SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U srijedu, 8. rujna 2021. se u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, uz redovita euharistijska slavlja organiziralo godišnje župsko klanjanje. Euharistijska slavlja, koja su bila prema nedjeljnom rasporedu, u 9.30 i 19.00 sati, predslavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački.

 

Za vrijeme prijepodnevnog euharistijskog slavlja, mons. Eduard Španović je potaknuo okupljene vjernike na duboku pobožnost prema Presvetom Oltarskom Sakramentu. Među ostalim je istaknuo da se kao djeca radujemo Majčinom rođendanu i da smo se zato i okupili oko dragog lika BDM, No da je danas za našu župu duplo slavlje jer smo se okupili i da počastimo Isusa u najvećoj Tajni naše kršćanske vjere i najvećem Božjem daru Svetoj Euharistiji.

U prigodnoj homiliji je poručio:

Vjerujem da to već znamo ali opet ponovimo – kad se spominjemo svetaca mi slavimo njihov smrtni dan odnosno rođendan za Nebo. Međutim u crkvenom kalendaru imamo i slavimo tri ovozemaljska rođendana. A to su Isusov rođendan kojeg se spominjemo na Božić, dana rođenja Ivana Krstitelja za kojeg je Isus rekao da je najveći rođen od žene i Marijina rođendana. To slavimo danas na Malu Gospu. Isus je sebi izabrao najbolju među nama ljudima da bude zemaljska Majka Njegovog Sina. U Evanđelju smo slušali rodoslovlje Isusa Krista i time nam sveti pisac želi podcrtati da Isus ima svoje mjesto u povijesti čovječanstva. Među svim tim imenima ima veoma dobrih i pobožnih ljudi ali ima i probisvjeta i propalica čime se želi reći da je Isus došao i za pravedne i za grešne. Pogotovo za grešne jer sam Isus kaže :"Ne treba zdravima liječnika nego bolesnima". Josip Njegov poočim je bio iz loze Davidove, a majka Marija od svog začeća "puna milosti". Njih Bog odabire da budu čuvari Njegovog Sina, dok ne ispuni svoje poslanje na Zemlji.

Danas je i dan našeg godišnjeg župnog klanjanja. Došli smo pokloniti se Isusu u Presvetom Oltarskom Sakramentu. Zahvalimo Isusu za primljene darove i pustimo Ga u svoje srce, da vidi naše potrebe i da nam pomogne u našim nevoljama, poručio je mons. Eduard Španović.

Na koncu prijepodnevnog euharistijskog slavlja izložen je Presveti Oltarski Sakrament i ostavljen kako bi se vjernici kroz cijeli dan, u osobnoj pobožnosti mogli doći pokloniti Presvetom Oltarskom Sakramentu, te zatražiti blagoslov za sebe i svoje bližnje.

Kroz cijeli dan, do večernjeg euharistijskog slavlja, vjernici su dolazili u crkvu i u dubokoj pobožnosti izrazili svoje vjerničke osjećaje.

U 18.00 sati, sat vremena prije večernjeg euharistijskog slavlja, organizirano je zajedničko klanjanje za sve župljane. Kroz birane tekstove i pjesme euharistijskog karaktera, vlč. Ivica Zrno je potaknuo okupljene vjernike na trajno štovanje Sakramenta Euharistije. Također je, za istaknuti, kako je ove godine godišnje župsko klanjanje imalo osobitu nakanu molitve za duhovna zvanja. Na koncu zajedničkog klanjanja podijeljen je blagoslov s Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Željka Klavžar

U župnoj crkvi svetog Roka u Petrovaradinu 5. rujna otkrivena je spomen–ploča redovnici iz reda Milosrdnih sestara sv. Križa Amadeji Pavlović (1895.–1971.), u prigodi spomena 50. obljetnice njezine smrti. Amadeja Pavlović (svjetovno ime joj je bilo Karolina) krštena je u ovoj crkvi. Ploču su otkrili poglavarica ove Družbe s. Valerija Široki i župnik župe sv. Roka preč. Marko Loš, tijekom Mise koju je služio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović sa svećenicima Srijemske biskupije.

U prigodnoj homiliji mons. Žuro Gašparović je istaknuo veličinu vjerničkog života koji imamo kroz lik i djelo s. Amadeje Pavlović, te kako je riječ o primjeru koji nikada ne gubi sjaj svjedočanstva.

Mi vjernici znamo da je Bog iznad svega i da je Božja sila jača od svakoga zla. Zato se ne plašimo niti izvanjskih nevolja niti vlastitih slabosti. Mi se jednostavno trudimo i nastojimo Božjom snagom činiti dobro. I onda, znamo, Bog u nama i po nama djeluje. On na poziva, vodi i šalje. Zato i kod ovoga slavlja  ove svete mise nastojimo prisjetiti se onoga što nam Isus poručuje i molimo Gospodina milost da budemo njegovi vjerni suradnici njegova djela spasenja. Povezujemo današnje slavlje s Majkom Amadejom Pavlović  koja je povezana s Isusom Kristom a čiju 50. obljetnicu smrti ove godine obilježavamo. Ona je ostvarivala u životu sve ovo spomenuto i još više toga.

