SOT (TU) – Sveta Katarina, djevica i mučenica, crkveni god u Sotu, proslavljen je 25. sutednog 2021. svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati.

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Ivica Čatić, župnik u Rumi, uz  suslavljenje preč. Božidara Lusaveca, župnika u Beški, domaćeg župnika vlč. Nikice Bošnjakovića, vlč. Ivice Zrno, župnika u Laćarku, vlč. Zdravka Čabrajaca, župnika u Golubincima, vlč. Ivice Živkovića, župnika u Hrtkovcima, o. Darka Raca, grkokatoličkog župnika u Bačincima, o. Vladimira Edelinskog Mikolke, grkokatoličkog župnika u Berkasovu i o. Mihajla Režaka, grkokatoličkog župnika u Šidu.

Zpočinjući euharistijsko slavlje, vlč. Ivica Čatić je pozvao na razmišljanje o stalnosti u vjeri, te na propitivanje o vjernosti Bogu, jer prema riječima predslavitelja sveta Katarina je istinski primjer upravo na ovom području.

U prigodnoj homiliji, vlč. Ivica Čatić se okupljenim vjernicima obratio slijedećim riječima:

Kad sam se počeo pripremati za razmatranje o sv. Katarini Alekandrijskoj, vidim problem: za razliku od Sienske i Genovske – ne zna se puno. Tako kažu oni što o njoj pišu u knjigama. Tek tri stvari: bila je kršćanka, spremna i na mučeništvo da se ne odrekne vjere te, suočena s 50 filozofa, uspjela je čak i njih utvrditi za Krista!

Malo je? Da, malo podataka. Ali, zapravo, nije malo. Veliki su! Ne idu u širinu, ne vuku duh ovamo i onamo, ne zasipaju ga raznim bojama i temama nego – duboko i u srž stvari!

Sv. Kata, kršćanka. Kao mi? Ona se ne da ni malčice odmaknuti od Krista! A mi, odmičemo se. Polako. Iz koljena u koljeno. Sve smo dalje. Ono što je bilo jasno ocu, više nije sinu…a još manje će biti unuku, praunuku. Dakle, ipak se odmičemo, otklizavamo…dalje i dalje…

Kada? Kada gledamo kako svijet misli i radi – i mi ćemo tako, da ne budemo drugačiji. Da ne zaostanemo… Kada nemamo snage reći ni sebi a ni djetetu – nemoj, sinko, to nije put dobra. Vidi, pokazat ću ti kako treba. Eh, da...pokazat će samo onaj tko vjeru živi, iz nje razmišlja i odlučuje.

Jedan je teolog rekao – zaboravio sam koji jer sam to davno pročitao, još nisam bio ni bogoslov – možda su jedino sveci pravo razumjeli Isusa? Jesu, drugačiji su od nas, čudni, ali…Ima nešto.

Dok neki kršćani ni ne razmišljaju koliko se svojim mislima, riječima i djelima udaljuju od Svjetla svijeta, neki to opažaju no ipak smatraju da je to prihvatljivo jer „nova su vremena“, sv. Katarina – kao i toliki mučenici s njom – ni ne pomišljaju to učiniti.

Da, postoje kršćani koji misle da će nešto dobiti, pribaviti za sebe ako se odmaknu od Kristovog svjetla i života. A sveci znaju – dalje od Krista, dalje sam i od sebe. Od svog života. „Ta što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi ili sebi naudi?“ – pita nas Isus!

Tu smo! Oni su Krista stvarno pustili u sebe, stvarno počeli sve mjeriti njime. Doživjeli svjetlo, radost, blagoslov i mir… Doživjeli koliko život može biti puniji, jedriji. I kako to napustiti kad si jednom osjetio? Kad u tvojoj duši zvoni nova pjesma, sijaju nove, svijetle boje – kako se vraćati na staro, u sivilo, u muk, kako ponovno sklopiti krila i nikad ih više ne raširiti na let? Kako okljaštriti svoj život?

Da, sveci su ljudi koji drugačije razumiju Krista, razumiju punije jer je već jednom promijenio njihov život. Jasno je da ga drugačije doživljavaju, vide i osjećaju. I blago su za sve oko sebe koji imaju oči to vidjeti.

Kad Isus kaže da će onima koji budu ispitivani radi Njega dati mudrost kojoj se neće moći oprijeti nitko od njihovih progonitelja, onda misli na taj drugačiji život koji je u njima, na taj drugačiji Duh kojim oni dišu. Kad je sv. Katarina progovorila, kakve su to riječi novoga, čistoga života morale biti? Naše ljudske pameti i mudrosti su veće ili manje, ali uvijek u okvirima ovog svijeta. Ali riječi iz drugačijeg života! Drugoga svijeta! Riječi odozgor, koje dižu visoko. Koje ne poznaju straha, umora, granica..?

Draga naša sv. Kato, malo o tebi znamo i nemamo puno za pričati. Ali i ono malo riječi, toliko duboko idu da otvaraju čitav novi svijet pred kojim čovjek mora zašutjeti. Božje je to čudo da s par podataka život Njegove svetice govori više negoli sve mudrosti ovoga svijeta. Jer iz tih malo podataka, kako god skromni bili, progovara Evanđelje – Riječ života vječnoga!

Svetac, jer je pun Boga, govori i kad šuti. Ovim svijetom njegove stope ostavljaju drugačiji trag. On se neće usklađivati sa svojim vremenom; on ne mora biti popularan i cijenjen od svijeta. Jer iz njegovih koraka prosijava vječnost jer mu je srce njoj otvoreno, u nju uronjeno.

Neka nas sve skupa njezina blizina s Kristom i njezin zagovor pokrijepi da se i sami otvorimo čudu onoga života koji je preobražavao njezino ovozemaljsko postojanje. Radi kojega se nije dala odvajati od Krista. Iz kojega je progovorila i zbunila tražitelje istine. Otvorila im oči. O kad bismo je slušali barem kao ti mudri pogani! Sv. Kato, moli za nas!

