HRTKOVCI (TU) – U srijedu 29. lipnja 2022. s početkom u 11.00 sati u hrtkovačkoj župnoj crkvi je proslavljen seoski god Sveti Petar i Pavao – Petrovo.

Svečano euharistijsko slavlje je predvodio vlč. Leonid Bevza (župnik u Šapcu) uz koncelebraciju domaćeg župnika vlč. Ivice Živkovića.

U prigodnoj homiliji vlč. Leonid Bevza je govorio o životu Svetog Petra i Pavla.

Petar je bio ribar. Uz dužno poštovanje, u ono vrijeme za to nije bilo potrebno nikakvo školovanje. Dakle, Petar je bio siromašan čovjek bez nekog posebnog obrazovanja. Petar je, nadalje, bio Galilejac, domaći Židov, ali iz zanemarene i prezrene pokrajine – Galileje. Kao čovjek, Petar je bio Isusu odan. Volio ga je iznad svega. Bio je u onom uskom krugu trojice učenika koje je Isus odvajao u nekim važnim trenucima. Bili su to on, Šimun Petar, zatim Ivan i Jakov. Prisjetimo se. Kada se trebao na gori preobraziti, uzeo je njih trojicu kao svjedoke. Isto tako je njih trojicu izdvojio u trenucima svoje tjeskobne samrtne borbe u Maslinskom vrtu. Međutim, u isto je vrijeme Petar bio i nestalne naravi, sklon hvalisanju. Znamo, uoči Kristove muke junačio se kako će on ostati uz njega, makar ga svi drugi napustili. Isto je tako „junački“ trgnuo mač na slugu velikog svećenika, ali je uskoro pobjegao kao i svi ostali, da bi u dvorištu velikoga svećenika svoga Učitelja tri puta zatajio. Nakon silaska Duha Svetoga Petar se pokazao hrabrim i odlučnim, pokazao se prvakom apostolskim, ali je ipak i nakon tih događaja zabilježena jedna njegova slabost i propust. Jedanput se tako, izvješćuje Poslanica Galaćanima, pred kršćanima iz židovstva pretvarao da poštuje židovske propise o čistim i nečistim jelima, dok je neposredno prije toga s kršćanima nežidovima blagovao hranu koja je Židovima bila zabranjena.

Pavao je dolazio iz iseljeništva, i bio je, za razliku od Petra, veoma obrazovan čovjek. Govorio je grčki, hebrejski i aramejski. Školovao se u Jeruzalemu u poznatoj i priznatoj školi učitelja Gamaliela. Kao svaki pravi farizej, Pavao je izučio jedan obrt – bio je šatoraš, dakle, samostalan obrtnik koji se onda mogao posvetiti i proučavanju i naučavanju Zakona. Pavao je bio veoma čvrsta i odlučna značaja. Kad je bio u nešto uvjeren, slijedio je to svim svojim srcem i svom odlučnošću, nepokolebljivo. Bio je i naprasite naravi. Nije trpio drugačija mišljenja. Tako je „prerevno odan otačkim predajama“ progonio kršćane i okovane ih bacao u tamnice. On je sudjelovao i u ubojstvu prvoga mučenika Stjepana. Bio je uvjeren da su kršćani opasnost za Židovstvo i zato ih je htio svim sredstvima iskorijeniti. I gle, dogodilo se čudo. Pred Damaskom je Pavao imao nebesko viđenje: Krist ga je pozvao da prestane progoniti kršćane i da se obrati. Nakon trodnevnog posta Pavao se krstio i odmah sa svim žarom počeo propovijedati da je Isus Krist. Da ne bi odmah izgubio glavu, kršćani su ga sklonili i otpravili u njegov rodni grad, da bi ga tek nakon nekih osam godina pozvali da im se pridruži u naučavanju u mladoj kršćanskoj zajednici u Antiohiji.

Petar i Pavao su bili tako različiti, a ipak u bitnome jedinstveni. Svaki je naime nosio za sobom svoj odgoj i svoju narav, ali im je bila jedinstvena velika ljubav prema Kristu. Konačno, obojica su položili život za njega: Petar na križu, a Pavao pod mačem. Jednostavno. Nema među nama nikoga koji ne bi mogao Gospodina slijediti upravo takav kakav jest, sa svojim podrijetlom, sa svojom naobrazbom, sa svojom naravi, sa svojim životnim nasljeđem. Nema niti jedne životne okolnosti ili stvarnosti koja bi po sebi bila pogodnija da čovjek nasljeduje Gospodina, zaključio je vlč. Leonid.

