SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U petak, 29. siječnja 2021., učenici koji pohađaju nastavu rimokatoličkog vjeronauka u srijemskomitrovačkim školama organizirali su molitvu krunice za sve one koji su pretrpjeli štetu, materijalnu i duhovnu, uslijed razornog potresa koji se prošli mjesec dogodio u Hrvatskoj, na osobit način na području Sisačke biskupije.

Vjeroučenici su izmolili otajstva žalosne krunice, izražavajući na taj način molitveno suosjećanje sa svima koji su se našli pogođeni ovom prirodnom nepogodom.

Vjeroučiteljica Sara Žurovski je istaknula kako se u crkvi sakupljala materijalna pomoć za žrtve potresa, u čemu mogu sudjelovati oni koji su zaposleni i imaju vlastiti prihod. Tu se svakako ne ubrajaju djeca koja, u tom obliku, ovise o roditeljima. Također, u jedan dio djece dolazi iz obitelji sa skromnim mogućnostima. Takvim bi načinom oni bili isključeni. Razmišljala sam što bismo mi, kao vjeronaučna grupa, mogli učiniti. Sjetila sam se da su naši svećenici pozivali na molitvu za žrtve razoronog potresa, te sam odlučila da upravo to učinim sa djecom. Molit ćemo za žrtve potresa, jer im je molitvena podrška veoma potrebna. Osobno se ne bih voljela naći u toj situaciji. Stoga smo molili krunicu s nakanom da ih Gospodin ojača u njihovoj nevolji, a nas sačuva od svih nevolja i zala.

U ovom molitvenom projektu, svesrdnu potporu pružili su i domaći svećenici.

Ne smijemo sumnjati u moć molitve. Molitveni čin naših vjeroučenika, veliki je pokazatelj rasta u vjeri i suosjećanja s onima koji su u istinskoj potrebi. Odgoj kojim se djecu odgaja u ovom smjeru ne može biti pogrešan i ima veliku težinu u njihovom odgojnom procesu. Ovdje se uistinu možemo ugledati na njih, poručio je vlč. Ivica Zrno, pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Sara Žurovski

PRAVEDNICA MEĐU NARODIMA (Listić br. 3)

