ĐAKOVO (TU) – U Nadbiskupskom domu u Đakovu, 22. rujna 2021. okupili su se biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine: nadbiskup metropolit Đuro Hranić, požeški biskup Antun Škvorčević, srijemski biskup Đuro Gašparović, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić te đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u miru Marin Srakić. Održali su radni sastanak povodom početka sinodalnog procesa sljedećeg mjeseca listopada u svim partkularnim Crkvama na temu Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje, a u pripravi za Opću biskupsku sinodu u Rimu 2023. godine.

Prije početka radnoga dijela susreta nadbiskup metropolit izrekao je riječi dobrodošlice, istaknuvši radost zbog sudjelovanja srijemskoga biskupa Đure kojemu je u okolnostima pandemije Covid-19 bio otežan dolazak na zajedničke susrete. Biskupu Antunu nadbiskup je čestitao nadolazeću 24. obljetnicu biskupskoga ređenja. Prigodnu čestitku nadbiskupu Đuri na dan 20. obljetnice njegova biskupskoga ređenja izrekao je nadbiskup u miru Marin, spomenuvši se snažnoga ozračja Druge biskupijske sinode, vremena u kojem se 2001. godine dogodilo imenovanje i biskupsko ređenje nadbiskupa Đure.       

U radnome dijelu susreta biskupi su razmotrili način na koji će biskupije Đakovačko-osječke crkvene pokrajine sudjelovati u sinodalnom hodu opće Crkve 2021.-2023. Đakovačko-osječka nadbiskupija i Srijemska biskupija organizirat će sinodalna savjetovanja s različitim skupinama vjernika na temelju iskustava biskupijske sinode (1998. – 2003.) i u svjetlu provedbe njezinih zaključaka sadržanih u dokumentu Izjave i odluke Druge biskupijske sinode (2008). Požeška biskupija, kako je izvijestio biskup Škvorčević, na Biskupijskom će danu iduće subote, 25. rujna o 24. obljetnici svoje uspostave predstaviti model po kojem će se ona uključiti u sinodalni proces, istaknuvši da će programi spomena 25. obljetnice njezina osnutka i uspostave biti usmjereni na oživljavanje i produbljenje sinodalne dimenzije ove mjesne Crkve.

Biskupi su zaključili da će prije početka mjeseca listopada o. g. imenovati biskupijskog sinodalnog povjerenika i članove povjerenstva te odrediti oblik župnih sinodalnih animatora, odnosno koordinatora i način na koji će oni djelovati kako bi se ostvarilo ono što je zatraženo od Tajništva opće biskupske sinode u Rimu u pripravi za Sinodu 2023. godine te kako bi svaka mjesna Crkva snažnije živjela svoju sinodalnost u duhu II. vatikanskog sabora. Među različitim aktualnim pastoralnim pitanjima biskupi su se osvrnuli i na zadaće koje mjesne Crkve Đakovačko-osječke crkvene pokrajine imaju s obzirom na trenutačno ekumensko stanje na njihovu području.

Požeška biskupija/Tiskovni ured Đakovo

Izvor: djos.hr

SOT (TU) – 32 učenika srijemskomitrovačkih osnovnih škola koji pohađaju izborni predmet Hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture u subotu, 18. rujna 2021., uputili su se na svoj godišnji izlet. U okviru jednodnevnog izleta posjetili su mjesto Sot i sotsko jezero koje se nalazi u blizini. Organizator izleta bio je nastavnik Dario Španović, koji im predaje taj školski predmet. A obzirom da je veliki postotak djece koja pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku upisan i na katolički vjeronauk u školi, kao njihova pratnja pošla je i njihova vjeroučiteljica Sara Žurovski.

