POŽEGA (TU) – U Biskupskom domu u Požegi, 23. listopada, održana je 50. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, kojom je predsjedao đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić, a sudjelovali su požeški biskup Antun Škvorčević, srijemski biskup Đuro Gašparović, đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit u miru Marin Srakić te kancelar Đakovačko-osječke nadbiskupije Drago Marković i Požeške biskupije Ivan Popić.

Dobrodošlicu nazočnima uputio je biskup domaćin Antun Škvorčević, rekavši kako se današnja skupština biskupa održava u okviru duhovnog dinamizma u Požeškoj mjesnoj Crkvi, koji se kao i prethodnih godina ostvaruje po različitim programima od 27. rujna, dana 23. obljetnice njezine uspostave i ređenja prvog biskupa, za svetkovinu sv. Terezije, zaštitnice požeške Katedrale sve do 22. listopada, blagdana sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije. Među programima koji su se odvijali minulih dana biskup je spomenuo susret svećenika i vjeroučitelja na Biskupijskom danu, 26. rujna gdje je predstavljen način održavanja župne kateheze ove pastoralne godine u okolnostima pandemije koronavirusa. Zatim je podsjetio na događaje na kulturnoj razini, orguljaške večeri u požeškoj Katedrali i izložbu „Šime Perić u Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije, potom je ukazao na karitativna nastojanja – od podjele novčane pomoći za stotinjak obitelji s brojnom djecom i slabijeg imovinskog stanja do stipendija za 150 učenika i studenata – te spomenuo programe na odgojno-obrazovnom području, napose Katoličke gimnazije u Požegi prigodom njezine nebeske zaštitnice sv. Terezije Avilske.

Biskup je istaknuo eklezijalno značenje dvodnevnog posjeta apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj Giorgia Lingue u okviru spomenute obljetnice, koji je u Jasenovcu i Staroj Gradiški molio za žrtve totalitarnih režima u zajedništvu s biskupom domaćinom i pakračko-slavonskim episkopom Jovanom Ćulibrkom, te predvodio euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Terezije u požeškoj Katedrali, svjedočeći posebnu blizinu pape Franje i povezanost Požeške mjesne Crkve s općom Crkvom, čemu su dali svoj doprinos i đakovačko-osječki biskupi svojim sudjelovanjem na slavlju. Navedeni krug duhovnog dinamizma minulih dana, kazao je biskup, zaključen je jučerašnjom proslavom blagdana sv. Ivana Pavla II., utemeljitelja Požeške biskupije, kojemu vjernici Požeške biskupije iskazuju osobito poštovanje u kapeli njemu posvećenoj u kripti požeške Katedrale gdje se nalazi i relikvija njegove krvi. Biskup Škvorčević je dodao kako se i današnja jubilarna 50. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine ugrađuje u navedeni mozaik događanja s njihovim zajedničkim promišljanjem o pastoralu u okolnostima pandemije. Zahvalio im je za potporu koju na različite načine iskazuju Požeškoj mjesnoj Crkvi i njemu osobno u poslanju koje nastoji ostvarivati te im je zaželio ugodan boravak u Požegi i uspješan rad.

Uzvraćajući na riječi dobrodošlice, nadbiskup metropolit Đuro Hranić čestitao je biskupu Škvorčeviću 23. obljetnicu uspostave Požeške biskupije i njegova biskupskog ređenja, osvrnuo se na jučerašnji liturgijski spomen sv. Ivana Pavla II. rekavši kako je sveti Papa svojim pohodima našoj domovini, osnutkom Požeške biskupije i mnogim drugim dobročinstvima očitovao ljubav prema hrvatskom narodu te možemo reći da smo u njegovu srcu imali osobito mjesto. Potom je čestitao biskupu Antunu, svećenicima Požeške biskupije i svima drugima koji su svojim djelovanjem pridonijeli rastu njihove mlade mjesne Crkve i mnogim dostignućima koje je ona u kratkom vremenu svoga postojanja ostvarila i postala snažan duhovni čimbenik na mnogim razinama života naših slavonskih prostora i šire. Istaknuo je da smo se okupili na malom jubileju, 50. skupštini sa zahvalnošću za sva zajednička pastoralna promišljanja i nastojanja tijekom minulih 12 godina od osnutka Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Posebno je pozdravio srijemskog biskupa Đuru Gašparovića, koji zbog epidemioloških razloga nije mogao sudjelovati na prethodnoj metropolijskoj skupštini i na nekim drugim zajedničkim događajima.

