SRIJEMSKA MITROVICA/LAĆARAK (TU) – U nedjelju, 1. 11. 2020., na svetkovinu Svi sveti i u ponedjeljak, 2. 11. 2020., na spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan slavljene su u srijemskim mjestima Srijemskoj Mitrovici i Laćarku svete Mise, prema nedjeljnom rasporedu. Također je organiziran blagoslov grobova, što je veoma dugačka tradicija u ovim župama Srijemske biskupije.

Za istaknuti je da su vjernici i ove godine, poštujući sve propisane mjere, u lijepom broju pohodili srijemskomtirovačka i laćaraćka groblja u želji da i na taj način iskažu najveće poštovanje prema svojim pokojnicima.

Na svetkovinu Svi sveti, u 16.00 sati, kao i na spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan, u 9.30 sati, euharistijsko slavlje na Katoličkom groblju u Srijemskoj Mitrovici, pred kapelom svetog Roka, predslavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački. Na spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan, u 9.30 sati, pridružio mu se vlč. Ivica Zrno, župnik iz Laćarka.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je rekao da se nalazimo na veoma važnom mjestu za Katolički puk u Srijemskoj Mitrovici. Većina nas može pronaći grobove svojih najmilijih, svojih predaka. Upravo oni zaslužni su za gradnju ove kapelice pred kojom smo se i danas okupili.

Danas smo zagledani u Kristov križ, jačamo se Kristovim Uskrsnućem i sve nas nosi ista vjera. Groblje i grobovi su nam podsjetnik na našu prolaznost na ovoj zemlji, koju ne smijemo zanemariti. Dok promatramo grobove svojih najmilijih, dopustimo Kristu da nam svojim djelom govori o Uskrsnuću, poručio je mons. Eduard Španović.

Osim navedenih euharistijskih slavlja, slavljena su još dva, u župskoj crkvi – na svetkovinu Svi sveti, u 9.30 sati, te na spomen svih vjernika pokojnika – Dušni dan, u 18.00 sati.

Također, u Laćarku, oba dana, slavljena su euharistijska slavlja u 11.00 sati, a predslavio je domaći župnik, vlč. Ivica Zrno.

Vlč. Ivica Zrno je, stavljajući naglasak na razmišljanje o svetosti istaknuo kako svi mi vjernici trebamo svoje razmišljanje o svecima i svetosti staviti u pozitivni kontekst. Nije nama svetost strana, niti je rezervirana za određene pojedince. Prisjetimo se da nas je Bog stvorio na svoju sliku i poziva nas da ostanemo na putu svetosti. Naravno, o nama ovisi hoćemo li se odazvati na svetački poziv. O tome nam uvijek svjedoče naše riječi, naša djela, tj. ono što mi jesmo u ovome svijetu i svojoj okolini. Sve nas treba ohrabriti činjenica da imamo priliku biti na putu svetosti. Kako kaže i dokument naših biskupa – svi smo mi na svetost pozvani!

Pohod grobljima, ove godine je ostao bez redovitih posjetitelja iz drugih država, ali molitva je, prema svjedočanstvu mnogih, bila u jednakom zajedništvu. Velik je broj onih koji, zbog granica i trenutnih epidemioloških mjera, nisu mogli biti u Srijemu, ali su se pobrinuli da netko u njihovo ime upali svijeću, te da se grobovi njihovih pokojnika pohode, što je za istinsku pohvalu.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Davor Reves

NOVI BANOVCI (TU) – U subotu, 31. 10. 2020., u Novim Banovcima, organizirana je molitveno–duhovna večer, bdijenje uoči svetkovine Svih svetih. Na susret su se odazvali mladi iz cijele Srijemske biskupije, a želja je bila da se u ovoj večeri, u molitvi i razmišljanju o svetosti, posvijesti važnost puta svetosti na koji smo – po Sakramentu Krštenja – svi pozvani.

Inicijator i domaćin ove večeri bio je vlč. Dušan Milekić, voditelj ureda za mlade Srijemske biskupije.