Po dolasku su ih dočekali njihovi vršnjaci koji pohađaju isti izborni predmet u Sotu. Djecu je dočekala nastavnica i vjeroučiteljica Ana Hodak, te ih je ponajprije povela u obilazak crkve Sveta Katarina, djevica i mučenica. Kroz posjet i boravak u crkvi, djeca su imala priliku upoznati se sa povješću mjesta, župe i crkve. Nakon posjeta crkvi, svi su se uputili u obilazak Štrumf sela, te na Sotsko jezero, gdje je upriličeno druženje uz natjecanja u različitim sportskim igrama za djecu – nogomet, ribolov, trka s balonima, skakanje u vreći,...

Nakon izleta u Sot, djeca su se vratila u Srijemsku Mitrovicu gdje je uslijedio 2. dio programa, koji se sastojao od predstavljanja folklornog društva, te narodnih nošnji, s svrhom uključivanja djece u folklorno društvo, te aktivnosti vezane uz društvo. Voditelj ovod dijela susreta bio je g. Kristijan Krpan, koreograf pri folklornom odsjeku Hrvatskog kulturnog centra „Srijem“ – Hrvatski dom.

Izlet u Sot financiralo je Hrvatsko nacionalno vijeće u Republici Srbiji koje je osiguralo autobusni prijevoz, a hranu i piće za susret osigurao je Hrvatski kulturni centar „Srijem“ – Hrvatski dom.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Dario Španović

ZEMUN (TU) – U nedjelju, 19. rujna 2021., u crkvi Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu, slavljena je svečano euharistijsko slavlje povodom proslave 300 godina od obnove rimokatoličke župe Uznesenje Blažene Djevice Marije u Zemunu. Svečano euharijistijko slavlje predslavio je msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup uz suslavljenje msgr. Đure Hranića, nadbiskupa i metropolite đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ivana Ćurića, pomoćnog biskupa đakovačko–osiječke nadbiskupije, msgr. Ilije Janjića, kotorskog biskupa u miru, preč. Joze Duspare, župnika semunskog, kao i drugih svećenika koji su dođli uzveličati ovo velebno slavlje. Svečanom euharistijskom slavlju nazočio je i mons. Simon Piter, tajnik Apostolske Nuncijature u Beogradu.

U prigodnoj homiliji, msgr. Đuro Gašparović je rekao:

Braćo i sestre!

Nastavljamo ovo euharistijsko slavlje 300. obljetnice župe razmišljanjem o svemu što nas s ovom obljetnicom povezuju. Na prvom mjestu, pod ovom svetom misom moja misao se vraća u 1721. godinu kada u Zemun dolaze svećenici kapucinskog reda, koji su tada osnovali ili da kažemo obnovili zemunsku župu. Svi ovi podatci nesumnjivo govore da župa Zemun ima bogatu ali i turbulentnu povijest i da je unatoč svim problemima župa opstala do današnjih dana. Bio je 1721. godine to veliki dan za naše pradjedove, djedove i očeve u vjeri iz ove župe. U ovom slavlju rado se spominjemo toga dana nadasve kao dana vjere ove zajednice. Bio je to dan velike radosti jer je osnivanje župe bio znak i priznanje duhovne snage, vjere i pobožnosti Božjeg naroda u vjerskoj zajednici u Zemunu. Ali ne zaboravimo da prvi zapisi o župi Zemun datiraju iz 1332. godine. Ti zapisi govore da je u Zemunu još tada postojala katolička crkva. Dolaskom Turaka crkva je bila razorena, a nakon osvajanja Zemuna od Habsburga 1717. godine i odlaska Otomanskog carstva u grad su se počeli naseljavati kršćani.

Neka nam ovo prisjećanje na tristo godina nazočnosti župe i Blažene Djevice Marije na nebo uznesene u župi i tri vijeka djelovanja župe u Zemunu, bude prigoda i povod zahvaliti Bogu i Blaženoj Djevici Mariji na blagodati što smo postali sinovima Crkve za koju je Isus želio da „bude zajednica braće i sestara“ (Mt 23, 8), zajednica molitve i euharistije, te zajednica dobara i međusobne ljubavi. U tom vidu važna je župna zajednica vjernika na čelu sa župnikom, s teritorijem i župnom crkvom-maticom gdje primamo sakramente, a ona biva našim sastajalištem, obiteljskim domom i duhovnim svetištem. Župa je prikladno sredstvo spasenja u kojem vjernici rastu u vjeri i kreposti kao svjesni i odgovorni članovi.

