Provincijalka iza željezne zavjese, suradnja s đakovačkim biskupom Antunom Akšamovićem  (Listić br. 7)

Vrlo dobro mi je poznat život, rad i zasluge č. majke Amadeje, jer sam dobar dio godina, za vrijeme dok je ona upravljala Vašom provincijom, bio upravitelj samostanske crkve, a cijelo vrijeme njezine uprave bio sam tajnik biskupa Akšamovića, pa znam ocijeniti njezine velike zasluge. Nešto najveće i najljepše iz njezina života, što mi se duboko ucijepilo u moje pamćenje i neću nikada zaboraviti, bio je moment kada je, zajedno s biskupom Akšamovićem, poput sv. Ivane Arške, neustrašivo branila samostan i Provinciju, kada je prijetila opasnost da Vam samostan oduzmu. Bio sam kod toga osobno prisutan i sve to gledao. (Iz Sažalnice presvijetloga gospodina Rudolfa Šverera, kanonika, Đakovo, 29. 11. 1971.)

Dragi vjernici, dragi prijatelji, suradnici i dobročinitelji! Navedeni ulomak teksta iz Sažalnice presvijetloga gospodina Rudolfa Šverera, kanonika, već nam dosta govori o majci M Amadeji i o svetosti njezine duše, koja nas privlači da ju bolje upoznamo. U ovom broju listića istaknut ćemo njezinu mudrost, hrabrost i sveto znanje u obrani provincijalne kuće, u suradnji s đakovačkim biskupom Antunom Akšamovćem. Podsjećamo da smo u Jubilejskoj godini, u 50. obljetnici od njezine smrti, koja nosi sa sobom posebne milosti. Iskoristimo ih moleći zagovor blagopokojne majke M Amadeje u našim potrebama. Ustrajna molitva u zajedništvu s majkom M. Amadejom, zacijelo će donijeti plod. Svoje nakane i preporuke majci M. Amadeji možete upisati na internetskoj stranici: https://sestre-sv-kriza.hr/majka-amadeja-karolina-pavlovic/ ili u Knjigu prošnji, u samostanskoj crkvi u Đakovu. Svakog 26. u mjesecu služi se sv. misa na vaše nakane, koje uključujemo u molitvu vjernika.

Ulaskom u Đakovo partizani su u ožujku 1945. godine oduzeli samostanu konvikt, građansku školu, a polovicu samostana, pretvorili su u bolnicu. Nakon toga tadašnja državna vlast pokušala je u nekoliko navrata oduzeti i drugu polovicu samostana. Majka M. Amadeja svaki put im se mudro i odlučno usprotivila, navodeći razlog da u provincijalnoj kući nema dovoljno mjesta ni za same sestre, njih oko 200, od kojih su brojne bolesne i stare, a neke su se tu sklonile nakon bombardiranja ili su otpuštene s posla. U svakom pokušaju njezin snažni prosvjed rezultirao je uspjehom. U tome je ključnu ulogu odigrao i đakovački biskup Antun Akšamović, koji je u više navrata kod predsjednika Narodne vlade, Vladimira Bakarića, posredovao u korist sestara. No, kako su se predstavnici tadašnje vlasti osjetili nemoćnima pred snažnim otporom majke M. Amadeje, a provincijalna kuća i dalje im bila primamljiv plijen, 6. lipnja 1946. godine tročlana delegacija gradskih vlasti posjetila je đakovačkoga biskupa Antuna Akšamovića, izlažući namjeru državnih vlasti da Đakovo učine većim kulturnim središtem, zbog čega je u gradu potrebno otvoriti više ustanova, u prvom redu Narodnu bolnicu za Đakovo i okolicu, koju vlasti žele smjestiti u jedan dio provincijalne kuće. Drugi dio samostana ostao bi sestrama. Biskup Akšamović o tome je odmah pismom obavijestio majku M. Amadeju. Iz pisma je vidljiva njegova reakcija pred predstavnicima vlasti u vezi smještaja i egzistencije sestara. Jednako tako i njegova zauzetost kako sestrama pomoći. U svom odgovoru, posredstvom biskupa Akšamovića, majka M. Amadeja poručuje vlastima kako provincijalna kuća nije “samo jednostavna redovnička kuća”, nego matična kuća Družbe u Jugoslaviji, pa je stoga moralno “obvezana, da pod svoj krov smjesti svakog člana koji je onemogućen i nesposoban za rad.“ Uz to je naglasila da je Družba, kojoj samostan pripada, papinskoga prava, pa stoga ona kao provincijalna poglavarica ne može samostalno odlučivati o sudbini provincijalne kuće, a bez odobrenja Svete Stolice, to ne može ni generalna poglavarica Družbe. Stoga im poručuje da se obrate Svetoj Stolici. Time je diplomatski otklonila bilo kakvu mogućnost da vlasti sa sestrama pregovaraju o smještanju bolnice u provincijalnu kuću. Kakve li mudrosti?! U njoj se ostvaruju Isusove evanđeoske riječi: Dat će vam se u onaj čas što ćete govoriti. Ta ne govorite to vi, nego Duh Oca vašega govori u vama! ( Mt 10.19-20)..