Za istaknuti je, da je ovo prva molitveno–duhovna večer koja je organizirana na razini Srijemske biskupije, te je samim time ideja i inicijativa veoma vrijedna.

Molitveno–duhovna večer je započela euharistijskim slavljem u 18.00 sati u crkvi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima.

Euharstijsko slavlje je predslavio vlč. Dušan Milekić, upravitelj župe Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima, u zajedništvu s vlč. Zdravkom Čabrajcem, župnikom u Čereviću, vlč. Danijelom Katačićem, župskim vikarom iz Novoga Sada, te vlč. Ivicom Zrno, župnikom u Laćarku i koordinatorom Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije.

Na početku euharistijskog slavlja, vlč. Dušan Milekić je pozdravio sve prisutne i pozvao ih da računajući s pozivom na svetost budite otvoreni za pozitivan odgovor na put koji Gospodin stavlja pred vas. Dragi mladi pozvani ste biti u društvu sa svima svetima, a to i jeste nasljedovanje puta Isusa Krista.

U prigodnoj je homiliji, vlč. Dušan Milekić, progovorio okupljenim mladima o vrijednosti i važnosti Božjega poziva na svetost.

Pozdravljam vas sve koji ste prihvatili poziv biti u ovoj noći s nama. Ne želimo se mi protiviti svijetu, niti tvrditi da smo mi ispravni a drugi nisu. Mi želimo sebi i svijetu dati do znanja koliko ova večer ima svoju ljepotu, svoju svetost i posebnost. Ona može i treba biti u zajedništvu s Bogom.

Uočavamo da se u ovoj večeri puno toga događa kroz zabavu i maskenbal. Naime, nismo mi protiv zabave, ali ne želimo da se ljepota svetkovine Svih svetih i Dušnoga dana koristi kako ne priliči ovim danima. Tj. želimo staviti na još veću razinu svetosti.

U duhu današnjeg Evanđelja možemo reći da smo izabrali pravo mjesto. Izabrali smo mjesto s Gospodinom, izabrali smo mjesto u kojem ću u zajedništvu s Njim čuti što On kaže o meni.

Slušati Njegovu Riječ koja mi uliva nadu, hrabrost i utjehu za sve moje preminule, daje mi snagu da ih se ne plašim, kako ovaj svijet gleda i tumači svijet mrtvih. Mi kršćani se ne bojimo mrtvih, oni za nas nisu strano tijelo. Ne to su moji bližnji, ja znam da je u Slavi Božjoj, rado molim za njega, a mi kršćani znamo da onaj tko je u Slavi Božjoj može bit moj zagovornik, jedna je od poruka koju je izrekao vlč. dušan Milekić.

Na koncu euharsitijskog slavlja, vlč. Dušan Milekić je još jednom pozdravio i pohvalio trud i napor svih mladih koji su došli na molitveno–duhovnu večer i izrazio želju da ona ne ostane samo na ovoj večeri, nego da se proširi i raste u istinski duhovni projekt, koji će biti na duhovnu korist svima koji će dolaziti.

Nakon euharistijskoga slavlja uslijedio je drugi dio večeri. Izložen je Presveti Oltarski Sakrament. Svi prisutni su, u znak svoje budnosti i bdijenja, na uskrsnoj svijeći upalili male svijeće i stavili ih pred oltar. Zatim su, kroz prigodno razmatranje imali priliku razmišljati o svom putu svetosti i mogućnostima koje im Gospodin daje u ovom trenutku, a budnost i bdijenje se mogu iščitati kao vrijednosti na tome putu.

Na koncu molitveno–duhovne večeri svi su bili pozvani u prostorije župe gdje je upriličeno druženje za sve sudionike večeri.

Ivica Zrno

Predragi oci biskupi,

dragi nacionalni i dijecezanski direktori Caritasa,

poštovani dekani i župnici!

