SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Obredi Vazmenog bdijenja na Veliku subotu, 16. travnja, u srijemskomitrovačkoj katedrali započeli su u 20 sati

Obrede je predvodio srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina u zajedništvu sa župnikom domaćinom mons. Eduardom Španovićem i kancelarom Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislavom Lasićem.

Biskup koadjutor mons. Svalina na samom početku je blagoslovio novi oganj, čime je započela Služba svjetla. Župnik mons. Španoviće je unio uskrsnu svijeću u crkvu, u kojoj su bila ugašena svjetla, te je otpjevao Hvalospjev uskrsnoj svijeći.

Služba riječi započela je čitanjima iz Staroga zavjeta, nakon kojih je otpjevan svečani Slava. Dok je zbor pjevao Slavu, župnik je iz Isusovog groba iznio kip Uskrsloga i zatvorio grob. Služba riječi je nastavljena čitanjem Poslanice i Evanđelja, koje je navijestio vlč. Tomislav Lasić.

Biskup mons. Svalina je u homiliji govorio o radosti Uskrsa, te između staloga kazao: Večeras ni jedno kršćansko srce ne bi trebalo ostati ravnodušno. I u ovom veličanstvenom bogoslužju, najsvečanijem od svih bogoslužja tijekom liturgijske godine, proslavljamo temelje naše kršćanske vjere. Jer ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je naša vjera. A ova sveta noć pomaže nam shvatiti kako ne postojimo uzalud i stavlja nam pred oči veličanstveni cilj našega života, glavni razlog našega stvaranja. Bog nas želi uza se. Želi s nama podijeliti svoj besmrtni život, želi čovjeka zauvijek usrećiti,“ rekao je biskup, te dodao: „Ova sveta noć želi u srca svih nas, Isusovih učenika, unijeti mir, trajni i nepomućeni, koji dolazi odozgor, sa visina. Mir koji nam pruža ovaj svijet tek je primirje koje prolazi, a tjeskoba se ponovno budi svakim novim iskušenjem s kojim se susrećemo. Uskrsni mir smiruje čovjeka u zagrljaju Boga, koji nam je po Isus pokazao da nas neće ostaviti u zagrljaju smrti, da nećemo zauvijek ostati zarobljeni prolaznošću kojom živimo. I sve što nam se događa, što se zbiva u životima naših bližnjih, i radost, i tuga, i rađanje i umiranje, moramo naučiti gledati u svjetlu uskrsnuća, poručio je mons. Svalina.

Biskup je na kraju homilije postavio nekoliko pitanja za promišljanje o smislu Uskrsa u životu vjernika:

Što bi trebalo u meni kao kršćaninu uskrsnuti? Možda već ove noći neka odluka, da ću biti sin uskrsnuća, da ću oprostiti, da ću pružiti ruku onima kojima već dugo nisam, da ću više pažnje posvetiti onima koji me trebaju, da ću s više hrabrosti živjeti čestito i pošteno, da ću ponosno isticati svoju kršćansku pripadnost i vjeru, osobito pred onima gdje sam šutio. Ljepota ovog večerašnjeg uskršnjeg bogoslužja pita me ima li tame u mome životu, koja bi trebala postati svjetlo. Što je u mom životu zatvoreno i zapečaćeno u grob koji nikako da se otvori? Neka se noćas raspukne grob i grobni kamen naše oholosti, naše krutosti, naše sebičnosti, lažnoga ponosa. Neka zasja Isusova pobjeda i u našim životima, kazao je mons. Svalina.

Nakon službe riječi uslijedila je Krsna služba, kada je blagoslovljen krsni zdenac, a vjernici su obnovili svoja krsna obećanja. Obredi su završili Euharistijskom službom. Na koncu slavlja biskup koadjutor mons. Svalina čestitao je svima Uskrs.

Poslije završetka obreda vjernici su se okupili u župnoj dvorani, kako bi im župnik blagoslovio uskrsni doručak.

Čuvari Božjega groba

Prema veoma dugoj tradiciji, mladići i ljudi obučeni u narodne nošnje čuvaju Isusov grob od završetka obreda na Veliki petak, pa do svečanog Slava u obredima Velike subote. Straža se mijenja na svakih dvadeset minuta, predvođena razvodnikom straže. Mladići se veoma rado odazivaju ovoj službi. U mnogim obiteljima služba čuvara Božjega groba prenosi se već generacijama s oca na sina, te među njima ima mnogo onih kojima je i djed bio ponosni čuvar Kristovog groba.