Na koncu euharistijskoga slavlja se vlč. Nikica Bošnjaković, župnik domaćin, zahvalio svećenicima koji su došli uzveličati proslavu crkvenoga goda, te svim vjernicima koji su pokazali svoju vjernost Bogu i došli na svetu Misu. Posebno se zahvalio svima koji su pomogli oko organizacije ovogodišnje proslave crkvenoga goda svete Katarine, djevice i mučenice.

Tekst: Luka Jašćur/Ivica Zrno

Fotografije: Luka Jašćur

HRTKOVCI (TU) – Patron župe, Sveti Klement I., papa i mučenik, proslavljen je 23. studenoga 2021., svečanim euharistijskim slavljem u 17.00 sati.

Euharistijsko slavlje je predslavio vlč. Luka Ivković, župnik župe Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije u Čereviću, uz suslavljenje preč. Joze Duspare, župnika u Zemunu, vlč. Ivana Rajkovića, župnika u Petrovaradinu 2, preč. Marka Loša, župnika u Petrovaradinu 3, preč. Božidara Lusavca, župnika u Beški, vlč. Nikice Bošnjakovića, župnika u Šidu, vlč. Ivice Zrno, župnika u Laćarku i domaćeg župnika, vlč. Ivice Živkovića.

Na početku euharistijskoga slavlja vlč. Luka Ivković je srdačno pozdravio okupljene vjernike, te izrazio radost zbog mogućnosti predslavljenja euharistijskoga slavlja u ovom veoma važnnom danu za hrtkovačku vjerničku zajednicu.

U prigodnoj homiliji vlč. Luka Ivković je podsjetio vjernike na vrijednost i veličinu mučeničkog primjera sv. Klemeta I., pape i mučenika.

Biti Kristov i pripadati Kristu nikada nije bilo jednostavno. To vidimo još iz prvih kršćanskih vremena. I danas, dok govorimo o tim hrabrim primjerima vjere, izdvjamo i jedan konkretni primjer – život, djelo i svejedočanstvo svetog Klementa I., pape i mučenika. Možemo se pitati što ga je potaklo da ugrozi svoj život ili što je bio motiv da se odluči na ovakav konac života? Odgovora našom ljudskom logikom nećemo dati niti ćemo pronaći. A ako se bolje zadubimo razmišljajući o svemu odgovor je samo jedan – Isus Krist, izvor pravog života i svake vjerničke hrabrosti.

Dopustimo da nam ovaj primjer vjere, ne samo progovori, nego da nas i ohrabri kako bismo i mi u današnje vrijeme i u sasvim konkretnoj situaciji znali nasljedovati hrabre primjere vjere. Stoga se danas možemo pitati – što za tebe katoliče znači vjera, vjernost, iskreno pripadanje Bogu, što za tebe znači život i svjedočanstvo za Boga? Je li tvoj vjernički život živ ili je neka vrsta puke tradicije?, poručio je, između svega vlč. Luka Ivković okupljenim vjernicima.

Na koncu euharistijskog slavlja, župnik vlč. Ivica Živković se zahvalio predsjedatelju slavlja i svim svećenicima koji su došli uzveličati proslavu crkvenoga goda, kao i svim vjernicima, domaćinima i gostima, koji su svojom nazočnošću učinili slavlje ljepšim i bogatijim. Posebno se zahvalio svima koji su pomogli organizaciju slavlja.

Nakon euharistijskog slavlja svi su se uputili u župsku kuću gdje se upriličilo tradicionalno druženje za svećenike i vjernike.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ponedjeljak, 22. studenoga 2021., u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici proslavljen je spomendan svete Cecilije, djevice i mučenice, koja se slavi kao zaštitnica pjevača, glazbenika i glazbe, napose crkvene glazbe.

Večernje euharistijsko slavlje je slavljeno za sve pokojne pjevače, zborovođe i orguljaše. Tom prigodom se okupio župni zbor, te su svečanim pjevanjem proslavili taj za njih važan datum i sveticu čije ime i nosi župni zbor.

Euharistijsko slavlje je predslavio msgr. Fabijan Svalina, biskup koadjutor srijemski, uz suslavljenje srijemskomitrovačkog župnika mons. Eduard Španović i vlč. Ivica Zrno, župnika u Laćarku i pastoralnog suradnika u Srijemskoj Mitrovici.

U prigodnom obraćanju okupljenim vjernicima, na početku euharistijskog slavlja, msgr. Fabijan Svalina je podsjetio na veličinu i vrijednost vjerničke ustrajnosti svetice koje se današnjim danom sjećamo, te pozvao na istinsko nasljedovanje ovog hrabrog primjera vjere.

Nakon euharistijskog slavlja upriličena je tradicionalna večera za pjevače, kao i druženje svih pjevača. Tom prigodom, na osobit način, izriče se zahvala svima koji se u župi angažiraju kao pjevači, te svojim glasovima uveličavaju euharistijska slavlja. To je također prilika izreći zahvalu za ustrajan rad voditeljici zbora s. Ceciliji Tomkić. Kako s. Cecilija nosi ime svetice čiji se spomen slavi, ujedno je upriličeno i imendansko slavlje.

Kod ovoga dijela msgr. Fabijan Svalina se osobito ovrnuo na prethodni dan, kada je zaređen za biskupa koadjutora srijemskog, te zahvalio svima na trudu i naporu vezanom uz slavlje. Pohvaljujući njihovo lijepo pjevanje potaknuo ih je na daljnju ustrajnost, kako kod proba tako i kod euharistijskih slavlja.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Marko Maras

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – FOTOGRAFIJE/VIDEO – Na svetkovinu Krista Kralja u nedjelju 21. studenoga u katedrali-manjoj bazilici sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici tajnik Svete Stolice za odnose s državama nadbiskup Paul Richard Gallagher u zajedništvu s mons. Đurom Hranićem, nadbiskupom i metropolitom đakovačko-osječkim, i mons. Đurom Gašparovićem, biskupom srijemskim, zaredit će za srijemskoga biskupa koadjutora mons. Fabijana Svalinu.

