SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina uputio je čestitku v. d. ravnatelju Hrvatske katoličke mreže (HKM) preč. dr. Krunoslavu Novaku i glavnom uredniku HKM-a dr. sc. Siniši Kovačiću, djelatnicima i prijateljima Hrvatskog katoličkog radija (HKR) čestitku povodom 25. obljetnice emitiranja HKR–a koju prenosimo u cijelosti.

Poštovani v. d. ravnatelja,

glavni uredniče,

dragi i poštovani kolege djelatnici i prijatelji HKR–a!

Prije točno dvadeset i pet godina hrvatski je eter postao bogatiji za „dobar radio za dobre ljude“! Bili su to hrabri koraci tadašnjih pastira i djelatnika i skromni počeci, tada u prostorima na Šalati, s puno dobre volje i osobnih žrtava, kako bi Radosnu vijest donijeli to većem broju ljudi, i oplemenili hrvatski javni prostor kvalitetnim sadržajima, poučnim emisijama, dobrom glazbom, dubinama duhovnosti… Vrlo brzo Hrvatski katolički radio stjecao je odanu i oduševljenu publiku, koja od tada raste, a od samih početaka širi se i mreža prijatelja koji prepoznaju vrijednost ovog projekta i žele je molitveno i materijalno podržati!

Dopustite mi da budem osoban, i uz svoju čestitku za ovaj „srebrni jubilej“ HKR–a izrazim i svoju zahvalnost, ponos i radost što sam dio tog zajedničkog hoda imao privilegij biti s vama! Zajedno smo rasli, napredovali, učili, međusobno se obogaćujući, i time obogaćivali i sam program i sadržaj, te je HKR danas uz najmodernije opremljen radijski prostor, zaista ravnopravan i prepoznatljiv u hrvatskom društvu i javnosti, te cijenjen upravo zbog svoje objektivnosti i sadržajnosti!

Rado se sjećajući i noseći u molitvama i srcu sve pastire, ravnatelje, djelatnike i prijatelje HKR-a koji su se preselili u Vječnost, preporučujem ih sve Očevom Milosrđu, a svakome od Vas, dragi djelatnici, s ponosom i iskrenom radošću u srcu čestitam ovaj zajednički, ali i osobni jubilej svakoga od Vas! Rastite i dalje s Božjim blagoslovom, izgrađujući sami sebe i to bogatstvo nastavite dijeliti sa slušateljima, približavajući i tako Bogu, sebi i jedne drugima!

Ad multos annos! Živjeli!

Srdačno Vaš,

Fabijan Svalina

srijemski biskup koadjutor

PETROVARADIN (TU) – Od nedjelje 9. svibnja do četvrtka 12. svibnja delegacija Caritasa Bozen–Brixen, Bolzano–Bressanone na čelu s gospođom Sandrom D’Onofrio je posjetila Caritas Srijemske biskupije. Caritas Bolzano već dugi niz godina implementira razne projekte  na prostoru Srijemske biskupije. Oni se odnose na finaciranje urgentnih  i razvojnih projekata koji se implementiraju više ili manje kroz niz poslijeratnih godina. Također svoj rad su usmjeravali prema mladima, starima  a  kroz mikro kredite pomagali su ratare i zanatlije.

Budući da je Srijem dobio biskupa koadjutora msgr. Fabijana Svalinu željeli su ga posjetiti i pokazati svoju spremnost za daljnju suradnju. U razgovoru s biskupom sudjelovali su suradnici g. Sandre, koordinatorice Caritasa Bolzano za međunarodnu suradnju te sa strane Caritasa Srijemske biskupije preč. Jozo Duspara i koordinator g. Petar Dujić. Nakon razgovor u novim prostorijama Srijemske biskupije u Srijemskoj  Mitrovici zajednički su posjetili župu Hrtkovci. U Hrtkovcima su zajednički posjetili nekoliko obitelji koji se su korisnici caritasove pomoći u ogrjevnom drvu i drugim potrepštinama. Biskup Svalina je pokazao zainteresiranost  za izgradnju spremišta koji Caritasu nedostaje, kao za i renoviranje nekoliko starih župnih kuća koje bi se preuredile za smještaj starih osoba koje nemaju rješeno adekvatno stambeno pitanje. Na taj bi im se način omogućili bolji uvjeti života. Biskup Svalina je od imenovanja često iskazivao interes za Caritasove aktivnosti.

