ODJEK SMRTI MAJKE AMADEJE U PROVINCIJALNOJ KUĆI U ĐAKOVU (Listić br. 5)

Ako pšenično zrno, pavši na zemlju, ne umre, ostaje samo; ako li umre, donosi obilat rod. Tko ljubi svoj život, izgubit će ga. A tko mrzi svoj život na ovome svijetu, sačuvat će ga za život vječni. (Iv 12, 24-25)

Već smo duboko zašli u korizmu. Božja riječ, koju svakodnevno slušamo na našim euharistijskim slavljima, sve jasnije nam razotkriva tko je Isus i kako je velika i neizmjerna njegova ljubav prema nama. Evanđeoskim riječima o pšeničnom zrnu Isus otkriva da je On za svakog čovjeka, koji ga želi tražiti, skriveno zrno pšenice koje umire u zemlji, na križu. Sijati sjeme ljubavi ne samo riječima, već konkretnim i hrabrim primjerima, pokazala nam je životom blagopokojna majka M. Amadeja Pavlović. Slijedeći Isusa putem služenja, ona nam je živi primjer umiranja. To je i zapisala u svojim odlukama: Žrtvovati se za Njega, za Red, za sestre. Žrtvovati se do uništenja. Neću se štedjeti. Neću tražiti sebe. Zaboravit ću sebe. Ne računati sa sobom. Neću se tužiti noto govoriti o sebi. Ne računati sa sobom. Neću se tužiti niti govoriti o sebi, jedino pred Svetohraništem. Gospodine, daj da nikom ne zamjerim, da se ni na kog ne žalim kad se radi o mojoj osobi. Daj da budem tebi sličan. (Odluke duhovnih vježbi 1950. godine). Ljudska smrt, koliko je god teška za umirućega i njegove najbliže, otkriva nam pravu veličinu čovjeka. To se na poseban način očitovalo u času Isusove smrti. Kad je satnik vidio da Isus izdahnu, reče: "Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji." (Mk 14, 1-15, 47) U sljedećem tekstu vidjet ćemo kakav je bio odjek smrti majke M. Amadeje u provincijalnoj kući u Đakovu Svoje nakane majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

Nada joj je ispunjena i staze nam obasjava

Smrt majke M. Amadeje dogodila se neočekivano u zajednici sestara na Sušaku, u Rijeci, gdje je bila na zamjeni, dok tamo ne stigne novoimenovana kućna poglavarica. Za njezin povratak u Zagreb bio je određen 26. studenoga 1971. godine, a dan ranije na Sušak je stigla nova kućna poglavarica, s. Pelikana Galauner. Ali, toga jutra majka M. Amadeja nije se pojavila na molitvi. Kućna se poglavarica požurila pogledati što je s njom i zatekla je Majku u zadnjim časovima života. Dragi ju je Bog pozvao k sebi. Smrtni ostatci bili su još istoga dana prevezeni u Đakovo i sahranjeni u grobnicu provincijalnih poglavarica na Gradskom groblju. (usp. Nekrolog, 1971.)