Njihova djela bila su poput sunčevih zraka koje su sjale u tom mračnom vremenu; ona su pokazala da hrabrost, moral i suosjećanje nisu sasvim nestali u tom strašnom vremenu. (Iz govora Shmuela Meiroma, izraelskoga veleposlanika u RH, koji je dodijelio posthumno priznanje Pravednice među narodima majci M. Amadeji Pavlović. ) Dragi vjernici, dragi naši prijatelji, suradnici i dobročinitelji! U želji da vam što jasnije približimo svijetli lik blagopokojne majke M. Amadeje Pavlović, ovoga mjeseca upoznat ćemo vas s njezinom hrabrošću kojom je, kao provincijalna poglavarica Milosrdnih sestara sv. Križa, posvjedočila svoju kršćansku ljubav prema bližnjem u potrebi. Živeći blisku povezanost s Isusom, željela ga je nasljedovati u ljubavi koja je spremna na žrtvu vlastitoga života. Isus nam je rekao da nitko nema veće ljubavi od ove: položiti život za svoje prijatelje. Zagledana u Gospodina, u svemu je bila jaka, dosljedna i požrtvovna do kraja. I u najtežim danima Drugoga svjetskog rata nikoga i ničega nije se bojala. To potvrđuje i činjenica kako je u vremenu velikih progona Židova, unatoč opasnosti za sebe i za zajednicu sestara, tijekom četiri godine, pod lažnim imenom, skrivala u samostanu u Đakovu jedanaestogodišnju židovsku djevojčicu Zdenku Bienenstock. Divna li uzora! Ako je za života imala toliku ljubav za potrebe svojih bližnjih, koliko više sada nam želi i može pomoći s neba. Molimo Gospodina da se očituje njezin zagovor u našem životu. Svoje nakane majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika. 3 Pravednica među narodima Majka M. Amadeja Pavlović obavljala je službu provincijalne poglavarice Milosrdnih sestara svetoga Križa u Đakovu od 1943. do 1955. godine. U teškim danima Drugoga svjetskog rata, kad nijedna vlast nije bila naklonjena sestrama, ostala je u svemu postojana i do kraja požrtvovna za svoje sestre i za sve koji su bili u potrebi. Posebna njezina zasluga, po čemu je poznata široj javnosti, bilo je spašavanje židovske djevojčice Zdenke Bienenstock Grünbaum iz Osijeka. Obitelj ove jedanaestogodišnje djevojčice smaknuta je u koncentracijskom logoru, a Zdenku je iz Osijeka, u lipnju 1941. godine, u Đakovo doveo svećenik Alfred Hölender i predao ju je majci M. Amadeji. Ona ju je skrivala u samostanu pod lažnim imenom do svibnja 1945. godine. Samo su pojedine sestre znale identitet ove djevojčice. Njezina je prisutnost predstavljala iznimnu opasnost za samostan, koji je istovremeno neko vrijeme bio i sjedište njemačkih vojnika. Unatoč opasnosti za sestre i za vlastiti život, majka M. Amadeja skrivala je tu djevojčicu i pomagala joj. O tome je Zdenka Bienenstock napisala: »Časna majka Amadeja meni je zbilja bila kao majka. Zbog mene je izložila sebe i cijeli samostan opasnosti. Prekršaji pružanja utočišta, pomaganja ili spašavanja Židova kažnjavali su se smrću. Ona je čuvala moju tajnu, unatoč opasnosti za sebe i zajednicu u samostanu. Za činjenicu da sam preživjela strašno vrijeme Drugog svjetskog rata, diplomirala na Hebrejskom sveučilištu, i imam predivnu obitelj, zaslužna je velikodušnost duha, duboka vjera i hrabrost poglavarice majke Amadeje.« Gđa Zdenka pokrenula je 2008. godine postupak da se majci M. Amadeji posmrtno dodijeli titula pravednice među narodima. Učinjeno je to 23. ožujka 2009. godine, na svečanosti u Đakovu. Visoko odličje Države Izrael majci M. Amadeji dodijelio je izraelski veleposlanik u Republici Hrvatskoj Shmuel Meirom. U prigodnom govoru, neposredno prije dodjele Priznanja, istaknuo je: To su bili plemeniti i divni ljudi koji su stavljali svoje živote i živote svojih obitelji na kocku da bi spasili nevine. Nema nikakve sumnje da je sestra Amadeja Pavlović, zajedno s drugim milosrdnim sestrama Samostana svetoga Križa, dovela svoj život u opasnost spašavajući život židovske djevojčice i drugih židovskih žena iz đakovačkoga logora.

Pripremila: s. Meri Gotovac

SISAK (TU) – Na inicijativu Unije VRP-a i predsjednika Hrvatske redovničke konferencije fra Slavka Sliškovića, OP, te na poziv s. Smilje Čirko, KBLJ, koordinatorice Distributivnoga centra Caritasa Sisačke biskupije, da redovnice pomognu u razvrstavanju robe, koja neprestance stiže za stanovnike ugrožene potresom u Sisku, Petrinji i okolnim selima, odazvale su se redovnice različitih družbi, među kojima su bile i Milosrdne sestre sv. Križa. Sedam ih je došlo iz Đakova, a 8 iz Zagreba, s Vrhovca.