I ova nas obljetnica upućuje na Krista, središte Crkve i povijesti, kojega sve više upoznajemo, ljubimo, nasljedujemo te drugima životom i riječju naviještamo. Krista susrećemo u njegovoj riječi i u euharistiji. Isusove riječi slušamo u svetoj misi, a onda slavimo njegovu žrtvu i ljubav, te se hranimo njegovim kruhom i to najbolje baš u župnoj zajednici.

Riječ Božja današnje nedjelje usredotočena je na vlast koja dolazi od Krista i koja mora da se sastoji u poniznosti i služenju, jer se temelji na tajni otajstva muke i križa.
Zato prije nego što će rastumačiti apostolima smisao i vrijednost vlasti u službi Crkve i onoga tko je najveći, Isus nastavlja svoj spori ali težak posao odgoja tih svojih učenika. On navješćuje po drugi put svojim apostolima svoju muku, smrt i uskrsnuće. “Govoraše im: ‘Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati’” (Mk 9,31).

Ali apostoli ne uspijevaju još shvatiti i prihvatiti tu misao o “trpećem Mesiji”, Mesiji – Patniku koji umire na križu za spasenje ljudi. “No oni ne razumješe te besjede, a bojahu se pitati ga” (Mk 9,32). Sve to nam govori kako je teško shvatiti tajnu otajstva Kristova u svoj svojoj cjelini do najtragičnijih posljedica i njegovu osobnu slobodu od svakog izvanjskog uvjetovanja ljudi i stvari. Odatle proizlazi i taj osjećaj straha koji je obuhvaćao apostole i kojima se učinilo absurdnim takvo poniženje njihova Učitelja iako im Isus osigurava da će se to njegovo poniženje pretvoriti ubrzo u slavu uskrsnuća.
Apostoli ne razumješe te Kristove besjede, jer su o svemu tome razmišljali na sasvim drugačiji način. Taj odveć ljudski način razmišljanja navodi ih na razgovor o tome tko je najveći. S time evanđelista Marko želi svima nama dati do znanja i staviti gotovo pred oči koliko su različiti putovi Božji od putova ljudskih.

Dok Isus uzvisuje poniznost do potpunog uništenja samoga sebe, apostoli se prepiru međusobno tko će među njima biti na prvom mjestu. Zato Isus ne odustaje od svoga napora da im barem donekle pomogne da shvate nešto od prevelikog misterija – otajstva njegove osobe. Isus je uvjeren da u svakoj zajednici, pa i u njegovoj Crkvi, mora netko biti »prvi« koji će se brinuti o ostaloj braći. On samo daje novi smisao i novo značenje vlasti i upravljanju.

Samo onaj tko je sposoban da se stavi u “službu” svih, smatrajući druge u svemu boljima od sebe i po pameti, dobroti, uljudnosti i sposobnosti, taj je dostojan da bude na prvome mjestu.

Vlast ne smije biti sredstvo postizavanja svojih osobnih interesa niti zadovoljavanja svojih vlastiti ambicija, nego “raspeće na križ” radi dobra drugih u službi braći ljudima. Sam Isus Krist je svoju “kraljevsku vlast” postigao umirući na drvetu križa za sve ljude.

Da bismo dakle mogli biti uistinu ono što jesmo: Kristovi učenici, potrebno je da služimo jedni drugima. Služenje bližnjemu u ljubavi spada u bit čovjeka kršćanina. Čovjek zatvoren u sebe samoga više nije pravi čovjek. Čovjek koji čini samo ono što mu donosi korist, dobit ili slavu nije slobodan čovjek, već je rob samoga sebe i svojega koristoljublja. Dok čovjek koji živi za druge je savršen čovjek kao i Krist koji je živio i umro za druge. A Isus nam je pokazao riječju, primjerom i životom kome treba služiti i kako treba služiti. Služiti treba upravo bespomoćnima, potrebnima, nezbrinutima, gladnima, žednima, golima, bosima i svima onima kojima je potrebna naša ljubav, shvaćanje, razumijevanje i pomoć. Svi su ti kao djeca jer ne mogu se sami za sebe brinuti.