Vijest o smrti Majke M. Amadeje sve je rastužila. Provincijalnom kućom razlila se bol, ali i radost zahvalnosti zbog prebogato ispunjena života. Iz oproštajnoga govora s. M. Zorke Kojaković (1917.-2013.) najbolje se vidi što je majka M. Amadeja značila za sestre: Jučer ujutro, 26. 11., prestalo je kucati veliko srce naše majke Amadeje. Bivša provincijala umrla je daleko od svoje provincijalne kuće, na Sušaku… Provincijalnu kuću ne možemo zamisliti bez majke Amadeje. I zato je ona sada tu. Tu među nama. Tu je da nam mrtva posvjedoči ono što je svojim životom uvijek svjedočila: da nam kaže kako je lijepo biti sav Božji. Živjeti svoj poziv. Biti prava sestra sv. Križa. Draga naša majko Amadeja, hvala ti! 46 godina neumornog rada za Provinciju, to je mnogo. Od toga 12 godina vodstva Provincije i to u najtežim vremenima još je više. Ali ono najviše, ono zašto nemamo prikladnih riječi da Ti izrazimo svoju zahvalnost, jest Tvoja ljubav, koja je poput sunca grijala sve nas, čitavu Provinciju. Ova kuća, ova naša redovnička zajednica, stoji danas ovdje, jer si je ti sačuvala! Čitava naša Hrvatska provincija, sa svim svojim sestrama i kućama, spomenik je Tvoje ljubavi, Tvoje hrabrosti i Tvoje žrtve. Majko naše Hrvatske provincije, hvala Ti! Nama pomogni zapaliti sve reflektore vjere kako bismo Tvoju odsutnost shvatili kao jednu pravu prisutnost. Majko Amadeja, izmoli nam jaku vjeru! Bdij nad vatrom ljubavi koju si s toliko srca polagala u naše temelje. Svojim divnim primjerom budi nam kao i do sada zvijezda vodilja! Slava našoj dragoj majci Amadeji! (In memoriam, str 7.-8.)

Pripremila: s. Meri Gotovac 

PETROVARADIN (TU) – U ponedjeljak, 22. ožujka 2021., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je mjesečnu duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije.

Duhovnu obnovu je predvodio o. Marijan Steiner, isusovac koji je trenutno na službi u Beogradu.

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 10.00 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da i ova duhovna obnova bude donese obilje duhovnih plodova koji će nas osnažiti na hodu prema proslavi Kristova Uskrsnuća.

Predvoditelj duhovne obnove, o. Marijan Steiner pozdravio je okupljene svećenike, te se ukratko predstavio. Uvodnim riječima je, također, dao kratki impuls vezan uz duhovni susret i njegovo odvijanje. Obzirom da je korizmeno vrijeme, te da se svakim danom sve intenzivnije pripremamo za svetkovanje Vazma, najprikladnije je govoriti o križu i njegovu značenju za vjernički život.

Naš je vjernički život uvelike obilježen križem Kristovim. Niti ga možemo zamisliti bez križa, niti ga možemo odvojiti od križa. Kada razmišljamo o vjeri, bez križa ne ide. Vjeru stalno treba obnavljati, zalijevati da se ne osuši, da ne postane suha, besplodna. Tu nam uvelike pomaže križ. Cijelim životom, ali osobito kroz ovo vrijeme trebamo se trajno vježbati kako bismo bili što sličniji Kristu. I opet dolazimo do zaključka da bez križa ne ide.

Pogledajmo malo bolje o čemu nam govori ovo sveto vrijeme Korizme – pokora, obraćenje, popravljanje. Zato i možemo reći da smo u Korizmi više vezani za križ, muku i patnju. Smisao svega nije da se mučimo. Sve to treba promatrati u drugačijem svijetlu – ne smijemo se zadovoljavati s prosječnim, nego je potrebno uvijek težiti za višim.

U našim ljudskim životima trebamo iščitati realnost življenja, čak štoviše primijetiti životnu napetost između pripadati Bogu i robovati grijehu. A križ nam je jasna poruka o pripadanju Bogu. Križ nije lagan i tko ga želi nositi, tko želi Bogu pripadati mora biti svjestan da nije dovoljno imati vjeru u Boga nego je potrebno imati iskustvo Boga u svom životu. I to nas opet dovodi do križa. Zašto je važno iskustvo Boga? Jedino Bog može ispuniti sve praznine ili dubine mog života.

Ovdje bismo mogli govoriti o 3 različita križa koja stoje na Kalvariji. To je neotkupljeni križ, otkupljeni križ i otkupiteljski križ. Neotkupljeni križ je redovito taman. To je onaj lijevi razbojnik. Otkupljeni križ je u svijetlu, to je onaj desni razbojnik koji se pokajao. Otkupiteljski križ je križ Isusa Krista bez kojega bi za oba razbojnika udaljenost od Boga bila neizbježna, neke su od misli koje izrekao je o. Marijan Steiner pred okupljenim svećenicima.

