina važnost i svetost koju ima kao dar Božji čovjeku. Da se po njoj odgaja i oblikuje na sliku Njegovu. Narušeni su joj istinski temelji a prave lažni idoli kojima se obitelj okreće a potom bez Boga propada. Pojedinac ili cjelokupna obitelj postaju kao izgubljeni sin. Tražimo svoje i da smo daleko od Oca. A potom ne znamo kuda kad dođu nevolje. Stoga postanimo svijesni propusta, nevolja, rana koje imamo i vratimo se Ocu. Njegova strpljivost naše je spasenje. Kako je neprocijenjivo imati Oca koji iščekuje naš povratak. Njemu povjerimo svoje obitelji, naše poslanje koje imamo u njoj. Predajmo se zagovoru Nebeske Majke da kao obitelji imamo Istinskog Boga kao Oca a ne lažne idole i bezvrijedne ciljeve. Ne dozvolimo da budemo slomljeni već se prepustimo zagrljaju koji Otac nudi. Tada pobjeđujemo i ostajemo Sinovi svoga Oca.”

Po završetku mise obitelji su se zajednički posvetile zagovoru Nebeske Majke, da i po Njenom zagovoru mogu sigurnije hoditi putem vjere.

Zajedništo se nastavilo prigodnim ručkom, druženjem, razgovorom i raznim sportskim aktivnostima u kojima su mnogi rado sudjelovali.

Ovogodišnji  susret okupio je nekolicinu obitelji i okolnih župa, Inđije, Petrovaradina, Zemuna, Surčina, s nadom da će se ova lijepa tradicija Obiteljskog dana proširiti kao susret i na dekanatskoj razini.

Jubilej - 250. proštenje kapele Gospe žalosne u Petrovaradinu

PETROVARADIN (TU/Marko Tucakov) - Pobožnost križnog puta vjernika Petrovaradina uglavnom više nije vezana za javne prostore. Jedan takav nekada u puku omiljen javni prostor nalazi se na petrovaradinskom Novom Majuru, nedaleko crkve sv. Roka, u ulici Tome Maretića. Devastirano stanje prostora križnoga puta i kalvarijske kapele, posvećene Gospi žalosnoj, koja 15. rujna slavi svoje 250. proštenje, teško je prepoznati kada već i rijetki katolici znaju za mjesto gdje se nalazi. Uzrok tome je ubrzana izgradnja pobrđa Petrovaradina, devastacija i rušenje križa i cijelog prostora kroz protekla tri desetljeća, ali i promjena namjene ovoga prostora.

Petrovaradinski povijesni izvori kažu da je prva Kalvarija u Petrovaradinu izgrađena na brežuljku između crkava sv. Roka i Gospe Tekijske. Nije trebalo ručno donositi zemlju, nego je fruškogorski reljef pomogao u tome. Sadržavala je 11 postaja, dok je 12. bila sama građevina kapele sa tri kamena križa podidnuta na njezinom svodu. Križevi su ukopani u prirodni brežuljak, a kapela ispod križeva popločana opekom. Kapela je podignuta 1772. godine, o čemu svjedoči i vrlo oštećeni natpis na ulazu, a križevi su podignuti 1779. godine. Na otvorenju kapele nazočilo je oko 2000 vernika. Ona je bila mjesto pobožnosti petrovaradinskih katolika sve to II. svjetskog rata, osobito na Veliki petak i na blagdan Gospe žalosne. I danas postoji stari oltar Sedam žalosti BDM, a i prostor podno oltara, za postavljanje korpusa radi pobožnosti Velikog tjedna.

Kalvarija je devedesetih godina prošlog stoljeća pretrpjela znatna oštećenja. U kolovozu 1995. godine novopridošli stanovnici Petrovaradina su često prelazili vozilima preko prostora i prilaza, a vandali su srušili središnji križ sa Isusovim korpusom, koji do danas nije obnovljen. Srušene su i mnoge postaje od njih 12 koje su od crkve sv. Roka vodile do Kalvarije, zamijenjeni su reljefni prikazi tirolskih majstora, koji su bili postavljeni u postaje na mjesto starih limenih, a reljefi su odnešeni u tekijsko svetište gde je 2000.-ih izgrađen novi križni put.