Uslijedilo je čitanje Zapisnika prethodne Skupštine te su biskupi potom nastavili rad na središnjoj točki o životu i djelovanju Crkve u ograničenjima i izazovima pandemije virusa covid-19. Osvrnuvši se na proteklo vrijeme, osobito na doba obustave okupljanja vjernika u crkvama na sveta slavlja, biskupi su izrazili svoje uvjerenje kako nas posebne okolnosti u kojima se nalazimo snažno potiču da se ne bavimo dokidanjem onoga što je bit našega crkvenog poslanja, nego ga nastojimo prilagoditi okolnostima, poštujući sve mjere opreza. Osvrnuli su se na različite inicijative koje potvrđuju kako je i u sadašnjim okolnostima moguće pastoralno djelovati, napose u organiziranju svete mise i slavlja svetih sakramenata te priprave djece i mladih za prvu pričest i svetu potvrdu, pri čemu je spomenuto osobito iskustvo Požeške biskupije s online župnim katehezama. Biskup Škvorčević je izvijestio da je u Požeškoj biskupiji nastavljen rad na građi za župnu katehezu u tekućoj pastoralnoj godini namijenjen pripravi kandidata za prvu pričest i potvrdu, koja je predstavljena svećenicima i vjeroučiteljima na Biskupijskom danu, minuloga 26. rujna, a još detaljnije bit će izložena na predstojećoj sjednici Prezbiterskog vijeća Požeške biskupije i na svećeničkim jesenskim arhiđakonatskim susretima.

U raspravi biskupi su među ostalim razmotrili trajno povećavanje broja zaraženih osoba minulih dana u Hrvatskoj te su se osvrnuli na preventivne mjere koje donosi Nacionalni stožer. Istaknuli su kako je čovjekova duhovna dimenzija jedna od bitnih sastavnica njegova bića te da je u tom smislu od velike važnosti vjernicima omogućiti da uz pridržavanje mjera opreza mogu sudjelovati na svetoj misi, sakramentima i pobožnostima, što pridonosi njihovoj duhovnoj čvrstini kojom lakše mogu nositi teret pandemije. Pored toga, sudjelovanje u svetim otajstvima u službi je čovjekova vječnog spasenja, te s crkvene strane nije dovoljno s epidemiolozima i Stožerom razgovarati samo o provođenju mjera zdravstvene zaštite, nego kako u okolnostima, uz mjere zaštite, ostvarivati ono bez čega vjernici ne smiju ostati niti u najtežim životnim okolnostima koje se mogu dogoditi. Biskupi su se složili oko načina na koji treba vjernicima omogućiti život po vjeri za predstojeće blagdane, napose Božić i što u tom pogledu svećenici trebaju zajednički poduzimati po načelu „ništa ne dokidati, nego prilagoditi okolnostima“. Iskazali su svoju posebnu pastirsku blizinu i molitvenu potporu svim zdravstvenim djelatnicima i bolesnicima te raspravili određena pitanja djelovanja u bolničkom pastoralu u sadašnjim okolnostima.

Među ostalim razgovarali su i o znanstvenom simpoziju s obzirom na poveznice koje ujedinjuju tri biskupije Đakovačko-osječke crkvene pokrajine u jednu cjelinu, koji bi se trebao održati sljedeće godine u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu. U posljednjem dijelu sjednice biskupi su se razmotrili određena zajednička personalna pitanja.