S obzirom na to da Caritas radi danonoćno i prima robu iz najrazličitijih strana, pomoć, koju su redovnice pružile, ostvarena je u nedjelju 17. siječnja od 13 sati do večeri. Na samom početku akcije sestre su posjetili i pozdravili, uz domaćeg biskupa mons. Vladu Košića, vrhbosanski nadbiskup i kard. Vinko Puljić s vrhbosanskim nabiskupom koadjutorom, mons. Tomom Vukšićem. Zajedno su se sa sestrama pomolili na početku rada, a one su se potom prihvatile posla, razvrstavajući robu po uzrastu i slažući ju u kutije. Ozračje je bilo ugodno i marljivo se radilo. Biskup Košić zadržao se duže vremena sa sestrama, blagoslivljajući u zahvalnosti njihov rad. Pred kraj akcije bila je pripravljena večera za sve sudionike. Biskup Košić zadržao se sa sestrama koje su s njime razgovarale o brigama, potrebama i trajnim strahovima stanovnika zbog potresa koji ne prestaje. Na kraju su svi bili zadovoljni obavljenim poslom, koji je ipak samo jedan skromni dio u svemu što osoblje Caritasa, na čelu sa s. Smiljom, još čeka.

Oko 19 sati sestre su se (njih 63) vratile svojim zajednicama, zadovoljne zbog sudjelovanja u ovoj plemenitoj akciji. Svakoj je pojedinoj bilo drago što su imale tu milost i mogle dati svoj doprinos.

Izvor: www.sestre-sv-kriza.hr

Foto galeriju možete pogledati ovdje

Prigodni video/kolaž možete pogledati ovdje

Smjernice i preporuke Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata u pripravi Nedjelje Božje riječi 24. siječnja 2021.

Nedjelja Božje riječi, određena od pape Franje da se slavi svake godine na treću nedjelju kroz godinu[1], podsjeća sve, pastire i vjernike, na važnost i vrijednost Svetog pisma za kršćanski život, kao i na odnos između Božje riječi i liturgije: „Kao kršćani jedan smo narod koji putuje kroz povijest, snažen prisutnošću Gospodina u našoj sredini koji nam govori i koji nas hrani. Dan posvećen Bibliji ne želi biti jednom na godinu, nego jednom za čitavu godinu, jer nam je prijeko potrebno rasti u dobrom poznavanju i ljubavi prema Svetom pismu i Uskrslome koji ne prestaje lomiti riječ i kruh u zajednici vjernikâ. Zato nam je potrebno ući u prisni odnos sa Svetim pismom; u suprotnom naša će srca ostati hladna, a oči zatvorene, pogođeni, kakvi već jesmo, bezbrojnim oblicima sljepoće“[2].

Stoga ova nedjelja predstavlja dobru priliku za ponovno čitanje nekih crkvenih dokumenata[3], posebice Uvodne napomene Reda misnih čitanja [Praenotande Ordo Lectionum Missae], koja predstavlja sintezu teoloških, liturgijskih i pastoralnih načela u vezi s Božjom riječi koja se naviješta u Misi, ali i sintezu koja se odnosi i na sva druga liturgijska slavlja (sakramenti, sakramentali, liturgija časova).

Kroz biblijska čitanja koja se naviještaju u liturgiji, Bog govori svome narodu, a sam Krist naviješta svoje Evanđelje[4]; Krist je središte i punina čitavog Pisma, Starog i Novog zavjeta[5]. Slušanje Evanđelja, vrhunca slavlja Službe riječi[6], obilježeno je posebnim iskazima časti[7], koje se ne iskazuje samo gestama i poklicima, već se iskazuje i samoj knjizi Evanđelja[8]. Jedan od obrednih načina koji se može prilagoditi za ovu priliku može biti ulazna procesija s Evanđelistarom[9], ili ako nema procesije, njegovo postavljanje na oltar[10].

Raspored biblijskih čitanja, postavljen od Crkve u Lekcionaru, pruža mogućnost upoznavanja cjelokupne riječi Božje[11]. Stoga je potrebno poštivati ​​naznačena čitanja, bez da ih se zamjenjuje ili ispušta, koristeći odobrena izdanja Biblije za liturgijsku uporabu[12]. Navještaj čitanja iz Lekcionara uspostavlja vezu jedinstva među svim vjernicima koji ga slušaju. Razumijevanje strukture i svrhe Službe riječi pomaže zajednici vjernika da prihvati spasiteljsku Božju riječ[13].

