ĐAKOVO (TU) – U četvrtak, 19. studenog 2020. u KBC-u Osijek u 81. godini života i 53. godini svećeništva preminuo je vlč. Ilija Raić, župnik u miru.

Sprovodni obredi bit će u subotu, 21. studenoga 2020. s početkom u 13 sati na Gradskom groblju u Đakovu. Poslije ukopa bit će misa zadušnica u katedrali sv. Petra.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Sprovod i misa zadušnica za vlč. Iliju Raića

ĐAKOVO (TU) – Sprovodni obredi i misa zadušnica za vlč. Iliju Raića, umirovljenog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je preminuo 9. studenoga 2020. u 81. godini života i 53. godini svećeništva, održani su u subotu 21. studenoga. Obrede na Gradskom groblju u Đakovu predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, u zajedništvu s pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem i tridesetak svećenika te manjeg broja vjernika.

Na početku obreda, u ime biskupa Ćurića, prisutnih svećenika i čitavog prezbiterija Nadbiskupije, u ime časnih sestara i okupljenih vjernika te u svoje osobno ime, nadbiskup je izrazio sućut sestri i rodbini pokojnog svećenika vlč. Raića.

U svojoj homiliji nadbiskup je govorio o biblijskom shvaćanju smrti, prema kojemu je smrt tek etapa u trajnoj konstanti života, dok u našem ljudskom iskustvu smrt, naime, nije tako bezazlena stvarnost, doživljavamo je kao kraj života i trudimo se boriti protiv umiranja i smrti pod svaku cijenu. „A riječ Božja koju smo čuli nas smiruje u našoj upitanosti pred tajnom smrti. Štoviše, suočava nas sa smrću. Ali ne da nas tješi, nego nas ohrabruje za umiranje i smrt i to tako što nas utvrđuje u vjeri. Ohrabruje nas za smrt i utvrđuje nas u vjeri, polazeći ne od smrti, nego od života… ‘Život’ je u stvari samo drugi naziv za Boga. Život, vječni život, besmrtnost, nije drugo nego razrada biblijskog shvaćanja Boga. Početak svega što postoji je Bog. I jasno, on – Život može rađati samo život… Biološko umiranje je, stoga, trenutak unutar preobrazbe i konačne pobjede života“, rekao je među ostalim nadbiskup.

Osvrnuvši se na evanđeoski odlomak koji govori o Isusovu putu u Jeruzalem te njegovo preobraženje na gori, nadbiskup je ukazao na ponašanje apostola Petra koji zaustaviti taj lijep trenutak: „Petar želi sagraditi tri sjenice kao stabilno mjesto gdje bi se moglo trajno ostati. Izražava želju da zaustavi daljnji razvoj na tom trenutku ‘preobraženosti’ i sreće. Želi zadržati trenutak nebeskoga na zemlji i ne želi ići dalje u Jeruzalem; ne želi Kalvariju, ne želi trpljenje i patnju, ne želi smrt… Ne shvaća da preobraženje, kojemu je svjedok, ukazuje na to da sve ono što će se dogoditi u Jeruzalemu, Isusova patnja, muka i smrt, imaju i dobivaju smisao upravo iz budućnosti koju nagovješćuje trenutno stanje preobraženosti te da baš zato Isus treba ići u Jeruzalem i prihvatiti ono što će se ondje dogoditi.“

Okupljene na obredima nadbiskup je upitao jesmo li svi mi poput Petra: „I naša je reakcija pred patnjom, trpljenjem, pred smrću – u trenucima kao što je ovaj – jednaka Petrovoj. I mi bismo htjeli zadržati stanje zdravlja, mladosti, snage, uspjeha – zvjezdane trenutke svoga života te iz života isključiti trpljenje, bolest, patnju i smrt. Pred svakom bolešću i patnjom, a posebno pred smrću, i mi želimo intervenirati. Ne možemo prihvatiti da su bolest i smrt oblik i mjesto Božje prisutnosti, oblik Božje ljubavi i objave njegova života te da ih treba prihvatiti kao put sjedinjenja s raspetim Isusom kroz kojega ulazimo u uskrsnu radost i konačni život i trajno zajedništvo s Bogom.“