Biskupsko ređenje mons. Fabijana Svaline, u nedjelju 21. studenoga, od 11 sati prenosit će uživo Radiotelevizija Vojvodine, a prijenos svečanoga slavlja ustoličenja novog biskupa pruzimat će Hrvatski katolički radio (HKR) i Laudato TV.

Glavni zareditelj bit će tajnik za odnose s državama Svete Stolice nadbiskup mons. Paul Richard Gallagher, a suzareditelji đakovačko-osječki nadbiskup mons. Đuro Hranić i srijemski biskup mons. Đuro Gašparović.

Papa Franjo imenovao je u četvrtak 7. listopada biskupom koadjutorom u Srijemskoj biskupiji u Republici Srbiji mons. Fabijana Svalinu, svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, dosadašnjeg ravnatelja Hrvatskog Caritasa i ravnatelja Hrvatske katoličke mreže.

Mons. Fabijan Svalina rođen je 7. studenoga 1971. u Đakovu od oca Mirka i majke Lucije rođ. Poljičak. Studirao je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Za svećenika Đakovačke ili Bosanske i Srijemske biskupije zaređen je 29. lipnja 1997. u Đakovu.

Bio je župni vikar u Župi Uzvišenja Svetoga Križa u Osijeku – Retfala, potom od 1998. do 2004. odgojitelj – prefekt u Međubiskupijskom sjemeništu na Šalati u Zagrebu. Od 2004. do 2010. obnašao je službe tajnika Biskupskog ordinarijata, kancelara Nadbiskupskog ordinarijata i voditelja nadbiskupijskog Tiskovnog ureda. U nekoliko mandata bio je član Prezbiterskoga vijeća i član Zbora savjetnika.

Na Izvanrednom plenarnom zasjedanju Hrvatske biskupske konferencije (HBK) u Zagrebu 25. siječnja 2010. izabran je za zamjenika generalnog tajnika HBK. Na toj službi bio je do siječnja 2017.

U srpnju 2010. imenovan je za v. d. ravnatelja Hrvatskog Caritasa, a potom, 2012. godine, i ravnateljem te ustanove HBK na čijem je čelu i danas.

Početkom 2011. godine imenovan je u Odbor HBK za organizaciju dolaska svetoga oca Benedikta XVI. u Hrvatsku te mu je, između ostalog, povjerena koordinacija susreta Svetog Oca s predstavnicima civilnog društva, akademske zajednice, kulture, poduzetnika, diplomatskog zbora i s poglavarima vjerskih zajednica u Hrvatskom narodnom kazalištu. Godine 2011. imenovan je članom – supredsjedateljem Mješovitog povjerenstva Republike Hrvatske i Hrvatske biskupske konferencije za izradu popisa oduzete imovine Katoličkoj Crkvi za vrijeme komunističke vladavine.

Odlukom hrvatskih biskupa, od 2017. godine postaje ravnatelj Hrvatske katoličke mreže (HKM) u koju su integrirani Hrvatski katolički radio, Informativna katolička agencija, novi mediji i mrežna stranica HKM-a.

Hrvatski Caritas vodi u vrijeme nekoliko velikih nacionalnih žurnih projekata pomoći stradalima od prirodnih nepogoda i kriza izazvanih ljudskim faktorom; tako 2014. godine inicira pomoć stradalom stanovništvu od poplava u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Republici Srbiji, 2015. mobilizira mrežu Caritasa za pomoć u migrantskoj krizi, a 2020. godine nakon razornih potresa u Zagrebu i na Banovini, aktivno provodi projekte HBK u stambenom i socijalnom zbrinjavanju stanovništva. Godine 2021. inicijator je pregovora s predstavnicima Vlade Republike Hrvatske o provedbenom ugovoru za Hrvatski Caritas i dijecezanske Caritase.

Kapelanom Njegove Svetosti imenovan je 30. travnja 2012.

Fotografije možete pogledati ovdje.

Video možete pogledati ovdje.

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Vedran Jegić

Video: Emisije RTVojvodine

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Biskupsko ređenje novoga srijemskog biskupa koadjutora Fabijana Svaline održano je na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga, u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici.

Glavni zareditelj bio je tajnik Svete Stolice za odnose s državama i tajnik Međunarodnog povjerenstva za Crkve u Istočnoj Europi nadbiskup Paul Richard Gallagher, a suzareditelji đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić i srijemski biskup Đuro Gašparović.

Prezbiteri pratitelji novoga biskupa bili su župnik Župe sv. Mateja u Gundicima Josip Dominković te župnik Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu i ravnatelj Caritasa Srijemske biskupije preč. Jozo Duspara.

Misu su suslavila još 23 nadbiskupa i biskupa u zajedništvu s pedesetak svećenika, a posluživala su trojica đakona. Nazočna su bila i dvojica episkopa Srpske pravoslavne Crkve.

Na početku je sve prisutne pozdravio domaćin – biskup Gašparović te je predslavitelju mons. Gallagheru izrazio dobrodošlicu.

Nakon navještaja čitanja (Dn 7, 13 – 14; Ps 93, 1 – 2.5; Otk 1, 5 – 8; Iv 18, 33b – 37), otpjevan je himan O dođi, Stvorče, Duše Svet, a prezbiteri pratitelji dopratili su izabranog biskupa Svalinu pred glavnog zareditelja te u ime Crkve Srijemske zatražili da bude zaređen. Potom je pročitan Apostolski nalog pape Franje o biskupskom imenovanju novog srijemskog biskupa koadjutora.