Na koncu euharstijskoga slavlja vlč. Ivica Živković se zahvalio vlč. Leonidu Bevzi što je predvodio euharistijsko slavlje, te čestitao Hrtkovčanima seoski god. Za pohvaliti je lijepi broj hodočasnika koji su iz Platičeva, Nikinaca, Rume te iz Hrvatske došli na ovogodišnju proslavu Petrova u Hrtkovce.

Tekst: Andrija Dort

Fotografije: Nikola Petrović

OSIJEK (TU) – Srijemski biskup koadjutor, mons. Fabijan Svalina u zajedništvu s đakovačko-osječkim nadbiskupom metropolitom, mons. Đurom Hranićem, pomoćnim biskupom, mons. Ivanom Ćurićem, srijemskim biskupom, mons. Đurom Gašparovićem, izaslanikom požeškog biskupa, preč. dr. Želimirom Žuljevićem – predvodio je 29. lipnja 2022. svečano misno slavlje o svetkovni apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla – zaštitnika osječke konkatedrale, grada Osijeka i Gradske četvrti Gornji grad.

U koncelebraciji je bio i mons. Većeslav Tumir, prvi savjetnik Nuncijature u Japanu,  preč. dr. Drago Tukara, ravnatelj Nadbiskupskog vikarijata i Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, konkatedralni župnik, mons. Adam Bernatović te svećenici i redovnici iz osječkih gradskih i prigradskih župa, kao i iz Nadbiskupskog vikarijata. Tijekom misnoga slavlja svečano liturgijsko pjevanje animirao je Mješoviti konkatedralni zbor pod vodstvom s. Branke Čutura, uz orguljsku pratnju Dalibora Ratića.

Biskupski štap – dar rodne nadbisupije

Prije početka misnoga slavlja, nadbiskup Hranić uputio je riječi dobrodošlice mons. Svalini, prisutnim biskupima i svim svećenicima. Svim vjernicima, napose predstavnicima Grada Osijeka – gradonačelniku Ivanu Radiću i njegovim zamjenicima, predsjedniku Gradskog vijeća Vladimiru Hamu te svim njegovim suradnicima, predsjedniku Gradske četvrti Donji grad Tomislavu Dagenu, zamjeniku župana osječko-baranjskog Marku Lukiću i svim predstavnicima županijskih ustanova čestitao je svetkovinu nebeskih zaštitnika osječke konkatedrale i grada Osijeka.

Nadbiskup je s prisutnima podijelio radost što je tijekom prijepodneva prezbiteriju Đakovačko-osječke nadbiskupije po svećeničkom ređenju pridruženo pet novih svećenika te je zatim na poseban način pozdravio predvoditelja misnoga slavlja, mons. Svalinu – koji je na ovaj dan prije 25 godina, također u đakovačkoj prvostolnici, bio zaređen za svećenika, pa mu je stoga čestitao i srebrni svećenički jubilej.

Ovom prigodom srijemskom biskupu koadjutoru uručen je i poklon njegove rodne nadbiskupije koji nije mogao biti gotov od imenovanja do biskupskoga ređenja, pa je stoga mons. Svalina pozvan predsjedati misnim slavljem u Osijeku kako bi na dar mogao primiti obećani biskupski štap – autorsko djelo akademskog kipara Tomislava Kršnjavoga, kojega je po njegovu nacrtu izradila zlatarska radionica Dodić iz Zagreba. Nadbiskup Hranić pojasnio je kako se radi o unikatnom umjetničkom djelu čiji je gornji dio u cijelosti izrađen od srebra s likovima sv. Fabijana i troje srijemskih mučenika.

Vjera mora postati svjetlo što nosi sav naš život

Započinjući misno slavlje mons. Svalina zahvalio je na pozdravnim riječima i prekrasnom daru koji će ga podsjećati na obveze koje je kao biskup prihvatio i treba ih izvršavati, a isto tako i na snažnu sponu između Đakova i Srijema jer je to povijesna povezanost koja ove dvije biskupije veže iz davnih vremena. Zatim je rekao: „Na poseban sam način dirnut jer je ovo moje prvo slavlje u ovoj konkatedrali, i kao svećenika i kao biskupa, pa s radošću, o mojoj 25. godišnjici svećeničkog ređenja, to želim posvjedočiti zajedno s vama.“

