ĐAKOVO (TU) – U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, u subotu, 28. svibnja 2022. godine, četiri sestre položile su Doživotne zavjete: s. Elizabeta Koščak (Župa Uznesenja BDM – Močile, Koprivnica), s. Kristina Lovreković (Župa Duha  Svetoga, Požega), s. Rita Ljevar (Župa sv. Katarine Al., Gaj) i s. Josipa Pavla Jakić (Župa sv. Nikole, biskupa, Sikirevci – Jaruge). Svoje doživotno predanje izrekle su za vrijeme svečanoga euharistijskog slavlja u 10 sati koje je, uz desetak svećenika, predvodio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor.

Biskup Svalina svoju propovijed utemeljio je na evanđelju u kojem se nalazi odabrano geslo zavjetovanica: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ (Iv 21, 15): „Evanđeoski odlomak, koji smo netom čuli, i izmjena riječi između Isusa i Petra, jedan je od najfascinantnijih razgovora Boga i čovjeka. Trima pitanjima Isus će Petra vratiti u noć zataje i dati mu priliku da iskustvo one strašne noći prijeđe, ,,proživi” još jednom, ali ovaj put s mogućnošću drugačijega ishoda. Isus mu se obraća unutar zajednice učenika. Gospodin ne želi da Petrova zataja bude zadnja riječ. Želi da ga Petar upozna u novoj dimenziji, u novoj snazi ljubavi. Zato mu ne spominje ni nevjeru, ni grijeh i oproštenje – nijednoga čovjeka, pa ni ovoga koji ga se javno odrekao, on ne poistovjećuje s njegovim grijesima, s njegovim noćima neuspješna ribolova. On u čovjeku gleda prije svega njegovo srce. Sada želi oživjeti Petrovu smalaksalost. Što bi bila svetost bez srca, bez ljubavi za Boga?“

Nakon tumačenja prvoga pitanja koje je Isus postavio Petru, biskup Svalina je nastavio: „…ljubiš li me? Kakav moment – Bog pita čovjeka da li ga ljubi! Nakon što je u muci trnja, bičeva, sramoti pljuvački i ćuški, bolima i smrti na križu Isus očitovao Boga kao ljubav, sada može bez stida uputiti ovo temeljno pitanje. Jer, ljubav želi biti ljubljena! Isus je Petra pitao: ljubiš li me onom ljubavlju kojom Bog ljubi svijet u toj mjeri da je dao svog Jedinorođenca za nj (3, 16)? Petra pita o najvećoj, maksimalnoj ljubavi. Onoj kojom nas Isus ljubi (13, 1) i kojom nas ljubi Otac (15, 9). To je ona ljubav za koju je Isus, nakon što je oprao noge učenicima, zapovjedio da ju imamo jedni prema drugima (13, 34; 15, 12-17). To je ljubav koja ide sve do predanja samog sebe, svojega života za drugoga (15,13). Petar, nakon što je vidio strahotu križa, sada može naslutiti kakva je to ljubav. Petre, imaš li takve ljubavi za mene?“

Nakon Petrovih krhkih odgovora na vidjelo su došla Božja svojstva, kao što je protumačio propovjednik: „Ovdje vidimo dubine Božje u kojima se pokazuje da su njegove mudrost i ljubav zapravo jedno: Bog, koji zaista ima ljubav i to savršenu, može se nje odreći. Njegova ljubav, zbog onog kojega ljubi, zbog čovjeka, odustaje od svoje formalne savršenosti. Time potvrđuje da ljubi beskonačno – da ljubav upravo onda kad se zbog ljubljenoga odriče svega, pa i svoje savršenosti, zapravo očituje beskonačnost, lice – stvarne savršenosti. Govoreći o susretu s Bogom, taj susret s Bogom zahvaća čovjeka u cjelini: pozvani smo živjeti potpuno predanje samih sebe, uma i volje, duha i srca, čvrstinu i slatkoću pristanka. Vjera je otajstvo susreta između Oca i Sina. Taj susret potiče Duh Sveti u srcu čovjeka koji prihvaća Riječ i dopušta biti suobličen Kristu.“

