STARA BINGULA (TU) – U utorak, 29. lipnja 2021., na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljen zaštitnik crkve i zajednice u Staroj Binguli. Euharistijsko slavlje u 18.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik župe Sveta Ana u Laćarku, kojoj pripada ova filijalna zajednica, u zajedništvu s mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim i vlč. Ivicom Živkovićem, župnikom iz Hrtkovaca.

Euharistijskom slavlju je nazočio lijepi broj vjernika, koji su na ovaj dan došli hodočastiti u ovo malo fruškogorsko selo.

U prigodnoj homiliji, vlč. Ivica Zrno je istaknuo težinu i odgovornost naviještanja Božje Riječi, kao i autentičnog svjedočenja.

Kako nas poučavaju liturgijski tekstovi, danas istim slavljem proslavljamo dvojicu velikana, apostolske prvake svetog Petra i svetog Pavla. Za njih ćemo sa sigurnošću reći kako ih je Bog pozvao u svoju službu i kako su u Njegovo Ime naviještali i svojim životom Boga svjedočili. Možda ćemo se zapitati koji je to pravilo po kojem Bog nekoga poziva. Krenimo samo od nas ovdje. Ono što se sviđa jednoj osobi, možda neće drugoj, ono što je drago meni možda neće naći odobravanje u očima druge osobe. Dakle kako to Bog čini, koji je Njegov kriterij?

 

 

 

 

Uzmimo samo ovu dvojicu apostolskih prvaka. Sveti Petar je skromnog porijekla, ribar po zanimanju, nije imao visoku naobrazbu, čak nakon cijelog vremena provedenog sa Isusom zatajio ga je, općenito ga opisuju kao čovjeka nagle naravi. Dok je sveti Pavao imao drugačiju pozadinu – vičan jezicima, za ono vrijeme je završio visoke i ugledne škole, dobro je situiran, ali opet za njega znamo da je bio žestoki progonitelj kršćanstva. Dakle obojica imaju „nešto svoje“ i vjerojatno im mi ne bismo povjerili službu naviještanja.

No Gospodin čini upravo tako, jer Mu je poznato da će se nakon susreta s Njime zdušno posvetiti naviještanju Njegove Riječi i autentičnom svjedočenju. Ovdje je i naša prilika. Ne gledajmo svoju životnu pozadinu. Radije promotrimo priliku koja je pred nama, a koju nam Gospodin pruža, poručio je vlč. Ivica Zrno.

 

 

 

 

Na koncu euharistijskog slavlja, vlč. Ivica Zrno je pozdravio sve okupljene, kako domaće, tako i hodočasnike, te zahvalio na zajedništvu Euharistije. U zahvalnoj riječi, podsjetio je da je Petrovo za većinu svećenika dan kada su u đakovačkoj katedrali primili Sveti red i postali svećenici. Stoga je Petrovo za svakog svećenika veoma važan dan. Tako je na ovogodišnje Petrovo mons. Eduard Španović obilježio 33 godine, vlč. Ivica Zrno 15 godina, a vlč. Ivica Živković 25 godina svećeništva. Osvrćući se na godine svećeništva i jubileje, vlč. Ivica Zrno je na osobit način istaknuo srebrni jubilej vlč. Ivici Živkoviću, čestitajući mu na godinama vjerne službe naviještanja Božje Riječi.

Radosni susret koji je započeo Euharistijom, nastavljen je druženjem u dvorištu crkve.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Davor Reves

LAĆARAK (TU) – Nedjelja, 27. lipnja 2021., za župu Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku ostat će velikim slovima upisana kao značajan dan i datum. Toga dana, svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati proslavljena je Prva sveta Pričest. 5 djevojčica je po prvi puta primilo presvetu Pričest i na taj način su način, zajednički sa svojim obiteljima, učinile korak više u vjerničkom životu.

Za istaknuti je, kako je prije toga u laćaračkoj župi Prva sveta Pričest slavljena 2012. Godine, 9 godina ranije. Samim time ovo slavlje ima svoju još veću težinu. U neposrednoj pripravi za slavlje veliki doprinos pružila je vjeroučiteljica Sara Žurovski.