Preporučeno je pjevanje pripjevnog psalma, odgovora molitve Crkve[14]; stoga je prikladno da u svakoj zajednici bude onih koji će obavljati službu psalmista[15].

Homilija tijekom liturgijske godine, polazeći od biblijskih čitanja, vjernicima tumači otajstva vjere i pravila za kršćanski život[16]. „Pastiri u prvom redu imaju veliku odgovornost tumačenja i omogućavanja svima da shvate Sveto pismo. Budući da je to knjiga naroda, oni koji su pozvani biti služitelji riječi moraju osjetiti snažnu potrebu da je učine dostupnom svojoj zajednici“[17]. Biskupi, svećenici i đakoni moraju osjećati predanost pri izvršavanju ove službe posebnom posvećenošću, koristeći sredstva koja Crkva predlaže[18].

Posebna važnost pridaje se šutnji koja pogoduje razmatranju, te tako omogućuje slušatelju da Božju Riječ prihvati srcem[19].

Crkva je uvijek pokazivala posebnu pozornost onima koji u zajednici naviještaju Riječ Božju: svećenicima, đakonima i čitačima. Ova služba zahtijeva posebnu unutarnju i vanjsku pripremu, poznavanje teksta koji treba navijestiti i potrebnu pripremu za njegov navještaj, izbjegavajući bilo kakvu improvizaciju[20]. Postoji mogućnost uvođenja kratkih i prikladnih napomena u čitanja[21].

Zbog vrijednosti koju ima Božja Riječ, Crkva poziva da se pažnja posveti ambonu s kojeg se naviješta[22]; to nije funkcionalan namještaj, već dostojanstveno mjesto pripravljeno za Božju riječ, a koje se nalazi u odnosu prema oltaru: govorimo o stolu Riječi Božje i Kristova Tijela, bilo da se odnosi na ambon ili nadasve, na oltar[23]. Ambon je rezerviran za čitanja, pripjevni psalam i vazmeni navještaj; s njega se može držati homilija i molitva vjernika, a manje je prikladno koristiti ga za tumačenja, obavijesti ili za ravnanje pjevanja[24].

Knjige koje sadrže odlomke Svetog pisma kod slušatelja pobuđuju poštovanje prema misteriju Boga koji govori svome narodu[25]. Zbog toga molimo da se vodi računa o njihovoj kvaliteti i pravilnom korištenju. Nije prikladno posezati za listićima, fotokopijama i ostalim pastoralnim pomagalima koja bi se koristila kao zamjena za liturgijske knjige[26].

Uoči ili u danima nakon nedjelje Božje riječi, preporuča se organiziranje formacijskih susreta kako bi se naglasila vrijednost Svetog pisma u liturgijskim slavljima; to može biti prilika da se više nauči o: tome kako Crkva čita Sveto pismo u molitvi, kontinuirano, polukontinuirano i tipološki; koji su kriteriji za liturgijsku raspodjelu različitih biblijskih knjiga tijekom godine i u njezina različita vremena; strukturi nedjeljnih i dnevnih ciklusa misnih čitanja[27].

Nedjelja Božje riječi ujedno je i prigoda da se produbi odnos između Svetog pisma i liturgije časova, molitve psalama i himana iz Časoslova, biblijskih čitanja, potičući zajednička slavlja Jutarnje i Večernje[28].

Među brojnim svecima i sveticama, koji su svi svjedoci Evanđelja Isusa Krista, sveti Jeronim može biti primjer velike ljubavi prema Božjoj riječi. Kao što se nedavno podsjetio papa Franjo, bio je „neumorni učenjak, prevoditelj, egzeget, duboki poznavatelj i strastveni širitelj Svetog pisma. […] Slušajući Sveto pismo, Jeronim pronalazi sebe, lice Boga i svoje braće i sestara, i produbljuje ljubav prema zajedničkom životu“[29].