Mons. Gallagher je na početku homilije rekao da liturgija dana „govori o Kristu, Kralju svega stvorenja. Kralj je to koji nam se predstavlja kao svjedok, vjerni i mudri sluga, Kralj koji je poslušno i smjerno prihvatio volju nebeskoga Oca i bezuvjetno se predao za spasenje svakog muškarca i žene koji nastanjuju ovaj svijet.“

Osvrnuvši se na geslo novog biskupa – „Super omnia Caritas“ (Kol 3,14), predslavitelj je ustvrdio da ga je mons. Svalina „odabrao da bi svoju biskupsku službu vršio u svjetlu ljubavi, koja je, kako nas uči sv. Pavao, neizostavna za ulazak u Kristovo savršenstvo. To je, naime, obilježje svakog kršćanina, da snagom služenja i odvažnom bliskošću uprisutni ljubav kojom nas Krist ljubi. Slično nam i grb, koji će obilježavati riječi i geste novoga biskupa, dvama znacima svjedoči o toj želji da u životu uvijek tražimo savršenstvo ljubavi.“

„Blagdan koji danas slavimo navodi nas na razmišljanje o samom srcu naše vjere u Krista i stavlja nas pred neka pitanja od kojih ne možemo pobjeći: tko je taj Kralj? Ili, kad poput Pilata, i mi danas pitamo Gospodina Isusa: Ti, koji si na križu, uhićen, prezren, Ti si, dakle, Kralj?“, nastavio je mons. Gallagher. U odnosu na ta pitanja, kako je rekao, „ljudski izračuni i egzaktnost stvari … sami po sebi nisu dostatni“.

Nego, odgovor daje vjera koja daje pouzdano predanje Bogu. „Bog je objavio da je njegova ljubav prema čovjeku, prema svakome od nas, bez mjere: na Križu nam Isus iz Nazareta, Sin Božji koji je postao čovjekom, na najjasniji način pokazuje dokle seže ta ljubav – do darivanja samoga sebe, do potpune žrtve. Vjera znači vjerovati tom Kralju koji se sa svojom ljubavlju pred čovjekovom opakošću, pred zlom i smrću ne umanjuje, već je kadar preobraziti svaki oblik ropstva i darovati mogućnost spasenja“, istaknuo je.

Dodao je da „moć Krista Kralja počiva isključivo u predanosti. Mi gotovo instinktivno riječ moć uzimamo s negativnim primislima, no sama po sebi, moć je nešto pozitivno, zapravo ukazuje na mogućnost. Međutim, moć se može koristiti dobro ili loše: sve držati u ruci i sve zgnječiti, ili otvoriti ruku i pružiti je drugome – to su dvije potpuno suprotne moći, moć života i moć smrti“.

Obrativši se mons. Svalini, predslavitelj ga je pozvao da vjeruje ono što naviješta, poučava što vjeruje i živi ono što poučava. Poželio mu je da uvijek bude znak Krista Sluge.

„Ovdje, u Srijemskoj biskupiji, čija je povijest uvijek bila obilježena činjenicom da je smještena na granici između dvaju svjetova i kultura, Zapada i Istoka, živi se i posebna karizma, tj. osobito važna zadaća promicanja ekumenskoga dijaloga i njegovanja suradnje i zajedništva“, naglasio je nadbiskup Gallagher, pozdravivši prdetavnike SPC-a.

Citirao je i riječi koje je sv. Ivan Pavao II. izrekao 1994. godine: „U ovim krajevima danas stavljenim na toliku kušnju, vjera mora ponovno postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim zemljama. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom, nastavlja uz hrvatsku i bosanskohercegovačku granicu te u Srbiji utječe u Dunav. Dunav je druga velika rijeka koja povezuje hrvatsku i srpsku zemlju s velikim zemljama istočne, srednje i zapadne Europe. Te se dvije rijeke susreću, isto kao što su pozvani na susret i razni narodi koje one povezuju. To posebno moraju ostvariti dvije kršćanske Crkve, Istočna i Zapadna, koje upravo u ovim krajevima oduvijek žive zajedno. U toj metafori rijeka možemo gotovo dohvatiti tragove puta na koji vas Bog poziva da njime kročite.“

Na kraju homilije, mons. Gallagher misao je usmjerio „Presvetoj Djevici, čije je čašćenje u narodima oblikovao izniman utjecaj bazilijevske pobožnosti prema Bogorodici/Theotokos“, te sve preporučio njezinom zagovoru.

Po završetku homilije, mons. Svalina je pred glavnim zarediteljem, u pratnji prezbitera pratitelja, izrekao svoje obećanje. Zatim je Bogu upućena litanijska prošnja, tijekom koje se ređenik prostro na tlu. Potom je kleknuo, a nadbiskup Gallagher mu je u tišini položio ruke na glavu, što su potom učinili i ostali nadbiskupi i biskupi. Nakon toga, glavni zareditelj mu je položio na glavu Evanđelistar koji su držali đakoni. Uslijedila je molitva ređenja, mazanje glave krizmom, predaja Riječi Božje, stavljanje prstena i mitre te predaja pastirskoga štapa. Nakon što je primio znamenja biskupske službe, mons. Svalina sjeo je na biskupski sedes te izmijenio cjelov mira s glavnim zarediteljem i suzarediteljima, a ostali biskupi pružili su mu znak mira naklonom. Za to vrijeme pjevala se pjesma nadahnuta biskupskim geslom „Super omnia Caritas“.

Poslije obreda ređenja, slavlje je nastavljeno Apostolskim vjerovanjem te euharistijskom službom. Nakon popričesne molitve, dok se pjevao himan Tebe Boga hvalimo, biskup Svalina je u pratnji vrhbosanskog nadbiskupa koadjutora i vojnog apostolskog upravitelja u BiH mons. Tome Vukšića i požeškog biskupa Antuna Škvorčevića prošao kroz brojan vjernički puk okupljen i katedrali i oko nje, blagoslivljajući ga.