 

 

 

 

 

 

 

Euharistijsko slavlje slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik laćaračke župe.

Već u uvodnom dijelu euharistijskog slavlja vlč. Ivica Zrno je pozdravljajući okupljene vjernike, a na osobit način prvopričesnice i njihove obitelji, izrazio svoju radost poradi velebnog slavlja za ovu malu vjerničku zajednicu, posebice nakon dužeg niza godina bez Prve svete Pričesti.

Sve prvopričesnice su na početku euharistijskog slavlja, kroz prigodne recitacije, izrazile svoju radost, a na isti su način nakon Pričesti izrazile svoju zahvalu.

 

 

 

 

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Zrno je istaknuo veličinu slavlja, ali i važnost trajnog i autentičnog življenja vjere, posebice u obitelji.

Drage djevojčice, drage naše prvopričesnice! Poštovani roditelji i vjeroučiteljice! Poštovani i dragi župljani!

Prije svega, možemo reći iskreno HVALA dragom Bogu što nas je okupio u našoj dragoj i lijepoj crkvi ovdje u Laćarku. Okupljamo se mi redovito svake nedjelje, kako to već Dan Gospodinov od nas traži. Ali danas imamo i dodatni razlog tome. Danas je za našu župu, našu vjerničku zajednicu svečani i slavljenički dan. Nakon punih 9 godina radujemo se slavlju Prve svete Pričesti. Bogu hvala na tome!

Ne znam mogu li u riječi pretočiti radost koju, kao župnik, osjećam u srcu. Prva Pričest je zasigurno veliki i svečani događaj za svaku obitelj. Da nije, sigurno da vi, dragi roditelji, ne biste poslali svoju djecu na prvopričesničku pripravu i pouku. Stoga i vama kažem Hvala na tome!

 

 

 

 

Drage naše prvopričesnice! Danas je vaš dan. Danas ćete po prvi puta primiti Isusa u svoje maleno srce. Cijelo vrijeme priprave vidio sam po vama koliko ste bile nestrpljive da osvane ovaj dan, koliko ste iščekivale dan Prve svete Pričesti i prvi susret s najdražim gostom – Isusom. Posebno jučer, na dan prve Ispovijedi nestrpljenje i pozitivna trema bili su na vrhuncu. Puno toga je zadavalo brigu, posebno onaj tehnički dio: kako se ispovjediti, jesu li recitacije naučene,… Ali dogodilo se najvažnije – lijepo ste se pripravile za ovaj trenutak. Sada, nakon Ispovijedi vaša duša je čista i ona je najljepši stan za Isusa. Sada se trebate potruditi da vam duša i ostane čista. A znamo kao smo to učili na pripravi za Prvu svetu Pričest: redovito se moliti, nedjeljom na svetu Misu ići, u kući biti poslušna djeca,…

Dragi roditelji, dragi odgojitelji! Ovu zadaću djeca ne mogu ispuniti sama. Pomozite im! Budite im pomoć i prvim svjedocima dobroga vjerničkog života. Oko toga se valja i treba potruditi. Taj ulog je isplativ i uvijek donosi pozitivne rezultate.

U trenutku Krštenja obećali ste za svoju djecu da ćete se brinuti za njih i njihov vjernički život. Pozivam vas da se sjetite toga obećanja, te da mu ostanete vjerni. Neka to ne bude tek puka izgovorena riječ u okviru obreda. Neka to bude iskreni roditeljski stav, poručio je vlč. Ivica Zrno.

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Euharistijsko slavlje uzveličano je lijepim pjevanjem prigodnih pjesama. Pjevanje je predvodio orguljaš g. Ivan Cingeli, uz suradnju Željke Klavžar.

Nakon euharistijskog dijela, slavlje se nastavilo druženjem u župskoj dvorani gdje su djeca darivana prigodnim uspomenama. Prije polaska svojim kućama sve su prvopričesnice obećale da će od slijedeće školske godine dolaziti redovito na vjeronauk, te aktivno sudjelovati u životu župe.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 27. lipnja 2021., u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim euharistijskim slavljem proslavljena je Prva sveta Pričest. 10-oro djece su po prvi puta primili Isusa, pod euharistijskom prilikom.

