I viče sjajan anđeo:

Nek' pjesme grobne svrše se,

Tugovat', plakat' prestajte:

Zatirač smrti uskrsnu!

(časoslov)

O Uskrsu 2022., Srijemska Mitrovica

Draga braćo svećenici, draga braćo i sestre!

U Evanđelju čitamo kako je preduskrsno vrijeme bilo obilježeno neizvjesnošću, nerazumijevanjem i strahom među učenicima, a kulminiralo je Kristovom mukom, smrću i pokopom. „A mi smo se nadali…“ reći će razočarani i rastuženi učenici. Toliko patnje, muke, neprihvaćanja, toliko pokopanih nada, želja i planova…

I mi smo, draga braćo i sestre, u ovom razdoblju mogli doživjeti ili doživljavamo gotovo identične osjećaje. Još potpuno ne oporavljeni od straha pred pandemijom, pogođeni gubitcima, osobnom patnjom, a onda i neizvjesnošću političke situacije na svjetskoj i europskoj sceni, kao ljudi ovoga trenutka ne možemo ostati ravnodušni na toliku  patnju i strah oko nas, ali i u nama. Ponekad se čini tako teško vidjeti svjetlo u tami koja nas okružuje.

No zato, baš u ovome trenutku, dolazi spas! Krist je Uskrsnuo, pobijedio je smrt i zlo, i svojim svjetlom razgoni naš mrak, kida naše okove, i podiže palo čovječanstvo! Uskrsli Gospodin svakome od nas govori „Mir vama! Ne bojte se!“, „Ja sam pobijedio svijet“.

Nismo sami! Isti Gospodin, čiji Uskrs sada zajedno s Njime proživljavamo i slavimo, proživio je i prepatio naš ljudski život u potpunosti; u njegovim velikim i malim trenucima, u njegovim radostima i suzama, sivoj svakodnevici i uzvišenim događajima. Gospodin, raspet i pokopan, koji je do dna ispio čašu muke, dao je smisao svakoj patnji žrtvujući se iz ljubavi. I taj isti Gospodin nazočan je i sada među nama, stvarno prisutan svojim ljudskim i božanskim srcem, uskrišen i preobražen Božjom slavom.

I dok u Njegovu uskrsnuću gledamo svjetlo i doživljavamo snagu i utjehu, važno je osvijestiti si i naše kršćansko, vjerničko poslanje koje proizlazi iz susreta s Uskrslim Bogom. Umorni od vlastitih tuga, strahova i neizvjesnosti, u napasti smo htjeti zadržati samo za sebe to svjetlo i radost novoga života, poput Marije Magdalene ili Tome. No Isus nas zajedno s učenicima podsjeća: „kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas!“. Šalje nas natrag u Galileju, u našu svakodnevicu, u naše obitelji i zajednice, našoj braći i sestrama koji su možda još uvijek u beznađu, zatvoreni u tami i strahu, potrebiti ljubavi i blizine, utjehe i radosti, da im mi sada ohrabreni i preobraženi susretom s Uskrslim, budemo Njegovo svjetlom i donesemo Njegov mir i radost koje smo sami doživjeli. Jer istinski susret s Uskrslim nužno mijenja i preobražava svakog čovjeka, i čitavog čovjeka; Uskrs je obnova duha, uma i srca koju u nama čini Bog.

Draga braćo i sestre, neka ovaj Uskrs bude zaista radostan osobni susret sa živim Bogom; Uskrs svih naših nada i radosti, te Uskrs ponovnog otkrića vlastitog kršćanskog poslanja i poziva – na živu i djelotvornu ljubav prema braći i sestrama koji su u bilo kakvoj potrebi, duhovnoj ili materijalnoj. Jedino je podijeljena radost istinska radost!

Dijeleći tu radost s vama, u zajedništvu s biskupom Đurom Gašparovićem, želim Vam svima blagoslovljen Uskrs – blagdan pobjede Boga našega, Vazmenog Jaganjca! Uskrsnu Krist, Pasha naša! Aleluja!