Nadbiskup je ovom prigodom izrazio zahvalnost ravnateljima Svećeničkog doma, časnim sestrama i ostalim djelatnicama u Svećeničkom domu u kojemu je zadnjih 9 godina živio pokojni vlč. Raić, „za njihovu požrtvovnost i dobrotu te za uzornu brigu i skrb o našim umirovljenim svećenicima, pa tako i za pok. vlč. Iliju“. Također je istaknuo kako su časne sestre i drugo osoblje Doma uvijek isticali i hvalili vlč. Iliju kao čovjeka koji nikad nije zahtjevan, koji nikad ništa ne prigovara, sve nedaće i bolest strpljivo prihvaća i nosi i koji je zahvalan za svaku uslugu. „Bilo je dana kad se osjećao relativno dobro, ali bilo je i dana pogoršanog zdravlja i teškog općeg stanja, te kad je zbog toga morao ići i u bolnicu, ali vlč. Ilija nije zanovijetao, nikad ni na koga nije zagalamio, nije se ljutio, niti je ikome prigovarao, nego je uvijek bio strpljiv, ponizan i skroman čovjek i bolesnik bez ikakvih posebnih zahtjeva“, rekao je nadbiskup Hranić.      

„’Ovo je moj Sin ljubljeni! Njega slušajte!’ je poruka i za nas danas kad se opraštamo od našega brata svećenika Ilije Raića. Ta je poruka ključ za razumijevanje smisla Pokojnikovog života, za razumijevanje njegova prihvaćanja Očeva glasa; za njegov odaziv i poslušnost tome glasu kroz svećenički život; ali i za njegove osobne ljudske otpore tom glasu u vlastitom životu te ključ za razumijevanje i ovoga trenutka njegove smrti te ukopa. Po svojoj bolesti, trpljenju i smrti Pokojnik je u stvari bio na Isusovom putu, kojim je kroz smrt ušao u zajedništvo s njime uskrslim Gospodinom u puninu Života. ‘Ovo je moj Sin ljubljeni! Njega slušajte!’ je poruka i svakome od nas osobno. Jer sve drugo je hod u propast i u smrt“, zaključio je nadbiskup u sprovodnoj homiliji.

Misa zadušnica u katedrali

Poslije ukopa uslijedila je u đakovačkoj katedrali misa zadušnica, koju je uz biskupa Ćurića te još 15 svećenika također predvodio nadbiskup Hranić. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je ponovno podsjetio na Očeve riječi „Ovo je moj Sin ljubljeni! Njega slušajte!“ te nastavio: „’Njega slušajte!’ poziva nas da i smrt našeg brata svećenika te svoju vlastitu smrt prihvatimo kao mjesto i oblik Božje prisutnosti, intervencije i objave njegove ljubavi za nas. Smrt je Očev poziv u puninu života. Oproštaj od vlč. Ilije završavamo molitvom hvale, slavljem euharistije koje je spomen Kristova prijelaza kroz smrt u puninu Života. Dragom Bogu zahvaljujemo za ljudski i svećenički život i djelovanje vlč. Ilije i molimo Božje milosrđe za njega i za sebe što nismo dosljedni niti vjerni Očevoj riječi ‘Njega slušajte’, prihvatite Isusa, slijedite ga i njemu vjerujte.“

Životopis vlč. Ilije Raića – Iz homilije nadbiskupa Hranića

Vlč. Ilija Raić se rodio 3. travnja 1940. od oca Ive i majke Kate r. Pandža u Plavuzima kod Konjica u BiH. Obitelj je poslije drugoga svjetskoga rata, zajedno s brojnim drugima, bolji život potražila u Slavoniji. Njegovi su roditelji s njim i s ostalom svojom djecom došli u Otok kod Vinkovaca. U svojoj je obitelji živio iskustvo kršćanske vjere i zajedno s obitelji urastao u župno crkveno zajedništvo. Vlč. Ilija je ondje u Otoku završio osnovnu školu. Ali iz iskustva življene vjere izrasle su i klice njegova svećeničkoga zvanja.