Drugi dan posjete se odvijao u gradu Šidu i okolici gdje je delegacija Caritasa Bolzano  htjela na licu mjesta posjetiti caritasove radnike koji rade u malom timu kućne njege, zatim u projektima koji su vezani u pomoći migrantima smiještenim u tri kampa s kojima Caritas Srijemske biskupije radi od početka. Također su posjetili obitelji i pojedince koji primaju razne vidove pomoći.

Trećeg dana delegacija je posjetila župe Novi Slankamen, Golubince i Maradik. Naime u Maradiku je Caritas Bolzano prije nekoliko godina izgradio dom za smještaj starih osoba koji nemaju adekvatni smještaj što za sada veoma dobro funkcionira. Uvjerili su se kako osobe koje su na socijalnoj pomoći veoma dobro održavaju prostor i kuću. Svaka osoba ima svoj vrt koji marljivo održava i uzgaja što joj daje mogućnost lakšeg života. Sve dažbine i održavanje zgrade za sada pokriva Caritas Bolzano.Također su posjetili obitelji i pojedince koji primaju različite vidove pomoći, a financira ih Caritas Bolzano.

Na kraju su posjetili župnika i volontere u župi Novi Slankamen u kojem se nalazi stara velika zgrada koja je restitucijom vraćena župi, ali je gotovo potpuno devastirana i potrebno ju je obnoviti. Zgrada će, najvjerojatnije, biti namjenjena za stanovanje siromašnih osoba. Župnik, preč. Berislav Petrović je delegaciji predstavio župu i naglasio kako je teško prošla vrijeme domovinskog rata gdje je brojka od oko četiri tisuće vjernika danas svedena na svega četiri stotine.

Kroz dvadeset godina prisutnosti Caritasa Bolzano u Srijemu ostvareni su mnogi projekti, među su i tri nogometna igrališta, te u više župa oprema za mlade u vidu  narodnih nošnji i glazbenih instrumenata. Nažalost, mnogi od njih se sve manje koriste jer mladi odlaze a ostaju stari koji sve više trebaju pomoć Caritasa i drugih socijalnih ustanova.

Delegacija je odsjela u zemunskoj župi, u malom hostelu koji je također djelomično financirao Caritas Bolzano–Bressanone. Boravak s delegaciom je bio bratski i daje nadu da će domaćini probleme u različitim vidovima dijelatnosti lakše nositi jer će i dalje biti podržani od bratskih biskupija i njihovih Caritasa.

Delegacija Caritasa Bolzano–Bressanone je u slobodnom vremenu posjetila neke od kulturnih vrijednosti Zemuna i Beograda.

Petar Dujić

ĐAKOVO (TU) – Na Nedjelju Dobroga Pastira, 8. svibnja 2022., vjernici istoimene đakovačke župe svečano su proslavili svetkovinu svoga zaštitnika. Središnje misno slavlje prevodio je mons. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski, a uz župnika domaćina vlč. Josipa Ivešića, suslavili su vlč. Zdenko Ilić, vlč. Josip Dominković i vlč. Vladislav Mandura.

Toga dana je ujedno i Dan grada Đakova, te se kod središnjeg misnog slavlja molilo za Grad i Domovinu. Na misi su sudjelovali gradonačelnik Đakova Marin Mandarić. gradonačelnik Vrlike Jure Plazonić, djelatnici Gradske uprave te drugi gosti.