Nakon voditeljevog izlaganja, svećenici su imali priliku izreći svoje razmišljanje ili dati opasku na neki od dijelova izlaganja, nakon čega je uslijedila zajednička molitva.

Ivica Zrno

Vjernici župe Sveti Josip, zaručnik Blažene Djevice Marije u Čereviću svoga su zaštitnika  proslavili u petak, 19. ožujka 2021., svetom Misom u 11.00 sati.

ČEREVIĆ (TU) – Misno slavlje predvodio je vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima, a u koncelebraciji su bili vlč. Ivica Čatić, župnik u Rumi, vlč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu i župnik domaćin vlč. Zdravko Čabrajac.

Od Boga odabran

Predsjedatelj slavlja, vlč. Ivica Živković, u homiliji je podsjetio vjernike na ulogu sv. Josipa u Isusovom životu, mada Evanđelje vrlo malo govori o njemu. Iako nije štovan u prvim kršćanskim vremenima, nego tek od Srednjega vijeka i to uglavnom u redovničkim krugovima, to ne umanjuje njegovu veliku ulogu u životu Sina Božjeg.

Isus ga je kao oca štovao i bio mu poslušan. Kao što je Blažena Djevica Marija odabrana među ženama, tako je sv. Josip odabran među ljudima da zove sinom Boga, koji je sve iz ničega stvorio. Bio je određen i da pred svijetom sačuva čast i dostojanstvo Marijino, koja je imala roditi Sina Božjega snagom Duha Svetoga…

Sveti Josip je odabran od Boga da bude poočim Sina Božjega, Njegov hranitelj i čuvar Svete obitelji. Makar nije bio tjelesni otac djeteta Isusa, nego samo zakonski, ipak Isusa prihvaća s ljubavlju i brigom, više nego i jedan otac rođeno dijete. S puno nježnosti je sv. Josip čuvao maloga Isusa, a da ga zaštiti vodio ga je čak u Egipat, kazao je vlč. Živković.

Zaštitnik sretne smrti

Propovjednik je u nastavku podsjetio vjernike i da je sv. Josip zaštitnik sretne smrti, te ispričao iskustvo jednoga biskupa u misijama.

Biskup je slučajno potražio prenoćište u jednoj kući, u kojoj je čovjek umirao, a koji se cijeli život molio sv. Josipu za sretnu smrt. Kćer umirućega bila je žalosna što će joj otac umrijeti bez Sakramenata i bez svećenika, a onda se sv. Josip pobrinuo da im biskup navrati u kuću, i njenoga oca pripravi za odlazak.

Sveta Crkva vjeruje da je sv. Josip zaštitnik sretne smrti te vjernike potiče da se mole sv. Josipu kao zagovorniku umirućih. Sveti Josip imao je veliku milost u času svoje smrti, jer je umro na rukama Isusa i Marije. Otada je postao pomoćnik na smrtnome času svakom kršćaninu koji mu se iskreno utječe. Neka sv. Josip bude zaštitnik naših obitelji i neka nas vodi u sretnu smrt, zaključio je vlč. Živković.