Draga braćo i sestre! Dao Bog da današnji i budući članovi ove župe Uznesenja Blažene Djevice Marije sve više budu svjesni važnosti zajedništva, služenja, molitve i euharistije po kojima raste župna svijest i odgovornost koju su primili po krštenju. Neka sadašnje obitelji i njihovi potomci ljubomorno čuvaju ono što su naslijedili. Neka prinose kruh i vino, pjevaju i mole, slušaju i razmatraju o svetim Tajnama koje izgrađuju Crkvu. Neka svim članovima župe Uznesenja Blažene Djevice Marije ova godišnjica bude prigoda obnoviti svoj krsni savez s Bogom i očitovati kako i oni, poput njihovih starih, žele živjeti od vjere i svetih sakramenata. Preporučimo vjernike ove župe neka se dnevno mole i druže s Isusom i neka se hrane svetim Tijelom njegovim kako bi mogli svjedočiti da je on jedini otkupitelj čovjeka, koji ima odgovore na sva njihova životna pitanja. On nosi ključeve povijesti. Njegova su vremena i vjekovi. Njemu slava u vijeke vjekova.

Euharistijskom slavlju su nazočili i pravoslavni svećenici: otac Branko Zelen, otac Rade Jović i otac Ilarion Đurica, zatim evangelički slovački svećenik iz Stare Pazove Igor Feldi. U ime civilnih vlasti nazočili su predstavnici općine Zemun, g. Đorđe Dukić i g. Stanislav Glumac, članovi općinskog vijeća, g. Gavrilo Grban, predstavnik Ministarstva Pravde, uprave za saradnju s crkvama i verskim zajednicama,

Euharistijskom slavlju su, također nazočili g. Hidajet Biščević, hrvatski Veleposlanik,  zajedno sa svojim suradnicima. Ispred Hrvatskog nacionalnog vijeća nazočio je g. Darko Baštovanović, a gđa. Katarina Čeliković ispred Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata. Nazočili su i predstavnici hrvatskih udruga u Beogradu i Zemunu, gđa. Katica Naglić upraviteljica fondacije Antun Gustav Matoš i Mato Princip, predsjednik upravnog odbora iste fondacije u Beogradu, a ispred Zajednice Hrvata Zemun g. Branko Kajić.

Uz navedene uzvanike, nazočili su i g. Nenad Prokić, savjetnik za humanitarna pitanja pri Veleposlanstvu Suverenog malteškog Reda u Beogradu, te gđa. Karin Traunmüller, zamjenica veleposlanika Republike Austrije u Beogradu.

U zahvalnom govoru, preč. Jozo Duspara je rekao: Radosni smo danas zbog ove proslave 300 godina naše župe. Veliki je to i značajan dan. Davno je bila 1721. godina koju uzimamo kao godinu kada je ova župa u Zemunu poslije odlaska Turaka počela egzistirati. Netko bi možda rekao pa što? Ima puno proslava i godišnjica koje su važne u raznim segmentima života pa ih ljudi ne slave niti ih se često spominju.

Međutim vrijeme kada je ova župa osnovana ili obnovljena bilo je rađanje župe iz pepela, bilo je početak pastoralne aktivnosti koju su ovdje započeli kao misionari franjevci Kapucini. Od te godine u ovoj župi se redovito vode matice kojih do sada ima osamnaest samo krštenih, a gdje su ostale. Našu najstariju knjigu danas čuva arhiv grada Beograda i s njome se često hvale da posjeduju upravo nju kao najstariji dokument.

Kroz povijest ove slavne župe smijenjivali su se mnogi svećenici koji su ostavljali pečat – svoj kao i njihovih vjernika i kao potvrde generacija koje su izgrađivale ovu župu. Župa Zemun je ostavila veoma važan pečat ovome gradu.