Poslije osnovne škole odlazi u Dječačko sjemenište na Šalatu. Ondje je završio prva dva razreda gimnazije, a druga dva i maturirao je na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Potom je odslužio dvije godine vojnoga roka u boru u Srbiji. Godine 1964. je započeo studij teologije u Đakovu. Nakon što je završio 4 godine studija, na Petrovo 1968. godine ga je za svećenika u katedrali u Đakovu zaredio biskup Stjepan Bäuerlein. Godinu dana je paralelno koliko je mogao pohađao petu godinu studija i po biskupovu dekretu pomagao po biskupiji u više župa u kojima je bila potrebna pastoralna pomoć svećenika.

Odmah po završetku studija 1969. godine bio je imenovan župnikom u Baranjskom Petrovom Selu. Ondje je ostao 6 godina.  Potom je 16 godina, od 1975. do 1991. bio župnik u Piškorevcima. Sljedećih 7 godina bio je župnik u Rokovcima i Andrijaševcima (1991.-1998.), potom 5 godina u Strizivojni (1998.-2003.) i u zadnjim godinama aktivne pastoralne službe 8 godina župnik u Marjancima (2003.-2011.). U ljeto 2011. godine bio je zbog zdravstvenih poteškoća umirovljen. Umirovljeničke dane, zadnjih 9 godina života, proveo je u Svećeničkom domu u Đakovu.

Anica Banović

Izvor: djos.hr

ĐAKOVO (TU) – U četvrtak, 19. studenoga 2020. u KBC-u Osijek u 89. godini života i 64. godini svećeništva preminuo je vlč. Ivan Janeš, župnik u miru.

Sprovodni obredi bit će u petak, 20. studenoga 2020. s početkom u 15 sati na Gradskom groblju u Đakovu. Poslije ukopa bit će Sv. misa zadušnica u katedrali sv. Petra.

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

Sprovod i misa zadušnica za vlč. Ivana Janeša

ĐAKOVO (TU) – Vlč. Ivan Janeš, umirovljeni svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, koji je preminuo 19. studenoga 2020. u KBC-u Osijek u 89. godini života i 64. godini svećeništva, ukopan je u petak 20. studenoga na Gradskom groblju u Đakovu. U nazočnosti nadbiskupa Đure Hranića, tridesetak svećenika te, zbog epidemioloških mjera manjeg broja vjernika, sprovodne obrede predvodio je pomoćni biskup Ivan Ćurić.

„I ovaj nas trenutak obraća k izvoru vjere – Božjoj riječi koja nas nikad ne prepušta tami ostavljenosti i beznađa. Tu poruku nam donosi i pobožno iskustvo psalmista koji, kako smo čuli, otvorenih očiju za ljudsku prolaznost i patnje, iz svoje duše izvija usklik: Milosrdan je i milostiv Gospodin (Psalam 103.). No, u tom njegovu svjedočanstvu primjetna je tako jasna i snažna poruka o iskustvu Božje ljubavi, čija snaga uvijek ponovno izranja: jer je ljubav Gospodnja vječna. Bog se spominje naše krhkosti i prolaznosti. I što god da se s naše strane ispriječi te nas zakoči i sputava, nikada nije jače od onog svjetla koje nam svakoga dana dolazi, kao uvijek nova prigoda i poziv, da obnovimo svoju životnu snagu, da otkrijemo one najsigurnije, zapravo prve i posljednje temelje svoga života te sav svoj život s povjerenjem položimo u sigurnost Božje ljubavi“, rekao je u sprovodnoj homiliji biskup Ivan.