Pripremila: s. Meri Gotovac

SOT (TU) – Obnova je održana u nedjelju, 23. Svibnja 2021., u 16.00 sati u crkvenoj dvorani „Kata“

Na duhovnoj obnovi su sudjelovali svi vjernici župa kojima upravlja vlč. Nikica Bošnjaković. Ovo je bila četvrta obnova kojoj je Sot bio domaćin, ali je bila drugačija od prijašnjih. Naime, na ovoj obnovi nije bio gost predavač, nego je župnik Nikica Bošnjaković vjernicima pustio razmatranja koja je na Radio Mariji u sklopu jedne duhovne obnove održao pokojni profesor dr. sc. Tomislav Ivančić.

Šest razmatranja

Obnova se sastojala od šest polusatnih razmatranja na različite teme. U prvom, uvodnom razmatranju prof. Tomislav Ivančić je objasnio što su to duhovne vježbe i kako ih treba obavljati. Drugo razmatranje imalo je za temu čovjeka kao duhovno i odgovorno biće, te je predavač pojasnio što to znači za konkretan vjerski život. U trećem razmatranju govorilo se o čovjekovom traganju za smislom, koje je ustvari čovjekovo traganje za Bogom. Voditelj je u okviru ovoga razmatranja podsjetio vjernike da je smrt za čovjeka novi početak, rođenje, jer je smisao života nebo.

Molitva, Krist i grijeh

Četvrta tema koja je obrađena na duhovnim vježbama bila je molitva. Prof. Tomislav Ivančić je u okviru ovog razmatranja govorio što je molitva i uputio vjernike kako treba moliti, navodeći misli velikih teologa. Peti dio bio je posvećen Kristu, Spasitelju i prijatelju čovjeka, a u posljednjem dijelu vježbi riječ je bila o grijehu kao temeljnom neprijatelju čovjeka.

U pauzi između razmatranja puštana je meditativna glazba za vrijeme koje su vjernici mogli razmišljati o onome što su čuli.

Ana Hodak

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 23. svibnja 2021., u župnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečanim euharistijskim slavljima u 9.30 i 19.00 sati proslavljena je svetkovina Duhova–Pedesetnice. Euharistijska slavlja je slavio srijemskomitrovački župnik mons. Eduard Španović.

Osobitost ovogodišnje proslave Duhova za srijemskomitrovačku župu zbila se za vrijeme prijepodnevnog euharistijskog slavlja, kada su zajednici službeno predstavljeni i u službu uvedeni novi ministranti, njih ukupno 12.