Požeška biskupija

Biskupijski pastoralni centar Srijemske biskupije – ured za mlade – poziva na sudjelovanje u duhovno–molitvenoj večeri uoči svetkovine Svi Sveti, u subotu, 31. 10. 2020., s početkom u 18.00 sati.

Duhovno–molitvena večer nosi naziv HOLYWIN – SVETOST POBJEĐUJE.

Duhovno–molitvena večer je u crkvi Rođenje Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima.

U duhu današnjeg vremena, veoma je važno adekvatno odgovoriti na pitanja i izazove vremena i prostora u kojem se nalazimo.

Zadaća i cilj ovog susreta je:

1. dati hvalu Bogu
2. jače upoznavanje s vjerom
3. argumentacija govora o štovanju svetaca
4. odgovor čovjeku vjerniku na sve nejasnoće vezane uz štovanje svetaca,…

Program susreta:

• 17.30: dolazak i podjela dužnosti
• 18.00: euharistijsko slavlje
• Na koncu euharistijskog slavlja je euharistijsko klanjanje
• Nakon euharistijskog klanjanja je druženje mladih.

PETROVARADIN (TU) – U ponedjeljak, 19. listopada 2020., Ured za duhovnu formaciju svećenika Srijemske biskupije, na čelu s preč. Berislavom Petrovićem, organizirao je listopadsku duhovnu obnovu za svećenike Srijemske biskupije i redovnike koji djeluju na području Srijemske biskupije. U Srijemskoj biskupiji, duhovna obnova za svećenike je svakoga mjeseca

Duhovnu obnovu je predvodio vlč. Tibor Szöllősi, župnik župe Sveta Rozalija, djevica iz Temerina (Subotička biskupija). Vlč. Tibor Szöllősi se već predstavio svećenicima Srijemske biskupije, predvodeći rujansku duhovnu obnovu. Stoga je ovaj susret svojevrsni nastavak duhovnog projekta koji je započeo u rujnu.

Tema listopadske duhovne obnove bila je: Svećenik je čovjek Euharistije

Duhovna obnova je započela okupljanjem i doručkom do 10.00 sati, a nakon toga je uslijedio službeni dio duhovne obnove koji je započeo molitvom trećeg časa. Nakon molitvenog djela, okupljenim svećenicima se, u ime organizatora, obratio preč. Berislav Petrović, pozdravljajući voditelja duhovne obnove, kao i sve okupljene svećenike sa željom da im i ovo duhovno prijepodne donese obilje duhovnih plodova.

Voditelj duhovne obnove, vlč. Tibor Szöllősi je pozdravio sve okupljene i dao početne smjernice za daljnji tijek duhovne obnove.

Prošli puta smo govorili o svećeniku kao čovjeku vjere – krhke, ali isprobane vjere. Na liku svetog Petra smo ukazali na to kako se vjera udubila u apostolu. I mi svećenici, prolazeći putem naše službe, osjetimo da nam se vjera isprobava u slabostima. Ona je krhka, ali isprobana. Stoga je današnja tema: Svećenik je čovjek Euharistije veoma važna za nas svećenike.

Za vrijeme svog posjeta Hrvatskoj, 7. lipnja 2011., papa Benedikt XVI. imao je molitveno bdijenje s mladima na Trgu Bana Josipa Jelačića. Bilo je veličanstveno gledati taj prizor više od 10000 mladih ljudi bilo je u potpunoj šutnji. Kako kažu, čuo se i cvrkut ptica. To je nešto nevjerojatno. Mladi koji su puni duha, koji stalno u ušima imaju glazbu bili su u potpunoj šutnji. Sveti Otac je bio dirnut tim prizorom.

Veliki je broj kršćanskih primjera vjere koji nam svjedoči o važnosti Euharistije. Tu je blaženi Carlo Acutis kojeg je trajno vukla Euharistija, sveti Ivan Maria Vianney koji je upravo snagom Euharistije uspio promijeniti mjesto, zatim Majka Terezija čiji rad je uvijek započinjao s klanjanjem.