Rekavši kako bi ta istina Božje ljubavi ostala nejasna i nedostižna da se Bog nije utjelovio u svome Sinu, biskup je nastavio: „Zato u kršćanskoj vjeri uvijek s radošću otkrivamo da je istinu našeg života sâm Bog rasvijetlio kad je utjelovljenjem postao ‘nama u svemu jednak, osim u grijehu’, ali ne samo ljudskošću, već i božanskim svjetlom – istinom božanskoga života, u kojoj prepoznajemo djelovanje Božje milosti i snagu Duha Svetoga – koji je obećani i nama darovani obnovitelj života, koji će ‘ovo naše smrtno tijelo preobraziti na sliku svoga uskrsnoga tijela’.“

Posvjestivši kako Isus u bolno iskustvo čovjekove smrti, u ljudski zemaljski odlazak te na sve staze čovjekovih misli, riječi i djela donosi snagu svoje blizine i svoga spasenja, biskup je kazao: „Primjećujemo kako i smrću vlč. Ivana iz naše sredine odlazi jedan od naših ‘nestora’, svećenika na čijim je plećima dugo životno i svećeničko iskustvo. U susretima s vlč. Ivanom, sve do zadnjih dana, dok ga iz naše sredine nije udaljila zaraza koronavirusom, mogli smo osjetiti njegovu gotovo mladenačku živahnost, neki gorljivi misionarski sjaj u očima, kad nam je pripovijedao o brojnim proživljenim kušnjama u nesklonim i teškim vremenima komunizma. Ostao je tjelesno i duševno čio, u hodu do zadnjih dana, razgovorljiv i srdačan. Opraštamo se danas od njega puni zahvalnosti, koju pretačemo u molitvu da ga Gospodin očisti od svake sjene grijeha, da primi njegova brojna dobra djela i privede ga vječnom životu, kojem se nadao i čeznuo svim svojim srcem.“

Na kraju sprovodne homilije biskup je u ime pokojnog svećenika izrazio iskrenu zahvalnost za skrb ravnateljima, časnim sestrama i osoblju te subraći svećenicima iz Doma za umirovljene svećenike, gdje je pokojni svećenik Ivan Janeš živio od svoga umirovljenja 2001. godine.

Misa zadušnica u đakovačkoj katedrali

Nakon ukopa na Gradskom groblju, misu zadušnicu za pokojnog svećenika Ivana Janeša u đakovačkoj katedrali predvodio je nadbiskup Đuro Hranić, u koncelebraciji biskupa Ćurića te još devetorice svećenika. Zahvalivši Bogu za sve darove i dobročinstva koja je po svećeničkom životu pokojnog vlč. Janeša darovao mjesnoj Crkvi, nadbiskup je na kraju mise rekao kako u dane kao ovaj i u ovo vrijeme obilježeno epidemijom čovjek osjeća da je tek ‘dašah’, kako smo nestalni te kako ljudski život ne bi imao smisla da nema snage vjere koja kaže da nismo tek ‘mušice’, već stvorenja Božje ljubavi. „On nas je stvorio na svoju sliku, od njega dolazimo i k njemu idemo. U njemu je punina, smisao i konačni smiraj našega bića“, rekao je nadbiskup Hranić, potičući okupljene na molitvu.

Životopis pokojnog vlč. Ivana Janeša (iz sprovodne homilije biskupa Ćurića)

Pokojni svećenik Ivan Janeš rođen je u Retkovcima 13. veljače 1932. od roditelja Josipa i Marije. U rodnom je mjestu započeo svoje obrazovanje, gdje završava četiri razreda osnovne škole. Školovanje nastavlja u Vinkovcima, nakon čega odlazi u Zagreb, u Dječačko sjemenište na Šalati gdje ostaje dvije godine. Nakon toga dolazi u Licej u Đakovu, gdje je maturirao 1952. godine. Odsluženje vojnoga roka odvelo ga je u Požarevac u Republici Srbiji. Filozofsko-teološki studij i bližu svećeničku formaciju stječe u Đakovu, gdje je na Petrovo, 29. lipnja 1957.  zaređen za svećenika. I njegov dvije godine mlađi brat Franjo, kasnije fra Alfons, postat će svećenik u redu franjevaca konventualaca.