Ovo graditeljski impozantno djelo, koje i dalje ima veliki vjerski i povijesni značaj, nalazi se na parceli br. 3605 u vlasništvu Grada Novog Sada, kojoj je nedavno, zalaganjem dr. Darka Polića, urbo-prostornoga planera iz Zavoda za urbanizam Grada Novog Sada, vraćena vjerska namjena. Naime, odnedavno je rimokatolička crkva Sv. Roka sa župnim dvorom, grobljem i Kalvarijom u postupku utvrđivanja za zaštitu spomenika kulture. U odgovarajućoj prostorno-planskoj dokumentaciji navodi se da je „Kalvarija kao dio spomenika kulture koji je u postupku utvrđivanja za nepokretno kulturno dobro, i za koje je obvezno čuvanje u integralnom obliku sa svim elementima autentičnog sklopa“.

U perspektivi će, dakle, biti moguća obnova kalvarijske kapele i križa. Ona je zbilja nužna, budući da su vrata kapele razrušena, a ispred njih i cijelog visokog ulaza se baca i spaljuje smeće i suha vegetacija. Čestica zemljišta na kojoj se nalazi smatra se kod lokalnih stanovnika zapuštenom, što i jest njezino činjenično stanje, budući da je najveći dio zarastao u žbunje i stabla. Enterijer kapele, kako ga je ovjekovječio prije šest godina novinar Miroslav Farkaš i nedavno preminuli istraživač povijesti Petrovaradina Petar Pifat u dokumentarnom filmu, još uvijek ima elemente sakralne vrijednosti, uključujući i oltarni reljef Gospe žalosne. Prvi korak u pravcu razmišljanja o obnovi morala bi biti zaštita ovoga prostora kao spomenika kulture, što je pravno-stručni postupak koji bi se morao ubrzati.

Fotografije prikazuju prostor Kalvarije u Petrovaradinu i kalvarijske kapele Gospe žalosne u sadašnjem stanju.

Marko Tucakov

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Povodom predstojećeg Popisa stanovništva u Republici Srbiji 2022. godine, srijemski biskupi mons. Đuro Gašparović i mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, uputili su svim vjernicima i stanovnicima u Srijemskoj biskupiji prigodnu okružnicu s pastirskom porukom i poticajima:

Draga braćo i sestre!

Pred nama je ovdje u Republici Srbiji popis stanovništva, koji započinje 1. listopada i traje 30 dana, do kraja mjeseca. Kao pastirima ove mjesne Crkve, moralna i pastirska obveza nam je potaknuti vas i ohrabriti na cjelovito i istinsko sudjelovanje, što je građanska dužnost svih nas koji živimo u ovoj državi te naša moralna dužnost kao vjernika.

U članku 2. Ugovora o Europskoj uniji posebno je napomenuto da je EU zasnovana na temeljnim vrijednostima poštovanja ljudskog dostojanstva, slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i poštovanja ljudskih prava, uključujući i prava nacionalnih manjina. Republika Srbija na svome putu prema europskim integracijama želi posvetiti pozornost i pravima nacionalnih manjina, no da bi se to moglo ostvariti na dobrobit građana, izrazito je važno da se pripadnici nacionalnih manjina jasno izjasne o svojoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti. Upravo od rezultata ovoga popisa stanovništva ovisi daljnji razvoj i planiranje manjinskih politika u Republici Srbiji.

Ne možemo očekivati velika prava i poštovanje naših različitosti ako ćemo ih sami skrivati, nastojeći se asimilirati ili zatajiti svoje korijene. Neizjašnjavanje na popisu, ili pak izjašnjavanje kao neopredijeljen znači upravo pogaziti vlastiti identitet, a takav čovjek nema što dati niti može obogatiti društvo u kojem živi, te nužno osiromašuje i svoje potomke.