U homiliji je mons. Svalina posebno istaknuo važnost izgradnje zajedništva u današnjem svijetu koji je tako razjedinjen. Stoga je važno da se mi kršćani okupljamo oko Krista, jedinog i pravog Pastira. Današnji ljudi traže vođu, onoga koji će ih povesti i za kojim će ići. Kršćani su pozvani svjedočiti to zajedništvo u svijetu u kojem živimo. Mons. Svalina pozvao je sve na molitvu za duhovna, svećenička i redovnička zvanja. Homiliju je završio riječima: „O, da Gospodin i u našoj zajednici takne srca naših mladih da se u plemenitosti predanja odluče za službu Pastira i Jaganjca.“

Na misnom slavlju posluživao je veliki broj ministranata, a skladnim su ga pjevanjem pratili članovi župnog mješovitog zbora, pod ravnanjem voditelja Ivana Rakonce.

Na kraju misnoga slavlja, domaći župnik Josip Ivešić pozdravio je sve drage goste i zahvalio svima na sudjelovanju. Poseban pozdrav uputio je mons. Fabijanu Svalini, te mu čestitao njegov srebreni svećenički jubilej, zaželjevši mu puno blagoslova u njegovoj službi u Srijemskoj biskupiji. Ova župna zajednica kroz korizmeno vrijeme prikupljala je darove za Caritas Srijemske biskupije te je domaći župnik taj dar uručio biskupu Svalini. U znak zahvale, Župa je biskupu darovala misnicu koju je nosio na ovome slavlju.

Za svoj crkveni god župa se pripremala trodnevnicom. Osobito je bilo svečano u četvrtak, kada su na misi sudjelovali poglavari i bogoslovi Bogoslovnog sjemeništa te Milosrdne sestre sv. križa, kandidatice i novakinje. Zajedno s župljanima ove župe molili su Krista Dobroga Pastira, osobito za duhovna zvanja.

Tiskovni ured/Fotografije: Mihael Kelbas

Izvor: djos.hr

PETROVARADIN (TU/HR) – Konzervacijsko restauracijski radovi u enterijeru petrovaradinske crkve sv. Jurja započeli su u ožujku i bit će izvođeni u tri etape tijekom više godina. Ovo se, kako je za naš tjednik rekao ravnatelj Pokrajinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Saša Martinović, odnosi na oltarske kompozicije i slike, skulpture i slike iz enerijera. “Predviđena je i restauracija zidne dekoracije, ali se ona ne može staviti u precizan vremenski okvir budući da ovisi od prethodne građevinske konsolidacije svoda i zidova. Konzervacijsko restauracijske radove u ovoj godini financira Pokrajinska Vlada sa sedam milijuna dinara”, kazao je Martinović. Ravnatelj ove institucije, čiji stručnjaci izvode navedene radove, dodaje da radovi koji su u tijeku obuhvaćaju dezinsekciju (u svim drvenim elementima enterijera zapažena je crvotočina), konsolidaciju drvene oplate, skidanje naknadnih premaza i potamnijelih lakova, rekonstrukciju nedostajućih dijelova drvenih kipova, rekonstrukciju drvene pozlate i slikarstva.

U nedavnoj izjavi za RTV, Martinović je pomenuo da će radovi na obnovi enterijera ove crkve trajati najmanje tri godine. “Oni su predviđeni da traju na način da se svake godine radi po jedna etapa. Za ovu godinu osigurano je financiranje, a imamo obećanja da će se financiranje narednih etapa nastaviti i idućih godina. Zavod je spreman da sve predviđene etape uradi ukoliko se nađu potrebita redstva”, dodaje Martinović. Naš sugovornik je kazao i da Pokrajinski zavod za zaštitu spomenika kulture (čije je sjedište tik do crkve sv. Jurja sa nekadašnjim isusovačkim samostanom) ranije nije izvodio konzervacijske radove na ovom objektu.