Svečano euharistijsko slavlje u 9.30 sati slavi je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački. Pozdravljajući sve okupljene, mons. Eduard Španović je ukazao na veličinu i važnost ovoga trenutka za same prvopričesnike kao i za njihove obitelji.

Kroz prigodnu homiliju govoreći o važnim trenucima koji se djeci snažno urežu u sjećanje prisjetio se događaja iz svoga svećeničkog života.

Danas za djecu, naše prvopričesnike činimo nešto dobro, mudro i korisno. Svećenički život i iskustvo poučili su me kako je za djecu ovo veoma važan trenutak kojeg će se rado i dugo sjećati. Ono što im se u ovoj, djetinjoj dobi usječe u srce i dušu dugo će ih pratiti i toga će rado sjećati.

Jedan od primjera koji mogu navesti je iz mojih ranih svećeničkih dana. Bio sam u bolesničkom pohodu jednom starcu koji je za života bio u vojnoj službi. Ne treba puno spominjati da ta služba nije dopuštala vjerničku praksu. Želeći ga oraspoložiti za Sakrament upitao sam ga ima li u nešto u njegovom životu čega bi se mogao rado sjetiti. Ispočetka je rekao da nema. Na moje ponovno pitanje odgovorio je da mu je najljepši trenutak kojeg se može sjetiti dan Prve svete Pričesti kojeg pamti još i danas.

Drugi događaj je od prije nekoliko godina. Radi se o osobama koje su se odselile iz Mitrovice i sada žive u SAD-u. Nakon cijeloga života željele su još jednom posjetiti svoj rodni Grad i crkvu u kojoj su primile Sakramente. Susret je bio veoma lijep, a posjet crkvi veoma dirljiv. Danas starica, prisjećajući se svoga djetinjstva, pokazala je na jedno mjesto i rekla da je baš tu, na tom mjestu u crkvi primila Prvu svetu Pričest.

Oba primjera poručuju nam nešto veoma značajno za nas u ovom trenutku, a to je da se radi o trenutku koji će ova djeca pamtiti i koji će ih zasigurno kroz život pratiti, poručio je mons. Eduard Španović.

Euharistijsko slavlje uzveličao je župski zbor, pod ravnanjem orguljašice s. Cecilije Tomkić.

Za istaknuti je kako je za srijemskomitrovačku župu ovo bila veoma specifična godina kada se govori o slavlju Prve svete Pričesti. Zbog školskog rasporeda i obveza dvoje djece je već prethodno primilo Prvu svetu Pričest, 30. svibnja 2021., na svetkovinu Presvetoga Trojstva. Time srijemskomitrovačka župa ove godine broji 12 prvopričesnika.

Ivica Zrno

Bogatstvo koje i dalje živi

Nakon Zemuna i Hrtkovaca, monografija Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine, predstavljena je u nedjelju 27. lipnja u Hrvatskom domu u Srijemskoj Mitrovici. Početak etnološkog istraživanja među srijemskim Hrvatima studenata etnologije i antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, započeo je upravo u tom srijemskom gradu. Tu je održano prvo okupljanje i prvi razgovor s potencijalnim organizatorima na terenu. Uz pomoć povijesničara i etnologa Daria Španovića, organizatora na terenu u Srijemskoj Mitrovici, započela su istraživanja u onim mjestima u Srijemu gdje žive Hrvati. Nakon tri godine opsežnog istraživanja i razgovora sa 138 kazivača s područja Srijema, u sunakladi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, tiskana je knjiga, prva sveobuhvatna etnološka i kulturnoantropološka studija, s raznim aspektima tradicijske baštine i identiteta srijemskih Hrvata u Vojvodini.

 

 

 

 

 

 

 

Škrinja ponosa

Pozdravljajući okupljene župljane i kazivače, stručna suradnica za kulturne projekte i programe Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata Katarina Čeliković, zahvalila se domaćinima te istaknula da je nastala monografija škrinja koja čuva ne samo zlato, nego da je to škrinja ponosa na ono što se pamti danas.