Cijenjeni redovnički poglavari i poglavarice te svi odgovorni u ustanovama Bogu posvećenog života i različitim pokretima,

ljubljena braćo i sestre vjernici laici!

1. Iz našeg iskustva

Javljam Vam se povodom 33. nedjelje u crkvenoj godini, koja se ove godine slavi u nedjelju 15. novembra, a mi biskupi Katoličke Crkve u Srbiji izabrali smo upravo taj dan i za Dan Caritasa.

Pišem Vam kao predsjednik Caritasa Srbije.

Bio je mjesec oktobar 2000. godine, dakle, bilo je to u velikoj Jubilarnoj godini našega spasenja, kad me je tadašnji predsjednik našeg BK-a monsinjor dr. Franc Perko predložio za to mjesto, a svi tadašnji biskupi potvrdili – iako sam se ja, pravi "novajlija" među njima, prilično opirao… Tako sam ušao u – za mene potpuno nepoznat ‒ novi svijet.

Sve ovo navodim isključivo da bih ukazao koliko je Božja dobrota, unatoč tolikim našim granicama, učinila u tih 20 godina…

Koliko je samo podijeljeno hrane, obuće, ogrjeva, pruženo kućne njege, skrbi mentalnim bolesnicima, poplavljenim, migrantima… Pravo, veliko čudo! Kako je to bilo moguće?

Samo zato što smo tijekom svih ovih godina mi predstavnici svih biskupija radili zajedno. Nismo gledali gdje su granice rijeka Save, Dunava, Tise… Nismo gledali kome narodu tko pripada, koji jezik govori, koji obred slavi… "Jedno srce, jedna duša, jedna ruka." I što smo se više međusobno savjetovali, stvarno živjeli sinodalnost i solidarnost, to više nas je Duh Božji nadahnjivao a ruke dobrotvora više se širile. Uvjeren sam da bismo način rada Caritasa trebali nasljedovati i na drugim pastoralnim područjima naše Crkve.

2. Divan Papin poziv

Pruži svoju ruku siromahu (usp. Sir 7, 32), geslo slavlja ovogodišnje Nedjelje siromašnih i Nedjelje Caritasa, još je jedan veliki izraz "franjevačke duhovnosti" pape Franje. Dokaz je njegovog autentičnog življenja po Evanđelju...

Braćo i sestre, to da nam Sveti Otac predstavi tako izazovan program ("pruži nam svoju ruku") u vrijeme kad se upravo "ne smijemo rukovati" ‒ za nas je prava milost. Kao dobar psiholog, mislilac i mistik, on zna da je ova neobična pandemija u kojoj ne smijemo pružati ruke jedan drugome, plod naše konkretne životne stvarnosti ‒ u kojoj životno ne pružamo dovoljno ruku pomoći jedni drugima. Mi katolici u Srbiji ne smijemo toliko gledati na granice, nego nam valja podizati mostove (ono prvo je naime samo "tjelesno", a drugo je "logično" te zato i "duhovno"). Pandemija će trajati upravo onoliko koliko Sjever bude prezirao Jug, a Jug Sjever; dok Zapad bude prezirao Istok, a Istok Zapad. Svi se mi proglašavamo kršćanima, ali se ipak više pokoravamo mentalitetu ovoga svijeta negoli Kristu. Izgleda da su mnogi izbjegli Isusovo pranje naših nogu u otajstvu Euharistije...

Jer toliko materijalno siromaštvo, tolika osamljenost i depresivnost, plod su našeg duhovnog i moralnog siromaštva. Ako bi naša duhovnost cvjetala i moralnost urodila stostrukim krepostima, ne bismo trebali tolikih distanci i maski, toliko dezinficiranja, pa ni toliko poziva da "pružimo ruke u pomoć…"

3. Što činiti?