Ana Hodak

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Obredi su u srijemskomitrovačkoj katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, započeli u 19 sati

Obrede Velikog petka predvodio je srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović u zajedništvu sa srijemskim biskupom koadjutorom mons. Fabijanom Svalinom, kancelarom Biskupskog ordinarijata vlč. Tomislavom Lasićem te laćaračkim župnikom vlč. Ivicom Zrno. Pjevanu Muku po Ivanu, uz mons. Španovića (uloga Isusa) i vlč. Zrna (uloga evanđeliste) izveo je župski zbor Sveta Cecilija pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić.

Župski zbor je i ove godine dao svoj doprinos obredima Velikog petka pjevajući, uz Muku po Ivanu, prikladne pjesme kao što su Ronite suze anđela kori, Na rajskom drvu,... a za istaknuti je kako je dio tih pjesama srijemskomitrovački original koje su skladali župski orguljaši dok su bili na službi u Srijemskoj Mitrovici.

Župnik Španović je u homiliji podsjetio vjernike da Kristova smrt na križu nije kraj, već nakon križa slijedi Uskrsnuće, te je između ostalog kazao:

Muka koju smo slušali završila je polaganjem Isusa u grob. U korizmi smo molili Križni put i završavali četrnaestom postajom „Isusa polažu u grob“. Izgledalo je da je tu kraj. U jednom taboru je nastupila velika radost. Pobjeda! Uklonjen je Isus koji je smetao svojim riječima, svojim zahtjevima, svojom pojavom. U drugom taboru, gdje je bila Isusova majka, apostoli, malobrojni Kristovi simpatizeri, zavladala je žalost i strah. I činilo se da je četrnaesta postaja kraj, da zlo i nepravda imaju posljednju riječ, da mržnja kraljuje, da tama caruje. Da je ostalo na četrnaestoj postaji mi večeras ne bi bili u zajedništvu s milijardama ljudi okupljenih u proslavi Kristove muke i smrti. Uslijedila je petnaesta postaja, Kristovo slavno uskrsnuće, koje ćemo prekosutra svečano proslaviti, a svake nedjelje kod svake svete mise slavimo otajstva bitna za naše spasenje. Obnavljamo kod svake svete mise Kristovu muku, smrt i uskrsnuće. Slavimo petnaestu postaju… Kaže pobožni pisac 'I tebe će jednom položiti u grob. Gledaj da ti tijelo bude izmučeno trudom i naporom dobrih dijela.' Za vjernika, koji izgrađuje svoj život evanđeoskim načelima, ovo nije zastrašujuće. On zna da će jednoga dana umrijeti. Zbog Kristova groba svi naši grobovi nisu više rupe, nego kolijevke za novi život. Tako kršćanina vjernika ne plaši podsjećanje da će jednom biti položen u grob. To je zahvalna opomena. Zbog te istine nastojimo sve više biti slični Kristu i živjeti otajstvo križa. A življenje toga otajstva je teško, zahtjevno, uzak je put koji vodi u spasenje, ali to je jedini put, jedini način da postignemo ono što je Isus želio svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Zato čovjek kršćanin nikad nije čovjek straha, panike, očaja. Jeste čovjek žalosti. Žalosti se zbog mnogih problema, ali nikad nije u očaju. 'I tebe će jednom položiti u grob' znači ' I ti ćeš jednom živjeti zauvijek'. I zato večeras dok smo zagledani u križ Isusa Krista, preko četrnaeste postaje, preko Kalvarije, preko Velikog petka, mi već vidimo uskrsno jutro i Uskrsloga, kazao je mons. Španović.

Nakon službe riječi uslijedilo je otkrivanje križa i poklon križu, pred kojim se najprije poklonio srijemski biskup koadjutor mons. Fabijan Svalina, potom svećenici, a onda i okupljeni puk. Poslije pričesti vjernici su se razilazili u tišini. Mnogi su ostali u molitvi pred Kristovim grobom, kojega će čuvari, prema tradiciji, čuvati neprekidno sve do sutra.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Fotografije: Ana Hodak

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliki četvrtak, 14. travnja 2022., svečanim euharistijskim slavljem u 19.00 sati, proslavljena je u Srijemskoj Mitrovici, u crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, Misa Večere Gospodinove. Euharistijsko slavlje je predslavio msgr. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski, uz suslavljenje mons. Eduarda Šapnovića, župnika srijemskomitrovačkog i vlč. Tomislava Lasića, kancelara Srijemske biskupije.

U prigodnoj homiliji msgr. Fabijan Svalina je potaknuo na promišljanje o veličini Sakramenta Presvete Euharitije.

