NOVI SLANKAMEN (TU) – U nedjelju, 4. srpnja 2021., skromna župska zajednica Sveti Mihael, arkanđeo, u Novom Slankamenu doživjela je radost potvrđeničkog slavlja. Troje djece je primilo Sakrament svete Potvrde, koji im je podijelio srijemski biskup, msgr. Đuro Gašparović.

Potvrđenici: Antonija Džakula (7. r.), Mario Kovanić (8. r.) i Mihajlo Ukaček (7. r.) su za Sakrament Potvrde imali pripravu kroz školski vjeronauk, te kroz župsku katehezu, kao i kroz neposrednu pripravu. Kao završni dio prošli su i ’ispit iz vjeronauka’ kojem je nazočio preč. Jozo Duspara, dekan zemunskog dekanata.

Župska priprava za ovaj lijepi događaj okrunjena je devenicom Duhu Svetom, te je možemo opisati kao lijepo zajedništvo i suradnju roditelja, kumova, baka i djedova, kao i cijele župske zajednice.

Za sam dan svete Potvrde roditelji potvrđenika su se pobrinuli za cvijeće, župljenke su svečano uredile crkvu, a župljani crkveno dvorište. Župski pjevači i čitači su, također dali svoj doprinos euharistijskom slavlju.

U prigodnoj homiliji, kao i na koncu euharistijskog slavlja, msgr. Đuro Gašparović je radosno i nadahnuto potaknuo i ohrabrio potvrđenike da ustraju u vjernosti svjedočenja za Krista, osnaženi darovima Duha Svetoga.

Na koncu euharistijskog slavlja, potvrđenici su darovali Biskupu cvijeće, piće i svježe očišćeno jare, a nakon toga je uslijedila prigodna fotografija, kao trajni podsjetnik na ovo radosno slavlje.

Nakon toga je uslijedio domjenak za potvrđenike i njihove najbliže u župskoj dvorani, a Biskup i svećenici koji su se pridružili nakon svojih euharistijskih slavlja, pogostili su se ručkom, pripravljenim u župskom domu. Riječnikom domaćih vjernika, za ovaj lijepi događaj može se reći: „Hvala Bogu za sve milosno što nam je darovao i obradovao nas lijepim sunačanim danom.“

Berislav Petrović

SOT (TU) – Nakon završetka školske godine, kao posljednji katehetski susret za ovu škoslku godinu, vlč. Nikica Bošnjaković odveo je djecu osnovnoškolskog uzrasta u prirodu, na Sotsko jezero. Katehetski susret je započeo kod špilje Gospe Lurdske, gdje su djeca molila desetinu krunice u naknu za svoje roditelje. Nakon molitve djeca su jedno po jedno prilazila kipu Blažene Djevice Marije te doticala kip. Zatim su se pješke zaputili prema sotskom jezeru, udaljenom kilometar i pol pješačila, gdje se nalazi zavjetna kapela Svete Ane, što im je bio krajnji cilj. Iako je temperatura bila visoka, a sunce je sve više umaralo djecu, nisu željeli odustati od zadanog cilja. Na putu prema jezeru zaustavili su se i posjetili najstariju baku u selu Sot, koja je ove godine napunila 96 godina. Nakon posjete uputili su se dalje prema konačnom cilju, gdje su se na obali jezera pomolili Bogu molitvom zahvale za sve darove koje im je darovao. Tako su se zahvalili za „ružu vjetra“, za snagu kako bi stigli do svog cilja.

Kod zavjetne kapele svete Ane djeca su se pomolila na čast ovoj svetici, te je pripravljen doručak, zatim je uslijedio odmor te odlazak kućama.

Kako je dan bio topal, djeca su iskoristila prilku za osježenje u Sotskom jezeru.

Luka Jašćur

INĐIJA (TU) – 29. lipnja 2021., na svetkovinu svetih Petra i Pavla, župa u Inđiji proslavila je svoj crkveni god. Proslavi su, uz domaće vjernike, prisustvovali su i vjernici okolnih župa, Slankamena, Golubinaca, Petrovaradina, Zemuna i Maradika.

Ovogodišnje misno slavlje predvodio je srijemski biskup, msgr. Đuro Gašparović uz koncelebraciju svećenika srijemske biskupije koji su i većinski po ovoj proslavi slavili dan svog prezbiterskog ređenja.

Na početku proslave župnik vlč. Dušan Milekić pozdravio je  biskupa, subraću svećenike i prisutne vjernike potaknuvši ih da po svetkovini prvaka apostolskih i sami osjetimo veličinu pripadnosti Crkvi koju je Isus htio i izgradio na temeljima apostola.