Ne znam koji su razlozi nadahnjivali Svetoga Oca da upravo 33. nedjelju odabere kao Dan siromašnih, a i Dan Caritasa. Nadam se da se ne varam ako tvrdim da je pred sobom imao Nedjelju Krista Kralja – posljednju nedjelju u crkvenoj godini. Dakle, nedjelju koja nas podsjeća i na kraj našega zemaljskog života, ali i na trenutak kad ćemo stati pred Suca. On nas neće pitati dolazimo li iz Vojvodine ili iz Srbije, pričamo li ovaj ili onaj jezik, slavimo li Euharistiju ovim ili onim obredom… Pred nas će se razmjestiti gladni, žedni, bolesni, osamljeni, oni u zatvoru… i morat ćemo odgovoriti jesmo li u njima prepoznali Krista i pružili im ruku jedinstva, zajedništva, povezanosti. Kraj crkvene godine sjajno nas premješta na naš osobni "kraj" – konac, završetak – kad ću u Kristu otkriti koliko sam u životu bio čovjek ispruženih ruku, u solidarnosti sa svima, u svladavanju granica i predrasuda. Tko naime ne vidi siromašne i potrebite oko sebe, nikad neće otkriti ni Krista. Njega otkrivaju samo oni koji žive siromaštvo u duhu. Bez solidarnosti sa siromašnima nikome se od nas ne otvaraju vrata. Ne otvaraju se ni vrata solidarnosti prema bližnjima, a kamoli vrata prema Njemu koji je svjesno postao Bližnji svima nama.

Dakle, svima želim iskreno slavlje Nedjelje siromašnih i Nedjelje Caritasa! Autentično slavlje ovih dana preventiva je i pravi lijek svakome od nas pojedinačno, ali i nama kao zajednici.

Od srca pozdravljam sve osobe odgovorne za župne, dekanatske, dijecezanske ogranke Caritasa i nacionalni Caritas. Svima zahvaljujem i čestitam na velikim uspjesima. Ako svi mi – biskupi, direktori, dekani, župnici i redovnički poglavari budemo živjeli s rukom u ruci, a time i bolje vidjeli sve potrebe naših ljudi – Bog će nas sigurno ozdraviti, blagosloviti i dati nam uspjeha.

Beograd, 25. 10. 2020.

ZAGREB (IKA) – Caritasu Srijemske biskupije upućeno je iz Fonda za male socijalne projekte Hrvatskog Caritasa pet tisuća eura za pomoć u nabavi ogrjevnog drveta za siromašne obitelji i starije osobe koje žive same, priopćeno je u utorak 27. listopada iz Hrvatskog Caritasa.

Na području Srijemske biskupije odvijaju se brojne aktivnosti Caritasa a zbog krize izazvane posljedicama COVID-a 19 osobito se povećala potreba za pomoći siromašnim (višečlanim) obiteljima i starijim osobama koje žive same.

Kako ističe ravnatelj Caritasa Srijemske biskupije preč. Jozo Duspara, posljedice COVID-19 krize najviše su pogodile osobe koje su starije od 65 godina. Jedan dio tih osoba su same i nemaju nikoga da im pomogne, žive s minimalnim primanjima, često u trošnim kućama i nehumanim uvjetima.

Jedan od načina na koji im se pomaže jest nabavom ogrjevnog drveta za ukupno četrdeset i tri korisnika i/ili obitelji tako da da svatko dobije 2 metra kubna drva. Pomoć se realizira na području Zemuna, Šid, S. Mitrovice, Beočina, Maradika, Hrtkovaca, Nikinca, Platičeva, Beočina, Golubinca, Slankamena i Čerevića.

Koordinator Caritasa Srijemske biskupije Petar Dujić ističe: Ljudi su ugroženi zbog nedovoljnih prihoda i nemogućnosti da sebi osiguraju ogrjevno drvo za zimu.  Stariji ljudi imaju veoma niska primanja, dok je u obiteljima uglavnom problem što je jedan od roditelja bolestan i nije u mogućnosti da radi, pa obitelji  uglavnom žive uz malu socijalnu pomoć. Na ovo ekonomsko siromaštvo uticala je i COVID-19 kriza koja je dodatno smanjila poslove za ljude na selima.