Na koncu propovijedi Biskup se obratio zavjetovanicama i svima prisutnima: „Drage sestre: Elizabeta, Kristina, Rita i Josipa Pavla, čestitam vam što ste i vi, svaka ponaosob, svojim dosadašnjim životom, u dijalogu s Isusom, izrazile spremnost ponuditi svoj životni odgovor na Isusov upit: Ljubiš li me? Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim… Ne plaši vas Isusov ponovljeni upit, nego želite svojom mladošću i životom dati novi zamah. Bog, kojemu danas posvećujete svoj život, Bog je Isusa Krista, Bog mučenika, mistika i svih onih koji se posvećuju službi drugima. On je Bog kojega se može susresti u vjerodostojnim svjedocima njegove ljubavi. Svaki dan idite za Kristom. Hodajte za njim, a kad jasno ne vidite kamo i kako dalje, kleknite! U našem hodu za Kristom danas više služe koljena, nego stopala. Tražite ga u molitvi i u ljepoti, bjelini i jasnoći hostije u Presvetom sakramentu, tom kruhu života i čudesnom znaku trajne njegove nazočnosti među nama. U molitvi i klanjanju razabirite, otkrivajte i produbljujte svoj odnos na Isusov trajni upit: Ljubiš li me? Voliš li me? U euharistiji hranite se kruhom živim za snagu svjedočenja i da u svijetu, po evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, možete biti znak njegove milosrdne ljubavi prema svima, a na poseban način prema malenima, potrebitima. Ne umarajte se u svjedočenju zajedništva, siromaštva i odricanja od sebe. Neka sve nas na tom putu prati zagovor Blažene Djevice Marije, one, koja je svoj život u potpunosti predala Bogu i koju je Bog uzvisio uznesenjem u nebesku slavu.“

Tijek misnoga slavlja i obreda zavjetovanja tumačio je vlč. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve, a zbor sestara i kandidatica, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, uljepšao je slavlje svojim pjevanjem. Nakon zahvalne pjesme Tebe Boga hvalimo i završnoga blagoslova radosno je odjeknula himna Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet, kojom je nazočna zajednica sestara izrekla svoju hvalu Bogu za dar doživotnoga predanja svojih članica. Zajedništvo i radosno slavlje nastavilo se na Ljetnoj terasi Centra Amadea.

Dan prije, u predvečerje posljednjega dana duhovnih vježbi, s. Marija Sonja Kaurin (Župa BDM Gospe Lurdske – Zvijerci, Bjelovar) obnovila je svoje zavjete do šeste obljetnice, za vrijeme svečane sv. mise koju je predvodio fra Marko Pustišek, OFM, voditelj duhovnih vježbi. U Jarugama, rodnom mjestu s. Josipe Pavle, župnik Stjepan Šumanovac predvodio je trodnevnicu za doživotne zavjete, moleći zajedno s pukom za s. Josipu Pavlu. U trećem danu devetnice sudjelovale su i sestre iz Đakova i Laxemburga, kod kojih boravi s. Josipa Pavla tijekom svojega studija u Beču.

s. Nada Martinković

Izvor: djos.hr

ZAGREB (IKA) – U zgradi Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru u srijedu 25. svibnja održana je primopredaja službe ravnatelja Hrvatskoga Caritasa. Nakon dvanaest godina na toj dužnosti srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina službu ravnatelja predao je svojem nasljedniku fra Tomislavu Glavniku.

Primopredaja je održana u nazočnosti predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa Bože Radoša, člana Biskupske komisije za Hrvatski Caritas vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj Jure Bogdana te generalnog tajnika HBK preč. Krunoslava Novaka.