U svojoj homiliji mons. Svalina podsjetio je kako su sv. Petar i Pavao po karakteru, životnoj naobrazbi i životnom putu vrlo daleko jedan od drugoga te da nije bilo Isusa, koji ih je osobno potražio i pozvao – nikada im se putovi ne bi sastali. Približilo ih je učeništvo – obojica su u Kristu vidjela svoga vrhovnog Učitelja. Upućujući vjernike da potaknuti propovijedanjem sv. Petra i Pavla urone u dubinu vjere te da  mučeništvo kojim su ovi apostolski prvaci svjedočili vjeru za Isusa Krista bude i njima poticaj za propovijedanje i svjedočenje – mons. Svalina je rekao: „Vjeru svjedočiti u stvarnim okolnostima života uvijek je teško, jer vjera mora postati svjetlo što nosi sav naš život tako da se može kazati da nema razlike između onoga što vjerujemo i onoga što u životu činimo. Jer, kad bi postojao raskorak između vjere što je propovijedamo, koju vjerujemo, i na koju se pozivamo, i onoga što u životu provodimo, kako se u životu ponašamo, ne bi se moglo reći da smo Bogu vjerni. Ta bi vjera bila samo neko vanjsko pokrivalo, neki vanjski, doduše naš, znak raspoznavanja od drugih ljudi, ali ne bi bila vjera koja iznutra mijenja naš život i nas same preobražava prema slici onoga u koga vjerujemo.“

Njihova nas vjera nadahnjuje da i sami postanemo u vjeri čvrsti

U nastavku homilije mons. Svalina govorio je o prvenstvu sv. Petra – koje je on shvatio kao prvenstvo služenja te je nastojao svojim svjedočanstvom i vjerničkom postojanošću prednjačiti, pa već u doba Isusova javnog djelovanja prvi uime dvanaestorice ispovijeda vjeru u Isusa Krista; a zatim i o Pavlu – koji je, nakon mističnog susreta pred Damašćanskim vratima, povjerovao tako čvrstom vjerom da ga više ništa nije moglo odvratiti od Isusa Krista.

„Petar i Pavao su za Neronova progona u Rimu zajedničkim svjedočanstvom svjedočili i mučeničkom smrću umrli. Zato u jednom svetkovanju slavimo njihov blagdan. Njihova nas vjera nadahnjuje da i sami postanemo u vjeri čvrsti, spremni na posvemašnje svjedočanstvo za Isusa. Kako su oni u propovijedanju i svjedočenju bili plodni da su im se mnogi pridružili, tako bismo i mi morali autentično i vjerodostojno naviještati Krista – da bi suvremeni kršćanski naraštaji, koji su se u velikoj mjeri već udaljili od samog izvora evanđelja, ponovno upoznali Isusa kakav uistinu on jest – raspet i uskrsli za sve nas, dobar Spasitelj svakog čovjeka! Takvog bi Krista suvremene generacije morale moći prepoznati po našem propovijedanju i preko našeg svjedočenja“, naglasio je srijemski biskup koadjutor.

Na kraju svoje homilije je poručio: „Potrebna nam je postojanost u vjeri Petra i Pavla u svim protivštinama. Petar, kao apostolski prvak, sokoleći i opominjući Crkvu. Pavao, naučavajući je da u vrijeme progona ima u sebi snagu Kristovu, da vjernici sve mogu u onom koji ih krijepi, da u Kristu; i kad umiru, nadmoćno pobjeđuju – zajedno su postali uzor stadu, vođe i svjetionik za sva vremena.”

Gajite povezanost sa srijemskom Crkvom, molite za biskupe i svećenike

Nakon popričesne molitve, župnik Bernatović zahvalio je mons. Svalini što je pristao predvoditi ovo misno slavlje te mu čestitao povodom biskupskog imenovanja i biskupskog ređenja, rekavši: „Čestitamo vam, uz molitvu – da svoju službu Bogu obavljate što bolje i na dobrobit Srijemske Crkve. Da će to tako i biti vidi se po okupljanju bližih suradnika, među kojima je i sin naše župe, vaš kancelar, vlč. Tomislav Lasić kojega također pozdravljam i čestitam mu.“ Mons. Bernatović zahvalio je na prisutnosti i svim biskupima i svećenicima, a mons. Svalini je zatim, uime konkatedralne župne zajednice, uručen i prigodan dar –  biskupski prsni križ.