Msgr. Đuro Gašparović je u prigodnoj homiliji predstavio apostole u svojoj ljudskosti koja je nesigurna i uplašena. Ali se snagom Duha Svetoga mijenjaju u hrabre navjestitelje Evanđelja, spremne dati i svoj život za svjedočanstvo o živom Kristu. To je slika i našeg života.

Danas Crkva slavi blagdan svetog Petra i Pavla, dvojice apostolskih prvaka, mučenika, dvojice apostola kršćanstva, učitelja grada Rima, učitelja života.

Oni su za Isusa živjeli, radili i trpjeli, te su njegovo presveto Ime i slavu širili diljem svijeta. Dakle i Petar i Pavao bili su živa slika svoga božanskog Učitelja Isusa Krista, jer im je sav život bio život poniznosti, moli­tve i pokore, i trpljenja. Danas je s nama sveti Petar komu je posvećena ova župna crkva i župa Inđija.

Petar, nešto stariji od našega Gospodina, židovskim imenom zvao se Šimun. Kod prvoga susreta s njim Isus mu mijenja ime: “Ti si Šimun, sin Jonin; ti ćeš se zvati Kefa, to jest Stijena” (Iv 1,42). Ime mu Kefa – Petar – Stijena označuje buduću službu i zvanje: on će biti temeljni kamen Crkve, njezina snaga, vrhovni učitelj i ključar – upravitelj kraljevstva Kristova, glava apostolskog zbora, Isusov zamjenik kako to jasno kaže današnje Evanđelje.

Ne još tako davno pamtimo Petra u drugačijoj ulozi. Junačio se on, istina, kako će, bude li trebalo, i umrijeti zajedno s Isusom, ali je uskoro pokazao svoju slabu ljudsku narav. Uplašio se i zatajio svoga Gospodina. Pa i nakon Kristova uskrsnuća bio je Petar poput ostalih apostola: zdvojan i neupućen o značenju svih tih događaja. I onda, došao je dan Duhova. Čudo se događa! Petra i apostole napušta strah. Ispunjaju se posebnom snagom i mudrošću. Hrabro propovijedaju i to tako da ih razumiju pripadnici svih naroda. Petar osjeća: ništa više nije kao prije. Ispunjen snagom Duha Svetoga on više nije prijašnji čovjek. Drugi je to Petar. Sjeća se Isusovih riječi prema kojima će oni, apostoli, činiti i veća znamenja od onih koje je Isus činio. I doista: Petar liječi čovjeka hroma od rođenja, Petar uskrišava umrlu djevojku, štoviše ljudi su „na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih“ (Dj 5,15). To je izgledalo doista nevjerojatno. No u isto vrijeme počelo se događati i ono drugo što je Isus prorekao: počeli su progoni. Prvi od apostola koji je prolio svoju krv za Gospodina bio je upravo Jakov, brat Ivanov, jedan od onih – sjećamo se – za koje je njegova majka molila da bude u Gospodinovu kraljevstvu njemu s desna ili s lijeva. I doista: prvi je pošao za svojim Gospodinom.

Odmah potom uhićen je i Petar. Sad mu već nije svejedno. Iako je apostol i čudotvorac, dopao je tamnice. Ovoga je puta izgledalo doista opasno. Strah je zavladao i u Crkvi. Molili su za njega, molili su time i za sebe. Ta Crkva je tek u povojima! I evo izravnog Božjeg zahvata: „pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: ’Ustaj brzo!’ I spadoše mu verige s ruku. Anđeo mu reče: ’Opaši se i priveži obuću!’ On učini tako“. Prošli su prvu i drugu stražu. Kad se našao na ulici i kad je došao do kuće gdje se bila sabrala Crkva, od radosti nisu mogli povjerovati.

Petar je mogao pomisliti kako je on oslobođen iz tamnice jer je on ipak prvak apostolski, jer je doista važan. Međutim, ono anđelovo: „Opaši se i priveži obuću“ zapravo je značilo nešto drugo. Bog ga je naime izbavio s nakanom da mu posluži u naviještanju, Bog ga je poštedio da bi se još mogao davati u apostolskoj službi, da bi, kojih trideset godina kasnije ipak mogao mučenički završiti na križu. To je tajna čudesnog izbavljenja iz tamnice.

Pogledajmo malo u sebe. Svatko od nas ima Božjih darova. Pogledamo li – bez lažne skromnosti – vidimo kako svaki od nas ima određenih sposobnosti i vrednota. Božji je to dar. Zasigurno je bilo trenutaka na našem životnom putu kad smo već mislili da sve propada. I onda je i nas anđeo dotaknuo po ramenu rekavši: „Ustaj brzo, opaši se i priveži obuću“, baš kao što je rekao Petru u tamnici i Iliji u pustinji. Hvala Bogu na tim trenucima. Ali nemojmo smetnuti s uma: nije to samo za nas i za naše zadovoljstvo. To jednostavno znači da nas Bog treba na nekom mjestu, da budemo njegov glas i njegova nazočnost. Hvala ti, Bože, što nas uzimaš za svoje apostole, za navjestitelje tvoje blage vijesti, poručio je msgr. Đuro Gašparović   

Na koncu misnoga slavlja, župnik Dušan Milekić je svima zahvalio na daru, pomoći i zajedništvu, a samo misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i otpustom. Druženje je nastavljeno uz čast i prigodni ručak u župnome dvorištu.