„Sami smo naslutili da se bez hrvatskih udruga kulture ne može uopće ni početi bilo kakvo istraživanje. Srijemska Mitrovica nam je bila polazna osnova za sva daljnja istraživanja. Prvi dolazak na teren i upoznavanje lokalnih sredina je protekao u ispitivanju onih ljudi koje pronašao je Dario Španović ili netko od suorganizatora i predložio ih kao kazivače. Španović je bio jako važna osoba koja je mogla procijeniti u kojim mjestima imamo potencijalne kazivače odnosno materijal, koji nama može biti dobra podloga i dobra osnova. To doista nije bilo jednostavno. Trebalo je to sve umrežiti i napraviti dobru strukturu. Mislim da smo i kao Zavod odgovorili jednom velikom izazovu, da po prvi puta pokrijemo srijemska mjesta u kojima žive Hrvati, s onim temama koje smo morali istražiti“, istaknula je Čeliković.

Pored brojnih srijemskih običaja predstavljenih u knjizi, prehrana i svinjokolja u Srijemskoj Mitrovici je opisana na poseban način

„Prehrana je zastupljena u skoro svim mjestima, ali je ona doživjela velike preobrazbe. Neki od kazivača pamte onu vrstu prehrane koja se prakticirala kada nije bilo hladnjaka. No svinjokolja ili zabijačka, nije važna samo za dio Hrvata koji žive u Srijemu, već i za one koji su iz njega iselili. Zato je ova knjiga značajna ne samo u tradicijskom smislu već i u onom emotivnom, identitetskom, kada ti možeš pokazati da tebe definira tvoja tradicija, tvoja kulturna baština, prakse u duhovnom podučju, u svijetovnom u svakodnevnom životu. Srijem je pokazao da je ono bogatstvo koje je bilo i dalje živi u ljudima“.

 

 

 

 

Sljedeća tema – narodne nošnje

Etnolog i povijesničar Dario Španović iz Srijemske Mitrovice, istaknuo je neizmjerni značaj monografije za srijemske Hrvate.

„Konačno su naši običaji zapisani kako za nas, tako i za sve buduće generacije koje se zanimaju za kulturu Hrvata iz Srijema. U prvim istraživanjima je bilo 18 studenata. Bilo je potrebno svakog dana osigurati prijevoz do potencijalnih kazivača, a s obzirom na razuđenost mjesta, to ponekad nije bilo lako. Do kazivača smo dolazili  po privatnoj liniji. Nekoliko ih je znalo pokriti sve teme, neki su znali samo pojedine, ali u biti smo zadovoljni. Hrvati u Srijemskoj Mitrovici su kroz više stoljeća bili uklopljeni u građansko društvo. Na selima su se više sačuvali svadbeni i posmrtni običaji. U Srijemskoj Mitrovici su sačuvani duhovni običaji poput hodočašća u Tekije, i čuvara Isusovog groba. Jedina razlika u običajima je bila svinjokolja. Tu su uočene razlike između hrvatskih i srpskih kuća u pogledu pripreme tradicijske hrane kao i sama ishrana, tipična jela za Hrvate poput štricli koje se pripremaju za Svisvete. Jedina tema koja nažalost nije završena jesu narodne nošnje. Ona nije uvršćena u knjigu ali će se zasebno tiskati jedno manje izdanje“, kaže Španović.

Ivan Barat je bio jedan od kazivača.

„Starosedelac sam i moji preci potječu s ovog podneblja. O običajima sam slušao od mojih baka, a kasnije sam ih nastavio prakticirati. Važno je da ti običaji ostanu zapisani jer mi u Mitrovici više ne možemo naći ni 10 ljudi koji bi mogli pričati o nekadašnjim običajima. Ljudi su umrli, a mnogi su se iselili. Jedino mi je žao mi je što običaji nisu zapisani ranije, poslije Drugog svjetskog rata, kada je veći broj Hrvata živio u Mitrovici“.

Jedan od najmlađih kazivača, Ivan Reves ima tek 20 godina.

„Najviše pamtim i prakticiram crkvene običaje poput čuvara Isusovog groba, gdje i sam sudjelujem, kao i obiteljske običaje. Nastojat ću sačuvati običaje i jednoga dana prenijeti ih na svoju djecu. Nadam se da ću u tome uspjeti, jer su običaji za mene osobno, iznimno važni“.