Povijesni značaj za Hrvate

Povijest ove crkve, danas glavnog i najvećeg sakralnog obilježja Petrovaradinske tvrđave, je iznimno burna i neraskidivo povezana sa poviješću Hrvata zajednice i uopće katolika na podneblju Srijema te današnje Srbije. Čim su se isusovci afimirali u Petrovaradinu (došli su u vojni garnizon 1693. iz Osijeka) počeli su graditi crkvu sv. Jurja. Crkvu je u kratkom roku izgradio isusovac Ivan Farkaš godine 1701, a posvećena je 1714. Sagrađena u baroknom stilu, bez pretjerivanja i bogatog kićenja. Orijentirana je dužom osi u pravcu sjever-jug. Na fasadi se ističe uzor gradnje, isusovačka crkva Il Gesu u Rimu. Neposredno je povezana sa nekadašnjim isusovačkim samostanom, gdje je od 1996. rezidencija srijemskog biskupa.

Glavne značajke unutrašnjoti crkve su monumenatalni oltar, završen 1774. Prvobitna slika sv. Jurja, autora Felixa Ive Leichera, zamijenjena je 1906. godine “bezvrijednom” slikom Karla Nepomyckog veličine 7x4 m. Oltar krase veliki relikvijari sa ostacima tijela svetaca. Sa lijeve strane oltara su kipovi sv. Ignacija Loyolskoga i sv. Longina, a sa desne isusovca sv. Franje Borgie i sv. Dimitrija Srijemskog. U sredini lijeve strane lađe nalazi se oltar sv. Križa sa raspelom velike umjetničke vrijednosti, dok je nasuprot njega oltar Blažene djevice Marije sa kipovima sv. Sebastijana i sv. Roka. Na ovom oltaru se tijekom zime ćuva čuvena zavjetna slika Gospe Tekijske, sa kojom je Eugen Savojski 5. kolovoza 1716. ušao u kapelicu na Tekijama da se zahvali Bogu i Bogorodici na velikoj pobjedi nad Osmanskim carstvom, čime je središnja Europa ušla u moderni kršćanski period. U prednjem lijevom dijelu lađe, prije početka svetišta, nalazi se oltar sv. Franje Ksaverskoga, a na suprotnom dijelu oltar sv. Petra. Ispod kora nalaze se oltari sv. Antuna Padovanskoga i sv. Franje Asiškoga. Crkvu krasi i barokna propovjedaonica, u čijoj neposrednoj blizini je krstionica iz koje je 16. listopada 1801. kršten ban Josip Jelačić. U unutrašnjosti su i nadgrobne ploče osoba sahranjenih u građevini crkve, a među njima su pripadnici plemstva, vojno osoblje, biskupi, svećenici i dobrotvori crkve. Cijeli enterijer povezan je sa nekada iznimno razvijenom praksom vjerskih obreda, životom bratovština i udruga, zbog čega je ova crkva bila dugo u središtu dugovnog krajolika ne samo Tvrđave već i cijelog Petrovaradina – vojnog i civilnog osoblja koje je onamo služilo i živjelo, a također i redovničkog života i crkvene hijerarhije. Od 1801. godine crkvom upravlja Đakobačko-srijemska ili Bosanska biskupija (danas Srijemska), a župa sv. Jurja je, napose nakon I. svjetskog rata, desetkovana i sa vrlo malim brojem vjernika.