Danas se želim sa zahvalnošću sjetiti svojih predšasnika. Jedan od njih je Adam Butner koji je uveo u župu redovitu pashu. Za potrebe svojih vjernika napisao je njemačko–turski riječnik koji se srećom i danas čuva. Tu je Tomo Miklaušić graditelj crkve u vremenu od 1785.–1795. Tu je i Alojzije Vincetić veoma ugledan svećenik za svoje doba, tu je Vilim Korajac pjesnik koji danas leži na našem groblju nažalost s polurazrušenim spomenikom. Ovdje je kao kapelan djelovao Ilija Okrugić, pjesnik i graditelj Tekijskog svetišta. Također, danas se, s poštovanjem, želim spomenuti i trojice svojih predšasnika: Adama Žabarovića, Đuke Marića i Antuna Kolarevića. Svi su oni ugledni svećenici i svi su izuzetno doprinijeli razvoju župe a svaki je na poseban način odgovarao izazovima vremena u kojem su živjeli i djelovali. S poštovanjem se možemo sjetiti i mnogih veoma vrijednih laika, kulturnih radnika, koji su gradili i davali izgled našem gradu Zemunu s kojim se danas Zemunci ponose. Ova zajednica je iz svoje sredine, u novije vrijeme, iznjedrila četvoricu svećenika a jedan od njih je danas s nama – dr. Nikola Škalabrin, profesor kojega na posebni način pozdravljam.

Crkva u Zemunu je imala i svoje rane, posebno nakon drugog svjetskog rata kada su mnogi nedužni Zemunci stradali, iako nisu bili krivi nizašto. Također, odlazak Njemačke zajednice iz Zemuna bio je za Crkvu u Zemunu veoma stresan što se osjeća i danas. Njihova crkva sv. Vendelina je porušena a njihova imovina nepravedno oduzeta.

I ovo novije vrijeme najnovijeg rata devedesetih je i te kako utjecalo na današnji izgled župe Zemun. Mnogi njeni pripadnici su morali napustiti svoje domove jer ili su protjerani ili su zbog straha sami otišli.

No župa i danas živi i nadam se da će i u buduće živjeti. Kroz vrijeme moga djelovanja u ovoj župi nastojao sam, na različite načine, doprinositi da župa Zemun djeluje kao kohezioni faktor ovoga grada pazeći da izgrađujem kod svojih vjernika osjećaj pripadnosti Narodu iz kojega potiču, da doprinose svojim radom i ponašanjem da miran suživot u ovom Gradu bude važan čimbenik našeg života, zasnovan iz različitosti nacija, kultura i vjera. U tom kontekstu dugi niz godina proslavom Dana državnosti Republike Hrvatske kao i ekumenskim susretima zborova crkvenog pjevanja htio sam doprinijeti razumijevanju  i poručiti, imamo svoje različitosti, ali sve to može doprinijeti ispravnom i boljem shvaćanju da možemo i trebamo živjeti zajedno i doprinositi sa svojom različitosti napretku ovoga Grada i ove Države. U tom kontekstu sam današnjoj proslavi izabrao moto u slijedećoj rečenici Evanđelja: “I slavu koju si ti dao meni, ja dadoh njima da budu jedno kao što smo mi jedno...“

Ulazeći u četvrto stoljeće djelovanja naše župe stoje pred nama veliki izazovi u daljnjem obnavljanju naše zajednice u aktivnostima koji će doprinijeti da ova zajednica raste. Danas sam veoma sretan što nas je posjetio Nadbiskup đakovačko–osječki, msgr. dr. Đuro Hranić, kao i pomoćni biskup msgr. Ivan Ćurić, koji su došli da zajedno s msgr. Ilijom Janjićem, biskupom kotorskim u miru, a mojim prijateljem i našim Srijemskim biskupom ordinarijem, msgr. Đurom Gašparovićem podrže našu zajednicu i sve Vas, dragi vjernici i prijatelji, oni žele kao i ja osobno da nastavimo svoj život i rad u duhu Ljubavi i mira, te poštujući sve ljude oko sebe. Hvala im za zajedništvo koje su nam priuštili, a osobno smatram da je njihov dolazak na ovu svečanost i meni čast i priznanje za mojih šesnaest godina rada i djelovanja u Zemunu, rekao je preč. Jozo Duspara.