✠ Fabijan Svalina

srijemski biskup kodjutor

PETROVARADIN (TU) – Nakon duge i teške bolesti, u Osijeku je 12. travnja 2022. preminuo glazbenik, kulturni djelatnik, zaljubljenik u povijest Petrovaradina i član Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petar Pifat. Osnovnu školu završio je u Petrovaradinu, srednju poljoprivrednu u Futogu, a diplomirao je menadžment u medijima u Novom Sadu. U istom gradu završio je i osnovnu glazbenu školu. Radio je kao urednik i voditelj kolažnog programa na hrvatskom jeziku radija na Radioteleviziji Vojvodine.

Bio je veliki poklonik i istraživač prošlosti Petrovaradina. Sudionik je više stručnih skupova o kulturi, vjeri i običajima Hrvata iz Petrovaradina. Bavio se i glazbom. Od 2012. do 2020. bio je predsjednik Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina, a više od desetljeća organizator i voditelj priredbi i kulturnih manifestacija u okvirima hrvatske i katoličke zajednice u Vojvodini. Bio je ključna osoba u procesu dobivanja u posjed hrvatske zajednice rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. Posebno je zaslužan za oživljavanje marijanskog svetišta Tekija kraj Petrovaradina, čiji je bio i rektor. Na njegovu inicijativu ustrojen je i muzej tekijskog svetišta.

Koautor je monografije Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča, nagrađene priznanjem Emerik Pavić Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Autor je knjiga Vesel’te se, kršćani: božićne popijevke i običaji u Petrovaradinu te Priče iz Gradića Petrovaradinske tvrđave (i na engleskom Tales from Gradić: Petrovaradin fortress). Bio je suradnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od njegova osnutka. Stručne radove objavljivao je u časopisima (Nova riječ i Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a) te u zbornicima. Pred kraj života utemeljio je Fondaciju „Petar Pifat – Muzej Grada Petrovaradina“ kojoj se iznimno veselio.

U dva je navrata bio Vijećnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (2015. – 2020. i od 2020. do smrti). Krasila ga je odgovornost u djelovanju, zdravo rasuđivanje, privrženost programu i vodstvu te aktivizam koji je vodio boljitku Hrvata ne samo u Petrovaradinu nego i u cijeloj Vojvodini.

Izvor: djos.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – 10. travnja 2022. godine, u srijemskoj prvostolnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici svečanim euharistijskim slavljem u 9.30 sati, proslavljena je je Nedjelja Muke Gospodnove – Cvjetnica.

Svečano euharistijsko slavlje predslavio je msgr. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski, uz suslavljenje mons. Eduarda Španovića, župnika srijemskomitrovačkog i vlč. Tomislava Lasića, kancelara Srijemske biskupije.

Slavlje je započelo spomenom Isusovog slavnog ulaska u Jeruzalem – obredom blagoslova grančica, koje se već tradicionalno blagoslovljaju u crkvenom dvorištu, nakon čega se u procesiji ulazi u crkvu. Ovaj čin je svjedočanstvo svijesti da spomenom svečanog Gospodinova ulaska u Grad Jeruzalem započinjemo Veliki i sveti Tjedan u kojem smo na osobit način pozvani na razmišljanje o Kristovoj spasenjskoj žrtvi. Nakon svečanog blagoslova grančica, te navještaja Evanđelja po Marku, nastavljeno je euharistijsko slavlje.

Kako i predviđa obred, naviještena je Muka Gospodina našega Isusa Krista. U Srijemskoj Mitrovici je već duga i neprekinuta tradicija da navještaj Muke Gospodinove bude pjevanjem. Za istaknuti je da je napjev koji se koristi prilikom pjevanja Muke, originalno glazbeno vlasništvo srijemskomitrovačke župe, te tradicionalna glazbena baština koju su skladali srijemskomitrovački orguljaši. Upravo kroz ove dane, slaveći Gospodina, oživljava se vrijedna tradicija, koja se na taj način prenosi na mlađe generacije. Ista tradicija, oživljena je i ove godine kroz solističku izvedbu članova srijemskomitrovačkog župskog zbora, a pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić.

Kroz prigodnu homiliju msgr. Fabijan Svalina je podsjetio na važnost nasljedovanja Krista, kao i na vrijednost hodanja Njegovim putem.