Turistički resurs

Monumentalno mjesto i gabariti crkve, u gotovo potpuno obnovljenomi blistavom okruženju ostalih zgrada na Tvrđavi i u Gradiću, izaziva vrlo veliki interes turista, napose jer se crkva nalazi pored galvnog stubišta koji pješaci koriste za uspon na gornje dijelove Tvrđave. “Projekt obnove unutrašnjosti kandidiran je kao jedan od glavnih projekata obnove spomeničke baštine vezane za povijest Hrvata na području Grada Novog Sada, te ga financira Pokrajinska Vlada. Zahvaljujući suradnji predstavnika hrvatske zajednice u Pokrajinskoj Vladi, koje je delegirao DSHV, sa pokrajinskim premijerom Igorom Mirovićem, taj je projekt započeo. Premda će biti dugotrajan, nadamo se da će, skupa sa skorim projektom obnove vanjskog dijela i građevine crkve u šta je ulaganja najavio Grad Novi Sad, donijeti dobrobiti koje očekujemo za ovaj spomenik kulture, ovdašnje Hrvate i cijeli Grad Novi Sad”, kazao je za naš list Goran Kaurić, zamjenik pokrajinske tajnice za kulturu, javno informiranje i odnose sa vjerskim zajednicama.

O projektu obnove petrovaradinskog duhovnog i graditeljskog nasljeđa vezanog za hrvatsku zajednicu afirmativno se izjasnio i srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina.

Marko Tucakov

Izvor: hrvatskarijec.rs

SRIJEMSKA KAMENICA (TU) – U utorak, 3. svibnja 2022., euharistijskim slavljem u 18.00 sati svečano je proslavljen blagdan Našašće Svetoga Križa – crkveni god župe Srijemska Kamenica.

Svečano euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima, uz suslavljenje vlč. Luke Ivkovića, domaćeg župnika, preč. Marka Loša, župnika iz Petrovaradina 3, vlč. Ivice Živkovića, župnika iz Hrtkovaca i vlč. Ivana Rajkovića, župnika iz Petrovaradina 2.

U uvodnoj riječi, vlč. Dušan Milekić je čestitao okupljenim vjernicima današnji blagdan te istaknuo važnost križa za svakog vjernika.

U prigodnoj homiliji je razmatrao o Isusovih pet rana na tijelu te ih je usporedio s čovjekovim životom.

Isusove rane na rukama predstavljaju nepravde koje sam učinio, svojim djelima, mržnjom, pakošću, ljude koje sam povrijedio. Isusove rane na nogama su moje noge kada nisam išao gdje sam trebao, rane koje vješto skrivam, rane moje prošlosti. Rane na nogama su netko koga sam probo, odveo na krivi put svojim stavovima, mišljenjima naveo ga da ode stramputicom.  Rana boka je posebna rana, rana koja pokazuje koliko ljudsko biće može biti duhom i emotivno ranjen. I u toj rani, vjerujem da možemo prepoznati svoj život, jer u njemu mnogo puta teče krv i voda, mnogo puta boli i rana od drugih, koji su držali svoje koplju u rukama i mnogo puta zarili u nas.

Zato je Krist sve to trpio da bi nama ponovno pokazao nas, što je čovjek. Čovjekov život, raširene ruke u bolima koje vape i teže da budu zagrljene. Biće koje vapi da je slobodno, a ne da je prikucano za drvo kao da je rob, zločinac. Zašto je to drvo posebno? Ako nema uskrsnuća onda nije posebno već zastrašujuće. Kako ima uskrsnuća križ je znak u kojem Bog širi ruke da zagrli nas koji težimo zagrljaju. Krist si daje pribiti svoje ruke, da ozdravim tvoje ruke, da znaš kuda ćeš dalje. Da taj bok, krvavi, zaliječim od svih rana koje ti imaš.

Križ i Krist na njemu je znak ljubavi. Krist nije došao da nas osudi, nego da nas spasi, zato taj križ ima snagu te s ponosom možete biti zajednica koja kleči pred križem, koja gleda u Isusov lik znajući da je u njemu ozdravio, da je u njemu oslobođen, siguran.