Upravo primjer najmlađeg kazivača, pokazuje kontinuitet ili mogući diskonuitet u prakticiranju određenih običaja, navika i praksi, koje su se neke prenijele a neke su zaboravljene.

Suzana Darabašić

 

Škrinja prošlosti

Nakon Zemuna, monografija Identitet srijemskih Hrvata kroz prizmu tradicijske baštine predstavljena je i u Hrtkovcima u petak, 18. lipnja, u prostorijama župnog doma. Monografija je plod etnološkog istraživanja među srijemskim Hrvatima koje su provele dvije generacije studenata etnologije i antropologije Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, u okviru kolegija Prakse terenskih istraživanja pod mentorstvom prof. dr. sc. Milane Černelić. Istraživanja su započela 2017. godine u Petrovaradinu, Srijemskoj Mitrovici, Slankamenu i Sotu, a sljedeće godine su istraživanja novih tema nastavljena u Srijemskoj Mitrovici i Golubincima, a započela su i u Hrtkovcima, Nikincima, Rumi i Zemunu. U ukupno 11 mjesta u Srijemu, koja su bila obuhvaćena istraživanjem, sudjelovalo je 138 kazivača. Recenzirana monografija prva je sveobuhvatna etnološka i kulturnoantropološka studija, s raznim aspektima tradicijske baštine i identiteta srijemskih Hrvata u Vojvodini.

 

 

 

 

 

Trajna vrijednost

Knjiga je tiskana prošle godine u sunakladi Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu Odsjek za etnologiju i kulturnu antropologiju, FF – pressa i Zavoda za kulturu vojvođanskih Hrvata, na više od 450 strana. Obraćajući se i zahvaljujući se župljanima na pomoći prilikom istraživanja, ravnatelj ZKVH-a Tomislav Žigmanov istaknuo je kako im je želja bila da ovom knjigom dio tradicijske baštine Hrvata u Srijemu otrgnu od zaborava.

»Mislimo da smo ovom knjigom dobili jedan trajni prinos, trajnu vrijednost kada je u pitanju tradicijska baština hrvatske zajednice u Srijemu. Imat ćemo sada ono što druge zajednice u Vojvodini imaju, a to je da su sebe, svoju povijest, svoj život na ovim prostorima primjereno zabilježili i prezentirali. Kulturna baština Hrvata u Vojvodini je bogata, još uvijek neistražena. Do sada smo uspjeli završiti dvije monografije o bunjevačkim i šokačkim Hrvatima. Ovo je treća monografija u tome nizu. Uskoro možemo očekivati i četvrtu knjigu o banatskim Hrvatima. Drago mi je što smo u prilici u ovom važnom mjestu i bolnom za hrvatsku zajednicu u Vojvodini predstaviti ovu knjigu i da svima onima koji su kazivali što se i kako nekada radilo u svakodnevnom životu, u običajima, u veseljima, kulturnim i vjerskim događajima u Hrtkovcima darujemo po jedan primjerak knjige, kako bi ona ostala trajna uspomena na ovu našu aktivnost. Mislimo da su bili posljednji sati da se oni zabilježe. Ponosni smo što je to urađeno na stručan i primjeren način i što smo uspjeli istražiti prostore u Srijemu u kojima još uvijek postoji hrvatski živalj«, istaknuo je Žigmanov, dodajući da je malo napisa o povijesti i sadašnjosti hrvatske zajednice u Hrtkovcima te da će ZKVH u svojim aktivnostima nastojati posvećivati više pažnje memoriranju i tog dijela povijesnog naslijeđa.

 

 

 

 

 

 

 

Živo sjećanje kazivača

Župnik domaćin Ivica Živković rekao je kako je promocija ove knjige iznimno važna za hrvatsku zajednicu u Hrtkovcima i okolnim mjestima.