Na koncu euharistijskog slavlja podijeljeni su darovi gostima, a zatim je mons. Simon Piter, tajnik Nuncijature Svete Stolice u Beogradu uručio je župniku i župi posebno priznanje dodijelivši plaketu priznanja upućenu od pape Franje, što je prihvaćeno s oduševljenjem.

Slavlje proslave 300 godina obnove župe nastavljeno je u dvorištu druženjem sa župljanima i gostima, te objedom u restoranu Stara carinarnica u Zemunu.

Za vrijeme večere, čestitajući obljetnicu, vjernicima se biranim riječima obratio msgr. dr. Đuro Hranić, nadbiskup i metropolit đakovačko–osječki.

U svojoj čestitci je rekao: mi danas obilježavamo 300 godina ove župe, ali ne da bi se povlačili u svoju slavnu prošlost i duboko korijenje, nego obilježavamo 300 godina da bi iz te prošlosti kao i snažnog korijenja rasli u budućnost. I upravo vam to želim, da možete rasti u budućnost.

Druga stvar koju želim istaknuti je da je župna zajednica, po svojoj naravi, kao fontana. A na drugom Vatikanskom saboru je korištena slika da je župna zajednica poput seoskog zdenca na kojega dolaze svi piti. I tu, na tom zdencu, susreću živu vodu – Isusa Krista. U Euharistiji se susrećemo i hranimo Kristovim Tijelom i Krvlju da bi smo doista mogli biti jedno, da bismo bili braća i sestre. Taj zdenac dopušta da se k njemu dođe i približe i oni koji su tu i oni koji slučajno prolaze i oni koji traže, ali to je mjesto koje je otvoreno za sve. Župna zajednica i danas mora biti mjesto koje je otvoreno za sve koji imaju misionarsku dimenziju da Isusa Krista koji je izvor žive vode ponudi svakome. Papa Ivan Pavao II., u svom pismu trećem milenijumu kaže da je „župa dom i škola zajedništva”. Meni se čini da upravo to ostvaruje i ova zajednica, ovdje u dijaspori. Da je ona dom i škola zajedništva za vas mnoge koji tražite Isusa Krista, koji dolazite u župnu zajednicu i da tu svatko smije biti osoba, da dolazi sa svojim pitanjima, da dolazi sa svojim osobnim problemima, sumnjama u vjeri. Ali da tu svatko smije biti ono što on jest, osoba sa svojim imenom i prezimenom, sa svojom povješću koja je tu prihvaćena i koja je tu uistinu voljena itd. To su zadaće koje stoje i pred ovom župnom zajednicom.

Za nas kršćane vrijedi zajedništvo, ljubav. Mi jedni druge trebamo, mi smo svi izašli iz stabla koje se zove Isus Krist, svi se pojimo na istom zdencu koji je Isus Krist i što se više njemu približavamo što smo više jedno s njime u Euharistiji i po Euharistiji i mi postajemo jedno i zato u našim ekumenskim nastojanjima vazda izričemo želju da možemo svi zajedno slaviti Euharistiju i možemo svi blagovati s istoga euharistiskog Stola i na taj način očitovati naše puno zajedništvo. Dakle, mi zajedno s ostalim  kršćanima s Pravoslavnima, s Evangelicima i s drugim kršćanima koji žive. Mi Katolici mislimo da trebamo dijeliti iskustvo zajedništva i ljubavi i biti dom i škola zajedništva. Svi skupa i na taj način po tome što se međusobno volimo, doživljavamo kako smo jedni bez drugih u stvari siromašni. Mi, time što smo otvoreni za druge, dopuštamo da nam drugi pomogne da imamo šire poglede i sagledavamo stvarnost cijelovitije i da možemo kroz to zajedništvo obogaćujući se međusobno i uprisutnjivati i svjedočiti Isusa, poručio je msgr. Đuro Hranić