Ova Bilješka ima nakanu probuditi, u svjetlu Nedjelje Božje riječi, svijest o važnosti Svetog pisma za naš vjernički život, počevši od njegova odjeka u liturgiji koja nas stavlja u živi i trajni dijalog s Bogom. „Božja riječ koja se sluša i slavi, poglavito u euharistiji, hrani i iznutra jača kršćanske vjernike i osposobljuje ih za vjerodostojno svjedočenje Evanđelja u svakodnevnom životu“[30].

Iz Kongregacije za bogoštovlje i stegu sakramenata, 17. prosinca 2020.

✠ Robert kard. Sarah, prefekt

✠ Arthur Roche, nadbiskup tajnik

HBK (TU) – Vijeće Hrvatske biskupske konferencije za ekumenizam i dijalog i Kršćanska sadašnjost objavili su priručnik za svjetsku Molitvenu osminu 2021. godine. Priručnik je rezultat suradnje Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana i Povjerenstva „Vjera i ustrojstvo“ Ekumenskog vijeća crkava, a materijale za 2021. godinu priredile su sestre iz zajednice monahinja u Grandchampu u Švicarskoj na biblijsku temu „Ostanite u mojoj ljubavi i donosit ćete mnogo roda“ (usp. Iv 15,1-17).

Zajednica monahinja iz Grandchampa sastoji se od sestara koje dolaze iz različitih crkava i zemalja. Polazeći od svoga ekumenskog poziva, zauzimaju se za pomirenje među kršćanima i unutar ljudske obitelji te za poštivanje svega stvorenog. Zajednica broji oko 50 sestara, od kojih većina živi u Grandchampu, u mjestu Areuse u Švicarskoj, u blizini Neuenburškog jezera (Lac de Neuchâtel), dok se nekolicina nalazi u Bazelskom kantonu, Nizozemskoj i Francuskoj. Zajednica u svojim prvim sestrama ima korijene u crkvama reformacije i od 1953. preuzela je pravilo i red molitvezajednice iz Taizéa.

Ovogodišnji molitveni tekstovi snažno naglašavaju duhovni ekumenizam i klasične monaške teme te u skladu s time ukazuju na potrebu kvalitetnog duhovnog života današnjih kršćana, na vrijednost i značaj molitve, razmatranja, meditacije i kontemplacije, koje kao plod donose sjedinjenost s Bogom u Isusu Kristu, a po Kristu i s ljudskom braćom. Polazeći od središnje teme iz Ivanova evanđelja gdje Isus sebe naziva trsom, a učenike lozama na tom trsu, tekstovi naglašavaju potrebu povezanosti svih kršćana, u svim crkvama, s Isusom Kristom. Kao što su trs i loze u jedinstvu, tako će i kršćani i njihove crkve tim više ostvarivati jedinstvo čim više budu u Kristu. Tako jedinstvo s Kristom rezultira i jedinstvom među kršćanima.

Tekstove je preveo i hrvatsko izdanje priručnika uredio tajnik Vijeća HBK za ekumenizam i dijalog dr. Jure Zečević. Svjetska Molitvena osmina za jedinstvo kršćana odvija se svake godine od 18. do 25. siječnja, ali su kršćani u svim crkvama pozvani da tijekom cijele godine mole za očuvanje postojećeg i postizanje potpunijeg stupnja jedinstva.

Materijale molitvene osmine za jedinstvo kršćana 2021. možete preuzeti ovdje:

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2021. – u Wordu – A4

Molitvena osmina za jedinstvo kršćana 2021. – formatirano u PDF-u

Izvor: https://karmel.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – u petak, 15. siječnja 2021., u katedrali–bazilici manjoj koja je posvećena svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku, u Srijemskoj Mitrovici, svečanik euharistijskim slavljem proslavljen je spomendan svete Anastazije, srijemske mučenice iz ranokršćanskih vremena. Večernje euharistijsko slavlje, u 18.00 sati predslavio je vlč. Ivica Zrno, župnik župe Sveta Ana, majka BDM iz Laćarka, uz suslavljenje mons. Eduarda Španovića, domaćeg župnika.