Dušan Milekić

PETROVARADIN/TEKIJE (TU) - Prvo organizirano hodočašće u svetištu Gospe Tekijske od početka pandemije

Nakon više od godinu dana u tekijsko svetište počeli su ponovno stizati autobusi vjernika. Prvi koji su organizirano hodočastili nakon toliko dugo vremena bili su vjernici iz župe Sveta Rozalija, djevica Temerina.

Temerinski župnik vlč. Tibor Szöllősi posjetio je Tekije sa župnim suradnicima i prvopričesnicima, djecom uzrasta 3. i 4. razred osnovne škole. Vlč. Szöllősi i njegovi župljani  hodočastili su Gospi Tekijskoj u dva navrata, 13. i 27. lipnja. Na taj način nastavili su lijepu tradiciju svoje župe, koja ih povezuje s ovim srijemskim svetištem.

STARA BINGULA (TU) – U utorak, 29. lipnja 2021., na svetkovinu apostolskih prvaka svetih Petra i Pavla, svečano je proslavljen zaštitnik crkve i zajednice u Staroj Binguli. Euharistijsko slavlje u 18.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik župe Sveta Ana u Laćarku, kojoj pripada ova filijalna zajednica, u zajedništvu s mons. Eduardom Španovićem, župnikom srijemskomitrovačkim i vlč. Ivicom Živkovićem, župnikom iz Hrtkovaca.

Euharistijskom slavlju je nazočio lijepi broj vjernika, koji su na ovaj dan došli hodočastiti u ovo malo fruškogorsko selo.

U prigodnoj homiliji, vlč. Ivica Zrno je istaknuo težinu i odgovornost naviještanja Božje Riječi, kao i autentičnog svjedočenja.

Kako nas poučavaju liturgijski tekstovi, danas istim slavljem proslavljamo dvojicu velikana, apostolske prvake svetog Petra i svetog Pavla. Za njih ćemo sa sigurnošću reći kako ih je Bog pozvao u svoju službu i kako su u Njegovo Ime naviještali i svojim životom Boga svjedočili. Možda ćemo se zapitati koji je to pravilo po kojem Bog nekoga poziva. Krenimo samo od nas ovdje. Ono što se sviđa jednoj osobi, možda neće drugoj, ono što je drago meni možda neće naći odobravanje u očima druge osobe. Dakle kako to Bog čini, koji je Njegov kriterij?

Uzmimo samo ovu dvojicu apostolskih prvaka. Sveti Petar je skromnog porijekla, ribar po zanimanju, nije imao visoku naobrazbu, čak nakon cijelog vremena provedenog sa Isusom zatajio ga je, općenito ga opisuju kao čovjeka nagle naravi. Dok je sveti Pavao imao drugačiju pozadinu – vičan jezicima, za ono vrijeme je završio visoke i ugledne škole, dobro je situiran, ali opet za njega znamo da je bio žestoki progonitelj kršćanstva. Dakle obojica imaju „nešto svoje“ i vjerojatno im mi ne bismo povjerili službu naviještanja.

No Gospodin čini upravo tako, jer Mu je poznato da će se nakon susreta s Njime zdušno posvetiti naviještanju Njegove Riječi i autentičnom svjedočenju. Ovdje je i naša prilika. Ne gledajmo svoju životnu pozadinu. Radije promotrimo priliku koja je pred nama, a koju nam Gospodin pruža, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Na koncu euharistijskog slavlja, vlč. Ivica Zrno je pozdravio sve okupljene, kako domaće, tako i hodočasnike, te zahvalio na zajedništvu Euharistije. U zahvalnoj riječi, podsjetio je da je Petrovo za većinu svećenika dan kada su u đakovačkoj katedrali primili Sveti red i postali svećenici. Stoga je Petrovo za svakog svećenika veoma važan dan. Tako je na ovogodišnje Petrovo mons. Eduard Španović obilježio 33 godine, vlč. Ivica Zrno 15 godina, a vlč. Ivica Živković 25 godina svećeništva. Osvrćući se na godine svećeništva i jubileje, vlč. Ivica Zrno je na osobit način istaknuo srebrni jubilej vlč. Ivici Živkoviću, čestitajući mu na godinama vjerne službe naviještanja Božje Riječi.

