LAĆARAK (TU) – U subotu, 4. lipnja 2022., s početkom u 9.00 sati, učenici srijemskomitrovačkih osnovnih škola koji pohađaju predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture, pošli su na svoj godišnji izlet. Izlet je organiziran u prostorijama župe Sveta Ana, Majka Blažene Djevice Marije u Laćarku.

Organizator izleta je nastavnik Dario Španović, koji im predaje ovaj školski predmet.

Okupljanje je započelo u prostorijama župe u 9.00 sati, a susret je trajao do 15.00 sati. Djecu je na početku dočekao domaći župnik, vlč. Ivica Zrno, koji je djeci, njihovim roditeljima, te školskoj pratnji izrazio srdačnu dobrodošlicu. Nakon toga je uslijedio kratki obilazak crkve, te odlazak u župske prostorije.

Kroz ovo vrijeme djeca su imala priliku, kroz igru i kreativne radionioce, ponoviti dio školskog gradiva, te uz radosno druženje i ponovni susret obnoviti poznanstva.

Obzirom da je veliki postotak djece koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku upisan i na katolički vjeronauk u školi, kao njihova pratnja došla je i njihova vjeroučiteljica Emilija Major sa obitelji.

Velika prednost ovog izleta jest u tome što se cjelokupni susret odvijao u dvorištu župe, te je samim time olakšan nadzor djece.

Ivica Zrno

PETROVARADIN/SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U petak 3. lipnja 2022. godine sestre iz novicijatske formativne zajednice upriličile su godišnji izlet cijele zajednice. Kako je i zamišljeno, uputile su se „putem Majke Amadeje“. Posjetile su Petrovaradin, njezino rodno mjesto kao i u crkvu sv. Roka, crkvu krštenja Majke Amadeje. Zajednicu novakinja sa njihovom pratnjom dočekao je  preč. Marko Loš, domaći župnik. Nakon dočekivanja sestara i uvodnih tumačenja o crkvi i župi, uslijedilo je euharistijsko slavlje.

Sestre su zatim posjetile svetište Gospe Tekijske i još neke znamenitosti.

Na povratku, u kasnim popodnevnim satima, posjetile su zajednicu milosrdnih sestara Svetog Križa u njihovoj kući u Srijemskoj Mitrovici. Imale su priliku posjetiti prvostolnicu Srijemske biskupije, te čuti nešto više o prvostolnoj crkvi, župskoj zajednici, Gradu i ranokršćanskoj povijesti. U Srijemskoj Mitrovici zajednicu sestara je dočekao mons. Eduard Španović, te ih proveo kroz crkvu i grad tumačeći njegovo značenje i važnost njegovih povijesnih znamenitosti.

Sestre novicijatske formativne zajednice su se pune dojmova vratile kući zahvalne što su mogle posjetiti mjesnu Crkvu u Srijemu. Ovu Crkvu i vjernike će i dalje nositi u svom sjećanju i molitvama, od sada na poseban način.

s. Estera Radičević/Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 29. svibnja 2022., za vrijeme euharistijskog slavlja u 9.30 sati, dio vjeroučenika koji redovito pohađa župsku katehezu i školski vjeronauk, svojim lijepim nastupom pozdravili su majke i izrazili im svoju zahvalnost za sve što čine za njih. Za nastup ih je pripravila njihova vjeroučiteljica Emilija Major.

Euharistijsko slavlje je slavio župnik mons. Eduard Španović. U prigodnoj homiliji osvrnio se na današnji dan i pripravljeni program. Okupljanim vjernicima je poručio kako je majka veoma važna svakom čovjeku.

Danas se želimo, na poseban način, sjetiti naših majki. To ćemo učiniti ovim lijepim programom kojeg su djeca pripremila zajedno sa svojom vjeročiteljicom. Time želimo pružiti poruku zahvalnosti našim majkama, koja je zasigurno puno veća od čestitke koja se izgovara. Majke su one koje se posebno brinu za svoju djecu i trude se da izrastu u dobre i čestite ljude. Zato je svaki izraz zahvalnosti tek mali pokazatelj onoga što nosimo u sebi. U svijetu postoji poseban dan kojim se obilježava dan majki, i on je uobičajeno sredinom ovoga mjeseca. Mi smo se odlučili za današnji dan, jer je ovo posljednja nedjelja 5. mjeseca – mjeseca posvećenog nebeskoj Majci Mariji i pobožnosti prema njoj. Stoga, uz svoje zahvale zemaljskim majkama i nebeskoj Majci ćemo izreći veliku zahvalu za sve što čini da bi nas dovela svome Sinu Isusu, neke su od poruka koje je mons. Eduard Španović poručio okupljenim vejrnicima.