Ravnatelj Hrvatskog Caritasa mons. Fabijan Svalina  ističe kako se ovom gestom solidarnosti želi iskazati blizina s osobama koje žive u siromaštvu, same ili u malim mjestima te posvjedočiti živu i konkretnu povezanost sa Srijemskom biskupijom u čuvanju pologa katoličke vjere na tim prostorima i kroz konkretna djela ljubavi u skrbi za potrebite.

Izvor: ika.hkm.hr

HRTKOVCI/NIKINCI/PLATIČEVO (TU) – Svake godine u ovim župnim zajednicama slavi se sveta Misa zahvalnica.

Zahvala u Hrtkovcima

Vjernici župe Hrtkovci su u nedjelju, 20. rujna 2020. godine, slavili svetu Misu zahvalnicu. Tim euharistijskim slavljem zahvalili su se Bogu za plodnu zemlju i njezine plodove: žitarice, povrće, voće, ali i za hranu dobivenu od domaćih životinja. U prikaznoj procesiji sudjelovali su djeca i mladi. Nakon misnog slavlja upriličeno je druženje u župnom domu.

Zahvala u Nikincima

U Nikincima, u nedjelju, 27. rujna 2020., za vrijeme svete Mise u 9.30 sati, uz brojne vjernike i djecu zahvalili smo Bogu za našu plodnu srijemsku zemlju, žitarice, povrće, voće i na hrani dobivenoj od domaćih životinja. Vrijedne srijemske domaćice su donijele hrane i pića, te je nakon svete Mise je upriličeno druženje i slavlje nedjelje zahvalnosti u crvenom dvorištu.

Slavlje u Platičevu

Zajednica u Platičevu zahvalila se Bogu za plodove zemlje 25. listopada 2020. godine svečanom svetom Misom u 18.00 sati. U prigodnoj homiliji, župnik vlč. Ivica Živković je kazao:

Zemljoradnja je rad posvećen naredbom samoga Boga, koji je rekao prvim ljudima: 'Obrađujte zemlju i podložite je sebi'. Zato smo se mi danas zahvalili Bogu za plodove zemlje koje smo ove godine dobili od Božje darežljivosti i molili Ga da blagoslovi naše usjeve i naš rad za svagdanji kruh.

Ivica Živković

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Nebeski zaštitnik Srijemske biskupije, sveti Dimitrije, đakon i mučenik proslavljen je u ponedjeljak, 26. listopada 2020., svečanim euharistijskim slavljem u 18.00 sati.

Svečano Misno slavlje u dvorištu srijemskomitorvačke katedralne crkve predvodio je biskup msgr. Đuro Gašparović, biskup srijemski u koncelebraciji sa svim svećenicima Srijemske biskupije, te predstavnicima Grkokatoličke Crkve.

Uz msgr. Đuru Gašparovića, kod oltara, bili su mons. Eduard Španović, dekan srijemskomitrovačkog dekanata, preč. Jozo Duspara, dekan zemunskog dekanata, preč. Marko Loš, dekan petrovaradinskog dekanata, te vlč. Ivica Zrno, biskupijski obredničar.

Ovogodišnja proslava protekla je bez gostiju iz drugih biskupija zbog aktualne epidemije korona virusa.

Na početku svete Mise domaći župnik, mons. Eduard Španović pozdravio je vjernike:

Okupljeni na način kako mjere preporučuju, ali nesmanjenom vjerom, nesmanjenom nadom, nesmanjenom ljubavlju, nesmanjenom pobožnošću, zajednički molimo, zajednički zahvaljujmo.

Posebno je pozvao nazočne da mole za sve one koji trpe, za bolesne, koji nisu mogli biti na ovome slavlju.

Progoni i mučeništva

Srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović je na početku homilije podsjetio vjernike na povijesne okolnosti u kojima je živio i djelovao sv. Dimitrije, na stradanja i progone u kojima je i patron Srijemske biskupije položio život za Krista.