Svečanoj proslavi 300 godina obnove župe Zemun predhodio je koncert združenog zbora Sveta Cecilija i Hrvatskog pjevačkog zbora Odjek iz Zemuna koji su svoje znanje i ljubav prema župi i u čast godišnjice izveli u nedjelju 12. rujna 2021. Uoči samog dana proslave, u subotu, 18. rujna 2021., održan je simpozij o povijesnom prikazu župe kroz 300 godina. Simpozij je bio veoma posjećen.

Teme su obradili i prezentirali:

– gđa. Tanja Grličić,

– gđa. Milica Spasić koja je pripremila materijala iz raznih arhiva,

– Prof. dr. sc. Nikola Škalabrin, umirovljeni profesor crkvenog parava iz Đakova koji je obradio status Njemačke zajednice u ovoj župi, gradnju crkve sv. Vendelina, njihov odlazak i na kraju rušenje njihove crkve 1957. godine, iako je prošlo dvanaest godina od završetka drugog svjetskog rata.

– preč. Jozo Duspara  je obradio i prezentirao vrijeme nakon Drugog svijetskog rata  kroz trojicu župnika – Mons. Adama Žabarovića, Dr. Đuku Marića i Mr. Antuna Kolarevića.

Tekst: Petar Dujić/Ivica Zrno

Fotografije: Petar Dujić

LAĆARAK (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u rimokatoličkoj župi Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku upriličen je blagoslov školske djece i njihovih školski torbi. Svečano euharistijsko slavlje u 11.00 sati slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku.

U pozdravnim riječima, okupljenim vjernicima, poručio je kako nam svima valja biti u školi Isusa Krista, najvećeg Učitelja. U tu školu pozvani su svi ljudi, nevezano za dob u kojoj se nalaze. Jer trajni rast u vjeri i Njegovoj Milosti naša je životna obveza.

U prigodnoj homiliji, osvrčući se na riječi Evanđelja, vlč. Ivica Zrno je istaknuo da slušajući današnji odlomak Evanđelja i mi koji se nazivamo vjernicima trebamo satviti upitnik na svoju vjerničku praksu. Ne treba to učiniti kako bismo sumnjali u naš životni smjer, nego kako bismo jođ jednom preispitali kako idemo za Gospodinom. Već je rečeno da je On najveći Učitelj i da nam je boravak u Njegovoj učionici od velike važnosti. Ali opet, slušajući današnje riječi Evanđelja možemo uvidjeti da su i oni koji su Mu bili veoma blizu i često Ga slušali znali krivo razumjeti poruku koju im govori. Tu možemo vidjeti ponovnu potrebu pitanja o slušanju i učenju. Danas imamo lijepu priliku i Evanđelje kao da je pisano za tu priliku. Mi ćemo blagosloviti školske torbe ili bolje rečeno tražit ćemo nebeski blagoslov za one koje ih nose. One su učenice, ne samo u Isusovoj školi, nego i u ljudskoj školi i već svojim dolaskom danas govore nam da razumiju potrebu blagoslova kojeg ćemo danas zazvati na njih, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Prije završnog blagoslova, na djecu i njihove torbe, prigodnom molitvom zazavan je Božji blagoslov.

Za istaknuti je kako je vjernička zajednica u Laćarku s velikom radošću pratila svaki dio euharistijskog slavlja, jer posljednji blagoslov djece na početku školske i vjeronaučne godine bio je prije 10 godina. Od ove školske godine, taj lijepi običaj se obnovio, a također, nakon 10 godina započelo se sa redovitom župskom katehezom.

Ivica Zrno

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIĆEVO (TU) – U nedjelju, 19. 9. 2021., u župskim i vejrničkim zajednicama u Hrtkovcima, Nikincima i Platićevu služene su svečana euharistijska slavlja, na kojima je upriličen zaziv Duha Svetoga. Želja i nakana vjernika tih zajednica, na čelu s vlč. Ivicom Živkovićem bila je vjernički obilježiti početak još jedne školske godine.