Završavajući misno slavlje mons. Svalina izrazio je zahvalnost na primljenim darovima kao i na molitvama za Srijemsku biskupiju. Posebno je pozdravio vjernike koji su rodom iz Srijema, a žive u Osijeku i okolici, te ih zamolio da i dalje gaje povezanost sa srijemskom Crkvom te mole za biskupe i svećenike koji djeluju u Srijemu. Svim biskupima, svećenicima i vjernicima zahvalio je na svemu dobru što čine, prvenstveno za svoje župne zajednice, svoj grad, a onda i za sva dobročinstva prema Srijemskoj biskupiji.

Martina Kuveždanin

Izvor: djos.hr

NIKINCI (TU) – Svečanim euharistijskim slavljem, u nedelju 26. lipnja 2022., u 11.00 sati u Župi Sveti Antun Padovanski u Nikincima podijeljen je Sakramenat svete Potvrde. Svečamo euharistijsko slavlje je predvodio srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović uz suslavljenje domaćeg župnika vlč. Ivice Živkovića.

Sakramentu svete Potvrde je pristupilo je 17 kanditata – 11 kandidata iz Platičeva, 4 iz Nikinaca i 2 iz Hrtkovaca.

Na koncu euharistijskoga slavlja vlč. Ivica Živković se zahvalio biskupu Đuri Gašparoviću na dolasku u župu Nikinci i podijeli Sakramenta svete Potvrde. Također je čestitao krizmanicima na primanju Sakramenta svete Potvrde. Euharistijsko slavlje se završilo u župnom dvorištu druženjem i prijateljskim stolom.

Andrija Dort

SOT (TU) – Dar Caritasa iz Ivankova

Sotska dvorana „Kata“, namijenjena održavanju duhovnih i kulturnih događaja, zbog neadekvatnog namještaja, nije bila funkcionalna u dovoljnoj mjeri. Međutim, Caritas župe sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova donirao je župi Sot stolice za župnu dvoranu. Stolce su u skladište Caritasa dopremljene iz jedne škole u Njemačkoj, a dobrotom ravnatelja Milana Stjepanovića dodijeljene su Sotu.

Župnik vlč. Nikica Bošnjaković je u nekoliko tura dovezao u Sot 157 stolica. A uz svake dvije stolice ide i po jedan stol. Zadnja tura u dvoranu je stigla u subotu, 18. lipnja 2022.

Župnik ovu iznenadnu donaciju pripisuje zagovoru Blažene Djevice Marije: Ove su stolice dar naše Gospe Lurdske, kojoj smo se utjecali sve vrijeme izgradnje dvorane, a ona svojim zagovorom i dalje pomaže da se dvorana uredi i opremi.

Prije primitka donacije korištene su klupe, od kojih su neke bile župno, a neke vlasništvo Mjesne zajednice Sot. Zbog nedovoljnog broja i neudobnosti, bile su neadekvatne, osobito prilikom održavanja duhovnih obnova. Stoga su nove stolice donacija od izuzetne vrijednosti, kojom će potencijal dvorane konačno biti u potpunosti iskorišten.

Ana Hodak

ŠID (TU) – Šiđani su svoj crkveni god proslavili u petak, 24. lipnja 2022.

Svečano miso slavlje u 11 sati predvodio je preč. Berislav Petrović, župnik u Novom Slankamenu. U koncelebraciji su bili: vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku, vlč. Zdravko Čabrajac, župnik u Golubincima, o. Mihajlo Režak, grkokatolički župnik u Šidu, te župnik domaćin vlč. Nikica Bošnjaković. Prije početka slavlja svećenici i vjernici su izmolili Litanije Presvetom Srcu Isusovom, koje je predvodio preč. Petrović.

Župnik domaćin je na početku pozdravio predslavitelja, spomenuvši da je on bio župnik u Šidu u vrijeme ratnih zbivanja devedesetih, te s vjernicima proživio najteže dane. Zahvalio mu se što je prihvatio poziv i došao na proslavu crkvenoga goda, a vjernici su mu uručili cvijeće i darove.

Srce Isusovo je izvor sakramenata

Evanđelje je navijestio vlč. Ivica Zrno, a potom je preč. Berislav u homiliji govorio o Presvetom Srcu Isusovom kao izvoru snage i sakramenata, te kazao:

U ovo vrijeme, kad se zbog raznih izvanjskih strahova i nutarnjih depresija uvlačimo u sebe i zatvaramo u svoje kuće, potrebno je otvoriti oči za potpuno novu poruku koja izvire iz Isusovoga probodenog Srca. A ovo je glavan poruka: Isusovo probodeno Srce je postalo znak života , a ne smrti, znak snažnog Izvora koji uvijek ljubavlju i milosrđem ispunja svakoga koji s povjerenjem dolazi k njemu da se napije. A razlog je u ovome: probodeno Isusovo Srce je za Crkvu postao izvor sakramenata, na poseban način krštenja, ispovijedi i euharistije, svete pričesti. To su, dakle, sakramenti očišćenja od grijeha i sakrament duhovne hrane i zaštite duše od zala ovoga svijeta, kazao je preč. Petrović.