Mons. Svalina je istaknuo da je u vremenu koje je iza njega bilo puno posla. „Bile su velike krize i katastrofe koje su pogodile Hrvatsku i okolne zemlje. Na mnoge priče sam ponosan, jer smo odradili vrijedan i dragocjen posao“, istaknuo je. Zahvalio je svim djelatnicima, bivšim i sadašnjim, jer su upravo oni zaslužni za mnoga učinjena dobra. „Da nije bilo njih, njihove djelatnosti i zauzete ljubavi, mnogo toga ne bi bilo kvalitetno i vrhunski obavljeno“, poručio je. Zahvalio je i svim dobrim ljudima koji su prepoznali potrebe i podupirali djelovanje Hrvatskog Caritasa. Svom nasljedniku fra Tomislavu poželio je da ima i gaji povjerenje u dobre ljude.

„Uvijek je bilo dobrih ljudi i samo treba znati kanalizirati njihovu dobru volju i pomoć na dobrobit naših ljudi koji su u potrebi, a potrebe su različite“, naglasio je biskup Svalina. Izdvojio je i nedavno potpisivanje Ugovora o Hrvatskom Caritasu s Vladom Republike Hrvatske. „Hvala Vladi Republike Hrvatske što je prepoznala potrebu za ovakvim ugovorom koji omogućuje normalnije funkcioniranje jedne središnje ustanove HBK, a to je Caritas. Nadam se da će daljnjim ustrojem i procesima koji predviđa ovaj ugovor uznapredovati i djelatnost Caritasa u smislu potreba onih zbog kojih oni postoje“, poručio je mons. Svalina.

Novi ravnatelj fra Tomislav Glavnik iznio je planove s obzirom na novi pravni status koji ima Hrvatski Caritas. „Ono što je bitno u Crkvi je kontinuitet, pa ćemo tako i nastaviti. Zauzeto i transparentno djelovati za sve potrebne, ali i moći odgovoriti i na trenutne situacije koje će nam se dogoditi, mogućim prognaničkim i drugim krizama, ili pak nedaćama u našoj domovini“, istaknuo je.

Novi ravnatelj je naglasio da ugovor koji su potpisali Vlada RH i Hrvatski Caritas daje okvir koji će olakšati djelovanje Hrvatskom Caritasu, jer se napokon dogodilo prepoznavanje ustanove koja djeluje dugi niz godina. „Caritas je srce Crkve, prepoznatljiva osobna iskaznica Crkve. I u tom poslanju – biti za čovjeka – bit ćemo i mi, rekao je. Osvrćući se na aktualne akcije rekao je da će Hrvatski Caritas i dalje slati pomoć Ukrajini. „Solidarni smo s narodom koji trpi, tako da se pomoć nastavlja i priprema, s molitvom da Bog da da rat prestane”, naglasio je fra Tomislav.

Komentirajući siromaštvo u Hrvatskoj i činjenicu da je sve više onih koji su potrebni Caritasove pomoći, fra Tomislav je naglasio da je to ozbiljna tema o kojoj treba razmišljati. „Hrvatski Caritas kao središnja ustanova koordinira suradnju s ostalim Caritasima u RH. Kao novi ravnatelj želio bih obići sve nad/biskupijske Caritase i vidjeti kako Crkva aktualno i žurno može odgovoriti na potrebe koje su trenutne, osobito sve očitije siromaštvo“, poručio je.

Na kraju primopredaje službe, novi ravnatelj Hrvatskoga Caritasa svojem je prethodniku mons. Svalini darovao sliku u znak zahvale za vjerno služenje Crkvi proteklih dvanaest godina te poželio Božji blagoslov kao sadašnjem srijemskom biskupu koadjutoru.

Simbolika dara je snažna, a radi se o djelu akademskog slikara Tihomira Lončara koje prikazuje kamenu crkvu, istaknuo je fra Tomislav. Izborom ovoga motiva ravnatelj Glavnik je mons. Svalini zahvalio što je unosio „boju nade u ljudsku patnju pokušavajući ublažiti raznovrsne nevolje, djelujući iz krila Crkve, one koja je sagrađena na stijeni, Isusu Kristu, i koja čvrsto stoji dok je pri dnu oplakuje more, simbol nesigurnosti ljudskog života“.