Župnik domaćin vlč. Zdravko Čabrajac se na kraju slavlja zahvalio prisutnim svećenicima, osobito predsjedatelju, kao i vjernicima, koji su, unatoč situaciji imali hrabrosti doći i proslaviti svoga nebeskoga zaštitnika. Posebnu zahvalu uputio je  zboru koji je uljepšao misno slavlje. Nakon svete Mise vjernici su ostali na kratkom druženju uz poštivanje epidemioloških mjera.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Fotografije: Ana Hodak

Duhovno rastimo u zajedništvu

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U organizaciji Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije, te Ureda za pastoral mladih, koji predvodi vlč. Dušan  Milekić organiziran je treći po redu križni put za mlade Srijemske biskupije. Kako je i predviđeno biskupijskim pastoralnim planom, duhovni program je održan 12. ožujka 2021., u Srijemskoj Mitrovici. Mladi iz srijemskih župa, okupili su se najprije u dvorištu župe sveti Dimitrije, đakon i mučenik, a zatim su se uz poštivanje svih epidemioloških mjera, pješice uputili prema srijemskomitrovačkoj Kalvariji, jedinom prirodnom uzvišenju u Srijemskoj Mitrovici, gdje se nalaze postaje križnoga puta, te kapelica Žalosne Gospe mitrovačke. Uz nazočnost svećenika grada domaćina i okolnih župa iz Srijema, na tom je mjestu upriličena pobožnost križnoga puta, a za mlade iz Srijema ovo je bila prilika da se bliže upoznaju i da u duhovnom smislu, još više rastu u tom zajedništvu.

Ohrabrenje mladih

Do sada je Križni put mladih Srijemske biskupije održavan na Tekijama u biskupijskom svetištu u Petrovaradinu. No postojala je želja da se mladi potaknu da u zajedništvu, bliže upoznaju i ostale župe Srijemske biskupije.

Želja nam je da u vrijeme korizme okupimo mlade u zajedničkom susretu i promišljanju u tom vremenu, o Isusovoj muci, u duhovnom susretu s Njim, te da kroz pobožnost križnoga puta, osjetimo tu blizinu s Njim u svetoj Misi i prigodnoj molitvi. U tom zajedništvu mladih, s obzirom da dolaze iz više okolnih župa koji pripadaju našoj Biskupiji, želimo ih još više zbližiti u njihovom jedinstvu. S obzirom na okolnosti, odaziv mladih je dobar što me osobno veoma raduje i mislim da je to dodatni poticaj i za dalje. S obzirom na pandemiju, moramo biti obazrivi, ali smatramo da život ne treba stati. Želimo mlade ohrabriti kako bi i u Bogu pronašli sigurnost i mir, istaknuo je vlč. Dušan Milekić povjerenik za mlade Srijemske biskupije.

Bila je ovo prigoda da  mladi u zajedništvu i jedinstvu, daju slavu Bogu i pođu križnim putem Isusa Krista

Ono što je veoma važno to je da se radi o mladim ljudima kojima svijet nudi toliko različitih mogućnosti, a evo ovdje su s nama. Kao sudomaćin, ističem svoje veliko zadovoljstvo radi toga. Pokazati nekome koliko ga ljubite a da to bude opisano krvlju, bičevima, odbacivanjem, velikom žrtvom, nije mala stvar. Ako zastanemo nad ovom Kristovom mukom, shvatit ćemo da je svaka naša muka puno manja. Smisao križnoga puta, kako ja vidim kao vjernik, nije ništa drugo nego da nas Krist osvijesti i da nas dozove da mi bez Njega i bez križa, ne možemo biti kršćani. Stoga križni put uistinu molimo rado. Moja preporuka je da dok čitamo riječi i tekst križnoga puta,  pokušamo biti baš u tim riječima. Tek tada ćemo ga početi puno više shvaćati, jer je križni put veoma važna pobožnost, izjavio je u svojstvu sudomaćina vlč. Ivica Zrno, koordinator Biskupijekog pastoralnog centra Srijemske biskupije.

Nakon pobožnosti križnog puta slavljena je sveta Misa, koju je predslavio vlč. Dušan Milekić. Okupljeni mladi, u zajedništvu s pastirima i ovdje su isakzali svoju veliku pobožnost.