 Ovim primjerima možemo pribrojiti i Majku Elviru koja je veoma poznata po radu sa ovisnicima. Njezine riječi su veoma značajne: „Nemam tablete koje bi ti vratile radost i mir u srce! Mogu ti ponuditi samo to što meni iz dana u dan vraća radost i mir“. Govori, naravno o Euharistiji i klečanju pred Oltarskim Sakramentom.

Klanjanje nije tek neka tehnika niti metoda  pastorala. To je mogućnost da se mi svećenici ponovno zaljubimo u našega Boga i da ponovno zavolimo vjernike koji su nam povjereni. Klanjanje je spoznati prazninu našega srca i otvoriti se punini Božjoj. Najlošija stvar kod svećenika jest kada se ugasi plamen ljubavi prema Bogu, a to je upravo ono što Sotona želi. Na taj način svećenik postaje običan činovnik, poručio je okupljenim svećenicima vlč. Tibor Szöllősi.

U drugom dijelu obraćanja svećenicima, vlč. Tibor Szöllősi progovorio je o projektu Škola klanjanja za vjernike. Riječ je o projektu od 12 susreta koji ima za cilj vjernicima približiti veličinu i vrijednost štovanja Euharistije.

Nakon voditeljevog izlaganja, svećenici su se uputili u crkvu svetog Jurja, mučenika na kratko klanjanje u šutnji, te zajedničku molitvu. Duhovna obnova je završila bratskim stolom.

Ivica Zrno

PETROVARADIN (TU) – Hrvatska je zajednica u Republici Srbiji 16. listopada 2020. proslavila jedan od četiri svoja službeno ustanovljena praznika – Dan rođenja bana Josipa Jelačića. Proslavljen je u Petrovaradinu svetom Misom zadušnicom za bana Josipa Jelačića i svjetovnim programom, u kojem su kao gosti Hrvatskog Nacionalnog Vijeća i predsjednice Jasne Vojnić, sudjelovali predstavnici svjetovne vlasti iz Republike Hrvatske i domicilne države sa kojima tijelo hrvatske manjinske samouprave u Srbiji surađuje.

Koncelebriranu Misu zadušnisu za bana Josipa Jelačića, u crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu, u kojoj je ban Josip Jelačić kršten, na dan rođenja 1801. godine, predslavio je srijemski biskup msgr. Đuro Gašparović, u zajedništvu sa svećenicima svih triju dekanata Srijemske biskupije i svećenikom Subotičke biskupije.

Slavimo ovu Misu za sve nas ovdje prisutne, za hrvatsku zajednicu, za sve žive kao i za drage pokojne. Redovito se u životu spominjemo rođendana, imendana, dana krštenja i krsne slave. Po rođenju postajemo članovi svojih obitelji i Naroda, a po Krštenju članovi Crkve. Danas se spominjemo i ovu Misu prikazujemo za dušu hrvatskoga bana Josipa Jelačića koji je rođenjem postao član obitelji i hrvatskoga Naroda, a po Krštenju u ovoj crkvi postao je članom Katoličke crkve. Misu prikazujemo i za blagoslov i napredak hrvatske zajednice ovdje u Srbiji, kazao je msgr. Đuro Gašparović na početku homilije.

Ban je, kazao je propovjednik, ponajprije bio vjernik po Krštenju, a vjerujemo i kasnije u životu. Bio je otvoren svima za suranju, razgovore i pregovore, od najviših do najnižih. Nije se ustezao, po ustoličenju za bana u Zagrebu, položiti zakletvu u ruke patrijarha Josifa Rajačića. Branio je i zastupao interese hrvatskoga Naroda u vrlo složenim prilikama u kojima je živio i djelovao, posebno kada mu je bilo povjereno vodstvo svoga Naroda. Nastojao je pomoći i seljaku i radniku. Borio se, kako je i sam rekao, za jednakost i ravnopravnost svih naroda i narodnosti. Jedan očevidac napisao je za sprovod Jelačića ovako: „Nikada još nije na sprovod kojemu banu došlo toliko općinstva, a osobito seljaka. Nikada još  nije narod iskazao kome drugome veće ljubavi i zadnje počasti, nego li je iskazao banu Jelačiću“. To je najbolji dokaz kako je ban Jelačić znao u najvećem stupnju zadobiti ljubav povjerenog mu naroda, kazao je msgr. Đuro Gašparović.