Izvor: ika.hkm.hr

ZEMUN (TU) – U utorak, 24. svibnja 2022., vjernici župe Zemun proslavili su svoju nebesku zaštitnicu, Mariju Pomoćnicu kršćana, koju časte i kao Zemunsku Gospu. Na taj dan se skupljaju vjernici Zemuna kao i oni iz drugih župa da bi iskazali čast nebeskoj Majci Mariji, te uvijek i iznova stavili sebe i svoje obitelji pod zaštitu Zemunske Gospe. Štovanje Marijino je ovdje uvijek bilo snažno, a posebno od ponovne ustanove župa 1721. Tada su franjevci kapucini donijeli Marijinu sliku i počeli je štovati kao Zemunsku Gospu. Ona je ovdje vjernicima ulivala nadu u bolje sutra. Ljudi koji su vezani za svoju Crkvu vezani su i za Zemunsku Gospu, te uvijek nastoje da njihova vjera bude pomognuta Marijinom pomoći. Stoga i nastoje štovanje Marije prenijeti na druge generacije sve do danas. O proslavi Zemunske Gospe svake se godine okupi veći broj vjernika, sa svojom vjerničkom nakanom i potrebom.

Ovogodišnja proslava Zemunske Gospe započela je trodnevnicom koju je vodio župnik preč. Jozo Duspara. Sa radošću se može istaknuti kako se i kroz dane trodnevnice okupljao veći broj vjernika i štovatelja Zemunske Gospe.

Na sam dan proslave, svećenici Zemunskog dekanata, su imali svoje redovito mjesečno klanjanje s vjernicima. Euharistijsko klanjanje je započelo sat vremena prije euharistijskog slavlja, a na koncu je okupljenim vjernicima podjeljen svečani blagoslov sa Presvetim Oltarskim Sakramentom. Euharistijsko klanjanje je animirao preč. Berislav Petrović, biskupijski povjerenik za trajnu duhovnu formaciju svećenika.

Euharistijsko slavlje je predslavio msgr. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor, u zajedništvu sa svećenicima zemunskog dekanata.

U prigodnoj homiliji je dojmljivo govorio o Mariji pomoćnici kršćana.

Mariju Pomoćnicu slavimo mi nemoćni, Bezgrešnu mi grešni, Majku mi djeca sinovi i kćeri. Naš život je ograničen, grješan i smrtan. Teško se nositi s izazovima i poteškoćama čak i onim normalnim, svakodnevnim. Oduvijek je nama stvorenjima  trebala Stvoriteljeva pomoć. Utjecali smo se Majci Mariji, Gospodinu i svecima i molili ih za pomoć

Majka Marija je majka Gospodinova, Majka Crkve i naša majka. Po njoj se Riječ Božija utjelovila, Gospodin je postao čovjekom, a mi smo po Gospodinu postali braća i sestre. Gospodin je s nama htio podijeliti sve što ima. Darovao nam je sebe i Majku Mariju za našu majku.

Često molimo za svoje zdravlje i zdravlje svoje obitelji, ali sužava se naš život u uske granice bez duhovne dimenzije, bez vjere. Marija nas želi učvrstiti u vjeri, želi proširiti naš horizont da ne gledamo samo sebe nego i bližnje.

Biskup Svalina je dalje govorio dvostrukom osjećaju  u kojem ju osjećamo kako se Marija ističe u svojoj uzvišenosti u usporedbi s drugim stvorenjima, kako vrhunski  sudjeluje na božanstvu svoga Sina. No isto tako nas kršćanski osjećaj podsjeća  kako je Krist Isus nemjerljivo uzvišen i ima prednost koju apsolutno nemožemo i nesmijemo umanjiti niti zasjeniti nikojim stvorenjem, pa ni Marijinim.