U prigodnoj homiliji, vlč. Dušan Milekić je istaknuo kako je od velikog značenja naš susret ovdje i pobožnost koju iskazujemo Bogu u ovaj dan. Gledajući mladost koja se okupila, uljeva se nada da čovjek današnjice kojega vi, dragi mladi, predstavljate Boga nije odbacio, nego da je istinski tražitelj Boga. A ima li boljeg načine nego ići Njegovim putem. U ovom slučaju govorimo i o križnom putu koji je zaista težak. Koji žele ići ti m putem – putem Isusa Krista moraju računati sa žrtvom. A to nije niti malo lako. Zato, dragi mladi, ne dajte se obeshrabriti i kročite hrabro Njegovim stopama. Kada smo uz Boga, svaki teret i savka žrtva je lakša.

Nakon svete Mise, mladi su se uputili prema župskoj crkvi gde ih je, u ime msgr. Đure Gašparovića, biskupa srijemskog pozdravio vlč. Ivica Zrno.

Dragi mladi, u ime nas domaćina, u ime Biskupa, pozdravljam vas u Katedrali Srijemske biskupije. Dobro nam došli! Preuzvišeni gospodin Biskup nije danas mogao biti s nama, ali se istinski raduje zbog našega susreta i svakog duhovnog koraka koji smo već učinili i koji ćemo tek učiniti. Zaista je lijepo ovo naše okupljanje i iskaz vjere koji danas dajemo. Lijepo je ovo svjedočanstvo svijetu današnjice, a ono bi se moglo sažeti u jednoj misli – sa Bogom je sve lakše. Hvala vam na današnjem svjedočanstvu. Neka se ono nastavi u vašim mjestima, obiteljima i društvu u kojem se krećete, poručio je vlč. Ivica Zrno.

Zatim je uslijedio duhovni nagovor na temu zašto je Krist morao biti razapet?, koji je iamo vlč. Dušan Milekić.

Kristove riječi su veoma važne. Istina, možda su teške i nama ponekad eshvatljive, ali ako smo vjernici trudit ćemo se razumjeti što nam to Krist govori i na koji na put poziva. Vjerujem da nitko nije pošteđen patnje i boli u ovom svijetu. Vjerujem da ima obilje suituacija za koje ne želimo da su u našem životu. Vjerujem da je obilje trenutaka kada se pitamo treba li meni sve to u životu. I odgovora nema. A zapravo odgovor treba tražiti, ne u logici svijeta, nego u logici križa. Isus je bio razapet i to je teška i kruta stvarnost. Ali je, u isto vrijeme stvarnost koju treba prihvatiti i stvarnost kojom je obilježem moj vjernički život. Bez križa nema kršćanstva, nema vjere, nema čovjeka vjernika. Zato kada ti je teško u životu i akda misliš da je sve izgubjeno pogledaj u Kristov križ i shvatit ćeš što je On učinio za tebe i da svaka tvoja patnja ima smisao u križu Isusa Krista, poručio je među ostalim vlč. Dušan Milekić.

Nakon duhovnog nagovora uslijedila je okrjepa na dvorištu župe.

Dojmovi mladih

Lijepo je vidjeti okupljene mlade iz više župa Srijemske biskupije, koji su došli na pobožnost križnoga puta u Srijemsku Mitrovicu, kaže mladi župljanin Zemuna Marko Šalić dodajući: S obzirom na situaciju nismo imali priliku duže vremena da se vidimo. Na naše opće zadovoljstvo, sada se ukazala prilika da se ponovno okupimo i zajedništvu sudjelujemo u pobožnosti križnoga puta.

Matija Šeremet iz Šida, rado sa odazvao pozivu buti sudionikom pobožnosti križnoga puta.

Drago mi je što mogu biti dio skupa mladih. Križni put mi mnogo znači zato što smatram da je to najbolji način da se prisjetimo kako je Isus Krist patio. Također smatram da je to najbolja priprava za Uskrs, jer nema Uskrsa u punom smislu te riječi, dok vjernici ne osjete Isusovu patnju i smrt na križu.