Rođena je u Petrovaradinu 28.I.1895. gdje je i krštena u ovoj crkvi svetog Roka. Krsno ime joj je bilo Karolina. Otac se zvao Alojzije Pavlović, a majka Franca rođ. Ambrišak, oboje rodom iz Petrovaradina. Potjecala je iz ugledne, pobožne građanske obitelji u Petrovaradinu, živopisnom mjestu fruškogorskoga kraja, tik uz rijeku Dunav, u sjeni prošteništa drage Tekijske Gospe. Roditelji su živjeli s tri sina i tri kćeri, u najljepšoj slozi i ljubavi. I te, vanjske okolnosti, utjecale su na oblikovanje Karolinina karaktera. Bila je izvanredno živahno dijete. Nakon završene trgovačke škole, primila je namještenje u Zemunu te je uzela jednoga brata k sebi i brinula se za njegovo školovanje. Bilo je to prvi put da je ostavila roditeljski dom. Bilo joj je teško u velikom gradu, ali misao da će time pomoći obitelji, davala joj je jakost i radost. U Zemunu je stupila u Marijinu kongregaciju i poučavala je podmladak.

Možemo samo zamisliti apostole na početku njihova misijskog djelovanja. Tako zamišljamo i Karolinin budući život. Toliki veliki svijet pred apostolima, a oni maleni i obični ljudi. Pa ipak su krenuli. I učinili velike stvari. Tako je činila i Karolina. Ne trebamo se plašiti. Ako smo s Bogom, ako smo na njegovoj strani bit će s nama i njegova zaštita. Ne treba se plašiti ovoga svijeta niti životnih poteškoća. Tako se dogodilo i Karolini budućoj majci Amadeji.

Na svetu misu Karolina je išla u bolničku kapelicu Milosrdnih sestara svetog Vinka. Tamo je u njoj nikla klica redovničkoga zvanja. Bila je neizmjerno sretna kad joj je ispovjednik protumačio da su sklonost i želja za redovničkim staležom već znakovi zvanja. Osjećala se pozvanom u zatvoreni samostan i tu je želju izrazila svojoj obitelji. Kako se moglo i očekivati, njezini se nisu
protivili. No, kad je časna sestra Vladimira zaključala vrata iza njezina ulaska 1922, tako je plakala da je jedva mogla riječi progovoriti. Ipak je znala da nas u prvom čitanju ohrabruje prorok Izaija: Recite preplašenim srcima: Budite jaki. Ne bojte se. Evo Boga vašega, odmazda dolazi. Tamo gdje je svjetlo Isusova uskrsnuća nema mjesta strahu. Božji dolazak otklanja strah. On ulazi u tvoje probleme, u tvoj život, u tvoju obitelj kako bi te spasio. Nema situacije u života koja je veća od Boga. Moliti nam je da Isus uđe u naše životne pustinje i dade nam izvor svoga milosrđa.

Godine 1922. stupila je u samostan u Đakovu. U samostanu je završila učiteljsku školu, a kasnije i visoku pedagošku školu u Zagrebu. Majka Amadeja 15. kolovoza 1926. polaže Prve zavjete a doživotne 15. kolovoza 1932. Po Isusovu poslanju 1943. preuzima službu provincijalne poglavarice.

U danima rata i nemira, u vrijeme straha i nesigurnosti, živo čeznemo za Isusovom blizinom i za djelotvornošću njegove otkupiteljske ljubavi. Tada majka Amadeja obilazi sestre u svim mjestima. U suradnji s nadbiskupom Stepincem sačuvala je redovničko odijelo, a uz pomoć biskupa Antuna Akšamovića izborila se da se 1945. sačuva provincijalna kuća koju su komunisti htjeli uzeti za svoje potrebe.

Majka Amadeja je vjerovala da je Isusu stalo do nas i željela je ostati u njegovoj službi kao nositelj vjere, kao molitelj nade, kao službenik njegove ljubavi. Željela je govoriti u njegovo ime, nositi drugima nadu i radost, biti oruđe njegova mira. Prepoznala je Isusa, u današnjem evanđelju kao onoga koji sve čini dobro, koji svima čini dobro. Donijeli su Isusu bolesna čovjeka, bio je gluh i nijem. Ima toliko lijepih pojedinosti u ovoj zgodi. Tu su dobri ljudi koji su mu pomogli da dođe do Isusa. Prepoznala je Majka Amadeja u tim ljudima sebe i druge kada su u službi ljubavi. Da bi mogla svima činiti dobro bile su joj potrebne njezine ruke, srce, optimizam. Zato je pomogla i spasila jedanaestogodišnju židovsku djevojčicu Zdenku Bienenstock Grünbaum i druge Židove za vrijeme holokausta. Tu su bile i majke s novorođenom djecom u bolnici. Zato joj je posthumno dodijeljeno priznanje: “Pravednik među narodima” 23. ožujka 2009. godine.