U sva tri mjesta djeca su se okupila u lijepom broju, te su euharistijskim slavljem, prigodnim molitvama i prikaznim procesijama zatražili Božji blagoslov u novoj vjeronaučnokj i školskoj godini.

U prigodnoj homiliji, vlč. Ivica Živković je potaknuo svu djecu na marljiv rad i postizanje što je moguće boljih rezultata u novoj radnoj godini.

Sada započinjemo školsku i vjeronaučnu godinu, a kakvi će rezultati biti, vidjet ćemo na koncu polugodišta ili na koncu školske godine. Potrudite se, draga djeco da rezultati budu što bolji. Isus cijeni svako nađ napor i za to će nas obilno nagraditi. Učinite ono što je važno – pustite Ga u svoj život i dajte Mu mjesta. Tada će i svaki vaš napor, svako učenje biti bolje i lakše, rekao je, između svega vlč. Ivica Živković.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Ivica Živković

NOVI BANOVCI (TU) – Uvijek nakon blagdane Male Gospe koji je ujedno i crkveni god župe u Novim Banovcima, organizira se obiteljski dan. Tako je bilo i ove godine, u nedjelju, 19. 9. 2021. Ove i nekoliko prijašnjih godina, na poticaj župnika, tu nedjelju se napose pozivaju obitelji na zajedništvo. Sama misna nakana je za blagoslov, sigurnost i mir u obiteljima, kao i molitva za vlastite obitelji, te za one koje su dio ove župne zajednice i mjesta. Velika je potreba podsjetiti se na vrijednosti u kojima trebamo zajednički ustrajati, poruka je ovoga dana i okupljanja, prema riječima župnika, vlč. Dušana Milekića.

U prigodnoj homiliji vlč. Dušan Milekić je rekao:

Često čujemo kako su obitelji sve više ugrožene. Načinom života dovedene su u nesklad i razdor. Svaka godina nažalost donosi nove poteškoće i napade. Neki su vidljivo očiti a češće su tihi i neprimjetni sa razlogom da na njih ne obraćamo pažnju.

Možda mislimo da to neće toliko pogoditi nas ili da to nije naša briga. No primjećujemo sve više kako se obezvređuje roditeljstvo. Ne samo da su muškarac i žena uzdrmani u svom poslanju i spolnosti. Već sada nisu ni vrijedni spomena da su otac i majka. Već hranitelji, jedan od roditelja… a svjedoci smo koliko se obitelj ranjava kroz dijete. Najprije ne daje mu se da ima oca i majku. Drugi odlučuju za njega a posebna nelogičnost što ga se izjednačava sa vlastitim roditeljima. Ono odlučuje, ima prava, može što želi a nitko ga ne želi zaštiti kada se u svemu tomu izgubi.

Mi smo kao kršćani svijesni okolnosti i zla ali se ne trebamo strašiti jer nam Bog pomaže. Ljubimo Boga i bližnjeg. Budimo Kristovi, poručio je između ostalog vlč. Dušan Milekić.

Na koncu Mise posebnom blagoslovnom molitvom zazvan je Božji blagoslov na sve obitelji.

Nakon Mise zajedništvo je natavljeno kroz ručak, druženje, razgovor i razne sportske aktivnosti koje su napose bile na veselje najmlađih.

Posebna radost ovogodišnjeg Obiteljskog dana sastojala se u jedinstvu dviju župa – Inđija i Novi Banovci, kojima upravlja vlč. Dušan Milekić. Želja je da se ovaj dan proširi i na sve župe dekanata, tj. Srijemske biskupije, kako bi i same obitelji rasle u uzajamnom poznanstvu, zajedništvu i prijateljstvu.

Tu nakanu stavljamo u zagovor Nebeske Majke Marije i blagoslov Njezina Sina Isusa.

Dušan Milekić