Osjećamo i ističemo ono što je zajedničko između Marije i Krista Gospodina: Ako je Krist Bog Marija je „Božanska“, ako je Krist svet Marija je i to samo ona bezgrješna i puna milosti; ako je Krist Otkupitelj Marija je prva družica Otkupljenja; ako je Krist posrednik  Marija je suposrednica. Ako je Krist Uskrsli, Marija je na nebo uznesena. Zato joj naš narod u našoj staroj marijanskoj pjesmi pjeva:

Sva nebesa puna stoje

Veličanstva slave tvoje

Prva jesi poslije Boga

i najveća od svakoga

Ali isto tako osjećamo Mariju kao pravog člana Crkve. Doživljavamo: Marija je stvorenje kao i mi. Njezina milost je iste vrste kao i naša iako u višem stupnju. Njezino tijelesno uskrsnuće razlikuje se od našeg samo po tome što se dogodilo ranije na tajanstven način; ako je ona na uzvišen način bila „družica Otkupljenja“ i mi na određen način, možemo surađivati na Kristovom otkupiteljskom djelu.

Marija je dakle visoko postavljena uz Krista, pred nama grešnicima, ali isto tako duboko smještena, uz nas u Crkvi, pred Kristom, jedinim Gospodinom i jedinim Spasiteljem.

Nadalje je biskup Svalina govorio o Mariji koja je sva u Kristu i sva u Crkvi.

Marija je temeljno uvjetovana Kristom, sva je u Kristu, jer su sva njezina veličina i sve njezine povlastice dar. U Mariji je sve milost. Ona je „puna milosti“, tj. pomilovana, miljenica, remek dijelo Božije moći dragovoljnje ljubavi.

Marija, baš zato što je najbliža Kristu, ostaje i najbliže Crkvi, sva je u Crkvi, to jest u nama. Uzvišenija je od svih drugih članova, ali je uvijek dio tijela Crkve.

Liturgijsko slavlje završeno zahvalom župnika preč. Joze Duspare koji se zahvalio biskupu kao i prisutnim svećenicima. Također je osobito zahvalio pjevačima na lijepom pjevanju. Kako je istaknuo u svakom trenutku pjesme osjetila se slavljenička radost.

Zahvalio je, također, svim darovateljima i volonterima koji su na bilo koji način pomogli organizaciju svečanosti. Ta se pomoć, na osobit način, očitovala kroz kićenje i uređenje crkve. To je dar jedne od župljanki koja je time željela darovati i počastiti župu i Zemunsku Gospu.

Svečanost je završena druženjem vjernika u dvorištu Crkve.

Tekst: Petar Dujić/Ivica Zrno

Fotografije: Petar Dujić

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U četvrtak, 19. svibnja 2022., u Srijemskoj Mitrovici, završena je mobilnost, koja je započela prije točno sedam dana. Ova aktivnost je dio europskog projekta Erasmus+ koji srijemskomitrovački župski Caritas „Sveta Anastazija“ provodi sa partnerima iz Poljske, Italije, Hrvatske i Ukrajine. Predstavnici iz svih zemalja partnera i ovaj su puta uzeli učešće u mobilnosti. Osobita radost bila je prisustnost dvije učesnice iz mesta Rivne, iz Ukrajine.

Vodeći partner Nadbiskupijski Caritas Pšemišl (Caritas Archidiacezji Przemyskiej) iz Poljske, u zajedništvu sa srijemskomitrovačkim župskim Caritasom, već dvije godine provodi dva projekta posvećenih osobama sa mentalnim smetanjama i starijim osobama, a od 1. ožujka ove godine započeo je provedbu novog projekta posvećenog problemu migracija. 20 osoba se tijekom sedam dana upoznavalo se sa bogatom kulturno–povijesnom baštinom Srijema i okolice, te sa specifičnostima klime, geografskog položaja, vjerske baštine i gastronomije.

Tema ove mobilnosti bila je razmjena dobrih iskustava području edukacije odraslih osoba, kao i projekata socijalne inkluzije. Kroz ovaj susret, gostima je predstavljen rad licenciranih osoba koje pružaju usluge Dnevnog boravaka u okviru Caritasa Srbije (Šabac, Bogatić, Srijemska Mitrovica), kao i ostale specifičnosti rada i realizacija pojedinih projektnih.