S. Amadeja Pavlović je napisala: “Znati sebe zaboraviti, trpjeti i žrtvovati se za druge, to je veliki apostolat ljubavi. Taj nas čini ne samo da svjedočimo za Krista, nego da mu postanemo slični.” Iznenada je preminula u Sušaku 26. studenoga 1971.

Iz života majke Amadeje možemo naučiti prije svega kako se vjernik postavlja prema životu općenito, kako se praktički živi vjera u Boga i Njegovu Providnost. Majka Amadeja nije gubila vrijeme na nevažne stvari. Ona je iz obitelji baštinila vjeru, naučila moliti, živjeti u Božjoj prisutnosti. Obitelj je gnijezdo u kojem rastu, ne samo odrastaju djeca nego na primjerima roditelja rastu u vjeri, stječu povjerenje u Boga i čovjeka, uče kako se živi.

Poštovana sestro provincijalna poglavarice Valerija pozivam Vas da otkrijete ploču na kojoj piše:

U OVOJ JE CRKVI KRŠTENA KAROLINA PAVLOVIĆ,

ROĐENA 28. 1. 1895.

REDOVNIČKIM IMENOM S. MARIJA AMADEJA

U SAMOSTANU SESTARA SV. KRIŽA U ĐAKOVU

POLOŽILA JE PRVE ZAVJETE 15. 8. 1926.

PROVINCIJALNA POGLAVARICA OD 1943. DO 1955.

PROGLAŠENA PRAVEDNICOM MEĐU NARODIMA 23. 3. 2009.

UMRLA U RIJECI, NA SUŠAKU 26. 11. 1971.

O 50. OBLJETNICI SMRTI, SPOMEN PLOČU POSTAVLJAJU

MILOSRDNE SESTRE SV. KRIŽA IZ ĐAKOVA

OVA ŽUPA SV. ROKA I SRIJEMSKA BISKUPIJA

Petrovaradin 2021.

Nakon homilije i poziva mons. Đure Gašparovića uslijedilo je svečano otkrivanje spomen–ploče. Za vrijeme svečanog otkrivanja ploče milosrde sestre svetog Križa prigodno su zapjevale himnu Družbe Pjevaj Bogu zavjet svet...

Karolina Pavlović je rođena u Petrovaradinu u građanskoj obitelji od oca Alojzija i majke Franjke Ambrišak, a nakon školovanja u Novom Sadu i rada u Zemunu priključila se časnim sestrama u Đakovu. Završila je učiteljsku i višu pedagošku školu u Zagrebu. Radila je kao učiteljica u Državnoj osnovnoj školi i u  građanskoj školi koju su časne sestre držale u Đakovu. Imenovana je predstojnicom Družbe Milosrdnih sestara Svetog Križa 1940. godine i tu dužnost obavljala je do 1955.

Spasila život djevojčice

Kako se navodi u dokumentaciji Memorijalnog centra Yad Vashem, Amadeja Pavlović je osobnim zalaganjem i inicijativom spasila život židovske djevojčice Zdenke Bienenstock koju je pod lažnim imenom sakrivala u samostanu u Đakovu, a da to nisu čak znale ni ostale časne sestre. Zdenkina obitelj ubijena je u nacističkim logorima smrti, bez obzira na to što se pokrstila i prešla u katoličku vjeru. Jedanaestogodišnju Zdenku iz Osijeka je u lipnju 1941. u Đakovo doveo svećenik Alfred Hoelender i predao je Amadeji. Ona ju je sakrivala u samostanu, pod lažnim imenom, do svibnja 1945. Prisustvo devojčice predstavljalo je izuzetnu opasnost za samostan, koji je istovremeno jedno vreme bio i štab njemačkih vojnika.

Zdenka se poslije rata iselila u SAD. U travnju 2008. uputila je molbu Memorijalnom centru za žrtve Holokausta Yad Vashem da se Amadeji Pavlović dodjeli priznanje „Pravednik među narodima“ koje Država Izrael dodeljuje nežidovima za koje je dokazano da su spašavali Židove tijekom Holokausta. To je i učinjeno. Priznanje je uručeno hrvatskoj provinciji Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu 23. ožujka 2009.

U dosjeu Amadeje Pavlović se navodi se da je „uspjela da uvjeri ustaške poglavare da iz tranzicijskog logora za židovske žene i djecu, u kome su mnogi umrli od gladi i zaraznih bolesti dok su čekali premještaj u koncentracijske logore, dozvole da primi trudnu i bolesnu Židovku u posebno bolničko krilo samostana sestara u Đakovu“. Na isti način je, navodi se, pomogla spasiti mnoge žene.

Život kao najveća vrijednost

Govoreći o s. Amadeji i njenom životu, s. Valerija Široki je rekla na otkrivanju spomen–ploče da su u Petrovaradinu udareni temelji njezinog kršćanskog života.