Svatko od nas može biti svjedokom velikoga Božjega djela i svaki pravi vjernik mora duhovno osjetiti djelo svoga Gospodina. I danas idemo s Gospodniom u Jeruzalem gdje će On ponovno podnijeti žrtvu za nas. Mi mu poput učenika danas kličemo: Hosana! On je Kralj mironosni i od Njega tražimo mir. Tražimo osobito za sve one koji su danas pogođeni ratom i posljedicama rata.

Prateći Ga ovim otajstvenim obredom, pred očima nam treba biti Njegova slavna pobjeda koju je ostvario na Kalvariji predanjem Svoga života za nas. Stoga nam u pameti treba biti i trenutak susreta s Njime na koncu ovozemaljskog života, neke su od poruka koje je okupljenima uputio msgr. Fabijan Svalina.

Večernje euharistijsko slavlje slavio je vlč. Ivica Zrno, pastoralni suradnik u srijemskomitrovačkoj župi.

Navještaj Muke Gospodina našega Isusa Krista, bio je i ove godine u organizaciji mladih župljana srijemskomitrovačke župe, koji su se i ove godine rado aktivirali u euharistijskom slavlju. Na taj su način iskazali brigu za vlastitu župu, javno posvjedočili pripadnost Kristu Spasitelju i sačuvali vrijednu tradiciju svoje župe.

Ivica Zrno

GOLUBINCI (TU) – Župa Sveti Juraj, mučenik iz Golubinaca u okviru godine proslave jubilej 250 godina uspostave župe (1771.–2021.) organizira mjesečne tribine.

Druga po redu tribina održat će se u nedjelju, 24. travnja 2022. godine s početkom u 19.00 sati.

Gošća i predavačica je gospođa Marija Krivić, iz Molitvene zajednice MIR iz Osijeka.

Mjesto održavanja tribine je Župni pastoralni centar „Ivan Pavao II.“ Đurđevska 6, Golubinci.

Ž. U. Golubinci

POŽEGA (TU) – U Biskupskom domu u Požegi, 30. ožujka održana je 54. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, na kojoj je sudjelovao đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, požeški biskup Antun Škvorčević, srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić te kancelar Požeške biskupije Robert Kupčak kao zapisničar.

Nakon molitve Trećeg časa biskup domaćin Antun Škvorčević uputio je subraći u episkopatu izraze dobrodošlice. Kazao je kako je svaki metropolijski susret biskupa jak događaj sinodalnosti, što ima posebno značenje ovogodišnje korizme za Požešku biskupiju o 25. obljetnici njezina utemeljenja u vrijeme kad se odvija i sinodsko savjetovanje u pripravi Opće biskupske sinodu u Rimu sljedeće godine. Istaknuo je kako prorok Izaija u kratkom čitanju Trećeg časa podsjeća da je naše poslanje „evanđelje života“ te nam je zajednički razmotriti kako ga naviještati i svjedočiti u sadašnjim konkretnim crkvenim i društvenim okolnostima, među kojima je i rat u Ukrajini s brojnim izbjeglicama iz te zemlje i u Hrvatskoj. Izrazio je radost što po prvi puta na jednoj metropolijskoj skupštini u Požegi sudjeluje srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina, o čijim će se pastoralnim programima razgovarati na ovom zasjedanju, kako bismo mu pružili bratsku potporu na početku njegova pastirskog služenja.

Metropolit Đuro Hranić zahvalio je biskupu Antunu na riječima dobrodošlice te mu u ime prisutnih biskupa uputio čestitku prigodom 25 godina postojanja Biskupije i njegova biskupskog ređenja. Spomenuo je kako zahvaljuje Bogu za sve što je ostvareno u Požeškoj biskupiji od njezina osnutka te naglasio važnost pastoralnih nastojanja osamostaljene Srijemske biskupije zauzetošću biskupa koadjutora Fabijana. Istaknuo je kako rat u Ukrajini, napose otajstvo ljudske patnje i stradanja predstavlja velik izazov na koji nam valja odgovoriti ponajprije molitvom, a onda i djelima ljubavi prema stradalnica, na što nas potiče vjera u uskrsnuće, ne dopuštajući da ostanemo nepomični, nego da učinimo sve što je u okviru naših mogućnosti, udružujući se u tom pogledu i na razini Metropolije.