U uvodnom dijelu euharistijskog slavlja, mons. Eduard Španović je izrekao riječi radosti i zahvale, jer prizor koji je pred nama nije svakodnevni i u svakome od nas bi trebao izazvati osjećaj dragosti i ljepote. Osobito je znakovito što se sve ovo događa pred nama na svetkovinu Duhova, na dan kad slavimo Crkvu koja se otkrila svijetu i počela širiti Radosnu vijest.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je poručio okupljenoj zajednici da je uzlazeći na nebesa Krist Gospodin dao obećanje da će ostati s nama do svršetka svijeta i da će poslati Duha Svetoga, što na osobit način slavimo danas. Obećanje slanja Duha Svetoga danas izvršava. Isus, također daje apostolima poslanje neka idu po svem svijetu i navješćuju Evanđelje i da krste sve narode. To je poslanje koje je dano apostolima, ali obvezuje i nas danas. Svjedoci smo da je Radosna vijest Evanđelja proširena po svem svijetu, a svjedočimo da se proširila i među nama, u našem mjestu. Ovdje, u našu Mitrovicu tu istu Vijest su donijeli suučenici sv. Petra i Pavla, sveti Epenet i Andronik. Slušajući tu Vijest i vršeći ono što sam Krist od nas traži trebamo biti svjesni da smo okupljeni u Ime Kristovo, te da time postajemo dijelom zajedništva. U današnjem danu i u ovom slavlju trebamo, na osobit način, iščitavati da se radi o djelu Duha Svetoga. Crkva je djelo Duha Svetoga i vođena je Duhom Svetim. Bez Duha Svetoga nema ni Crkve. Ako se prisjetimo onoga što smo učili na vjeronauku i što izgovaramo u Vjerovanju, znamo da je Crkva Jedna, Sveta, Katolička i Apostolska. Budimo sretni da joj pripadamo i zahvalni što možemo biti njezinim dijelom. Gdje je vođena Duhom Svetim u njoj se uvijek događa dobro, ona bilježi svoj rast i procvat. Ako se bolje zadubimo u današnji dan i događaj, to se danas događa u našoj mjesnoj crkvi. Naša mjesna crkva danas se obnavlja i obogaćuje novim ministrantima. I danas je naša mala kršćanska katolička zajednica posvjedočila  svoju ljubav i vjernost Sveopćoj  Crkvi, iako je u svojoj daljnjoj i bližoj povijesti mnogo pretrpjela upravo zbog svoje nepokolebljive vjernosti svom Narodu i svojoj Crkvi, rekao je mons. Eduard Španović.

Nakon homilije u ministrantsku službu su uvedeni dvanaestorica novih minstranata. Uvođenje u službu je započelo predstavljanjem zajednici, nakon čega su dali obećanja da će ministrantsku službu vršiti pobožno i revno. Potom je uslijedio blagoslov novih ministranata i njihovih odjela, te službeno oblačenje u čemu su im pomogli stariji ministranti.

Potom su novi ministranti „izvukli“ imena apostola koju su im postali ministrantski zaštitnici. Tako je svaki ministrant dobio ime jednog od apostola, te su im to postala „ministrantska imena“. Kod izbora imena jednoglasno su odlučili da niti jedan od njih ne želi biti „Juda“. Stoga su predložili da se odmah izabere „Matija“.

Svečano euharistijsko slavlje, svojim skladnim pjevanjem, uzveličao je zbor pod vodstvom voditeljice zbora i orguljašice s. Cecilije Tomkić.

Ivica Zrno

HRTKOVCI (TU) – U petak, 21. svibnja 2021., na mjesnom groblju u Hrtkovcima sahranjem je g. Antun (Ante) Plivelić. Obred sahrane započeo je u 15.30 sati. Obred je predvodio vlč. Ivica Živković, župnik hrtkovački. Njemu se na obredu sahrane pridružio i preč. Marko Kljajić, župnik iz Surčina, koji je na koncu obreda izrekao prigodni govor u kojem se zahvalio na svemu što je pokojni Antun Plivelić činio, a na osobit način za Srijem i Katolike u Srijemu.

Na sahrani su, uz najužu pokojnikovu obitelj i rodbinu, bili prisutni i ljudi iz drugih srijemskih mjesta, kao iz Republike Hrvatske jer su se i na taj način željeli oprostiti od pokojnika i zahvaliti mu za život i dobročinstva.

Nakon obreda sahrane, vlč. Ivica Živković je služio svetu misu zadušnicu za pokojnog Antuna Plivelića. Spominjući se pokojnikova života, vlč. Ivica Živković je rekao:

Sjećamo ga se kao poslovnog čovjeka. Bio je veoma sposoban poslodavac, mnoge ljude je zaposlio u svojoj firmi i na taj im način omogućio pristojan život. Sjećamo ga se i kao i dobrotvora, znamo da je pomogao kod popravka, obnove igradnje pojedinih crkava u našoj Srijemskoj biskupiji. Na osobit način govorimo o crkvi u Maradiku. U Kuli je također pomogao izgradnju nove crkve. Ali to je samo jedan dio. Neka mu Bog bude nagrada i plaća za sve dobro što je učinio. Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Antun Plivelić je rođen 1. lipnja 1939. u Hrtkovcima, od oca Mile Plivelić i majke Katice, r. Župan. U rodnim Hrtkovcima je provodi djetinjstvo i prvi dio života, a zatim se 1977. seli u Zagreb gdje započinje drugu etapu svoga životnog puta. 1989. započinje s privatni obrtom, koji je danas poznat kroz ime Gomolava. Cijelo vrijeme je bio aktivan, kako na poslovnom, tako i na području društvenog života. Kao suosnivač, ostavio je dubok trag u zajednici protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Može se reći da je otišao iz Srijema, ali da je Srijem uvijek živio u njemu. Svome Srijemu vratio se nakon ovozemaljskog života.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Tekst: Ivica Živković/Ivica Zrno