Područje čitave Vojvodine, pa tako i Srijema, stoljećima je multikulturno, multietničko I multikonfesionalno područje i upravo u tome je njezino najveće bogatstvo. Pripadnici svih naroda i etničkih skupina koji su kroz povijest ovdje doseljavali, donosili su sa sobom bogatstvo vlastitog kulturnog izričaja, jezika i vjeroispovijesti, svojih običaja, nošnji, glazbe i svega što su i sami primili od svojih predaka te su s ponosom prenosili svojim potomcima, poštujući uvijek kulturu i običaje, kako nove domovine, tako i drugih naroda čiji su pripadnici doseljavali na iste prostore.

U današnjem vremenu opće globalizacije i relativizacije te pojedinih štetnih politika, postoji velika opasnost da se to bogatstvo raznolikosti izgubi, čime je na gubitku i zemlja u kojoj živimo i matična zemlja čijem nacionalnom korpusu pripadamo. Samo poznavanjem i ponosnim isticanjem vlastitog identiteta možemo graditi bolje društvo i iskrene odnose koji će biti osnova međusobnog poštivanja, uvažavanja i uzajamnog obogaćivanja.

Važno je da budemo dobro upoznati s vlastitim pravima i obvezama te da u predstojećem popisu stanovništva iskreno odgovorimo na tri pitanja koja su povezana s identitetom: to su pitanja o nacionalnoj pripadnosti, materinskom jeziku i vjeroispovijesti. Bez obzira koliko revno prakticira vlastitu vjeru ili ne, moralna je i vjernička dužnost svakog katolika da svoju vjeru i pripadnost Crkvi svjedoči i na izvanjskom području, izjašnjavajući se s ponosom da je katolik, bilo zapadnog ili istočnog obreda. Isto tako ponosno treba istaknuti jezik i nacionalnost koju smo baštinili od svojih roditelja i predaka. Čak i ako se tim jezikom ne služimo svakodnevno – on ostaje i jest naš materinji jezik, kao što nam ostaje dužnost i da ga čuvamo, ugrađujemo u narodni život i običaje te aktivno doprinosimo sredini u kojoj živimo, obogaćujući je vlastitom baštinom.

Ovo je osobito važno za obitelji i kućanstva gdje u obiteljskim svezama zajedno žive pripadnici različitih naroda ili vjeroispovijesti – tek probuđena svijest o vlastitim korijenima i različitoj nacionalnoj i vjerskoj pripadnosti tu obitelj obogaćuje, prenoseći dvostruku tradiciju na svoje potomke koji tako postaju svjesni velikog bogatstva kulture, povijesti i jezika obaju roditelja.

Ujedno vas želimo potaknuti na veći i aktivniji angažman u očuvanju i boljem upoznavanju vlastite povijesti i jezika, koristeći brojna dostupna sredstva i mogućnosti, bilo putem interneta, bilo u organizaciji raznih nacionalnih vijeća, kulturnih društava i drugih skupina, kao i korištenje Ustavom i zakonom omogućene školske nastave za djecu na materinjem, manjinskom jeziku.

Ovdje je izrazito važno, što je i vjernička dužnost kršćanskih roditelja koju su pred Bogom i Crkvom javno obećali u trenutku krštenja vlastite djece, aktivno sudjelovati u vjerskom odgoju i pouci te uz svoju djecu i sami koristiti priliku za rast u vjeri. Najočitiji izraz te roditeljske brige i dužnosti jest upis djeteta na katolički vjeronauk u školi, kao i sudjelovanje na vjerskoj pouci u župi. Nerijetko čujemo izgovore kako „ne želimo da se dijete izdvaja“ od vršnjaka i slično, pa broj upisane djece opada, što onda obeshrabruje ostale i dovodi do nemogućnosti održavanja zakonski zajamčenog vlastitog konfesionalnog vjeronauka u školi. Na taj način ostalima, kao i budućim generacijama, oduzimamo pravo na izgrađivanje i življenje vlastitog identiteta, a štetimo kulturi i društvu u kojem živimo jer ga osiromašujemo i oduzimamo mu važan obogaćujući element različitosti.