Majka Amadeja nas iznad svega uči o hrabrosti u vjeri. Vjera se uči u životu, i to na primjerima drugih ljudi. Sve drugo su uradili drugi, pa i inicijativu da se ona proglasi 'Pravednicom među narodima', rekla je je ona.

Sestra Amadeja je usprkos svemu negativnom posvedočila da je život bez obzira na vjeru i naciju najveća vrijednost i to je svojim djelom i konkretnim činom i pokazala. Drago mi je da su je Petrovaradin i časne sestre otrgli od zaborava. Volio bih da i u drugim lokalnim i crkvenim zajednicama imamo slične inicijative kako bismo vrijednu baštinu vezanu za zaslužne pojedince memorirali, rekao je Tomislav Žigmanov, predsjednik DSHV-a.

Drago mi je da ovakvim događajima prisustvuju i predstavnici Grada Novog Sada, što pokazuje koliko je on europski. Siguran sam da nas ovakvi događaji zbližuju i da pomažu poboljšanju odnosa srpske i hrvatske zajednice, kazao je prije Mise Goran Kaurić, vijećnik HNV-a i zamjenik pokrajinskog tajnika za kulturu, informiranje i odnose s vjerskim zajednicama.

Gradonačelnika Novog Sada Miloša Vučevića predstavljao je njegov izaslanik i šef kabineta Žarko Mićin.

Kao grad mira i tolerancije, Novi Sad će uvijek podržavati ovakve događaje koji doprinose zajedništvu i boljem razumijevanju svih građana koji u njemu žive, napisao je Mićin na Twitteru. 

Ovom događaju nazočili su i predstavnici hrvatske diplomacije u Srbiji, članovi DSHV-a koji sudjeluju u tijelima Skupštine Novog Sada, HKPD-a Jelačić iz Petrovaradina i Grada Novoga Sada.

 

 

 

 

 

 

 

Poslije Mise, časne sestre iz Đakova obišle su svetište Gospe Tekijske, gdje im je o istom govorio rektor Ivan Rajković, zatim crkvu Uzvišenja sv. Križa i Petrovaradinsku tvrđavu.

Tekst: Marko Tucakov/Ivica Zrno

Fotografije: Marko Tucakov/Mirko Turšić/Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 5. 9. 2021., u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, u Srijemskoj Mitrovici, svečanim euharistijskim slavljem, u 9.30 sati, proslavljen je početak nove vjeronaučne i školske 2021./2022. godine.

Slaveći Euharistiju i pjevajući himan Duhu Svetomu, okupljeni vjernici su zatražili Gospodinov blagoslov za sebe i svoje obitelji, a na osobit način za svoju djecu koja i ove godine trebaju sjesti u školske klupe, kao i za one koji ih u školi uče. Iz toga se može iščitati duboka svijest vjernika, da jednino s Gospodinom i Njegovim blagoslovom, školska godina može donijeti obilje plodova.

Svečano euharistijsko slavlje, predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović.

 

 

 

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović prisjetio se Isusovih riječi Pustite malene k meni, te u tome duhu progovorio o važnosti vjerničkog života, a osobito u životu naših najmlađih.

Započinjemo još jednu školsku godinu. Važno je dobro započeti. Već 20 godina postoji mogućnost u našim školama upistai djecu na katolički vjeronauk. Iskoristimo tu lijepu i dragocjenu priliku.

Isusova poruka "pustite dečicu k meni" je izrazito jasna. Upućena je svima nama na osobit način roditeljima, bakama i djedovima koji brinu o odgoju dece. Čak i male životinje poput ptica brinu o odgoju svojih mladih, zato i mi kao Božja stvorenja trebamo ispuniti zadatak koji nam Bog povjerava. Taj zadatak je često težak i zahtevan. Traži puno strpljenja, vremena i truda. I kao što hranimo decu sa raznovrsnom hranom, vitaminima i mineralima da bi podstakli razvoj njihovog tijela, tako ne smijemo zaboraviti na duhovi razvoj djece, trebamo im osigurati hranu za dušu, te za njezin rast i razvoj. Vjeronaukom pružamo djetetu sigurnu i potrebnu naobrazbu za koju vidimo da je veoma potrebna od ranog perioda (detinjstva). Nikako ne smijemo prepustiti tu odluku na volju djeteta. Već odgovorno i ozbiljno preuzeti odgoj deteta u duhu vjere.

Isus se danas veseli sa svima vama koji se odlučujete da vaše dijete bude odgajno u Njegovoj blizini. Činite mudro i korisno za vaše dijete koje kao "tabula rasa" ili kao svjež vosak na samom početku svog života dobija pravo usmerenje i blagoslov. Draga djeco, dragi roditelji neka vam je svima sretan početak školske godine, poručio je mons. Eduard Španović.

Nakon prigodne homilije, učenici su u prikaznoj procesiji prinijeli darove Bogu: školsku torbu, Bibliju i Katekizam, školski pribor i udžbenike, loptu i rekete, te kalež, hostije, vino i vodu, u želji i molitvi da Bog po tim darovima svakom učeniku podari radost napredovanja u vjeri i znanju. Svaki od darova pratio je prigodan tekst sa tumačenjem simbolike dara.