Potom su se novozaređenom biskupu obratili predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda zrenjaninski biskup Lászlo Német, u ime svećenika, redovnika i redovnica Srijemske biskupije župnik Župe Svih svetih u Irigu preč. Blaž Zmaić te u ime vjernika laika župljanka Župe Presvetog Srca Isusova u Šidu vjeroučiteljica Ana Hodak, tajnica Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije i koordinatorica Tiskovnog ureda Srijemske biskupije.

Nadbiskup Puljić na početku se spomenuo rodnog kraja mons. Svaline. „Crkva kada redi i posvećuje biskupa želi da on bude izraz njezinoga jedinstva u istini i ljubavi (2 Iv 1, 3). Stoga, dok danas spominjemo Fabijanovo rodno mjesto i njegove drage roditelje Lucu i Mirka, u duhu odlazimo do svetog grada Jeruzalema gdje se rodila Crkva. Ondje je zapravo izvor i Fabijanove službe i poslanja“, rekao je, podsjetivši na apostolsko naslijeđe.

Potom se obratio i ređeniku. „Dragi biskupe Fabijane, dok Ti danas čestitam ovaj dan i sveti događaj ređenja u ime hrvatskih biskupa, od srca zahvaljujem na predanom služenju u više institucija Hrvatske biskupske konferencije, posebice u ime karitativnog djelovanja u normalnim i kriznim trenutcima, poput poplava, požara i potresa.“

Na kraju je izrazio čestitke u ime svoje nadbiskupije, istaknuvši njezinu povezanost sa Srijemskom biskupijom po sv. Anastaziji (Stošiji) i sv. Dimitriju.

Mons. Nemet, podsjetivši da je mons. Svalina obnašao mnoge službe u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji i pri HBK, rekao je da je njegov gubitak za njih, dobitak za Crkvu u krajevima gdje kao biskup dolazi, ne samo za mons. Gašparovića kao srijemskog biskupa, nego za čitavu biskupsku konferenciju.

Tvoja nazočnost u našim redovima dat će nam novi poticaj – raditi posebice ono u čemu si ti najjači, u ljubavi, caritasu, u djelatnoj ljubavi. Zaželio bih ti sve ono što Srijem predstavlja za nas. To su mučenici, poput sv. Stošije koja povezuje Srijem i Zadarsku nadbiskupiju. A to su i veliki nadbiskupi misionari, sv. Metod, srijemski metropolit. Rijetko se govori da je i on imao srijemsku titulu nadbiskupa. Metod je zaštitnik naše biskupske konferencije i Srijemske biskupije. Od mučenika uzmi izdržljivost, od sv. Metoda snalažljivost u naviještanju evanđelja i misijama – poručio je zrenjaninski biskup.

Preč. Blaž Zmaić izrazio je radost svećenika, redovnika i redovnica zbog dolaska novog biskupa koadjutora te je dodao da za njega mole. Istaknuo je da se ređenje dogodilo u Godini sv. Josipa koji je poslije Marije najbliži Isusu. „Neka on u vama sačuva iskrenu i trajnu vezu s Bogom, duševni mir, duboku poniznost srca, savršeno slaganje s voljom Božjom“, poručio je preč. Zmaić.

Kazavši da u biskupiji djeluju petnaestorica svećenika, istaknuo je da su spremni na suradnju i da se s njima može računati.

„Ne zaboravite ovaj dan. Ovaj dan je novi blagdan: tvoj blagdan i Krista Kralja. Biskup je sluga vjernicima i Kristu Kralju, a On je Kralj čovječanstva. Ne zaboravite da ste sin Kralja, dijete Božje. A Kraljevstvo Krista je kultura života. U toj kulturi života s vama i pod vašim biskupskim geslom: Iznad svega ljubav. Zato, i za ovo, dobro nam došli i budite s nama!“, zaključio je.

Vjeroučiteljica Ana Hodak zahvalila je mons. Svalini što je prihvatio službu pastira njihovoga malog stada. „Mi smo skromna zajednica po broju, ali ne i po vjeri, jer povijest je ovdje često pokazivala i svoje ružno lice, ali našu vjeru nije slomila“, istaknula je.

Srijem je opisala kao „mjesto na kojem žive ljudi vjerni Kristu još od prvih kršćanskih vremena. Mjesto susreta Istoka i Zapada, mjesto natopljeno krvlju mučenika. Ovdje često nije bilo lako biti Kristov svjedok, ni vjernom stadu, ni pastirima. Vi to dobro znate, ali ste ipak prihvatili ovu službu i tako pokazali svoju vjernost i ljubav prema Kristu i njegovoj Crkvi, o čemu svjedoči i vaše geslo Iznad svega ljubav“, poručila je Hodak. „A Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani (Rim 8,28)“, dodala je.

Izrazila je uvjerenje da će im mons. Svalina biti dobar pastir i učitelj, kojemu je prvi uzor Krist i njegova ljubav, a potom i svi pastiri drevnoga Sirmija, koji su ostali postojani i vjerni i u najtežim vremenima“.

Naposljetku, Hodak je u ime vjernika laika novom biskupu koadjutoru iskazala spremnost na suradnju te mu zajamčila njihove molitve.

Na kraju je pozdravni govor izrekao i novozaređeni biskup Svalina.

„Radosno i otvorena srca te ispruženih ruku dolazim k vama, u ovu kršćansku metropolu, u mjesto gdje je pod palmom mučeništva u doba najvećih progona Dioklecijanova i Galerijeva vremena stasalo i ukorijenilo se prvo kršćanstvo. Srijemska biskupija od 4. stoljeća mjesto je snažne i nepokolebljive vjere, to je mjesto trijumfalnog kršćanskoga obrata i obraćenja. Ovdje je kršćanstvo predvođeno primjerom mučeništva svetih Irineja i njegova đakona Dimitrija postalo jednim od najsnažnijih kršćanskih biljega tadašnje Europe“, istaknuo je na početku.