Radosni susret koji je započeo Euharistijom, nastavljen je druženjem u dvorištu crkve.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Davor Reves

LAĆARAK (TU) – Nedjelja, 27. lipnja 2021., za župu Sveta Ana, majka Blažene Djevice Marije u Laćarku ostat će velikim slovima upisana kao značajan dan i datum. Toga dana, svečanim euharistijskim slavljem u 11.00 sati proslavljena je Prva sveta Pričest. 5 djevojčica je po prvi puta primilo presvetu Pričest i na taj način su način, zajednički sa svojim obiteljima, učinile korak više u vjerničkom životu.

Za istaknuti je, kako je prije toga u laćaračkoj župi Prva sveta Pričest slavljena 2012. Godine, 9 godina ranije. Samim time ovo slavlje ima svoju još veću težinu. U neposrednoj pripravi za slavlje veliki doprinos pružila je vjeroučiteljica Sara Žurovski.

Euharistijsko slavlje slavio je vlč. Ivica Zrno, župnik laćaračke župe.

Već u uvodnom dijelu euharistijskog slavlja vlč. Ivica Zrno je pozdravljajući okupljene vjernike, a na osobit način prvopričesnice i njihove obitelji, izrazio svoju radost poradi velebnog slavlja za ovu malu vjerničku zajednicu, posebice nakon dužeg niza godina bez Prve svete Pričesti.

Sve prvopričesnice su na početku euharistijskog slavlja, kroz prigodne recitacije, izrazile svoju radost, a na isti su način nakon Pričesti izrazile svoju zahvalu.

U prigodnoj homiliji vlč. Ivica Zrno je istaknuo veličinu slavlja, ali i važnost trajnog i autentičnog življenja vjere, posebice u obitelji.

Drage djevojčice, drage naše prvopričesnice! Poštovani roditelji i vjeroučiteljice! Poštovani i dragi župljani!

Prije svega, možemo reći iskreno HVALA dragom Bogu što nas je okupio u našoj dragoj i lijepoj crkvi ovdje u Laćarku. Okupljamo se mi redovito svake nedjelje, kako to već Dan Gospodinov od nas traži. Ali danas imamo i dodatni razlog tome. Danas je za našu župu, našu vjerničku zajednicu svečani i slavljenički dan. Nakon punih 9 godina radujemo se slavlju Prve svete Pričesti. Bogu hvala na tome!

Ne znam mogu li u riječi pretočiti radost koju, kao župnik, osjećam u srcu. Prva Pričest je zasigurno veliki i svečani događaj za svaku obitelj. Da nije, sigurno da vi, dragi roditelji, ne biste poslali svoju djecu na prvopričesničku pripravu i pouku. Stoga i vama kažem Hvala na tome!

Drage naše prvopričesnice! Danas je vaš dan. Danas ćete po prvi puta primiti Isusa u svoje maleno srce. Cijelo vrijeme priprave vidio sam po vama koliko ste bile nestrpljive da osvane ovaj dan, koliko ste iščekivale dan Prve svete Pričesti i prvi susret s najdražim gostom – Isusom. Posebno jučer, na dan prve Ispovijedi nestrpljenje i pozitivna trema bili su na vrhuncu. Puno toga je zadavalo brigu, posebno onaj tehnički dio: kako se ispovjediti, jesu li recitacije naučene,… Ali dogodilo se najvažnije – lijepo ste se pripravile za ovaj trenutak. Sada, nakon Ispovijedi vaša duša je čista i ona je najljepši stan za Isusa. Sada se trebate potruditi da vam duša i ostane čista. A znamo kao smo to učili na pripravi za Prvu svetu Pričest: redovito se moliti, nedjeljom na svetu Misu ići, u kući biti poslušna djeca,…

Dragi roditelji, dragi odgojitelji! Ovu zadaću djeca ne mogu ispuniti sama. Pomozite im! Budite im pomoć i prvim svjedocima dobroga vjerničkog života. Oko toga se valja i treba potruditi. Taj ulog je isplativ i uvijek donosi pozitivne rezultate.

U trenutku Krštenja obećali ste za svoju djecu da ćete se brinuti za njih i njihov vjernički život. Pozivam vas da se sjetite toga obećanja, te da mu ostanete vjerni. Neka to ne bude tek puka izgovorena riječ u okviru obreda. Neka to bude iskreni roditeljski stav, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Euharistijsko slavlje uzveličano je lijepim pjevanjem prigodnih pjesama. Pjevanje je predvodio orguljaš g. Ivan Cingeli, uz suradnju Željke Klavžar.

Nakon euharistijskog dijela, slavlje se nastavilo druženjem u župskoj dvorani gdje su djeca darivana prigodnim uspomenama. Prije polaska svojim kućama sve su prvopričesnice obećale da će od slijedeće školske godine dolaziti redovito na vjeronauk, te aktivno sudjelovati u životu župe.

Ivica Zrno