 

 

 

Na koncu euharistijskog slavlja, nakon zaziva Duha Svetoga, okupljeni učenici osnovne i srednje škole primili su zajednički i pojedinačni blagoslov. Tom prigodom blagoslovljene su i školske torbe, školski pribor i sve ono što je potrebno za uspješni početak nove 2021./2022. vjeronaučne i školske godine.

Nakon završnog blagoslova načinjena je prigodna fotografija svih učenika i vjeroučenika.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Sara Žurovski

Blažena Djevica Marija u životu majke M. Amadeje Pavlović (Listić br. 10)

Kao uvijek pred Gospin blagdan, tako i ove godine molim za sebe i za sve sestre uvijek ono jedno te isto: da budemo skromne, povučene, tihe i nezapažene u svom požrtvovnom radu za druge. Da se tako svidimo Gospodinu, kao što se je svidjela Ocu nebeskom skromna službenica u hramu i tiha i neznana Djevica u Nazaretu. (Iz pisma sestrama, Đakovo, 4. V. 1948.)

Dragi vjernici, dragi naši prijatelji, suradnici i dobročinitelji!

U upoznavanju krjeposti i svetog života majke M. Amadeje Pavlović u listiću za mjesec kolovoz posvećen Velikoj Gospi predstavit ćemo odnos i pobožnost Majke Amadeje prema nebeskoj Majci, što je na osobit način vidljivo iz svjedočanstva sestara i pisama koja je kao poglavarica pisala sestrama u različitim prigodama. U životu svetaca, Isusovih prijatelja i nasljedovatelja ima nešto zajedničko, a to je da je većina njih imala istinsku pobožnost, bliskost i ljubav prema nebeskoj Majci Mariji. Ona je istinski uzoru svetosti i milosti jer je ona najsličnija svome Sinu izvoru svake svetosti. Ljubav prema Mariji i nasljedovanje njezinih krjeposti već od mladosti prisutan je u životu Majke Amadeje. U njezinom životopisu stoji kako se kao mlada djevojka za vrijeme svog boravka u Zemunu učlanila u Marijinu Kongregaciju. Pobožnost prema nebeskoj Majci Mariji pratit će je cijelog njezina života. Zagledani u nebesku Majku Mariju uz svoje osobne nakane preporučimo joj i Majku Amadeju, da joj u Jubilejskoj godini, 50. obljetnice od njezine smrti izmoli od svoga Sina milost da se po zagovoru Majke Amadeje dogodi čudo koje će očitovati njezinu svetost. Svoje nakane i preporuke majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-svkriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

 

Nasljedovanje i štovanje Marije Isusove Majke kod Majke Amadeje

Majka Amadeja duboko je osjećala da nakon ljubavi koju dugujemo Isusu Kristu, prvo mjesto u svojim srcima moramo dati ljubavi prema Njegovoj Majci Mariji. Ona je to istinski i svjedočila svojim životom. Kao poglavarica usmjeravala je sestre na pobožnost prema Djevici Mariji, preporučivala ih njezinoj zaštiti i pozivala ih na nasljedovanje njezinih krjeposti. Svjedočanstvo sestara i citati iz njezinih pisama živi su dokaz privrženosti i pobožnosti Majke Amadeje prema Isusovoj Majci Mariji. Sestra Silverija u svojim uspomenama na Majku Amadeju svjedoči kako je kroz tri godine njezina boravka na Sušaku u Rijeci svake subote išla s njom pješice na Trsat. Živopisno sjeća se svog prvog odlaska na Trsat s Majkom Amadejom. Bila je to negdje prva subota u travnju: Idemo mi po stepenicama, šutimo, ona moli sebi, ja sebi. I dođemo gore do vrata. Uđemo u crkvu, ona klekne i do oltara na koljenima. Polako gmiže a ja pokraj nje. I oko oltara i tako tri puta. Tako se to ponavljalo svake subote.

Uz blagdan Imena Marijina Majka Amadeja 10. rujna 1950. piše sestrama: Drage naše sestre! Blagdan je Imena Marijina. Taj smo blagdan izabrale za svoj redovnički imendan, jer je svaka od nas kod oltara prije svoga redovničkog imena dobila ime Marija. Mi smijemo nositi ime One, koja je poslije Gospodina Isusa najuzvišenija i Ocu Nebeskom najdraža kćerka. No kad već smijemo nositi lijepo ime Marija, i kada nam je Ona tim nazivom postala naša posebna zaštitnica, a pod križem još i Majka, tada je pravo da poprimimo i nasljedujemo Njezine najljepše kreposti; one, koje ju čine u Božjim očima najdražom. A te su: Njezina čistoća, poslušnost, skromnost i pobožnost…Naučimo od drage Majke Božje ove kreposti, koje su je učinile dragom i velikom u Božjim očima.