Fotografije: Ivica Živković

PETROVARADIN (TU) – Biskupijski pastoralni centar Srijemske biskupije, Ured za pastoral mladih, organizira:

XIV. SUSRET MLADIH SRIJEMSKE BISKUPIJE

Susret mladih je predviđen za subotu, 29. svibnja 2021., u župi Sveti Klement, papa i mučenik, u Hrtkovcima.

Biblijsko geslo ovogodišnjeg susreta mladih je redak iz Evanđelja po Mateju Ja sam s vama u sve dane. (Mt 28, 20)

Susret je jednodnevan sa slijedećim okvirnim programom:

• 10.00–10.30: okupljanje u župnom dvorištu
• 10.30: molitva mladih za mlade
• 10.30–11.00: mogućnost za Sakrament Pomirenja/Ispovijedi
• 11.00: Euharistijsko slavlje
• 12.00–12.20: prigoda za osobno druženje mladih
• 12.20: ručak
• 13.00: duhovni nagovor
• 13.30: predstavljanje rada i organizacije BPC–a i TU–a i poticaj na aktivnost
• 14.00: Razgovor sa svećenicima o vjeri i na temu gesla
• 14.30: Euharistijsko klanjanje i molitveni dio
• 15.00: druženje mladih uz slobodne aktivnosti

NOVI BANOVCI (HRVATSKA RIJEČ/TU)

Borit ćemo se za svoja prava

„Ovdje se ne radi o mjesnoj podijeljenosti prema pripadnosti crkve, nego je riječ o vlasništvu. Uz katoličko groblje je počelo proširenje groblja zbog potrebe i tu se sada svi sahranjuju bez obzira na vjeroispovjest, baš iz razloga što nema mjesta. Evidentno je da je potrebno proširenje groblja, ali bi to trebalo urbanistički da se riješi“, ističe župnik Dušan Milekić.

Tragom informacije o spornoj imovini parcele katoličke crkve na seoskom groblju u Novim Banovcima, posjetila sam to mjesto. Župnik Dušan Milekić postavio je pitanje kako je i zbog čega zemljište na seoskom groblju prešlo iz crkvenog u državnu imovinu odnosno imovinu Općine Stara Pazova. Prema njegovim riječima time je ugroženo njihovo pravo kao zakonitih vlasnika, a  nameće se i pitanje gdje će se u budućnosti kad se parcela ispuni, biti pokopani katolici?

Uređenje bez njihove suglasnosti

Danas u Novim Banovcima mjestu u staropazovačkoj općini, živi oko 500 mještana katoličke vjeroispovjesti. Nekada su katolici bili u većini ali je struktura stanovništva promijenjena poslije Drugog svjetskog rata i devedesetih godina prošloga vijeka. Seosko groblje u tom mjestu podijeljeno je na pravoslavno i katoličko i tako je prema riječima župnika, bilo od davnina. Problem je nastao 2018. godine kada se parcela u vlasništvu crkve, veličine 68 ari i 48 m2, počela uređivati i pripremati za sahranjivanje i drugih vjernika.

„Tada smo reagirali i pitali kako se to dozvoljava kada mi nemamo obavijest o svemu tome. Uvidom u katastar vidio sam da je vlasništvo koje smo imali nad tom zemljom nestalo, odnosno da je prebačeno na Općinu Stara Pazova. Nitko iz Gradskog zelenila (javnog poduzeća) nam se tada nije javljao, iako sam im dostavio izvod iz zemljišnih knjiga kojim sam dokazivao vlasništvo. Iz Općine me također nitko nije primio niti odgovorio na moje zahtjeve susreta. Zbog toga smo angažirali odvjetnika koji je uložio žalbu na to riješenje. Odgovorili su nam da je situacija potpuno regularna i zakonita i da je to zemljište iz državne svojine prešlo u općinsku. Uvidom u dokumentaciju, suglasnosti i riješenja koje oni spominju, 2011. godine je crkveno zemljište određenim riješenjem, postalo državno. Općina tada nije dostavila riješenje našemu odvjetniku, obrazlažući da ga nemaju. Njihove navode temelje na osnovu tog riješenja, što je nelogično. Po njihovom stavu ispada da mi nikada nismo bili vlasnici te zemlje“, ističe župnik Milekić.