Rekavši da su zdravoj i perspektivnoj zajednici važni svi ljudi, bilo pojedinci, bio oni koji obnašaju različite poslove, dužnosti i službe na opće dobro svih članova zajednice, biskup Đuro Gašparović je nastavio:

Potrebe su u životu velike, osobito u moralnom, društvenom  i gospodarskom području, i zato se treba svesrdno zalagati i ne gubiti nadu u bolje sutra, kao što je to činio i ban Jelačić. Što je veća odgovornost koju netko obnaša u društvu, to je veća i obveza stvaranja socioloških, političkih, institucionalnih, ekonomskih i moralnih uvjeta za rast na bolje. Svi smo pozvani ukolniti razloge beznađa i pokazivati jedni drugima razloge opravdane nade da uvijek može biti bolje, tako kako je činio i ban Jelačić. U sjedištu je čovjek, stvoren na sliku Božju, za kojega se brinu Crkva i društvo zajedničkim naporima. Zato poštujmo svakoga čovjeka. Zato želimo i da nam se uvijek priznaju naša sloboda, sloboda vjeroispovijesti i sloboda našega ljudskoga života, sloboda koja nam je uvijek potrebna, i ne samo sloboda, nego i mir i radost. Zato i ovu svetu Misu prikazujemo za mir u svijetu, za mir u Domovini, u našim obiteljima i svakome od nas, zaključio je msgr. Đuro Gašparović.

Nakon Mise, kojoj je, osim čelnika Grada Novog Sada, u čijem se sastavu Petrovaradin nalazi, te čelnika hrvatske zajednice u Srbiji, hrvatske diplomacije u Beogradu  i brojnih vjernika iz Srijema, nazočio i ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske, g. Gordan Grlić Radman, sa suradnicima, svečano je otvorena banova rodna kuća. Veći dio današnje katnice u ulici Vladimira Nazora br. 3 u Petrovaradinu, naime, nakon 17 godina od prve inicijative, otkupljen je sredstvima Vlade Republike Srbije od vlasnika stanova i poslovnog prostora i ustupljen Hrvatskom Nacionalnom Vijeću, te blagoslovljen 17. srpnja. Ovoga puta su u svečanom činu primopredaje sudjelovali predstavnici vlasti Republike Srbije, na čelu sa predsjednikom države Aleksandrom Vučićem i matične države koje je predvodio izaslanik predsjednika Vlade Republike Hrvatske ministar Grlić Radman. Povijest kuće, njezin projekt unutarnjeg uređenja i buduću namjenu predstavili su im upravitelj Zaklade Spomen-dom bana Josipa Jelečića Goran Kaurić, te članovi Odbora za kulturu Hrvatskog Nacionalnog Vijeća mr. Darko Vuković i dr. Darko Polić. Kuća bana Jelačića nalazi se  zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjeline Gornja i donja Petrovaradinska tvrđava sa podgrađem.

Nakon otvaranja kuće, u atriju rezidencije srijemskog bikupa upriličena je svečana akademija tijekom koje su šarenolikost tradicijske baštine Hrvata u Srbiji predstavili domaćini iz petrovaradinskog Hrvatskog kulturno–prosvjetnog društva Jelačić, ženska pjevačka skupina Kulturno–umjetničkog društva Hrvata Bodrog iz Monoštora, glumac Aleksandar Alač, koji je recitirao Jelačićevo djelo Josip Jelačić Bogu, te članice i članovi Hrvatskog kulturnog centra Bunjevačko kolo iz Subotice.