Župljani srijemskomitrovačke župe rado ističu kako se radi o njihovoj domaćoj svetici, mučenici koja je upravo na prostorima današnje Srijemske Mitrovice položila život za Isusa Krista. Stoga ne samo u današnjem danu rado dolaze u crkvu kako bi molitvom zatražili nebeski zagovor svete Anastazije. To čine rado ispred glavnog oltara u crkvi, jer se u njemu nalaze relikvije svete Anastazije. Radi se o prahu koji je 1976. godine prenesen iz Zadra u srijemsku Mitrovicu, te se sada nalazi pohranjen u glavnom oltaru katedrale Srijemske biskupije.

Započinjući euharistijsko slavlje, vlč. Ivica Zrno je podsjetio okupljene vjernike na vjerničku postojanost svete Anastazije, te pozvao da se, poput nje i mi trajno približavamo Bogu.

U prigodnoj homiliji je rekao: Mi se, kao vjernici, svakodnevno okupljamo oko Stola Gospodinova. Činimo to rado. Danas smo se ponovno okupili, kako bismo proslavili Boga, ali i kako bismo se spomenuli svetačkog i mučeničkog primjera svete Anastazije, naše srijemske mučenice, kako to volimo istaknuti. Kakva je bila sveta Anastazija, kakav je bio njezin život? Htio bih istaknuti jednu veoma važnu crtu koja je krasila njezin život. Ta je crta povezuje sa svim svecima, a na osobit način s mučenicima. Govorimo o postojanosti u vjeri i životnom stavu koji Isusa Krista stavlja na prvo mjesto.

Zamislite mladog čovjeka koji započinje svoj životni put, započinje gradnju karijere. Naravno da će s vremenom dobiti određene ponude koje će mu omogućiti napredovanje. I nisu sve ponude dobre, niti moralne. Kroz prihvaćanje ponuda može se vidjeti kakva je hijerarhija vrijednosti u životu te osobe. Za svetu Anastaziju je bilo sasvim jasno – Isus Krist je vrijednost koja nema alternativu. Sve za Njega, pa i život, ako je potrebno! Bogu hvala, mi ne živimo u vremenu i prostoru kada će netko od nas tražiti da se Krista odreknemo ili će nam zbog toga život biti ugrožen. Ali živimo u vremenu kada je i dalje potrebno istinsko svjedočanstvo vjere. Tu nam sveta Anastazija može biti velikim primjerom. Neka i dalje bude naša domaća svetica, ali ne samo riječima ili na papiru. Neka to bude nasljedovanjem njezinog svetačkog primjera i postojanosti u vjernosti Isusu Kristu.

Na koncu euharistijskoga slavlja, vlč. Ivica Zrno je zahvalio svim djelatnicima župskog Caritasa na njihovom radu i aktivnosti u župi. Srijemskomitrovački župski Caritas uzeo je svetu Anastaziju za svoju nebesku zaštitnicu, te nosi njezino ime. Uz zahvalu za rad uputio im je i poticaj:

Sve što budete radili radite poput svete Anastazije – ustrajno, strpljivo, Bogu na slavu. Djelatnost kojom se bavite iziskuje žrtvu, ali je zato istinsko svjedočanstvo. Na tom putu i u vašem radu, vaša vam nebeska zagovornica može biti pravo svijetlo i istinski smjerokaz do Krista.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su se uputili pred oltar s moćima svete Anastazije, gdje su u osobnoj molitvi još jednom zatražili nebeski zagovor svete Anastazije.

O svetoj Anastaziji svjedoči kratki izvještaj o, koji se može naći u časoslovu Đakovačke i Srijemske biskupije: „Mučena u Sirmiju na Božić 304. godine. Pripadala sirmijskoj Crkvi. Relikvije prenesene 457. u Carigrad, a 807. u Zadar. Godine 1976. jedan dio relikvija pohranjen u Srijemskoj Mitrovici. Središte njezinog štovanja u Rimu je bazilika na Palatinu. Spominje se u Rimskom kanonu“.

Tekst: Ivica Zrno

Fotografije: Ivan Reves