Na koncu euharistijskog slavlja, prije završnog blagoslova, djeca su izvela prigodan program, te prisutnim majkama podjelila poklone – srceta s lijepim porukama. Pokloni u obliku srceta djelo su same djece koja su se i na taj način pripravljala za svibanjsko četitanje.

Ivica Zrno

SOT (TU) – Obnova je održana u nedjelju, 29. svibnja, u crkvenoj dvorani „Kata“ s početkom u 16 sati

Duhovnu obnovu predvodio je vlč. Siniša Paušić, župnik župe sv. Martina, biskupa u Podravskim Podgajcima, a bila je namijenjena prvenstveno krizmanicima, njihovim roditeljima i kumovima, iako su sudjelovali i drugi vjernici.

Nagovor

Velečasni Paušić je nagovor podijelio u tri dijela. U prvome dijelu govorio je tko je Bog, te tko je i kakav je čovjek. Posebno je naglasio da je čovjek stvoren na Božju sliku, te da se, osim tijelu, čovjek treba prvenstveno posvetiti duhu. Također je istaknuo da je čovjek stvoren za brak, to je temeljni kršćaninov poziv, a da bi čovjek mogao odabrati bračnog druga potreban mu je Duh Sveti.

Predvoditelj duhovne obnove je u drugom dijelu nagovora govorio o vremenu Crkve kao trećem vremenu u povijesti spasenja. Kao posebno važne spomenuo je riječi sv. Augustina koji je kazao kako nas Bog ne pita hoće li nas stvoriti, ali nas pita hoće li nas spasiti.

U trećem dijelu predavanja bilo je riječi o Sakramentima. Velečasni Paušić je govorio o tome kako je Kirst u Crkvi prisutan po Sakramentima, te su zato oni za vjernike najveće blago. Također je objasnio što je Sakrament Potvrde u životu svakog onog koji će ga primiti. Svećenik je predavanje zaključio porukom krizmanicima: „Sve možete biti, samo nemojte biti škrti prema Bogu.“

Sveta Misa

Drugi dio duhovne obnove bila je sveta Misa koju je predslavio vlč. Paušić u zajedništvu sa župnikom domaćinom vlč. Nikicom Bošnjakovićem.

Predslavitelj je homiliju nadovezao na prethodno održano predavanje, te se sada posebno želio obratiti kumovima i naglasiti njihovu ulogu u životu krizmanika. Kazao je: „Za Krizmu, koja je Sakrament kršćanske zrelosti Crkva traži kuma. Kum je prvo predstavnik zajednice. On je svjedok vjere. Kumovi su odgojitelji, kumovi su svjedoci, kumovi su čuvari svoj kumčadi. Kod svete Potvrde kum polaže ruku na rame krizmanika, koji dolazi pred biskupa. Tom gestom on svjedoči za njega, on jamči za njega da je spreman primiti Duha Svetoga. S druge strane, on ispovijeda da je on onaj koji je plodno tlo iz kojega raste vjera njegova kumčeta. Zato je kumstvo ozbiljan stvar. Kumstvo je nešto što nadilazi tjelesno. Zato je ono s jedne strane čast, ali u isto vrijeme odgovornost. Kumovi su pred Bogom odgovorni za svoje kumče, obvezuju se pratiti ga primjerom svoga života, svojom vjerom, svojim svjedočanstvom, ljubavlju, blizinom i na koncu svojom svetošću,“ kazao je vlč. Paušić.

Predslavitelj se u nastavku homilije osvrnuo na čitanja pročitana na svetoj Misi, te zaključio: „Dragi krizmanici, župniče i svi okupljeni, želim vam da Duh Sveti siđe na sve vas i na cijelu Crkvu, da nas osnaži, ohrabri, da nas osposobi da doista budemo oni u kojima će se Bog nastaniti. Želim vam da budete svjedoci Krista Uskrsloga, da Duh Sveti od svih nas učini remek djela Božje ljubavi,“ zaključio je vlč. Paušić.