Sestri Klementini, kućnoj poglavarici, 25. studenog 1954. godine između ostalog piše: Kako se spremate za Bezgrešnu? Mi ćemo skromno, redovnički. Više molitvom. I tako su nam tih dana duhovne vježbe…Mnogo Vas i drage sestre pozdravljam i stavljam pod okrilje Nebeske Majke da Vas dovede svom Sinu onakve kako On želi da budu sestre sv. Križa.

Neka ova lijepa svjedočanstva jačaju nam pouzdanje u molitveni zagovor blagopokojne Majke Amadeje.

Pripremila s. Meri Gotovac

Majka M. Amadeja Pavlović svjedokinja kršćanskoga bratstva i ekumenskoga duha između katolika i pravoslavaca (Listić br. 9)

“Preosvešteni! Mene je ista misao vodila, kad sam slala svoje sestre u Srbiju i u Crnu Goru. Oko 180 sestara ondje se žrtvuje, mole i njeguju bolesnike, da iskažu i pronesu Kristovu ljubav našoj odvojenoj braći, kako naša katolička Crkva naziva Pravoslavce, i da zaglade jaz između zavađene braće i da dadnu zadovoljštinu za sve ono bolno i teško, što se zbilo za vrijeme prošlog režima, i što je možda mržnju još jače raspirilo. Ja sam uvjerena, da će Gospodin Bog pogledati našu žrtvu, naše molitve.“ (Iz pisma majke M. Amadeje Pavlović pravoslavnom episkopu Varnavi Nastiću, 4. lipnja 1952. godine.)

Dragi vjernici, dragi naši prijatelji, suradnici i dobročinitelji!

U nastojanju da vam što bolje približimo svetački lik majke M. Amadeje Pavlović, u srpanjskom broju listića istaknut ćemo njezinu svetost izraženu u odnosu prema ljudima, bez obzira na vjeru i religiju. O njezinu stavu prema ljudima druge religije, dosta je citirati već poznate riječi gđe Zdenke Grünbaum, Židovke, kojoj je majka M. Amadeja kao desetogodišnjoj djevojčici spasila život, skrivajući ju u samostanu: „Majka Amadeja zbog mene izložila je sebe i cijeli samostan opasnosti.“ Njezinu svetačku dušu, nadahnutu duhom ekumenizma, upoznat ćemo iz pisama koje je izmjenjivala s pravoslavnim episkopom Varnavom Nastićem, mučenikom komunističkoga režima, koji je od 2005. godine kanonizirani svetac Srpske pravoslavne crkve. Podsjećamo da smo u Jubilejskoj godini, 50. obljetnice od njezine smrti, koja nosi sa sobom posebne milosti. Iskoristimo ih moleći zagovor blagopokojne majke M. Amadeje u našim potrebama. Svoje nakane i preporuke majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

Ekumenski duh majke M. Amadeje

Ekumenski duh majke M. Amadeje osobito je izražen u prepiskama s pravoslavnim episkopom Varnavom Nastićem koji je, kao i bl. Alojzije Stepinac, bio mučenik komunističkoga režima. Nakon rata proveo je 11 godina u komunističkim zatvorima, uključujući i Srijemsku Mitrovicu, gdje je doveden 1949. godine i gdje su mu Milosrdne sestre sv. Križa pružale medicinsku pomoć. Srpska pravoslavna crkva proglasila ga je svetim 15. svibnja 2005. godine. Dirnut ljubavlju i brigom sestara prema njemu, pravoslavnom episkopu, u znak zahvale pisao je pisma provincijalnoj poglavarici majci M. Amadeji Pavlović. Svoju zahvalu sestrama utkao je i u pjesmu: „Bolni sužnji“ koju je napisao u mitrovačkoj bolnici 1951. godine. Ovdje donosimo ulomak pjesme: Tako smo svoje provodili dane. Jedan drugog tešeć gonili smo tugu. Časne sestre dobre blažile nam rane, I kratile dosadu zamornu i dugu.

Imajući na pameti povijesni trenutak Drugoga svjetskog rata, u kojem žive ovi sveti ljudi, sljedeći citati iz njihovih pisama govore o ekumenskom duhu koji nadilazi ovozemaljske granice i okvire te nas uznosi prema horizontu svetosti i jedinstva u Kristu.