Nakon ređenja za svećenika Ivana slijede godine pastoralne službe: najprije je duhovni pomoćnik „ekskurent“, a kasnije i stalni kapelan u Župi sv. Mihaela u Osijeku (1957. – 1960.). Prvu samostalnu službu prima u proljeće 1960., kad postaje župni upravitelj u Vrbanji. Od 1963. do 1972. župni je upravitelj u Cerni, gdje je vršio i službu dekana Županjskoga dekanata (1970. – 1972.). Nakon toga, u proljeće 1972. započinje službu župnika đakovačke Župe Svih svetih (1972. – 1985.), tada jedine župe u gradu Đakovu. Jedno vrijeme vršio je i službu dekana Đakovačkog dekanata (1972. – 1973.), a nekoliko godina upravljao je i župom Đakovački Selci (1972. – 1975.). Brižno se zajedno sa svojim suradnicima posvetio uspostavi novoga liturgijskoga i pastoralnoga središta u đakovačkom naselju Sjever, gdje je izrasla nova župna zajednica Dobroga Pastira, čiji je on bio upravitelj u osnivanju od 1980. do 1985.

Nakon službe u Đakovu 1985. godine odlazi na službu u biskupiju Željezno u Austriji, gdje s posebnom ljubavlju djeluje među gradištanskim Hrvatima, a najduže u župi Pinkovac (Güttenbach), od 1996. do umirovljenja 2001. godine U vremenu Domovinskoga rata zauzeto sudjeluje u pomaganju prognanicima iz Hrvatske, u sklopu projekta „Susjed u nevolji“, ali i drugim pojedinačnim i zajedničkim akcijama pomoći nastradalima u ratu. Od 2001. je u mirovini, nastanjen u Svećeničkom domu u Đakovu.

A. Banović

Izvor: djos.hr

MARADIK (TU) – Katolička crkva slaveći svetu Elizabetu Ugarsku, slavi simbol i zaštitnicu rada sa siromašnim osobama. Upravo po ovoj svetici dom za stare i siromašne u Maradiku dobio je ime. Dom je započeo sa radom prije dvije godine. Danas, gledajući situaciju u domu uočavamo toplu obiteljsku atmosferu. U domu je trenutno smješteno 7 osoba, a svaka od njih na svoj način, daje doprinos izgradnji i razvoju lijepog života u domu. Osobe koje ovdje žive veoma su aktivne u obavljanju različitih poslova, bilo da je to rad u vrtu ili odgoj živine, pripremanju zimnice ili uređenju samog doma što se može uočiti kod svake posjete. Upravo to je jedan od razloga da je dom Sveta Elizabeta postao prepoznatljiv u cijeloj okolini, što se vidi i kroz zainteresiranost osoba za boravak u njemu.

Veliki doprinos za funkcioniranje doma dolazi od strane župnika, preč. Božidara Lusavca, koji je u ime Srijemske biskupije upravlja domom.  Vidljivo je nastojanja da se korisnici doma uključe u aktivnosti župe Maradik. Stoga, neke od korisnica doma imaju zaduženje za uređenje, kićenje ili druge aktivnosti u crkvi. Također, zbog potrebe, Caritas Srijem je potpisao memorandum o suradnji sa Centrom za socijalni rad u Inđiji, jer nekima od korisnika doma već je pružana usluga i pomoć iz centra za socijalni rad. Stoga se Caritas Srijem memorandumom o suradnji obvezao osigurati apartman za izvanredne potrebe centra.

Dom „Sveta Elizabeta“ namijenjen je za siromašne i napuštene osobe, koji su živjeli u teškim uvjetima za današnje vrijeme. Ovaj dom izgrađen je sredstvima Caritasa Bolzano–Bressanone, koji su također, uz ovaj projekt, partneri i na drugim projektima koje sprovodi Caritas Srijem na teritoriji Srijemske biskupije.  Suradnja sa Caritasom Bolzano–Bressanone traje 20 godina i ovom prilikom slaveći svetu Elizabetu Ugarsku, želimo izreći zahvalu Caritasu Bolzano–Bressanone zbog osjećaja za pomoć koja je pružana cijelo vrijeme, a vidljiva je kroz konkretnu pomoć jednoj maloj biskupiji na ovim prostorima. Kroz vrijeme partnerstva, posjećivali su nas biskupi, prvo msgr. Wilhelm Egger, a zatim i msgr. Ivo Musser, za čijeg vremena je i donesena odluka o izgradnji ovog doma. Za istaknuti je da su svi biskupi biskupije Bolzano–Bressanone, zatim direktori, koordinatori i ostali djelatnici Caritasa Bolzano–Bressanone uvijek osjećali i doživljavali Srijemsku biskupiju prijateljskom biskupijom, što je uvijek bilo vidljivo kroz toplinu naših susreta, a takav odnos vidljiv je i danas.