One noći, u onoj dvorani pashalnog blagovanja, Isus je darovao samoga sebe. Slaveći spomen oslobođenja iz egipatskog ropstva, navješta povratak u nebesku domovinu koju će nam pripraviti svojom Žrtvom na Križu. Upravo u tom činu trebamo uvidjeti kako nam se Bog približio na način svakodnevice – On uzima obično ljudsko tijelo, rođen je od žene, odrasta poput svakog djeteta, umre zemaljskom smrću... Sve tako obično i već viđeno.

Danas, na osobit način, razmišljamo o Sakramentu Euharistije. Kruh i vino – hrana siromašnih. Ali opet, to je kruh za odabrane, to je kruh spašenih! Bez Euharistije kršćanstvo je osiromašeno. Euharistija stvara i izgrađuje Crkvu. Ona je putokaz u nebesku slavu. I zahvaljujući Euharistiji Crkva nije zemaljska, nego mjesto susreta s Kristom, dio je poruka koje je msgr. Fabijan Svalina uputio okupljenim vjernicima.

Nakon homilije uslijedio je obred „pranja nogu“. Ove godine je ovaj obred, nakon dvogodišnje stanke, ponovno upriličen, te su učenicima oprane noge. Ovogodišnje uprizorenje obreda bilo je veoma simbolično. Zalaganjem srijemskomitrovačkog župnika, mons. Eduarda Španovića, dvanaestoricu učenika uprizorili su muškarci koji su, kako je i istaknuto u tumačenju, odabrani po uzoru na apostole i njihov obiteljski status. Među njima su bili 11-orica oženjenih i 1 neoženjeni muškarac.

Euharistijsko slavlje animirao je župski zbor pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić, koji je biranim pjesmama i solističkim dionicama uzveličao spomen Posljednje večere.

Nakon euharistijskog slavlja, Presveti Oltarski Sakrament je prenesen na pokrajnji oltar te je upriličena Getsemanska ura. Kroz prigodne tekstove i pjesme, okupljeni vjernici su u najdubljoj pobožnosti razmatrali Kristov boravak u vrtu, te su kroz svetopisamske citate imali priliku razmišljati o cjelokupnom događaju Kristova boravka u Maslinskom vrtu. Getesemansku Uru je i ove godine pripremio i predvodio vlč. Ivica Zrno, a skladnim pjevanjem animirali zboraši srijemskomitrovačke župe.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – svečano euharistijsko slavlje – Misu posvete ulja na Veliki četvrtak 14. travnja 2022. godine, u 9.30 sati, u prvostolnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, predslavio je srijemski biskup koadjutor, msgr. Fabijan Svalina. Uz msgr. Fabijana Svalinu suslavili su msgr. Đuro Gašparović, biskup srijemski, kao i svećenici koji djeluju na području Srijemske biskupije.

Tijekom euharistijskog slavlja svećenici su obnovili svoja svećenička obećanja dana na ređenju, a msgr. Fabijan Svalina je posvetio krizmeno ulje, te blagoslovio bolesničko i katekumensko ulje koje je poslije odneseno na župe kako bi ih svećenici cijele godine, do idućeg Velikog Četvrtka, koristili za dijeljenje svetih Sakramenata.

U prigodnoj homiliji, msgr. Fabijan Svalina je istaknuo kako se na današnji dan, na Veliki četvrtak čitava Crkva okuplja u blagovaonici Posljednej večere, gdje se Krist okupio sa svojim učenicima. U nastavku homilije istaknule su se Isusove riječi Vi ste prijatelji moji! (Iv 15, 14).

Često će se čuti i nametnuti pitanje tko i što je svećenik? Bilo koji odgovor da se pruži, svi se odgovori mogu svesti na jedan koji glasi – svećenik je prijatelj Krista! Kristov prijatelj ulazi u osobno Otajstvo Isusa Krista. On ulazi u duboko shvaćanje Njegove zapovijedi, u smisao Njegova života za ljude. Prijatelji poznaju Otajstvo Isusova poslanja, oni prihvaćaju Njegove upute, oni ga prate na Njegovom putu. Zato i svećenik, kao prijatelj Isusov nastavlja ispuniti Kristovo poslanje.

Nadalje, govoreći o vjerničkom životu i prijateljstvu s Isusom poručio je kako biti prijatelj s Isusom znači pomno izbjegavati ono što se Njemu ne bi svidjelo, a to znači grijeh. Biti prijatelj znači s Njime dijeliti trenutke, usvajati programe i surađivati na svemu što On od nas traži. „Vi ste prijatelji moji“ nije prazna riječ. Naprotiv, to je riječ koja duboko prodire u naš život. To je riječ koju nam i u ovom trenutku izgovara Isus.