»Svaki dolazak čelnika hrvatske zajednice u naše mjesto je nama podrška i vjetar u leđa kako bismo ustrajali na ovim prostorima i bili ono što jesmo. Za ovih 15 godina, koliko sam župnik u Hrtkovcima, nije bilo ovakve vrste istraživanja. Puno se običaja tijekom vremena izgubilo, jer je veliki broj Hrvata otišao s ovih prostora. No, ostalo je živo sjećanje kod starijih osoba koje su i bile kazivači prilikom etnološkog istraživanja. Želja nam je da ova monografija bude jedna škrinja svih naših običaja, te da oni ponovo zažive«, kazao je župnik.

Prisilne migracije

Stručna suradnica za kulturne programe i projekte ZKVH-a Katarina Čeliković, prilikom obraćanja okupljenim župljanima, posebno je ukazala na značaj dijela monografije koji nosi naziv Dvadeset godina poslije i rad Preseljeni Srijemci stvaraju dom u Hrvatskoj, autorice Jasne Čapo, znanstvene savjetnice u trajnom zvanju u Institutu za etnologiju i folkloristiku i redovite profesorice na Zagrebačkom sveučilištu. »U tom radu je poseban akcent stavljen na značaj prisilnih migracija i osjećaje ljudi prilikom preseljenja. Kako je istaknula Čeliković, monografija pokazuje da je to vrlo emotivno stanje našeg naroda koji su prisilno morali otići. Zato, jedino zapisano može svjedočiti o njima«, kazala je Čeliković.

Mirko Paulić iz Nikinaca sudjelovao je u projektu kao kazivač:

»Drago mi je što sam mogao sudjelovati u istraživanjima i da su studenti Sveučilišta u Zagrebu boravili na ovom području. Važno je prenijeti te običaje na mlađe naraštaje koji su ostali živjeti ovdje. Mi koji smo ostali živjeti u Srijemu nastojimo te običaje održavati i njegovati«.

Jedna od kazivačica bila je Katica Horvat-Pal:

»Istraživanje običaja i monografija za nas iz Hrtkovaca je od iznimno velikog značaja. Prošlost, tradicija i običaji su vrlo važni u životu svakoga čovjeka. Mnogi stari običaji su danas izblijedjeli. Moramo živjeti u ovom vremenu, ali se isto tako sjećati i nastojati sačuvati običaje koji su se nekada prakticirali«.

Stručna suradnica za kulturne projekte i programe ZKVH-a Katarina Čeliković zahvalila se domaćinima i kazivačima bez kojih, kako je rekla, pored studenata, tiskane knjige ne bi bilo. Posebno im se zahvalila na starim fotografijama i predmetima koji su predstavljeni studentima prilikom istraživanja.

Svim kazivačima su uručeni primjerci monografije, a njeno predstavljanje bit će nastavljeno tijekom cijele godine.

Teme istraživanja

Monografija obuhvaća tekstove o svadbenim običajima, tamburaškoj tradiciji HKPD-a Matija Gubec u Rumi, aspektima suvremenog glazbenog života, svakodnevnoj tradicijskoj prehrani, svinjokolji, božićnim običajima, svetom Vinku, svetkovini hrvatskog vinogradarskog sveca, pokladnim i uskrsnim običajima, Velikim Tekijima, hodočašću Gospi Snježnoj, te posmrtnim običajima. Započeta tema istraživanja o narodnoj nošnji srijemskih Hrvata nije uvrštena u ovu monografiju. Kako u uvodu knjige navodi mentorica etnološkog istraživanja prof. dr. sc. Milana Černelić, pokazalo se da je temu tradicijskih zanata moguće tek fragmentarno istražiti, pa se odustalo od nje, jer bi rezultati bili nepotpuni i fragmentarni.

Suzana Darabašić

GOLUBINCI/SURČIN (TU) – U dvjema župama zemunskog dekanata, u župi Presveto Trojstvo u Surčinu i župi Sveti Juraj, mučenik u Golubincima, u prošlu subotu 19. lipnja 2021., djeca su sretno završila vjeronaučnu i školsku godinu. Na završnom susretu u Surčinu i u Golubincima okupila se značajna grupa vjeroučenika i njihovih roditelja, te su djeca uz pouku, molitvu i različite igre zvanično završili ovogodišnje vjeronaučno druženje. Roditelji su se tom prigodom pobrinuli za zajednički domjenak koji je upriličen u pastoralnom centru župe. Kod djece i roditelja kako u Surčinu, tako i u Golubincima, osjetila se velika radost zbog ovogodišnje organizacije vjeronaučnih susreta, kao i želja da se sa susretima nastavi i iduće školske godine.