Braćo i sestre, svatko od vas ima svoj život, zna što bi u te rane stavio, i svako od nas drži svoje rane, možda zavijene, sakrivene, ali ih nosimo. U tom drvetu križa, kojega s  ponosom kao kršćani stavljamo u prostorima u kojima živimo jer želimo taj znak imati kraj sebe, znak je u kojem prepoznajemo da nam Bog stalno govori 'voljen si sine i kćeri', pogledaj i ozdravi. Kad Krista gledamo ozdravljamo od rana koje imamo, a imamo ih svi. Križ Kristov je melem za naše rane. Stoga predajmo Gospodinu svoje rane, da osjetimo Gospodinov zagrljaj.

Na koncu euharistijskog slavlja, vlč. Luka Ivković se zahvalio prisutnim svećenicima, osobito predsjedatelju, kao i župljanima i vjernicima susjednih župa koji su hodočastili da kao jedno stado proslavi blagdan Našašća svetoga Križa.

Prije misnog blagoslova izmoljena je molitva Svetome Križu, a poslije, prema običaju župe, dao se križ na čašćenje poklekom ili poljupcem. Euharistijsko slavlje je svojim pjevanjem uzveličao župni zbor, predvođen dirigenticom Stefanijom Obleščuk i orguljaškom pratnjom stolara Ivana Bera iz Čerevića. Nakon euharistijskog slavlja uslijedilo je druženje i okrjepa u prostorima župnoga dvora.

Luka Ivković

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je u ponedjeljak, 2. svibnja 2022. mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području te biskupije.

Predvoditelj duhovne obnove bio je vlč. Tomislav Lasić, kancelar Srijemske biskupije.

Duhovna obnova je započela okupljanjem u 9.30 sati.

Prvi dio duhovne obnove obilježen je molitvom himna Dođi Duše Presveti, kao i prigodnom molitvom na čast Mariji Zvijezdi mora.

U drugom dijelu, kroz prigodno promišljanje pod nazivom Dođite k meni svi..., vlč. Tomilsav Lasić je pozvao na razmatranje nad ikonom Vladimirske Bogorodice.

Započeli smo mjesec svibanj, Marijin mjesec, ispunjen svibanjskim pobožnostima koje su nam uvijek toliko drage. Marije, kao Majka, zauzima posebno mjesto u životu ili bolje rečeno u srcu svakog vjernika. Danas ćemo zajednički promišljati nad slikom – ikonom Majke Božje koja je poznata kao „Vladimirska Bogorodica“. Prema predaji, ova je ikona nastala u Jeruzalemu, gdje ju je naslikao sam sv. Luka, na drvenoj ploči koja je bila blagovalište u Marijinoj kući. Prema ikonografskoj tipologiji, ovaj se lik Bogorodice naziva „Majka nježnosti“, jer ova ikona od svih tipova Bogorodičinih ikona najviše iskazuje ljudske osjećaje Majke Božje i njenog Sina.

U starim liturgijskim himnima, Bogorodicu se često uspoređuje s gorućim grmom koji gori Božjom prisutnošću, a ipak ne sagorijeva. Mariju je „osjenila sila Svevišnjega“, a ipak je ostala ljudsko biće puno otvorenosti za Boga. I mi smo osjetili Božji poziv, Njegov pogled pun ljubavi koji se zaustavio nad nama i poslao nas živjeti tu istu Ljubav. Može se reći da je Marija ogledni primjer koji nam pokazuje kako izgleda preobrazba na koju smo kao vjernici pozvani, a na osobit način mi svećenici.

Mariju bismo mogli nazvati i „školom molitve“. Ona je prva moliteljica među svim kršćanima, predvodnica svih molitelja. A nije li i svećenik „prvi molitelj“ – predmolitelj u zajednici?, neke su od poruka koju je vlč. Tomilsav Lasić uputio okupljenim svećenicima.

Duhovna obnova je zaključena zajedničkom molitvom u stolnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, nakon čega je msgr. Fabijan Svalina uputio nekoliko prigodnih riječi i informacija okupljenim svećenicima. Susret je završen zajedničkim objedom.

Ivica Zrno