Tijekom razgovora dalje navodi da se na toj parceli sada sahranjuju preminuli mještani Novih i Starih Banovaca, vjernici pravoslavne crkve ili bilo koje druge vjerske zajednice,  ne samo iz općine Stara Pazova nego i iz drugih općina.

„Biskup je poslao svoj dopis predsjedniku Općine 2018. godine s molbom da se zauzme za riješenje tog problema, ali  na njega nikada nismo dobili odgovor. Mišljenja smo da je država iz nekog javnog interesa trebala tu zemlju, ali onako kako zakon nalaže. Trebao je biti otkup, eksproprijacija, ugovori.. A svega toga nema. Uvjeren sam da se ovo događa zbog problematike ovoga mjesta, a to je nedostatak prostora za pokop. Taj dio naše parcele koji je neiskorišten, ne riješava taj problem ali i da je riješenje za to, ne može se tako postupati“, ističe vlč. Milekić.

Dokaz o vlasništvu

U izvodu iz zemljišne knjige iz 2010. godine Osnovnog suda u Srijemskoj Mitrovici sa jedinicom u Staroj Pazovi, koji nam župnik pokazuje, jasno stoji da je crkva vlasnik te zemlje. Također on navodi da poseduje i starije dokumente crkve ovjerene u Đakovu 1947. godine gdje je naglašeno da groblje te godine nije potpalo pod tadašnju agrarnu reformu, nego je ostalo u vlasništvu crkve. Postavlja se pitanje da li će popunjevanjem te parcele,  nastati problem nedostatka prostora za sahranjivanje župljana katoličke vjeroispovjesti?

„ Naši vjernici ne žive na ovim prostorima od jučer. Tu godinama živi niz generacija i mnogima su tu pokopani preci, roditelji. Oni bi htjeli biti pokopani uz njih, ali to sad postaje nemoguće.  Takvo  ponašanje umanjuje neke vrijednosti nas kao vjerske zajednice, kao tradicionalne crkve i smatram da je to uniženje građanskih prava nas kao nacionalne manjine“.

Ne odustaju od svojih prava

U dopisu Ministarstva pravde Republike Srbije (koji je dostavljen Općini Stara Pazova  23. ožujka 2021. godine),  a koji nam je župnik dao na uvid, između ostalog se navodi da „sve dok nadležni republički organi ne odluče drugačije i Općina Stara Pazova se vodi kao isključivi vlasnik predmetne katastarske parcele, ista će nastaviti da se ponaša kao i do sada i na predmetnom groblju će moći da se sahranjuju svi građani Republike Srbije bez obzira na njihovu vjersku, rasnu, nacionalnu ili drugu pripadnost“.

Međutim župnik Milekić navodi da oni neće odustati od svojih prava. Kako kaže zatražili su pomoć i od krovne institucije Hrvata u Srbiji i najavili su daljnje sudske procese na višim državnim instancama.

„Ovdje se ne radi o mjesnoj podijeljenosti prema pripadnosti crkve, nego je riječ o vlasništvu. Uz katoličko groblje je počelo proširenje groblja zbog potrebe i tu se sada svi sahranjuju bez obzira na vjeroispovjest, baš iz razloga što nema mjesta. Evidentno je da je potrebno proširenje groblja, ali bi to trebalo urbanistički da se riješi“, ističe na kraju razgovora za naš tjednik župnik Milekić.

Bez odgovora

Na adresu Općine Stara Pazova uputili smo dopis i zatražili odgovor na pitanje, zašto je i po kom pravnom osnovu, zemljište predviđeno za katoličko groblje u Novim Banovcima, koje je bilo vlasništvo rimokatoličke crkve, prešlo u državno vlasništvo odnosno vlasništvo Općine Stara Pazova? Do zaključenja ovog broja tjednika, odgovor na dopis nismo dobili.

Suzana Darabašić

Izvor: www.hrvatskarijec.rs