 

 

 

U nedjelju 27. lipnja 2021., u Surčinu je tim povodom slavljena sveta Misa zahvalnica. Za animaciju liturgijskog slavlja pobrinula se vjeroučiteljica  gđa. Nada Ivošević. Tom prigodom vjeronaučna su se djeca rado uključila u misno slavlje, kroz čitanje i ministriranje. Za vrijeme svete Mise u  9.00 sati koju je slavio preč. Marko Kljajić okupilo se uz ostale župljane manja grupica djece i njihovih roditelja. Na početku misnog slavlja vjeroučenica Ana Vagner izrekla je molitvu zahvale u ime svih vjeroučenika. Kroz molitvu vjernika djeca su izrekla zahvalne molitve Gospodinu za sve ono što ih je obdario tijekom prošle školske godine. Pri samom kraju svete Mise preč. Marko Kljajić je blagoslovio svu djecu i njihove roditelje te je zapjevan himan Tebe Boga hvalimo.

 

 

 

 

 

 

Ovim svetim činom  zahvalilo se Bogu za proteklu školsku godinu koja je bila neuobičajena zbog  pandemije i epidemioloških mjera. Epidemiološke mjere su poremetile redovito održavanje župnog vjeronauka. Jedno vrijeme djeca su nastavu pratili preko interneta, a zbog preporuka msgr. Đure Gašparovića, srijemskog biskupa župni vjeronauk nije bio redovit.  Stoga smo Bogu zahvalni što smo unatoč cjelokupnoj situaciji ostali na okupu, uz vjeru i nadanje kako će se život uskoro vratiti u svoj redoviti ritam. Na koncu možemo zajednički reći: Hvala, dragome Bogu, na Njegovoj prisutnosti u ovim teškim vremenima, u kojima nam je potrebno više vjere, znanja i molitve.

Nada Ivošević

ĐAKOVO (TU) – U samostanskoj crkvi Presv. Srca Isusova u Đakovu, 26. lipnja 2021. godine, nakon duhovnih vježbi koje je vodio fra Diego Deklić, OFM, s. Mariangela Markotić iz Gundinaca, s. Franciska Ulrika Sajdl iz Maradika, župa Beška, Srijemska biskupija, i s. Teodozija Memqaj, s Kosova, položile su svoje Prve zavjete u ruke prov. poglavarice s. Valerije Široki i u nazočnosti sestara i rodbine, za vrijeme sv. mise koju je preslavio mons. dr. Đuro Hranić, nadb. i metropolit đakovačko-osječki. U koncelebraciji su, uz voditelja duhovnih vježbi, te tajnika vlč. Domagoja Lackovića, sudjelovali župnik župe Beška, preč. Božidar Lusavec, don Vladislav Mandura i rektor samostanske crkve doc. dr. sc. Grgo Grbešić, koji je prisutne pozdravio i najavio dijelove slavlja.

Prije propovijedi zavjetovanice su, na poziv prov. poglavarice, izrekle svoju spremnost „polaganjem sv. zavjeta posvetiti se Bogu i njegovu kraljevstvu“.

 

 

 

 

 

 

 

Slijedila je homilija nadb. Hranića, u kojoj je uz Evanđelje po Mateju (11, 25-30) u uvodu progovorio o situaciji u židovstvu, u kojoj Isus izriče ove svoje riječi, te o našoj situaciji u kojoj ih slušamo:

„Isus izlijeva svoju dušu. Susrećući se s nadutošću, samodostatnošću i prepotencijom svojih suvremenika, osobito onih koji su sami sebe smatrali elitom židovskoga naroda, Isus je osjećao veliku bol. Uzrok je bila njihova oholost koja im je priječila pristup k Bogu. Naime, mudri i umni ovoga svijeta zadovoljni su sami sobom. Za razliku od starozavjetnoga vjernika, u današnjem prvom čitanju (koji pruža ruke prema nebu i postojano moli, koji ponizno osluškuje te do posljednjega daha traga za darom Božje riječi i mudrosti te oplakuje što ih ne poznaje), mudri i umni ovoga svijeta ne trebaju nikoga i ničiju pomoć, pa ni Božju pomoć, milost i svjetlo njegove ljubavi. Tko si umišlja da je mudar i pouzdaje se u svoje sposobnosti, taj je samomu sebi dostatan i on ne treba Boga, a ni pomoć i podršku drugih ljudi. Pred ohološću i tvrdoćom takvih pokondirenih ljudskih srca, Isus u današnjem evanđeoskom odlomku izlijeva svoju dušu Ocu. Moli: „Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.”

 

 

 

 

 

 

 

Nadbiskup se zatim obratio zavjetovanicama: „Drage sestre zavjetovanice, nakon što ste po krsnom preporođenju nanovo rođene za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu i neuvelu, po velikom milosrđu Gospodina našega Isusa Krista ustale na novi život, život preporođenih i spašenih; vi, kojima je po daru svoje milosti Otac u Kristu objavio veličanstvo svoga božanstva osjetile ste neodoljiv glas koji vas poziva: „Dođite k meni. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu jaram je moj sladak i breme moje lako.“ Uzmite jaram moj na sebe. To je jaram njegove ljubavi prema Ocu i to je jaram njegove ljubavi prema ljudima. I ja ću vas odmoriti. Svojim životom, u moje ime pozivajte sve, koji su izmoreni i opterećeni, i ja ću vas sve odmoriti. Iako mnogima među nama jaram Isusove ljubavi izvana izgleda težak i grub, vi ste, drage zavjetovanice, iskusile da je on u stvari lagan i sladak.

Tumačeći te Isusove riječi, sv. Bernardo uspoređuje Kristov teret s ptičjim perjem i kaže: „I ptice imaju teret svoga perja. No, njihovo breme nije teret opterećenoga, nego su krila onoga koji će letjeti. Što da kažem? Ptice nose perje, ali i perje nosi njih. Nose ga po zemlji; perje ih pak nosi prema nebu. I ako se hoćeš smilovati ptici, osobito ljeti, i kažeš: ‘Perje opterećuje tu pticu, skinimo joj perje’, ona kojoj si htio priskočiti upomoć, ostat će na zemlji.“ Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca. Isus vas zato, drage zavjetovanice, poziva: „Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca.” Učite se od mene, od moje ljubavi. I naći ćete radost i mir svoga srca. Ljubav ne osjeća teret. Ljubav ne trpi, pa i ako trpi, ona i trpljenje ljubi. I to je, draga braćo i sestre, ključ za razumijevanje i današnjega polaganja triju redovničkih zavjeta ovih triju mladih Milosrdnih sestara sv. Križa.“

Presjedatelj je svoju propovijed zaključio riječima:

„I gledajte: dok su redovnički zavjeti mnogima danas nepodnošljiv teret i potpuno neprihvatljivo breme, ove su tri sestre izabrale upravo ovaj evanđeoski tekst za današnje euharistijsko slavlje: tekst koji izriče njihovo osobno iskustvo zajedništva s Isusom i redovničke zavjete, za koje one svjedoče Isusovim riječima: da je njegov jaram sladak i da je njegovo breme lako (usp. Mk 11, 30).

 

 

 

 

Mudri će i umni reći: „Samo ljubav nam daje odgovor na to. Ljubav sve ono što je teško, čini lakim. Ljubav ne osjeća jaram, muku i teret i ne želi ih se osloboditi jer ih dragovoljno prihvaća!” A to razumiju i mogu razumjeti samo oni koji ,,krotka i ponizna srca“ izranjaju iz zajedništva s Isusom. I, kako rekoh, ako i osjećaju teret Isusova jarma, one i trpljenje ljube. I zato su izabrale postati redovnicama u Družbi Milosrdnih sestara sv. Križa.“ Nakon homilije slijedio je obred zavjetovanja, te primanje križa te Pravila i Konstitucija Družbe. Nakon euharistijskoga slavlja, svi su se uputili prema Ljetnoj terasi Centra Amadea gdje se nastavilo slavlje.

Izvor: sestre-sv-kriza.hr