Sljedeća duhovna obnova planirana je za jesen, kao što je bilo i prethodnih godina.

Ana Hodak

ĐAKOVO (TU) – U samostanskoj crkvi Presvetoga Srca Isusova u Đakovu, u subotu, 28. svibnja 2022. godine, četiri sestre položile su Doživotne zavjete: s. Elizabeta Koščak (Župa Uznesenja BDM – Močile, Koprivnica), s. Kristina Lovreković (Župa Duha  Svetoga, Požega), s. Rita Ljevar (Župa sv. Katarine Al., Gaj) i s. Josipa Pavla Jakić (Župa sv. Nikole, biskupa, Sikirevci – Jaruge). Svoje doživotno predanje izrekle su za vrijeme svečanoga euharistijskog slavlja u 10 sati koje je, uz desetak svećenika, predvodio mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup koadjutor.

Biskup Svalina svoju propovijed utemeljio je na evanđelju u kojem se nalazi odabrano geslo zavjetovanica: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ (Iv 21, 15): „Evanđeoski odlomak, koji smo netom čuli, i izmjena riječi između Isusa i Petra, jedan je od najfascinantnijih razgovora Boga i čovjeka. Trima pitanjima Isus će Petra vratiti u noć zataje i dati mu priliku da iskustvo one strašne noći prijeđe, ,,proživi” još jednom, ali ovaj put s mogućnošću drugačijega ishoda. Isus mu se obraća unutar zajednice učenika. Gospodin ne želi da Petrova zataja bude zadnja riječ. Želi da ga Petar upozna u novoj dimenziji, u novoj snazi ljubavi. Zato mu ne spominje ni nevjeru, ni grijeh i oproštenje – nijednoga čovjeka, pa ni ovoga koji ga se javno odrekao, on ne poistovjećuje s njegovim grijesima, s njegovim noćima neuspješna ribolova. On u čovjeku gleda prije svega njegovo srce. Sada želi oživjeti Petrovu smalaksalost. Što bi bila svetost bez srca, bez ljubavi za Boga?“

Nakon tumačenja prvoga pitanja koje je Isus postavio Petru, biskup Svalina je nastavio: „…ljubiš li me? Kakav moment – Bog pita čovjeka da li ga ljubi! Nakon što je u muci trnja, bičeva, sramoti pljuvački i ćuški, bolima i smrti na križu Isus očitovao Boga kao ljubav, sada može bez stida uputiti ovo temeljno pitanje. Jer, ljubav želi biti ljubljena! Isus je Petra pitao: ljubiš li me onom ljubavlju kojom Bog ljubi svijet u toj mjeri da je dao svog Jedinorođenca za nj (3, 16)? Petra pita o najvećoj, maksimalnoj ljubavi. Onoj kojom nas Isus ljubi (13, 1) i kojom nas ljubi Otac (15, 9). To je ona ljubav za koju je Isus, nakon što je oprao noge učenicima, zapovjedio da ju imamo jedni prema drugima (13, 34; 15, 12-17). To je ljubav koja ide sve do predanja samog sebe, svojega života za drugoga (15,13). Petar, nakon što je vidio strahotu križa, sada može naslutiti kakva je to ljubav. Petre, imaš li takve ljubavi za mene?“

Nakon Petrovih krhkih odgovora na vidjelo su došla Božja svojstva, kao što je protumačio propovjednik: „Ovdje vidimo dubine Božje u kojima se pokazuje da su njegove mudrost i ljubav zapravo jedno: Bog, koji zaista ima ljubav i to savršenu, može se nje odreći. Njegova ljubav, zbog onog kojega ljubi, zbog čovjeka, odustaje od svoje formalne savršenosti. Time potvrđuje da ljubi beskonačno – da ljubav upravo onda kad se zbog ljubljenoga odriče svega, pa i svoje savršenosti, zapravo očituje beskonačnost, lice – stvarne savršenosti. Govoreći o susretu s Bogom, taj susret s Bogom zahvaća čovjeka u cjelini: pozvani smo živjeti potpuno predanje samih sebe, uma i volje, duha i srca, čvrstinu i slatkoću pristanka. Vjera je otajstvo susreta između Oca i Sina. Taj susret potiče Duh Sveti u srcu čovjeka koji prihvaća Riječ i dopušta biti suobličen Kristu.“