„Osim kršćanske simbolike i tradicije, u ovome slavnom gradu i danas se, pa i u njegovu nazivu, zrcali kršćanski znamen. U ovaj grad i ovu biskupiju po uputi rimskoga prvosvećenika dolazim iskreno i predano – sa željom biti jedan od vas i živjeti među vama te da bih zajedno s vama bio dionik zajedništva, jedinstva, izgradnje, a nadam se i napretka. Jer povijest i tradicija, pa i duboka simbolika ovoga mjesta za kršćanski identitet, malo bi značili i bili bi sasvim nedostatni kada danas ne bismo svi zajedno učinili sve za postizanje tih vrijednosti. Kršćanske metropole poput ove oduvijek su bila sjecišta i stjecišta ljudi koji su složno živjeli ujedinjeni u različitosti, ali u istome kršćanskom duhu i identitetu. Svima zajedno zadaća nam je njegovati te graditi mostove među nama i ustrajati na onome što nas povezuje i ujedinjuje“, ustvrdio je biskup Svalina.

U skladu sa svojim geslom, istaknuo je da se „veličina nekog mjesta i njegova kršćanska odrednica danas najbolje ogledaju u tome koliko mu je stalo i koliko mari za najslabijega i najranjivijega među nama te za potrebitoga. Iznad svega, naš se kršćanski identitet, obilježen mučeništvom, ogleda u Ljubavi, i to Ljubavi pisanoj velikim slovom, onoj uzvišenoj i samilosnoj Ljubavi Boga prema čovjeku koju su Grci označavali riječju agapè, a Rimljani i sveti Pavao caritas. Svoje poslanje na koje me u Srijemsku biskupiju šalje Rimski Prvosvećenik prvotno gledam kao Ljubav iznad svega.“

Zahvalivši Bogu na daru života, zahvalio je i svojim roditeljima, koji su sudjelovali u slavlju, što su njega i braću Dragu i Karla odgajali u vjeri i vjernosti Bogu. Toj zahvali pridružio je i zahvalu odgojiteljima, učiteljima i profesorima.

Na kraju je zahvalio glavnom zareditelju, suslaviteljima i svim uzvanicima.

Među njima su bili i predstavnici kulturnih i prosvjetnih krugova, nacionalnih manjina u Vojvodini te civilnih vlasti, među kojima izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek, ministrica kulture i predsjednica Komisije za odnose s vjerskim zajednicama, predsjednik Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine Ištvan Pastor te gradonačelnica i predsjednik Gradske skupštine Srijemske Mitrovice.

Biskup Svalina na slavlju je nosio albu s mlade mise i misnicu koju mu je darovala Đakovačko-osječka nadbiskupija čiji su dar i biskupski prsten te pastirski štap koje je primio.

Među ostalim službenicima, ravnatelji liturgijskog slavlja bili su kanonik Prvostolnog kaptola u Đakovu prelat mons. Luka Strgar i župnik Župe svete Ane, majke Blažene Djevice Marije, u Laćarku Ivica Zrno. Asistirali su bogoslovi iz Đakova i ministranti Katedralne župe sv. Dimitrija, đakona i mučenika iz Srijemske Mitrovice.

Liturgijsko pjevanje su predvodili: Katedralni zbor „Sveta Cecilija“ iz Srijemske Mitrovica (voditeljica: mo. s. Cecilija Tomkić), članovi katedralnog zbora iz Đakova (voditelj: mo Ivo Andrić) i članovi katedralnog zbora „Albe Vidaković“ iz Subotice (voditelj: mo. Stantić), uz orguljsku pratnju mo. Miroslava Stantića i instrumentalnu pratnju profesora glazbene škole „Petar Krančević“ u Srijemskoj Mitrovici.

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Vedran Jegić

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) – Pozdravni govor koji je novozaređeni srijemski biskup koadjutor Fabijan Svalina izrekao na kraju euharistijskog slavlja s obredom biskupskog ređenja, na svetkovinu Krista Kralja svega stvorenja, u nedjelju 21. studenoga 2021., u katedrali sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici.

Preuzvišeni nadbiskupi i biskupi,

braćo svećenici, redovnici i redovnice, draga moja obitelji i rodbino,

braćo i sestre, dragi prijatelji!

Imenovavši me biskupom koadjutorom, rimski prvosvećenik papa Franjo me je uputio na službu u ovu drevnu Srijemsku biskupiju. Imenovanje baš za ovu biskupiju, koje sam sa zahvalnošću i poniznošću prihvatio kao svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, te današnje ređenje, za Crkvu su događaji puni duboke simbolike a za mene osobno mnoštva istančanih emocija. Radosno i otvorena srca te ispruženih ruku dolazim k vama, u ovu kršćansku metropolu, u mjesto gdje je pod palmom mučeništva u doba najvećih progona Dioklecijanova i Galerijeva vremena stasalo i ukorijenilo se prvo kršćanstvo. Srijemska biskupija od 4. stoljeća mjesto je snažne i nepokolebljive vjere, to je mjesto trijumfalnog kršćanskoga obrata i obraćenja. Ovdje je kršćanstvo predvođeno primjerom mučeništva svetih Irineja i njegova đakona Dimitrija postalo jednim od najsnažnijih kršćanskih biljega tadašnje Europe.

Osim kršćanske simbolike i tradicije, u ovome slavnom gradu i danas se, pa i u njegovu nazivu, zrcali kršćanski znamen. U ovaj grad i ovu biskupiju po uputi rimskoga prvosvećenika dolazim iskreno i predano – sa željom biti jedan od vas i živjeti među vama te da bih zajedno s vama bio dionik zajedništva, jedinstva, izgradnje, a nadam se i napretka. Jer povijest i tradicija, pa i duboka simbolika ovoga mjesta za kršćanski identitet, malo bi značili i bili bi sasvim nedostatni kada danas ne bismo svi zajedno učinili sve za postizanje tih vrijednosti. Kršćanske metropole poput ove oduvijek su bila sjecišta i stjecišta ljudi koji su složno živjeli ujedinjeni u različitosti, ali u istome kršćanskom duhu i identitetu. Svima zajedno zadaća nam je njegovati te graditi mostove među nama i ustrajati na onome što nas povezuje i ujedinjuje. Stoga vas molim da me upravo kao takvoga i s takvim namjerama te kao čovjeka koji vam dolazi otvorena srca primite u vaš dom. To je zalog našega opstanka i napretka na ovim prostorima.