Kroz svo vrijeme trajanja mobilnosti, učesnici iz partnerskih zemalja imali su priliku upoznati se s raznolikostima kulture i stila života u Srijemskoj Mitrovici. Upoznavajući se sa vjerskim životom i praksom domaćina, susdjelovali su na nedjeljnom euharistijskom slavlju, a pred sam povratak svojim kućama bili su gosti župe Sveti Dimitrije, đakon i mučenik. U zajdništvu s domaćim vjernicima molili su krunicu, sudjelovali na svibanjskoj pobožnosti i euharistijskom slavlju. Predslavitelj, vlč. Ivica Zrno je na koncu euharistijskog slavlja pozvao sve putnike pred oltar kako bi im udijelio poseban blagoslov za sretan povratak svojim kućama i obiteljima. Riječima blagoslova izrečena je i posebna molitva za mir u Ukrajini i cijelom svijetu.

Prije polaska, u znak zahvalnosti, gosti su domaćinima zapjevali zahvalnu pjesmu na poljskom jeziku.

Promatrajući ovakve susrete i projekte, može se izvući zaključak kako su oni u konačnici međuregionalni projekti, ali i pravo blago kod približavanja i upoznavanje sličnosti i razlika na kulturnoj, nacionalnoj i vjerskoj razini.

Tekst: Kristina Dragišić/Ivica Zrno

Fotografije: Kristina Dragišić

BEOGRAD (TU) – U organizaciji Kolping društva Srbije I BELhospica iz Beograda,  u Beogradu je 10. svibnja 2022. održana Konferencija o stanju i pespektivama palijativnog zbrinjavanja u Srbiji.

Među učesnicima i govornicima bili su dr. Tomi Kovačević, specijalist za palijativnu medicinu iz Instituta za plućne bolesti Vojvodine, Melinda Tomić ispred Kolping društva Srbije, Živorad Gajić ispred Udruženja stručnih radnika Srbije, Načelnica Gradske uprave za socijalnu i dečju zaštitu grada Novog Sada Lidija Tomaš, te Pokrajinski zaštitnik građana prof. dr. Zoran Pavlović.

O iskustvima razvoja ovog vida skrbi za teško oboljele građane iz sfere aktivnog djelovanja izlagali su: suradnici BELhospisa Miodrag Bogićević i Vera Madžgalj, predstavnik Mađarskog saveza udruženja za hospicij i palijativno zbrinjavanje iz Mađarske Lukas Mikloš i predstavnici CARITAS–a iz Šapca i Sremske Mitrovice, Miroljub Nikolić i Kristina Dragišić.

U višegodišnjoj praksi razvoja palijativne skrbi u Republici Srbiji postignuta su dragocjena iskustva, ali se, unatoč tome, stanje ne može ocjeniti kao zadovoljavajuće, jer ovaj vid skrbi teško oboljelih nije jednako dostupan svim građanima Republike Srbije, a tome treba težiti. Također, zakoni Republike Srbije se ne bave posebno ovom tematikom. Uz to i nacionalna strategija palijativne skrbi nije obnovljena, nakon isteka primjene 2015. godine. Ovi navedeni kao i brojni drugi zaključci sa Konferencije dostavit će se nadležnim organima i institucijama sa svrhom unapređenja stanja na području palijativne skrbi.

Kristina Dragišić

SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) – Susret je održan u subotu, 21. svibnja, u župi Presvetoga Trojstva u Srijemskim Karlovcima, u Kapeli Mir, pod geslom: Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem (Iv 14, 27)

Mladi su se, predvođen svojim župnicima, počeli okupljati u prijepodnevnim satima, te su već po dolasku imali mogućnost svete ispovijedi. Službeni dio susreta započeo je svetom misom u 11 sati, na početku koje su svi zajedno izmolili molitvu Mladih za mlade. Slavlje je predvodio srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina u koncelebraciji sa srijemskim biskupom mons. Đurom Gašparovićem, te župnicima koji su dopratili mlade iz svojih župa. Biskupijski povjerenik za pastoral mladih vlč. Dušan Milekić je na samom početku slavlja pozdravio okupljene, te izrazio radost što su došli u velikom broju. Mlade je pozdravio i biskup koadjutor mons. Svalina, te poručio mladima da su oni budućnost Srijemske biskupije.