U pismu od 6. siječnja 1953. godine, u kojem majka M. Amadeja Episkopu čestita Božić, dodaje duboke ekumenske misli: Neka ljubav Kristova, koja u ovim svetim blagdanima ima prvenstveno mjesto u dušama svih ljudi, koji su dobre volje, ukloni sve one pregrade, koje spominjete u Vašem pismu, bile one u formi, da smo predpostavili zemaljske ciljeve nebeskima, bilo što smo oskvrnuli bratsku ljubav i razdvojili ono, što je bilo jedno. Neka Njegova ljubav uskori vrijeme i skrati duljinu započetoga puta, da bi radost Vaša i moja i mojih sestara postala opća, da ne bude više moga i Vašega naroda, nego da bude jedan Božjega porijekla. Da ne bude ni Vaše ni moje Crkve, nego jedna Crkva iskonskog Kristova početka u kojoj smo bili svi jedno, svi braća i svi djeca Božja, čije je sveto Božje Djetinjstvo nam donio Krist…

U odgovoru na pismo majke M. Amadeje episkop Nastić naznačuje bit istinskoga ekumenizma: Vi ste govorili, i ja sam govorio, o radosti koju je duša osetila u dodiru izmedju sestara jedne Crkve i episkopa druge. I ko da radost ne oseti?! Tu ste radost Vi nazvali ‘odgovor s neba’. Ali ta radost zamućena je teškom svešću o nepreglednoj daljini onoga puta koji treba preći da bi ta radost, Vaša i moja i radost Vaših sestara, postala opšta radost Vašega naroda i moga naroda, Vaše Crkve i moje Crkve. Jer oni koji su bili sjedinjeni prolivenom Hristovom Krvlju sada su razjedinjeni prolivenom krvlju bratskom…

Pripremila s. Meri Gotovac

MOROVIĆ (TU) – Srijemski biskup, msgr. Đuro Gašparović je 2. rujna 2011. godine crkvu Blažene Djevice Marije u morovićkom groblju proglasio hodočasničkim mjestom Marije pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu

Deseta obljetnica od proglašenja hodočasničkoga mjesta proslavljena je u četvrtak, 2. rujna 2021., svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati. Euharistijsko slavlje je Predslavio msgr. Đuro Gašparović, srijemski biskup. U koncelebraciji su bili: dva svećenika iz Požeške biskupije, vlč. Željko Strnak, župnik u Orahovici i vlč. Mario Mesić, župnik u Lukaču; iz Subotičke biskupije vlč. Nebojša Stipić, župni vikar u Novom Sadu; dva grkokatolička svećenika, o. Vladimir Edelenski, župnik u Berkasovu i o. Vladislav Rac, župnik u Kucuri, kao i dva svećenika iz Srijemske biskupije, vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkvcima i vlč. Ivica Zrno, župnik u Laćarku, te upravitelj hodočasničkoga mjesta vlč. Nikica Bošnjaković. Euharistijskom slavlju prisustvovali su, osim domaćih vjernika, i hodočasnici koji su došli sa svojim župnicima.

 

 

 

 

Slavlje je započelo procesijom kroz prostor ispred crkve, a za vrijeme procesije pjevane su marijanske pjesme. Po povratku u crkvu ispred oltara Marije pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu, upravitelj vlč. Nikica Bošnjaković predvodio je molitvu Litanija za duše u čistilištu, a potom je biskup Gašparović blagoslovio obiteljske kapelice, pred kojima se obitelji župa i filijala kojima upravlja vlč. Bošnjaković mole u svojim kućama.

Moćna zagovornica

Srijemski biskup, msgr. Đuro Gašparović je u homiliji podsjetio vjernike kako je to bilo prije deset godina, kada je ovo mjesto proglasio hodočasničkim, te istaknuo neke važne riječi iz tadašnjeg govora upravitelja vlč. Nikice Bošnjakovića, koje su i danas poticaj da se u ovoj crkvi vjernici okupljaju i Mariji utječu.

Dragi hodočasnici, braćo i sestre.

Danas slavimo 10.-u obljetnicu proglašenja ovoga hodočasničkog mjesta posvećenog Blaženoj Djevici Mariji Pomoćnici kršćana u obraćenju i duša u čistilištu.
Podsjetimo se toga slavlja. Srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović 2. rujna 2011. godine predvodio je svečano misno slavlje u ovoj romaničko–gotičkoj crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije ovdje na groblju u Moroviću, koja potječe iz XII. stoljeća, te ju je biskup proglasio marijanskim svetim hodočasničkim mjestom „Blažene Djevice Marije Pomoćnice kršćana u obraćenju i duša u čistilištu“. Tada su koncelebrirali svećenici iz Srijema i Hrvatske. Svećenike Rimokatolike i Grkokatolike i vjernike dočekao je šidski župnik vlč. Nikica Bošnjaković na čiju je inicijativu pokrenuta obnova morovićke crkve te proces proglašenja svetog hodočasničkog mjesta.

Prije deset godina misno slavlje započelo je procesijom okupljenih vjernika–hodočasnika te pozdravnom riječju župnika Bošnjakovića koji je pojasnio kako ga je na zalaganje za proglašenje ove starodrevne crkve za hodočasničko sveto mjesto potaknuo pokrajnji, tirolski oltar s lijeve strane u crkvi. Taj oltar prikazuje upravo duše iz čistilišta koje se hvataju za Marijine skute te Bogorodicu mole za izbavljenje iz čistilišnih muka.