Na koncu propovijedi Biskup se obratio zavjetovanicama i svima prisutnima: „Drage sestre: Elizabeta, Kristina, Rita i Josipa Pavla, čestitam vam što ste i vi, svaka ponaosob, svojim dosadašnjim životom, u dijalogu s Isusom, izrazile spremnost ponuditi svoj životni odgovor na Isusov upit: Ljubiš li me? Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim… Ne plaši vas Isusov ponovljeni upit, nego želite svojom mladošću i životom dati novi zamah. Bog, kojemu danas posvećujete svoj život, Bog je Isusa Krista, Bog mučenika, mistika i svih onih koji se posvećuju službi drugima. On je Bog kojega se može susresti u vjerodostojnim svjedocima njegove ljubavi. Svaki dan idite za Kristom. Hodajte za njim, a kad jasno ne vidite kamo i kako dalje, kleknite! U našem hodu za Kristom danas više služe koljena, nego stopala. Tražite ga u molitvi i u ljepoti, bjelini i jasnoći hostije u Presvetom sakramentu, tom kruhu života i čudesnom znaku trajne njegove nazočnosti među nama. U molitvi i klanjanju razabirite, otkrivajte i produbljujte svoj odnos na Isusov trajni upit: Ljubiš li me? Voliš li me? U euharistiji hranite se kruhom živim za snagu svjedočenja i da u svijetu, po evanđeoskim savjetima siromaštva, čistoće i poslušnosti, možete biti znak njegove milosrdne ljubavi prema svima, a na poseban način prema malenima, potrebitima. Ne umarajte se u svjedočenju zajedništva, siromaštva i odricanja od sebe. Neka sve nas na tom putu prati zagovor Blažene Djevice Marije, one, koja je svoj život u potpunosti predala Bogu i koju je Bog uzvisio uznesenjem u nebesku slavu.“

Tijek misnoga slavlja i obreda zavjetovanja tumačio je vlč. Grgo Grbešić, rektor samostanske crkve, a zbor sestara i kandidatica, pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević, uljepšao je slavlje svojim pjevanjem. Nakon zahvalne pjesme Tebe Boga hvalimo i završnoga blagoslova radosno je odjeknula himna Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet, kojom je nazočna zajednica sestara izrekla svoju hvalu Bogu za dar doživotnoga predanja svojih članica. Zajedništvo i radosno slavlje nastavilo se na Ljetnoj terasi Centra Amadea.

Dan prije, u predvečerje posljednjega dana duhovnih vježbi, s. Marija Sonja Kaurin (Župa BDM Gospe Lurdske – Zvijerci, Bjelovar) obnovila je svoje zavjete do šeste obljetnice, za vrijeme svečane sv. mise koju je predvodio fra Marko Pustišek, OFM, voditelj duhovnih vježbi. U Jarugama, rodnom mjestu s. Josipe Pavle, župnik Stjepan Šumanovac predvodio je trodnevnicu za doživotne zavjete, moleći zajedno s pukom za s. Josipu Pavlu. U trećem danu devetnice sudjelovale su i sestre iz Đakova i Laxemburga, kod kojih boravi s. Josipa Pavla tijekom svojega studija u Beču.

s. Nada Martinković

Izvor: djos.hr

ZAGREB (IKA) – U zgradi Hrvatske biskupske konferencije na zagrebačkom Ksaveru u srijedu 25. svibnja održana je primopredaja službe ravnatelja Hrvatskoga Caritasa. Nakon dvanaest godina na toj dužnosti srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina službu ravnatelja predao je svojem nasljedniku fra Tomislavu Glavniku.

Primopredaja je održana u nazočnosti predsjednika Hrvatskog Caritasa varaždinskog biskupa Bože Radoša, člana Biskupske komisije za Hrvatski Caritas vojnog ordinarija u Republici Hrvatskoj Jure Bogdana te generalnog tajnika HBK preč. Krunoslava Novaka.