U nastavku homilije msgr. Fabijan Svalina je podsjetio kako je danas svećenički dan i u središtu našeg razmišljanja je Krist Veliki Svećenik koji ej na Posljednjoj večeri apostole postavio za svećenike koji će prinositi žrtvu. Vi ste svoju odanost prema svećenicima pokazali više puta kroz svoju blizinu i suradnju. Stoga i ova sveta Misa neka bude izraz zahvalnosti za ono dobro što ga činiti svojim svećenicima, neke su od poruka koje je uputio msgr. Fabijan Svalina.

Kako je Veliki Četvrtak i svećenički dan, nakon Euharistijskog slavlja svećenici su se okupili u župskoj dvorani u Srijemskoj Mitrovici. Na početku drugog dijela, u župskoj dvorani, preč. Blaž Zmaić, župnik u Irigu je u ime svih svećenika četitao svečarima srebrni jubilej svećeništva. Ovogodišnji jubilarci su msgr. Fabijan Svalina i vlč. Ivica Čatić, kojima su uručeni i prigodni pokloni.

Svake godine ulazimo u veliko Trodnevlje Misom posvete ulja, kojom smo slavili i u njoj dali svoje svećeničko obećanje koje smo danas i potvrdili svojim trostrukim hoću! Sjetimo se svetopisamskih riječi: „Duh Gospodnji na meni je. On me posla...“ Ove godine smo po prvi puta sa novim biskupom kaodjutorom Fabijanom Svalinom i to kao jubilarcem koji slavi 25 godina svećeništva i prvu godinu biskupstva. Njemu se pridružuje i župnik u Rumi, dr. Ivica Čatić koji, također, slavi 25 godina svećeništva. Četitamo na vašem jubileju! Dok vam čestitamo jubilej svećeništva, čestitamo i Uskrs – vama jubilarcima, msgr. Đuri Gašparoviću i svim svećenicima. Neka je radostan i blagoslovljen Uskrs svima!, poručio je preč. Blaž Zmaić.

Čestitkama se pridružio msgr. Đuro Gašparović, darujući jubilarce prigodnim srbrnicima sa likom Majke Božje Tekijske.

Susret svećenika je zaključen zajedničkim objedom.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Monika Barat/Tomislav Lasić

I viče sjajan anđeo:

Nek' pjesme grobne svrše se,

Tugovat', plakat' prestajte:

Zatirač smrti uskrsnu!

(časoslov)

O Uskrsu 2022., Srijemska Mitrovica

Draga braćo svećenici, draga braćo i sestre!

U Evanđelju čitamo kako je preduskrsno vrijeme bilo obilježeno neizvjesnošću, nerazumijevanjem i strahom među učenicima, a kulminiralo je Kristovom mukom, smrću i pokopom. „A mi smo se nadali…“ reći će razočarani i rastuženi učenici. Toliko patnje, muke, neprihvaćanja, toliko pokopanih nada, želja i planova…

I mi smo, draga braćo i sestre, u ovom razdoblju mogli doživjeti ili doživljavamo gotovo identične osjećaje. Još potpuno ne oporavljeni od straha pred pandemijom, pogođeni gubitcima, osobnom patnjom, a onda i neizvjesnošću političke situacije na svjetskoj i europskoj sceni, kao ljudi ovoga trenutka ne možemo ostati ravnodušni na toliku  patnju i strah oko nas, ali i u nama. Ponekad se čini tako teško vidjeti svjetlo u tami koja nas okružuje.

No zato, baš u ovome trenutku, dolazi spas! Krist je Uskrsnuo, pobijedio je smrt i zlo, i svojim svjetlom razgoni naš mrak, kida naše okove, i podiže palo čovječanstvo! Uskrsli Gospodin svakome od nas govori „Mir vama! Ne bojte se!“, „Ja sam pobijedio svijet“.

Nismo sami! Isti Gospodin, čiji Uskrs sada zajedno s Njime proživljavamo i slavimo, proživio je i prepatio naš ljudski život u potpunosti; u njegovim velikim i malim trenucima, u njegovim radostima i suzama, sivoj svakodnevici i uzvišenim događajima. Gospodin, raspet i pokopan, koji je do dna ispio čašu muke, dao je smisao svakoj patnji žrtvujući se iz ljubavi. I taj isti Gospodin nazočan je i sada među nama, stvarno prisutan svojim ljudskim i božanskim srcem, uskrišen i preobražen Božjom slavom.