Nakon što je pročitan i usvojen zapisnik posljednje metropolijske skupštine održane 3. prosinca 2021. u Nadbiskupskom domu u Đakovu, biskupi su razmotrili izvješće o radu Međubiskupijskog suda prvog stupnja u Đakovu za sudsku godinu 2021. Izrazili su zahvalnost njegovim djelatnicima za veliki trud koji ulažu da bi vjernicima pomogli srediti njihovo bračno stanje. Potom je biskup Svalina predstavio trenutačno stanje Srijemske biskupije, njezina nastojanja i moguće korake za budućnost, među kojima je i uređenje prostora za potrebe sjedišta Biskupije i ureda Biskupskog ordinarijata u Srijemskoj Mitrovici. Istaknuo je potrebu većeg broja svećenika kako bi se odgovorilo na pastoralne potrebe u župama, napose onima s brojnijim vjernicima, te mogli pokrenuti određeni pastoralni projekti kojima bi se potaknuo snažniji duhovni život vjernika. Razmatrana je mogućnost da se uz trojicu svećenika koje je već dala Đakovačko-osječka nadbiskupija na raspolaganje Srijemskoj biskupiji pronađe još poneki svećenik. Biskupi su se osvrnuli na brojčano stanje svećenika i u drugim biskupijama Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, naglasivši važnost oblikovanja pastoralnog koncepta koji nije oslonjen samo na klerike, nego snažnije uključenje vjernika laika, ponajprije vjeroučitelja i kateheta. Dotaknuto je i pitanje sustavnijeg i zauzetijeg pastorala duhovnih zvanja.

Razgovaralo se zatim o mogućnostima suradnje na području karitativnog djelovanja u Đakovačko-osječkoj crkvenoj pokrajini, pri čemu je naglasak stavljen na aktualno ratno stanje u Ukrajini i pitanje izbjeglica čiji se broj povećava u Hrvatskoj, koje je potrebno zbrinuti. Razmotrena je inicijativa Hrvatskog Caritasa s obzirom na ustupanje crkvenih prostora za potrebe zbrinjavanja izbjeglica. Utvrđeno je da navedeni projekt nije bio definiran u nekim konkretnim pitanjima, što je za fizičke osobe učinila nedavna Odluka Vlade RH o financiranju troškova za zbrinjavanje raseljenih osoba iz Ukrajine u pojedinačnom smještaju, i da se uskoro očekuje slična odluka Vlade i za smještaj izbjeglica u prostore pravnih osoba.

Biskupi su se upoznali s onim što je do sada u pojedinim biskupijama učinjeno s obzirom na pomoć pogođenima ratnim stradanjima u Ukrajini. Naglašeno je kako se uz humanitarnu pomoć ne smije zanemariti duhovna razina, pri čemu treba uzeti u obzir da većina izbjeglica pripada Pravoslavnoj Crkvi, a dio Grkokatoličkoj Crkvi. Zaključili su kako je pravoslavnima potrebno izići ususret tako da ih se poveže s Pravoslavnom Crkvom u Hrvatskoj na čijem se kanonskom teritoriju nalaze, te da bi Hrvatska biskupska konferencija trebala o tom dati smjernice katoličkim svećenicima i upoznati s njima mjerodavna državna tijela, kako bi se izbjegao prozelitizam s bilo koje strane. Osim toga, spomenuto je i pitanje djece i mladih iz Ukrajine koji nastavljaju svoju izobrazbu u hrvatskim školama, u kojima je među nastavnim predmetima i konfesionalni vjeronauk, o čemu treba izvijestiti roditelje poštujući njihovu potpunu slobodu s obzirom na to pitanje. U svjetlu nedavno potpisanog Ugovora o Caritasu Katoličke Crkve u Republici Hrvatskoj između Vlade RH i HBK biskupi su izrazili očekivanje da će se Hrvatski Caritas uspjeti tako organizirati da može izvršiti svoju koordinacijsku ulogu u trenutačnoj situaciji, što bi pomoglo i biskupijskim Caritasima da mogu što bolje dati svoj doprinos u izbjegličkoj krizi.