Mons. Svalina je istaknuo da je u vremenu koje je iza njega bilo puno posla. „Bile su velike krize i katastrofe koje su pogodile Hrvatsku i okolne zemlje. Na mnoge priče sam ponosan, jer smo odradili vrijedan i dragocjen posao“, istaknuo je. Zahvalio je svim djelatnicima, bivšim i sadašnjim, jer su upravo oni zaslužni za mnoga učinjena dobra. „Da nije bilo njih, njihove djelatnosti i zauzete ljubavi, mnogo toga ne bi bilo kvalitetno i vrhunski obavljeno“, poručio je. Zahvalio je i svim dobrim ljudima koji su prepoznali potrebe i podupirali djelovanje Hrvatskog Caritasa. Svom nasljedniku fra Tomislavu poželio je da ima i gaji povjerenje u dobre ljude.

„Uvijek je bilo dobrih ljudi i samo treba znati kanalizirati njihovu dobru volju i pomoć na dobrobit naših ljudi koji su u potrebi, a potrebe su različite“, naglasio je biskup Svalina. Izdvojio je i nedavno potpisivanje Ugovora o Hrvatskom Caritasu s Vladom Republike Hrvatske. „Hvala Vladi Republike Hrvatske što je prepoznala potrebu za ovakvim ugovorom koji omogućuje normalnije funkcioniranje jedne središnje ustanove HBK, a to je Caritas. Nadam se da će daljnjim ustrojem i procesima koji predviđa ovaj ugovor uznapredovati i djelatnost Caritasa u smislu potreba onih zbog kojih oni postoje“, poručio je mons. Svalina.

Novi ravnatelj fra Tomislav Glavnik iznio je planove s obzirom na novi pravni status koji ima Hrvatski Caritas. „Ono što je bitno u Crkvi je kontinuitet, pa ćemo tako i nastaviti. Zauzeto i transparentno djelovati za sve potrebne, ali i moći odgovoriti i na trenutne situacije koje će nam se dogoditi, mogućim prognaničkim i drugim krizama, ili pak nedaćama u našoj domovini“, istaknuo je.

Novi ravnatelj je naglasio da ugovor koji su potpisali Vlada RH i Hrvatski Caritas daje okvir koji će olakšati djelovanje Hrvatskom Caritasu, jer se napokon dogodilo prepoznavanje ustanove koja djeluje dugi niz godina. „Caritas je srce Crkve, prepoznatljiva osobna iskaznica Crkve. I u tom poslanju – biti za čovjeka – bit ćemo i mi, rekao je. Osvrćući se na aktualne akcije rekao je da će Hrvatski Caritas i dalje slati pomoć Ukrajini. „Solidarni smo s narodom koji trpi, tako da se pomoć nastavlja i priprema, s molitvom da Bog da da rat prestane”, naglasio je fra Tomislav.

Komentirajući siromaštvo u Hrvatskoj i činjenicu da je sve više onih koji su potrebni Caritasove pomoći, fra Tomislav je naglasio da je to ozbiljna tema o kojoj treba razmišljati. „Hrvatski Caritas kao središnja ustanova koordinira suradnju s ostalim Caritasima u RH. Kao novi ravnatelj želio bih obići sve nad/biskupijske Caritase i vidjeti kako Crkva aktualno i žurno može odgovoriti na potrebe koje su trenutne, osobito sve očitije siromaštvo“, poručio je.

Na kraju primopredaje službe, novi ravnatelj Hrvatskoga Caritasa svojem je prethodniku mons. Svalini darovao sliku u znak zahvale za vjerno služenje Crkvi proteklih dvanaest godina te poželio Božji blagoslov kao sadašnjem srijemskom biskupu koadjutoru.

Simbolika dara je snažna, a radi se o djelu akademskog slikara Tihomira Lončara koje prikazuje kamenu crkvu, istaknuo je fra Tomislav. Izborom ovoga motiva ravnatelj Glavnik je mons. Svalini zahvalio što je unosio „boju nade u ljudsku patnju pokušavajući ublažiti raznovrsne nevolje, djelujući iz krila Crkve, one koja je sagrađena na stijeni, Isusu Kristu, i koja čvrsto stoji dok je pri dnu oplakuje more, simbol nesigurnosti ljudskog života“.

Izvor: ika.hkm.hr