Crkva je ustanovila razne svetkovine Blažene Djevice Marije. Poučava nas o Njezinom dostojanstvu na Svijećnicu, na blagdan Navještenja Blagovijest, na Veliku Gospu, na Malu Gospu, na Bezgrješno Začeće, na blagdan Blažene Djevice Marije od Krunice i tolike druge Njezine blagdane u godini. Crkva časti Blaženu Djevicu Mariju kroz cijeli mjesec svibanj izabranim pobožnostima, a kroz cijeli mjesec listopad moli se javno po svim katoličkim crkvama sveta krunica u čast Majci Božjoj. I mi hodočasnici je častimo u ovoj crkvi njoj posvećenoj.

Časimo je kao pomoćnicu kršćanja u obraćenju i duša u čistilištu i to svakog 2. rujna.

Blažena Djevica Marija je pomoćnica kršćana u obraćenju i poziva nas riječima “obrati se čovječe, dok još imaš vremena”! To nas podsjeća na to, da ne možemo vječno računati s vremenom. Naš zemaljski život je ograničen, on je poput leta zrakoplova pokraj nas. Zato moramo koristiti vrijeme: činiti dobro, odbacivati zlo, živjeti tako da se svidimo Bogu.

Marija nije samo Majka Božja nego je i naša majka. Svima je dobro poznata ona molitva: “Spomeni se o preblaga Djevice Marijo, kako se nije čulo od vijeka da se itko u tvoju zaštitu preporučio, tvoju pomoć zatražio, tvoj zagovor zaprosio, a da je bio odbijen!” Da ta vjera Crkve nije isprazna i da je Blažena Djevica Marija i te kako moćna kod Boga vidimo već za Njezina zemaljskog života. Kad su mladenci u Kani Galilejskoj bili u neprilici, jer je svatovima ponestalo vina, zauzela se Blažena Djevica kod svoga Sina, i Gospodin Isus Krist je uslišio Njezinu molbu i čudesnim načinom pretvorio vodu u vino. Ako je pak Gospodin Isus Krist tako rado uslišao molbu Marijinu na zemlji u jednoj čisto zemaljskoj stvari, tko će razborit posumnjati, da bi mogao odbiti Njezinu molbu sada u slavi nebeskoj?

Evo nekih prigoda da se utječemo našoj Nebeskoj Majci Mariji:

Ako navale na te vjetrovi kušnja, ako naletiš na stijenu tuga, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako te bacaju amo–tamo valovi oholosti, častohleplja, ogovaranja, zavisti, pogledaj na zvijezdu, zazovi Mariju. Ako potresa lađicom tvoje duše srdžba ili lakomost ili podražaj tijela, pogledaj na Mariju. Ako si zbunjen radi strahota opačina, smeten radi prljave savjesti, preplašen od užasa suda, ako te počinje obuhvaćati bezdan žalosti, ponor očaja, misli na Mariju. U pogibeljima, u tjeskobama, u dvojbenim stvarima misli na Mariju, zazivaj Mariju.

A tko se hoće uvjeriti, da li joj pripada naslov “zdravlje bolesnih”, neka joj se obrati. Od mnogih zala za čovjeka je najstrašnije i najveće zlo grijeh, jer su samo po grijehu došla druga zla na ovaj svijet, pa i sama smrt. A utočište grješnicima od srdžbe Božje tko je drugi nego li Blažena Djevica Marija? Svaka zemaljska majka brine se oko toga da ukloni razdor i mržnju između svoje djece. A još sto puta više nastoji Blažena Djevica Marija oko toga da grješnike izmiri sa svojim božanskim Sinom. Evo vidjeli ste sada ukratko što mi kršćani katolici imamo u Blaženoj Djevici Mariji. Imamo u njoj lijek za sva zla, utjehu za svaku žalost, pomoćnicu u svakoj nevolji, utočište kad nas tište grijesi, nadu kad nas hvata očaj.

A kolike duše danas već hvata očaj! Imaju li pravo? Nemaju! Jer ako propadnu, same će si biti krive, kad se ne obraćaju tamo, gdje mogu naći pomoć, lijek, utjehu, a to je u Blaženoj Djevici Mariji koja nam je od Boga dana za Majku i zagovornicu. Iz toga slijedi da svaki od nas pojedinac, da svaka naša obitelj, da čitav naš narod mora biti velik, iskren i dubok štovatelj Majke Božje, Blažene Djevice Marije, osobito danas, u ovim vremenima, kazao je msgr. Đuro Gašparović.

Ručak za hodočasnike

Na završetku euharistijskog slavlja domaćin, vlč. Nikica Bošnjaković zahvalio je biskupu, svećenicima i vjernicima što su došli proslaviti ovu važnu obljetnicu. Posebnu zahvalu izrekao je vlč. Ivici Živkoviću koji je svake godine od proglašenja dolazio 2. rujna u Morović sa svojim župljanima.

Nakon svete Mise, kao svake godine, već uhodani tim, kojega čine vjernice iz Morovića, pripremio je ručak za hodočasnike. Ručak je poslužen u ljetnikovcu u dvorištu župne crkve u Moroviću.

Ana Hodak