Nije lako biti Kristov

Povjerenik je u homiliji poseban naglasak stavio na Isusove riječi iz pročitanog Evanđelja da će svijet mrziti njegove učenike, te kazao: „Nadam se da ste vjernici, jer ako želiš biti Kristov, ovo će se ostvariti, svijet će nas mrziti. Zašto je za ovaj svijet tako mrsko biti Kristov? Nadam se da ćemo se ipak odlučiti postati njegovima. Ovaj svijet ne voli istinu. Znamo kako je teško govoriti istinu… Možete li u susretu sa svojim prijateljima javno reći: 'Ja vjerujem u Boga?' Ili se bojimo da će kazati: 'Ti si budala. Tko danas vjeruje u nekog tamo Boga koji je sve stvorio? Da meni netko kaže kako ću da živim i što mi je zabranjeno.' Nažalost ne znaju tko je Bog. Danas te svijet neće htjeti prihvatiti ako vjeruješ u Boga. Ako ćeš htjeti biti častan, neće te voljeti, nego će reći: 'Što se praviš važan? Misliš da si bolji od mene.'… Ako ste Kristovi i ako pripadate Crkvi, svijet će vas mrziti. Reći će da pripadate skupini zaluđenih, zaostalih… To prolazite svi, iako možda ne želite priznati… Želim da promislite o svemu onome što proživljavate i što je dio vaše svakodnevice. Voliš li Krista? Razumiješ li i znaš li tko je tvoj Bog? Znaš li Crkvu koja je majka svakog, ona brani svakog? Ne znači da u njoj nema grijeha, ali ona je Božja. Voliš li biti u njoj? Voliš li biti Gospodinov? Imaš li petlju da čvrsto stojiš i braniš Kristovu riječ?... Čuvajmo Kristovu riječ. Promišljate o ovome što ste čuli, ne kao o nečem negativnom, nego: 'Da, to je moja svakodnevica, ali ostajem Kristov, hoću slušati njegovu riječ, hoću da me Krist prepoznaje, ne da me svijet ljubi'“ poručio je mladima vlč. Milekić.

Na kraju misnoga slavlja župnik domaćin vlč. Marko Loš pozdravio je okupljene te kazao nekoliko riječi o povijesti kapele u kojoj se održava susret.

Predavanje i klanjanje

Drugi dio susreta započeo je predavanjem na temu ovogodišnjega gesla. Povjerenik za mlade je geslo susreta povezao s pitanjem možemo li biti Kristovi, ako nas svijet mrzi. Kazao je kako razumije mlade što osjećaju nemir zbog odnosa svijeta prema kršćanima, te im poručio: „Kristov mir je mir dubine mog bića. Gospodin daje mir koji tebi daje puninu tvog bića. Znam tko sam, znam što jesam, i kakav trebam biti. I znam čiji sam, tek je to posebno – Božji. To znači moje biće pripada nekom gdje nema prolaznosti. I ne samo to. Kad Gospodin kaže nekome 'Dajem ti mir',  to je tako predivan mir zbog kojega se raduješ što jesi.“

Nakon predavanja uslijedilo euharistijsko klanjanje i zajednička molitva, a Presveti Oltarski Sakrament je ostao izložen i nakon službenoga dijela za osobne molitve.

Poslije duhovnog dijela susreta, ostavljeno je vrijeme za druženje. Tijekom cijelog dana na ulazu u crkvu je stajala kutija u koju su mladi mogli ubaciti papiriće s napisanim dojmovima, sugestijama, primjedbama i prijedlozima glede mjesta održavanja sljedećeg susreta.

Tekst: Ana Hodak

Fotografije: Darko Peka