Veličina nekog mjesta i njegova kršćanska odrednica danas se najbolje ogledaju u tome koliko mu je stalo i koliko mari za najslabijega i najranjivijega među nama te za potrebitoga. Iznad svega, naš se kršćanski identitet, obilježen mučeništvom, ogleda u Ljubavi, i to Ljubavi pisanoj velikim slovom, onoj uzvišenoj i samilosnoj Ljubavi Boga prema čovjeku koju su Grci označavali riječju agapè, a Rimljani i sveti Pavao caritas. Svoje poslanje na koje me u Srijemsku biskupiju šalje rimski prvosvećenik prvotno gledam kao Ljubav iznad svega. Bez nje, a posebno bez Ljubavi iskazane prema najranjivijemu i najpotrebitijemu, tj. prema najslabijemu među nama, sve je uzaludno – i povijest, i tradicija, i slava, i napredak te sve drugo prolazno i vremenito što krasi neko mjesto. Pozivam Vas da upravo Caritas – Ljubav bude smisao i glavni dionik našega zajedništva.

Zahvalan sam Bogu za dar života, po roditeljima Luci i Mirku, koji su mene i moju braću Dragu i Karla odgajali u vjeri i vjernosti Bogu i Crkvi. Pozdrav i zahvala svim članovima moje obitelji ovdje nazočnima, kao i onima koji nisu mogli nazočiti. Zahvalan sam svojim učiteljima, profesorima i odgojiteljima, a napose meni dragim osobama ujaku vlč. Vlatku Poljičaku, vlč. Josi Peraku kao i pokojnom duhovniku mons. Ivanu Šeši.

Duboko sam zahvalan svetom ocu papi Franji za povjerenu mi službu biskupa koadjutora te što me je po polaganju ruku glavnog zareditelja, a njegova bliskoga suradnika mons. P. R. Gallaghera uvrstio u red biskupa. U svemu ovome vidim znakove velike blizine Svetoga Oca za ove krajeve u kojima živi Katolička Crkva. Preuzvišeni nadbiskupe Gallagheru, zahvaljujem Vam na ovome činu biskupskoga ređenja, te Vas molim da moj pozdrav i zahvalu prenesete svetome ocu papi Franji od kojega molim apostolski blagoslov za sebe i vjerničku zajednicu u Srijemu. Pozdrav i Vašem suradniku i pratitelju mons. Januszu Stanislawu Blahowiaku, djelatniku Državnog Tajništva. Na poseban način pozdravljam apostolskog nuncija Luciana Surianija. Također pozdrav i mons. Giorgiu Lingui, apostolskom nunciju u Republici Hrvatskoj koji je danas s nama.

Biskupe Đuro, hvala Vam što me primate kao svojeg mlađeg brata. Trudit ću se zajedno s Vama, srijemskim biskupom i Vašim bogatim biskupskim iskustvom služiti na dobro ovog brojem malog stada, ali poviješću i značenjem velikog stada.

Na poseban način hvala za prošlu, sadašnju i buduću bratsku podršku nadbiskupu metropoliti Đuri. Nadbiskup osobno i Đakovačko-osječka nadbiskupija snažno stoje uz Srijemsku biskupiju. Poštovanom i meni dragom nadbiskupu u miru Marinu hvala za podršku i pouku na svim mojim dosadašnjim svećeničkim koracima. Uz Vas sam mnogo naučio i dobio u brojnim službama koje ste mi povjeravali. Vaša nazočnost danas u ovom obredu mog biskupskog ređenja mnogo mi znači.

Otkako sam postao svećenik – skoro četvrt stoljeća, pratim nastajanje i razvoj susjedne Požeške biskupije. Zadivljujuće je promatrati njezin duhovni rast i zalaganje vjernika pod vodstvom njihova pastira. Biskupe Antune, vaš primjer zauzetog pastoralnog služenja, napose u izgrađivanju ekumenskih odnosa, dragocjen mi je izvor inspiracije. Nadam se da ću, poučen tim iskustvom, i ja ovdje uspješno graditi mostove zajedništva i raditi na dobro svega naroda Božjega.

Ovoliko veliki broj okupljenih nadbiskupa i biskupa, članova različitih Biskupskih konferencija znak je podrške ovoj s jedne strane drevnoj, a s druge strane tako maloj Srijemskoj biskupiji i vjerničkoj zajednici u dragom nam Srijemu. Poseban pozdrav predsjednicima konferencija: mons. Želimiru Puljiću, mons. Ladislavu Nemetu, kao i potpredsjedniku nadbiskupu koadjutoru Tomi Vukšiću. Draga braćo nadbiskupi i biskupi, hvala vam za podršku molitvenu i materijalnu. Preporučam i dalje ovu srijemsku Crkvu vašoj pažnji i domišljatoj ljubavi da nikada ne ostane bez prikladnih čimbenika za spas duša. Pozdrav i generalnim tajnicima Krunoslavu Novaku i Robertu Plastyku.

Unatoč tolikim zaprekama pandemijske krize, okupio se i značajan broj svećenika i redovnika, mnogopoštovanih provincijala iz brojnih nadbiskupija i biskupija i redovničkih zajednica iz Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije, Makedonije i drugih krajeva. Hvala vam svima za molitvu i prisutnost. Znak je to naše povezanosti u proteklim vremenima za ona koja slijede. Pozdravljam nazočne časne sestre: s. Jelenu Lončar, ravnateljicu Caritasa Zagrebačke nadbiskupije, s. Faustinu Kovačević, ravnateljicu Caritasa Riječke nadbiskupije te domaće sestre s. Lucu, Leopoldinu, Luciju, Mariju Ivanu i s. Esteru na čelu s časnom majkom Milosrdnih sestra svetoga Križa s. Valerijom Široki i ostale prisutne redovnice.