Tekst: Marko Tucakov/Ivica Zrno

Foto: NIU "Hrvatska riječ" i Marko Tucakov

NOVI SAD (TU) – Središnji skup Inicijative 40 dana za život održan je 12. Listopada 2020., u vjeronaučnoj dvorani župe Imena Marijina u središtu Novoga Sada, nakon svete Mise koja je na nakanu Inicijative služena u župnoj crkvi. Više od 60 župljana sudjelovalo je u promišljanjima dvojice svećenika, te svjedočenjima sudionika miroljubivog molitvenog bdijenja za nerođene koje se u tekućem jesenjem ciklusu, od 23. Rujna 2020., organizira ispred novosadskog rodilišta. Sudionike je na početku pozdravio župnik župe Imena Marijina preč. Róbert Erhard, zahvalivši madima što daju primjer dosljednosti u svjedočenju Isusa baš u ovome gradu i u ovim ekonomskim, političkim i svjetonazorskim prilikama. Nikoleta Malenić je predstavila povijest Inicijative u Srbiji, a događaj je moderirao Andrija Blesić.

Vlč. Daniel Katačić, župni vikar župe Imena Marijina, predstavio je glavne dijelove enciklike Evangelium vitae, sv. pape Ivana Pavla II.

Ona je i danas vrlo aktualna jer govori o problematici koja je znatno uznapredovala u odnosu na period prije 25 godina, kada ju je papa objavio. On se u prvom dijelu pita odakle želja za prekidom života nerođenog djeteta, te konstatira da je drama današnjeg čovjeka činjenica da je u narodu Bog postao odsutan. Ljubav prema Bogu je zanemarena, a kada nje nema, nema ni ljubavi prema čovjeku. Papa navodi da se već na prvim stranicama Biblije, u sceni Kainova bratoubojstva i njegova protupitanja „Zar sam ja čuvar brata svohjega?“ na Božje pitanje „Gdje ti je brat?“, ističe odgovornost za brata čovjeka. Čuvari smo svojih bližnjih“. Papa se poziva se na geslo koje smo i mi izabrali u našoj jesenskoj kapmanji: “ Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh“ (Jr 1, 4-9). Kaže da je život dar i da čovjek nije gospodar čak ni svojega života, a napose ne tuđega.

Vlč. Katačić je naročito podrcrtao dva izričita nauka Crkve iz ove enciklike:

Papa kaže: „Vlašću koju je Krist dao Petru i njegovim nasljednicima, u zajedništvu sa svim biskupima Katoličke crkve, potvrđujem da je izravno i hotimično ubojstvo nedužnog ljudskog bića uvijek teško nemoralno“. Druga definicija kaže da „hotimični pobačaj kao cilj ili sredstvo, kako god da se izvrši, sačinjava teški moralni nered jer sadrži namjerno ubojstvo nedužnog ljudskog bića u njegovoj najranijoj fazi“. Papa potiče zdravstvene djelatnike da se ne boje, da govore o životu i da koriste svoje pravo priziva savjesti. Potiče i na poslušnost državnim vlastima, no kaže i da zakon koji u sebi zao ne treba poštovati, kazao je Katačić.

Svećenik Srijemske biskupije vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima i Inđiji, svoj nagovor na temu duhovnog boja protiv zla i Zloga, započeo je karakterizirajući dvije vrste takvog boja.

Prva duhovna borba odvija se u nama. Da li shvaćamo vrijednost života? Da li prihvaćamo i vidimo sebe kao dijete Božje? Tu se javljaju naši razlozi usamljenosti, slaboće, razočaranosti, pa odbijamo Boga. Potrebno je osjetiti u zajedništvu s Bogom, u molitvi, da jesi Njegovo dijete. Tada te ovaj svijet ne može slomiti, koliko god te udara i koliko god padaš. Kada postaneš prijatelj Kristov,onda braniš život, braniš ljepotu ljubavi koju je Bog utisnuo u sve nas. U onome trenutku kada su muž i žena iskazali jedno drugome ljubav, Bog je utisnuo plod ljubavi, još jedan, kazao je predavač.