Tekst: Petar Dujić/Ivica Zrno

Foto: Petar Dujić

PETROVARADIN (TU) – U utorak, 17. studenoga 2020., u prostorijama Biskupijskog ordinarijata u Petrovaradinu, održana je Svećenička skupština za prezbitera Srijemske biskupije.

Svećenička skupština je započela u 10.00 sati prigodnom riječi koju je uputio msgr. Đuro Gašparović, biskup srijemski.

Pozdravljajući sve okupljene prezbitere istaknuo je važnost ovakvih susretanja, te pozdravio i otvorio rad Svećeničke skupštine.

Skupština je bila podjeljena u dva ključna dijela.

U prvom dijelu, vlč. Ivica Zrno se predstavio u vidu novih funkcija, te predstavio rad na novim funkcijama: Koordinator Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije, te Ravnatelj biskupijskog tiskovnog ureda Srijemske biskupije. Vlč. Ivica Zrno je, također, zahvalio svima koji već bili aktivni u radu navedenih ureda, te pozvao sve prisutne da se u budućnosti aktiviraju u radu na ovim područjima.

Nakon prvog dijela, u kojem je bilo govora o pastoralnom i medijskom dijelu uslijedilo je izlaganje Ekonoma Srijemske biskupije, vlč. Ivana Rajkovića o ekonomskim pitanjima u Srijemskoj biskupiji.

Susret je zaključen prigodnim riječima, te bratskim objedom.

Ivica Zrno

PLATIČEVO (TU) – Ove jeseni završeni su radovi na fasadi crkve

Jesen 2020. godine za mnoge je ljude bila ispunjena obiljem informacija koje su nisu ulijevale nadu, niti stvarale pozitivno ozračje. Ista, a osobito ova kasna jesen 2020., je vjernicima koji se okupljaju u filijalnoj crkvi Blažena Djevica Marija od Krunice u Platičevu (filijala župe Sveti Antun Padovanski, prezbiter i crkveni naučitelj) donijela je i jednu veoma lijepu vijest. Riječ je o završetku izvanjske obnove ove filijalne crkve.

Lijepo vrijeme ove jesni pogodovalo je izvođačima radova, te je obnova platičevske crkve završena u predviđenom roku. Radove je izvodila firma „Timoil“ doo iz Šapca.

Radovi su koštali 720.325,00 dinara (cca 6.110€), a financirani su donacijama.

Prema riječima upravitelja župe Nikinci kao župnik, veoma sam radostan što su radovi privedeni kraju. Meni, kao župniku, a i vjernicima koji se redovito okupljaju na euharistijska slavlja i pobožnosti u ovu crkvu zaista znači novo ruho u kojem je naša crkva. I do sada smo se rado okupljali, a sada ćemo to činiti još radije.

Od Pokrajinske vlade Vojvodine dobili smo donaciju od 641.000,00 dinara, a vjernici iz Platičeva su skupili 102.525,00 dinara. Tako smo zatvorili financijsku konstrukciju. Ovo prigodom se zahvaljujem Pokrajinskoj vladi Vojvodine i svim vjernicima u Platičevu koji su novčano pomogli obnovu crkve, kazao je župnik vlč. Ivica Živković.

Tekst: Ivica Zrno/Ana Hodak

Foto: Ivica Živković

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U nedjelju, 15. studenoga 2020., u srijemskomitrovačkoj župskoj i katedralnoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, obilježena je Nedjelja Caritasa i IV. Svjetski dan siromaha 2020.

Nedjelja Caritasa u Republici Srbiji, prema odluci biskupa Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda slavi se na 33. nedjelju kroz godinu, što se, na općem planu, poklapa s Svjetskim danom siromaha, koji se ove godine slavi 4. puta.