Jedna od simbola utkanih u moj biskupski grb je i most sa zaglavnim kamenom Kristom Gospodinom. Most je simbol povezivanja, ujedinjavanja. Radostan sam što danas u ovom slavlju mogu pozdraviti visoke predstavnike Srpske pravoslavne Crkve i to preosvećenog gospodina gospodina Irineja, episkopa bačkog kao i njegova vikarnog episkopa gospodina Damaskina kao i druge članove pratnje. Pozdrav i izaslaniku srijemskoga vladike Vasilija visoko prečasnom gospodinu protosiđelu Kleopi Štefanoviću. Pozdravljam i sve nazočne pravoslavne vjernike.

Pozdrave upućujem i nositeljima civilnih vlasti: poštovanoj gospođi Nini Obuljen Koržinek, ministrici kulture u Vladi RH, predsjednici Komisije za odnose s vjerskim zajednicama te izaslanici Predsjednika Vlade RH gospodina Plenkovića,

zatim gospodinu Ištvanu Pastoru, predsjedniku Skupštine Autonomne pokrajine Vojvodine,

gradonačelnici Sremske Mitrovice gospođi Svetlani Milovanović i predsjedniku Skupštine Grada gospodinu Iliji Nediću,

gospodinu Damiru Dekaniću, županu Vukovarsko-srijemske županije,

gospođi Antoniji Jozić, županici Požeško-slavonske županije,

izaslanicima opština Inđije i Sremskih Karlovaca te načelnicima općina Đakovačka Satnica, Tovarnik i Stari Jankovci.

Među nama pozdravljam i predstavnika Veleposlanstva Republike Hrvatske gospodina Stjepana Glasa, opunomoćenog ministra u veleposlanstvu RH u Republici Srbiji te gospodina Velimira Plešu, generalnog konzula iz Subotice.

Pozdravljam gosp. dr. Milana Bošnjaka iz Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i gosp. Ivana Zebu, voditelja službe za pitanja hrvatske nacionalne manjine u inozemstvu.

Pozdrav predstavnicima Mađarske nacionalne manjine: Predsjedniku nacionalnog savjeta gosp. Jeneu Hajnalu i gđi Aniki Jeras, predsjednici izvršnog odbora nacionalnog savjeta.

Također, pozdrave upućujem gospodinu Atili Juhasu, državnom sekretaru ministarstva saobraćaja, šumarstva i vodoprivrede Vlade Republike Srbije,

u ime predsjednice Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočnom gosp. Lazaru Cvijinu, predsjedniku izvršnog odbora nacionalnog vijeća,

u ime predsjednika nacionalnog savjeta Njemačkog nacionalnog vijeća nazočnoj gospođi Andrijani Bauer Živković,

gospodinu dr. Vladimiru Roganoviću, direktoru Uprave za suradnju s Crkvama i vjerskim zajednicama u Ministarstvu pravde Republike Srbije, sa suradnicima: gosp. dr. Markom Nikolićem i gosp. Gavrilom Grbanom,

gospodinu Tomislavu Žigmanovu, predsjedniku Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i ravnatelju Zavoda kulture vojvođanskih Hrvata,

gospodinu Ljubiši Šulaji, direktoru Zavoda za zaštitu spomenika kulture iz Sremske Mitrovice,

i prof. dr. Željku Tanjiću, rektoru Hrvatskoga katoličkog sveučilišta te svim ostalim djelatnicima u kulturi i prosvjeti.

Posebno pozdravljam svećenike djelatne pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji s kojima sam surađivao i do sada zajedno živio: nacionalnog ravnatelja Dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu vlč. dr. Tomislava Markića, predstojnika Nacionalnog katehetskog ureda mons. prof. dr. Ivicu Pažina i ekonoma vlč. Šimuna Šindiju, kao i sve djelatnike ureda i ustanova HBK te napose Hrvatskoga Caritasa i Hrvatske katoličke mreže.

Zahvaljujem katedralnom zboru sv. Cecilije ovdje u Srijemskoj Mitrovici na čelu sa s. Cecilijom, kao i članovima katedralnog zbora iz Đakova na čelu s maestrom Ivanom Andrićem. Hvala ravnatelju ceremonija prelatu mons. Luki Strgaru, kao i asistenciji i bogoslovima koji su ovo slavlje biskupskoga ređenja učinili svečanijim. Pri kraju, hvala braći svećenicima i drugim brojnim suradnicima na organizaciji ovoga slavlja na čelu s prelatom mons. Eduardom Španovićem, generalnim vikarom i mitrovačkim župnikom. Hvala i vlč. Tomislavu Hačku, vlč. Domagoju Lackoviću, vlč. Ivici Zrnu, vlč. Ivanu Rajkoviću u zauzetosti oko pripreme ovog slavlja kao i drugim svećenicima Srijemske biskupije koji su na različite načine doprinijeli ovom slavlju.

Hvala, također, mojim pratiteljima vlč. Josipu Dominkoviću i preč. Jozi Duspari.

Pozdrav prisutnim predstavnicima medija, nadbiskupijskih, biskupijskih i župnih Caritasa te hrvatskih, mađarskih i njemačkih kulturnih i prosvjetnih društava.

Poštovani i dragi svi, molite za mene, da s pouzdanjem u Gospodina, ovu službu vršim vjerno s ljubavlju i otvorenoga srca prema svim ljudima i neka sve nas prati zagovor nebeske Majke Marije Gospe Snježne – Gospe Tekijske.

Izvor: ika.hkm.hr

Fotografija: Nela Skenderović