I dok u Njegovu uskrsnuću gledamo svjetlo i doživljavamo snagu i utjehu, važno je osvijestiti si i naše kršćansko, vjerničko poslanje koje proizlazi iz susreta s Uskrslim Bogom. Umorni od vlastitih tuga, strahova i neizvjesnosti, u napasti smo htjeti zadržati samo za sebe to svjetlo i radost novoga života, poput Marije Magdalene ili Tome. No Isus nas zajedno s učenicima podsjeća: „kao što mene posla Otac, i ja šaljem vas!“. Šalje nas natrag u Galileju, u našu svakodnevicu, u naše obitelji i zajednice, našoj braći i sestrama koji su možda još uvijek u beznađu, zatvoreni u tami i strahu, potrebiti ljubavi i blizine, utjehe i radosti, da im mi sada ohrabreni i preobraženi susretom s Uskrslim, budemo Njegovo svjetlom i donesemo Njegov mir i radost koje smo sami doživjeli. Jer istinski susret s Uskrslim nužno mijenja i preobražava svakog čovjeka, i čitavog čovjeka; Uskrs je obnova duha, uma i srca koju u nama čini Bog.

Draga braćo i sestre, neka ovaj Uskrs bude zaista radostan osobni susret sa živim Bogom; Uskrs svih naših nada i radosti, te Uskrs ponovnog otkrića vlastitog kršćanskog poslanja i poziva – na živu i djelotvornu ljubav prema braći i sestrama koji su u bilo kakvoj potrebi, duhovnoj ili materijalnoj. Jedino je podijeljena radost istinska radost!

Dijeleći tu radost s vama, u zajedništvu s biskupom Đurom Gašparovićem, želim Vam svima blagoslovljen Uskrs – blagdan pobjede Boga našega, Vazmenog Jaganjca! Uskrsnu Krist, Pasha naša! Aleluja!

✠ Fabijan Svalina

srijemski biskup kodjutor

PETROVARADIN (TU) – Nakon duge i teške bolesti, u Osijeku je 12. travnja 2022. preminuo glazbenik, kulturni djelatnik, zaljubljenik u povijest Petrovaradina i član Vijeća Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petar Pifat. Osnovnu školu završio je u Petrovaradinu, srednju poljoprivrednu u Futogu, a diplomirao je menadžment u medijima u Novom Sadu. U istom gradu završio je i osnovnu glazbenu školu. Radio je kao urednik i voditelj kolažnog programa na hrvatskom jeziku radija na Radioteleviziji Vojvodine.

Bio je veliki poklonik i istraživač prošlosti Petrovaradina. Sudionik je više stručnih skupova o kulturi, vjeri i običajima Hrvata iz Petrovaradina. Bavio se i glazbom. Od 2012. do 2020. bio je predsjednik Hrvatskoga kulturno-prosvjetnog društva „Jelačić“ iz Petrovaradina, a više od desetljeća organizator i voditelj priredbi i kulturnih manifestacija u okvirima hrvatske i katoličke zajednice u Vojvodini. Bio je ključna osoba u procesu dobivanja u posjed hrvatske zajednice rodne kuće bana Josipa Jelačića u Petrovaradinu. Posebno je zaslužan za oživljavanje marijanskog svetišta Tekija kraj Petrovaradina, čiji je bio i rektor. Na njegovu inicijativu ustrojen je i muzej tekijskog svetišta.

Koautor je monografije Ban Josip Jelačić od Petrovaradina do Beča, nagrađene priznanjem Emerik Pavić Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Autor je knjiga Vesel’te se, kršćani: božićne popijevke i običaji u Petrovaradinu te Priče iz Gradića Petrovaradinske tvrđave (i na engleskom Tales from Gradić: Petrovaradin fortress). Bio je suradnik Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata od njegova osnutka. Stručne radove objavljivao je u časopisima (Nova riječ i Godišnjak za znanstvena istraživanja ZKVH-a) te u zbornicima. Pred kraj života utemeljio je Fondaciju „Petar Pifat – Muzej Grada Petrovaradina“ kojoj se iznimno veselio.

U dva je navrata bio Vijećnik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini (2015. – 2020. i od 2020. do smrti). Krasila ga je odgovornost u djelovanju, zdravo rasuđivanje, privrženost programu i vodstvu te aktivizam koji je vodio boljitku Hrvata ne samo u Petrovaradinu nego i u cijeloj Vojvodini.

Izvor: djos.hr