Euharistijsko slavlje u 9.30 sati, predslavio je mons. Eduard Španović, župnik srijemskomitrovački. Kako je već duga tradicija, na ovo euharistijsko slavlje dolaze svi djelatnici, volonteri i korisnici župskog Caritasa. Stoga se za ovo euharistijsko slavlje može reći da je istinski pokazatelj vjerske i duhovne skrbi za sve one koji su našli svoje utočište u župskom Caritasu.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je pozdravio sve prisutne i izrazio radost poradi ovog susreta.

U današnje vrijeme mnogo je onih koji žive u strahu i trenutna situacija ih je uvelike spriječila u njihovim poslovima ili susretanjima. Stoga su vrijedni susreti koje činimo u ime Gospodinovo, a takvom susretu svjedočimo i u ovom trenutku. Hvala vam na vašem dolasku.

U današnjem Evanđelju slušamo kako nam Isus govori o talentima, o mogućnostima, prilikama. Evo i nas u jednoj prilici. Ovaj susret je Božji dar, talent koji nam Gospodin daje. Dobro je da smoga iskoristili na najbolji mogući način.

Hvala svima koji su kroz rad i djelovanje Caritasa angažirani, te na taj način svoje talente usmjeravaju prema onima koji su u istinskoj potrebi. I nije to samo jedan dan, to je cijelo vrijeme, i tako već godinama. Takav rad Gospodin obilno blagoslivlja, poručio je mons. Eduard Španović.

Nakon euharistijskoga slavlja uslijedio je, u prostorijama župe, prigodan program za korisnike župskog Caritasa. U okviru toga programa, gđa. Kristina Dragišić je pozdravila sve okupljene i kroz ostvarene projekte predstavila rad i djelovanje župskog Caritasa. Nakon toga su djeca koja pohađaju župsku katehezu, predvođena svojom vjeroučiteljicom Sarom Žurovski obradovala korisnike Caritasa prigodnim radovima i recitacijama. Susret je nastavljen prigodnim druženjem.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Sara Žurovski

ŠID/SOT/VAŠICA (TU) – Obitelj Leko sudjelovala je 15. studenog 2020. na nedjeljnim misnim slavljima u sva tri mjesta, te posvjedočila o teškoj situaciji u kojoj se našla. Naime, otac ove četveročlane obitelji obolio je prije tri godine od neizlječive bolesti, zbog koje mu otkazuju mišići. On je već duže vrijeme u invalidskim kolicima, pa nije sposoban voditi brigu o svojoj obitelji i zarađivati za uzdržavanje. Nažalost, njegovoj bolesti nema lijeka, te je sve nemoćniji. Supruga je također nezaposlena, jer se mora brinuti za njega i dvoje male djece od pet i šest godina. Zbog svega toga su se našli u teškoj materijalnoj situaciji i potrebna im je pomoć.

Djeca su na svetim Misama vjernicima podijelila kartonske kasice Caritasa, u koje će se skupljati pomoć za njihovu obitelj. No, župnik vlč. Nikica Bošnjaković pozvao je sve koji žele i mogu da doniraju i veće sume, nego što u kasicu stane, jer su troškovi života veliki, a zbog cijele situacije obitelj ima i dugova.

Župnik Bošnjaković je u homiliji evanđelje o talentima, koje je čitano, povezao sa Svjetskim danom siromaha. Kazao je da su naše mogućnosti da pomognemo drugima kao talenti koje je gospodar dao svojim slugama. Ukoliko se trudimo da pomognemo onda smo kao sluga koji umnaža dobiveno. Pomagati možemo na različite načine, ali nikada ne smijemo zaboraviti to činiti.

Bog gleda stječemo li na zemlji duhovni imetak, a ne samo materijalni, tj. gleda pomažemo li druge. No, ne trebamo samo pomagati one koji su naši, našu obitelj, nego i one koji nam nisu ništa, tek poznanici ili ni to. Puno stiče onaj koji pomaže mnoge. A nema cijenu zadovoljstvo koje osjetiš kada pomažeš i kada Bog blagoslovi tvoju žrtvu i darivanje, kazao je vlč. Bošnjaković.

Već sljedeće nedjelje na svetu Misu mogu se donijeti prilozi, a pomoć će se u kasice Caritasa za ovu obitelj skupljati sve do Božića.

Ana Hodak