Kada, po Milekiću, krenemo da se zauzimamo o obranu života drugih, tada nastaje drugi dio duhovnoga boja: Tada se Sotona suočava sa tobom jer počinješ ličiti na svog nebeskog Oca, koji ljubi svakoga. Zli to ne želi, jer on je mrzitelj života. Zato svi oni koji vjeruju u Krista i koji mu se predaju imaju i drugi duhovni boj – kad krenu moliti i braniti svoga bližnjega. Sotona prezire obranu slabih, prezire slabost, a nerođeni su najslabiji. Moguće je, kada duboko uđete u obranu života, da ćete imati napade Sotone, u psihi, u duhu, pa čak i u tijelu. Za Sotonu je braniti najslabije ludost, no Sotone se ne treba plašiti! Zato pro–life inicijativa može izdržati ako prvo počne svoju borbu davati Bogu, a onda mora imati i sigurnu pratnju same Crkve, pojasnio je Milekić.

Sudionica molitvenoga bdijenja Marijana Beretić posvjedočila je da je razgovor sa kolegicama sa kojima radi na temu abortusa osjetljiva tema, koju mnogi izbjegavaju.

Nije bilo svejedno stati ispred bolnice. Bog se za to pobrinuo i sa kolegama češće razgovaram o ovome.

Miloš  Subotić predstavio je „duhovne bisere“ koje je spoznao tijekom aktivnosti unutar Inicijative.

Ako se odlučimo na žrtvu i mislimo da smo nešto postigli, Gospodin će nam pokazati da to što se žrtvujemo nije naš uspjeh, već nam On daje da to možemo učiniti, kazao je Subotić.

Među sudionicima skupa je, uz petoricu klerika sudjelovao i pastor zajednice evanđeoskih kršćana Nenad Radeka, sa suprugom Vesnom, voditeljicom Savjetovališta za žene „Izaberi život“, koje praktičkim aktivnostima pomaže budućim majkama koje su obitelji i sredina odbacile a koje ne žele abortirati. Savjetovalište je partner ove Inicijative.

Tekst: Marko Tucakov/Ivica Zrno

Foto: Marko Tucakov

BEOČIN (TU) – Crkva sv. Barbare je u kolovozu ove godine dobila novi izgled

Od početka srpnja do druge polovice kolovoza radilo se na sanaciji vanjskog dijela župne crkve u Beočinu. Urađena je izolacija, fasada, sanacija krova i limova. Stavljene su i klime, te je tako dijelom riješen problem hladnoće u crkvi, jer je, kako kaže vlč. Zdravko Čabrajac, župni upravitelj, ovo jedna od najhladnijih crkava u biskupiji. To je za ovu župu bio veliki problem i zbog toga što im proslava crkvenoga goda spada u zimskom periodu.

Obnova od donacija

Sredstva za obnovu crkve prikupljena su od različitih donacija. Općina Beočin donirala je polovinu, a župljani su skupili četvrtinu od ukupnog iznosa kojim su plaćeni radovi. Na crkvi se radilo mjesec i pol dana. Sve je realizirano u zadanim rokovima. Tako je sada crkva završena što se tiče vanjskog uređenja, no potrebno je uraditi dosta toga i unutrašnjosti, ali to će zasada pričekati, kazao je vlč. Čabrajac.

Župa s potencijalom

Beočin je mlada župa, osnovana 1978. godine. Crkva je sagrađena 40-ih godina prošlog stoljeća. Posvećena je sv. Barbari djevici i mučenici, jer su Beočinici uglavnom radili u cementari, te su ovu sveticu smatrali svojom zaštitnicom, bez obzira na konfesionalnu pripadnost. Župa danas broji nešto više od 200 kućanstava, međutim mnogo je starih, jer se velik broj mladih ljudi asimilirao.  Župni upravitelj ovu situaciju smatra izazovom za buduće djelovanje, te ističe da ova zajednica još uvijek ima velik potencijal.

Ana Hodak/Ivica Zrno