Izvor: djos.hr

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) – Križni put je održan u subotu, 26. ožujka u biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu

Geslo ovogodišnjeg Križnog puta bilo je: Bože, milostiv budi meni grešniku (Lk 18, 13) a sudjelovali su mladi iz mnogih župa Srijemske biskupije u pratnji svojih župnika. Na samom početku pozdravio ih je organizator susreta vlč. Dušna Milekić. Pobožnost je počela u 15.00 sati uvodnom molitvom u crkvi tekijskog svetišta, a potom je križ do prve postaje ponio srijemski biskup koadjutor msgr. Fabijan Svalina u zajedništvu s vlč. Dušanom Milekićem. Mladi i njihovi župnici smjenjivali su se noseći križ od postaje do postaje.

Misno slavlje predvodio je srijemski biskup koadjutor

Po završetku pobožnosti slavljena je sveta Misa koju je predvodio msgr. Fabija Svalina, a u koncelebraciji su bili svećenici Srijemske biskupije koji su dopratili svoje mlade.

Biskup Svalina je u homiliji govorio o križu i patnji te kazao: Danas ipak nećemo ostati stajati kod Isusova križa. Kroz njegovu bol pogledat ćemo bol ljudi u naše dan. Naše misli su i ovih dana s našim prijateljima koji su pritisnuti križem strašnog rata u Ukrajini. Ali i mnogi drugi oko nas i diljem svijeta idu svojim križnim putem, svaki dan, na mnogobrojnim mjestima. Pogođen je svatko, jedan više, drugi manje… Danas gledamo bol i plač svijeta kroz Isusov križ. Ako Isusovu križu dajemo posebnu ulogu među mnogim ljudskim križevima, onda je to zacijelo kada kažemo: Bog je umro na Golgoti. Osjećaj patnika, kao da je Bog umro, po Isus nije prazan i nedohvatan, nego ima svoje konkretno mjesto: Križ na kojemu je mrtav Isus, pravi čovjek i pravi Bog, rekao je biskup Svalina.

Kristov križ nam je oslonac

Biskup Svalina je u nastavku homilije govorio mladima o križu kao osloncu, te kazao: Križ Isusov, koji postavljamo na putevima i crkvenim zvonicima, koji nosimo oko vrata, križ koji stavljamo svojoj djeci na čelo i prsa povezuje patnju Isusovu s križevima današnjih ljudi. Plač je u svijetu. Ali u tome plaču postoji sidro. Bog je taj koji nam je blizu u žalosti, u boli, u svim brigama; on je naučio što znači biti čovjek. Zato stoji na križu. Ono što se ne da spriječiti, on nosi s nama. Kolikogod duboko bol mogla obilježavati neku životnu situaciju, ili čak cijeli čovjekov život, isto tako križ želi biti usidren u naš život kao oslonac. Ima situacija kada nestaju sjećanja na lijepo i kad nema perspektive za budućnost, čini se kao da postoji samo sadašnjost sa svojim bolom, a sve ostalo kao da je nestalo. Ma u takvim trenucima ipak nam ostaje posegnuti za križem kao osloncem koji pokazuje da ima i nešto drugo osim vlastite boli ili pažnje bližnjega. Ima Bog koji ostaje tu, u svoj toj boli. Tu je on, Stvoritelj, davalac života. Ako danas častimo križ, neka nas to stalno na to podsjeća. Pa ako je nekomu i dobro, neka ne zaboravi da ga unutra imamo, kada ga jednom zatrebamo. U križu nam je Bog blizu u našoj boli i trpljenju. U njegovom križu nalazimo oslonac. 'Njegove nas rane iscijeliše'“, zaključio je msgr. Fabijan Svalina.

Završetak susreta

U drugom dijelu susreta za mlade je u domu svetišta organizirano druženje, a potom je vlč. Dušan Milekić održao kratku katehezu na temu Zar je grijeh toliki problem srca? Ohrabrio je mlade da u svojim bolima pronalaze oslonac u Kristu, te ih potaknuo na redovito pristupanje Sakramentima Pomirenja i Euharistije, jer jedino Bog po njima može izliječiti rane na srcu koje grijeh ostavlja.

Organizator se na samom kraju zahvalio mladima što su se odazvali u tako velikom broju. Potaknuo ih je da ostanu međusobno u kontaktu, ali i da ostanu u kontaktu s Bogom, koji će im pomoći nositi njihov križ.

Tekst: Ana Hodak

Fotografije: Darko Peka