Draga braćo i sestre, budimo ono što jesmo, sve ono što su naši preci stoljećima s ponosom prenosili s koljena na koljeno, čuvajući predani nam poklad vjere. Izjasnimo se jasno kao katolici te kao pripadnici hrvatske, mađarske, njemačke, slovačke, rusinske i druge nacionalne manjine sa svojim materinskim jezikom. Jedino tako možemo svojoj djeci, kao i svim budućim generacijama zemlje u kojoj živimo, omogućiti bolju zajedničku budućnost te rast u humanosti i međusobnom poštovanju!

Neka nas sve Bog blagoslovi i sačuva, a u izgradnji bogatijeg i tolerantnijeg društva vodi i prati Mudrost Duha Svetoga, kao i majčinska zaštita Čudotvorne Gospe Tekijske!

U Srijemskoj Mitrovici, na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna 2022., vaši biskupi

+ Đuro Gašparović, srijemski biskup

+ Fabijan Svalina, biskup koadjutor

RUMA (TU/Milena Mikolaci) – župa Uzvišenja svetog križa u Rumi proslavila je u srijedu, 14. rujna 2022. svoj crkveni god.

Svečanu blagdansku sv. misu u velebnoj župnoj crkvi u Rumi predvodio je vlč. Ivica Živković, župnik hrtkovački, uz domaćeg župnika mons. Josipa Ivešića, generalnog vikara Srijemske biskupije, vršitelja dužnosti srijemskomitrovačkog dekana mons. Eduarda Španovića, te koncelebraciju još desetak svećenika iz Srijemske biskupije, te Đakovačko-osječke i Beogradske nadbiskupije.

Vlč. Živković je i u svojoj propovijedi istaknuo značaj i snagu križa i u stradanju i u spasenju, kako bismo u svojim svakodnevnim patnjama znali pronaći smisao koji će nas putem raspetog i uskrslog Krista voditi do radosti spasenja. Vlč. Živković je rastumačio vjernicima i jeruzalemsko porijeklo blagdana Uzvišenja svetog križa, kada je to bio dan nakon godišnjice posvete bazilike Uskrsnuća nad Isusovim grobom.

Ovaj nas blagdan potiče da se istinski zagledamo u križ Gospodinov, da pozorno i s ljubavlju slušamo izvještaj o njegovoj muci, i konačno sa zahvalnošću osjetimo snagu ljubavi raspetog Boga koji je prolio krv za sve nas.

Samo deset dana ranije, prilikom uvođenja u službu novog rumskog župnika, mons. Josipa Ivešića, u svojoj homiliji mons. Fabijan Svalina,  biskup koadjutor, pozvao je sve prisutne vjernike na nasljedovanje Krista po prihvaćanju križa, podsećajući da živjeti evanđelje znači prihvaćati i nositi vlastiti križ.

Svima je na kraju svete mise toplo zahvalio mons. Josip Ivešić, kome je ovaj crkveni god ujedno bio i prvi na mjestu župnika u Rumi. Zahvalio je i predstavnicima Srpske pravoslavne Crkve u Rumi; arhijerejskom namesniku protojereju ocu Sretenu Lazareviću, protojereju Branislavu Miškoviću i ocu Iliji Aleksiću, koji su bratski podržali slavlje i prisustvovali svečanosti. Prečasni Ivešić zahvalio je i Milosrdnim sestrama sv. Križa koje su došle iz Sremske Mitrovice, te im u ime svih okupljenih čestitao njihovu svetkovinu, te zahvalio svim vjernicima i župljanima koji su na bilo koji način pomogli u organizaciji i pripremi današnjeg slavlja.

Nakon misnog slavlja, svečano je izložena dragocjena relikvija sv. Križa koja se čuva u rumskoj župnoj crkvi, te su svećenici i vjernici pristupali časteći ju.

Nakon sv. Mise, radosno slavlje i druženje se nastavilo i u župnoj dvorani, uz bogate agape koje su priredili i organizirali župljani za sve prisutne vjernike.