U nastavku je govorio od događajima Isusovog razapinjanja koji završavaju probadanjem Presvetog Srca Isusovog, povezujući ga s proročkim navještajima i događajima iz Staroga zavjeta s probadanjem Kristova boka iz kojega teče krv i voda na spasenje čovječanstva.

U Krivi Kristovo je snaga

U nastavku je kazao: Na ovaj blagdan povjerujmo i shvatimo da je otvoreno Srce Isusovo škola duhovnog života. Ono nam govori da i sami trebamo biti otvoreni, kao Isus. To znači da se ne trebamo toliko bojati probadanja vlastitog srca. Često u teškim situacijama reagiramo kao jež, koji se smota u klupko i okruži svojim bodljama, za obranu od drugih koji nam nanose neku neugodnost. Kao kršćani, koji su dužni uvijek ljubiti , trebamo se naučiti prihvaćati svaku bol otvorenog srca…Tko smjelo uđe u to iskustvo, doživjet će da ga Isus prožima svojim duhom i da kasnije dobije i ozdravljenje. Doživjet će novu snagu. Često u životu trpimo zato šte se ne osjećamo dovoljno ljubljeno. Ali, odgovor je ovaj: otvori svoje srce i ljubi prvi, pa ćeš i ti biti ljubljen. Tko god pokušava živjeti vlastitom snagom, neće moći izdržati. Da bismo mogli živjeti otvorenim srcem u ovom svijetu, to možemo samo Isusovom snagom. Samo ako Krv Kristova teče kroz naše otvoreno srce, možemo izdržati kušnje našeg života. Ako se ponekad osjetimo iscrpljeni, ili istrošeni, to je znak da smo vlastitom snagom nastojali ići kroz ovaj svijet. Isus bolje od nas samih zna što je nama potrebno, zato nam poručuje: 'Tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život poradi mene, taj će ga spasiti.' Zatim i ovo govori: 'tko hoće biti moj učenik, neka se odrekne samoga sebe , neka uzme svoj križ i neka me slijedi.'  Tako Isus želi ući u naše rane iz kojih često izvire razočaranje i malodušnost, a ponekad i osuda. Iako nismo svjesni da time ranjavamo Isusovo srce, molimo ga ne gleda na našu sljepoću. Zovimo ga da dođe i progovori najskrovitijim dubinama našeg srca , te nas povede pred Oca Nebeskog tako da budemo u stanju susresti se sa samim sobom i doživjeti obraćenje Živjeti sjedinjeni s Isusovim Srcem, kroz koje protječe Krv Kristova, to je naše životno poslanje. Poruka Isusovog otvorenog boka, to je životna škola ljubavi i jedinstva, zaključio je preč. Petrović.

Molitvu vjernika su pročitali članovi Hrvatskog kulturnog društva „Šid“, koje proslavom crkvenoga goda, proslavlja i godišnjicu svoga osnutka.

Nakon misnog slavlja vjernici su ostali na druženju u dvorištu crkve uz posluženje koje su pripremili domaćini.

Ana Hodak

NOVI SAD (TU) – U četvrtak, 23. 6. 2022., Predsjednik Pokrajinske vlade Igor Mirović razgovarao je s novoimenovanim srijemskim biskupom Fabijanom Svalinom o nastavku suradnje na projektima očuvanja vjerske baštine u Vojvodini.

Mirović je naveo da se u prethodnom periodu radilo na konkretnim projektima, poput rekonstrukcije Crkve Svetog Jurja u Petrovaradinu i župnog ureda u Srijemskim Karlovcima.

Na temeljima suživota i zajedništva moramo graditi odnose među ljudima različitih nacija i vjera u Vojvodini jer je to najjači temelj za budućnost naše zemlje, rekao je predsednik.

Na sastanku je bilo riječi i o budućim projektima očuvanja crkvene i kulturne baštine u Srijemu.

Msgr. Fabijan Svalina je zahvalio predsjedniku Miroviću na konkretnoj podršci i istaknuo da je važno zajednički voditi brigu o vjerskom nasleđu

Izvor: www.vojvodina.gov.rs