Tekst: Suzana Darabašić/Ivica Zrno

Fotografije: Suzana Darabašić/Darko Peka

PETROVARADIN (TU) – U petak, 12. ožujka 2021., u prostorijama Biskupijskog Ordinarijata Srijemske biskupije u Petrovaradinu, s početkom u 10.00 sati, održana je sjednica ekonomskog vijeća Srijemske biskupije.

Na poziv msgr. Đure Gašparovića, srijemskog biskupka, na sjednicu se odazvao vlč. Ivan Rajković, ekonom biskupije, te svi članovi ekonomskog vijeća: preč. Marko Loš, vlč. Ivica Živković, vlč. Zdravko Čabrajac, vlč. Ivica Zrno i vlč. Dušan Milekić.

Sastanak je započeo molitvom, te pozdravnim riječima msgr. Đure Gašparovića. Obraćajući se članovima ekonomskog vijeća istaknuo je važnost ovog biskupijskog tijela, te odgovornosti koju mora imati svaki član ekonomskog vijeća.

Naši susreti i sastanci imaju svrhu u suodgovornosti i donošenju odluka koje će biti na korist Srijemskoj biskupiji i župama biskupije. Samim time govorimo o dobru vjernika u župama i pravednom upravljanju dobrima koja su nam povjerena. Želio bih da i ovaj susret bude u takvom tonu. Pred nama je dnevni red koji je za ovaj sastanak ispunjen nizom točaka koje zahtijevaju angažman svakoga od nas. Pozivam vas da angažmanom date svoj doprinos ovom sastanku, ali i Biskupiji, poručio je msgr. Đuro Gašparović.

Na sastanku je bilo riječi o više tema. Među ostalim bila su pitanja vezana za imovinu, te problemima koji se u praksi pojavljuju, zatim pitanja vezana za groblja i problemi koji se u novije vrijeme pojavljuju, kao i pitanje domaćinstva svećenika.

Ivica Zrno

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U četvtrak, 11. ožujka 2021., na župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, u Srijemskoj Mitrovici započeli su veoma vrijedni radovi na obnovi vitraja. Obnova je povjerena renomiranom ateljeu Stanišić vitraži iz Sombora.

Vitraja ima ukupno 8, od čega je 6 većih koji se nalaze u lađi crkve i 2 manja koji se nalaze u svetištu crkve iznad sedesa. Na svakom od vitraja prepoznatljiv je lik određenog sveca zaštitnika. Svaki od svetaca imenom je povezan sa darovateljima. Tako će se naći imena i likovi: svete Barbare, svete Kristine, svete Suzane, zatim svetog Aleksie, svetog Franje, svetog Gjure, svetog Imre i svetog Ludovika.

Vitraji su stari preko 100 godina i veoma su vrijedni. Nažalost, vremenom su postali veoma oštećeni, te je nastala velika potreba za obnovom. Uz potrebu obnove uzrokovane vremenom, vidljiva su i druga oštećenja koja su posljedica bombardiranja 1999. godine. Zbog navedenih razloga prijetila je velika opasnost od ispadanja vitraja te nastanka veoma velike štete.

Obnova je započela vitrajom na kojem se nalazi lik svete Barbare. Prema riječima župnika srijemskomitrovačkog, mons. Eduarda Španovića, na ovom vitraju se već duže vrijeme vidi znatno oštećenje i veliko je pitanje što bi se dogodilo da se sa obnovom dalje čekalo.

Prema riječima djelatnika ateljea Stanišić, boljim promatranjem moglo se uočiti da je vitraj ispao iz svoga originalnog ležišta, te da su na pojedinim dijelovima vitraja vidljive rupe, što je dodatno ugrožavalo stabilnost vitraja. Stoga je veoma dobro da se pristupilo obnovi vitraja kako bi se šteta sanirala, a nastanak nove štete spriječio.

Ivica Zrno