Bog ga je odlikovao palmom mučeništva. Ništa ga nije moglo spriječiti da kao Kristov junak i svjedok ne prolije krv za njega. I po tome je đakon Dimitrije velik, velik kao i njegov biskup Irenej. Uz biskupa Ireneja bili su pohapšeni i mnogi svjedoci Kristovi: jedan biskup, jedan svećenik, jedan đakon, dvije žene, osam djevica, jedan radnik, vrtlar i dva svjetovnjaka nepoznata zanimanja. Tako je Dimitrije bio pogubljen 9. travnja 304. godine, u nedjelju, na dan Uskrsa, podsjetio je Biskup Đuro Gašparović.

Život za Krista

U nastavku homilije mons. Đuro Gašparović je istaknuo hrabrost i veličinu đakona Dimitrija:

Prihvaćao je Krista kao Boga, živio s njime kao Bogom, umirao za njega kao Boga. Bio je onaj koji je naše zemljake pradavnih vremena ispunio milošću svete vjere i jakošću u podnošenju svega zla, samo da se ne iznevjere svom krsnom zavjetu.  Njegove su propovjedi pred duhovne oči Sirmijaca iznosile lik Krista otkupitelja i spasitelja i divne primjere mučenika, njihovu postojanost u nasljedovanju Krista Gospodina. Svjedočio je za Krista do mučeništva. Svjestan je bio da tko god se prizna Isusovim pred ljudima, priznat ću se i Isus njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče Isusovim  pred ljudima, odreći će se i on njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.

Ljubav i vjera

Biskup je posebno naglasio da jedino ljubav može čovjeka učiniti mučenikom i nagnati ga na herojsku spremnost žrtvovanja života za Krista, a u tome nam je primjer svetac kojega Srijemska biskupija slavi kao zaštitnika:

Štujući svetog Dimitrija, đakona i mučenika, Crkva nam danas stavlja pred oči i utiskuje u srce primjer postojanosti u vjeri jer 'postojanosti vam, uistinu, treba da biste, vršeći volju Božju, zadobili obećano'. Današnji svetac nam je uzor ljubavi prema Božjoj riječi koju je slušao, čuvao i naviještao. Primjer nam je pobjede u trenucima kušnje; ustrajnosti do kraja – 'ta izdržali ste veliku patničku borbu' i niste izgubili ni vjeru niti pouzda

nje, jer ti Gospodaru Kralju, Bože Spasitelju, 'izbavljaš one koji te strpljivo čekaju i spasavaš ih iz ruku neprijateljskih'. Neka žrtva svih svetih srijemskih mučenika, zajedno sa svetim Dimitrijem, koji su mnogo pretrpjeli i ušli u slavu, donese plodove da se neprestano rađaju novi i čvrsti sljedbenici Kristovi i krštenjem, i krizmom, i vjenčanjem. Neka žrtva njihova donese plodove i odvažnosti ići na svetu misu, pohađati vjersku pouku, u što većem broju sudjelovati u susretima na koje budemo pozvani, iz svih staleža i svakog uzrasta, zaključio je mon. Đuro Gašparović.

Župnik mons. Eduard Španović se na kraju misnoga slavlja zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji, a posebno zboru pod ravnanjem s. Cecilijie Tomkić. Podsjetio je okupljene i Bogu zahvalio za pokojnog svećenika Mitra Dragutinca, koji je o srijemskim mučenicima, posebno o sv. Dimitriju otkrio mnogo nepoznatih podataka, među kojima je i to da je ovaj svetac porijeklom Srijemac, a ne Solunac, kako se mislilo.

Mitar Dragutinac je bio, po rođenju iz Srijemske Mitrovice, te je upravo svojim pisanjem ostavio veliki trag u povijesti crkve, a osobito povijesti Srijema i Srijemske biskupije.

Ove godine, zbog epidemioloških uvjeta, izostalo je druženje nakon misnoga slavlja.

Tekst: Ana Hodak/Ivica Zrno

Foto: Davor Reves