SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Uprkos COVID-19 restriktivnim mjerama, kao i vremenu godišnjih odmora, srijemskomitrovački Caritas Sveta Anastazija radi punom parom i diše punim plućima.

Poštujući sve propisane mjere opreza i s punim srcem vjere, aktivnosti se nižu iz dana u dan. Ovdje ćemo se kratko osvrnuti samo na aktivnosti u tekućem mjesecu – kolovoz 2020.

Početkom ovog mjeseca organizirali smo i održali sedmodnevnu obuku za njegovateljice za stare, tj. obuku za gerontodomaćice. Obuci je pristupilo 10 osoba. Među njima su osposobljene žene koje su na obuku došle po preporuci Centra za socijalni rad. Riječ je ženama koje su samohrane majke, te o ženama koje su žrtve obiteljskog nasilja i nalaze se u Sigurnoj kući. Sve polaznice obuke su uspješno položile akreditiranu obuku Caritasa Srbije.

PODRAVSKA MOSLAVINA (TU) – Misa zadušnica i sprovodni obredi vlč. Stjepana Podboja, dosadašnjeg župnika Župe sv. Nikole, biskupa u Vinkovcima i imenovanog jarminačkog župnika, koji je u subotu, 22. kolovoza 2020. preminuo u KBC-u Osijek u 63. godini života i 36. godini svećeništva, održani su u ponedjeljak 24. kolovoza na mjesnom groblju u Podravskoj Moslavini, rodnom mjestu pokojnoga svećenika. U zajedništvu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Ivanom Ćurićem te svećenicima triju nad/biskupija – Đakovačko-osječke nadbiskupije, Požeške biskupije na čijem teritoriju su održani sprovodni obredi i odakle je bio rodom vlč. Podboj i Srijemske biskupije – misu na otvorenom i obred sprovoda, poštujući epidemiološke mjere, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup Đuro izrazio je u svoje osobno ime te uime pomoćnoga biskupa Ivana, nadbiskupa u miru Marina i šezdesetak prisutnih svećenika, braći i sestrama pokojnika, njegovoj rodbini i prijateljima te prisutnim župljanima Župe sv. Nikole biskupa u Vinkovcima kršćansku sućut, solidarnost i blizinu te je zamolio da se izrazi sućuti prenesu i pokojnikovoj majci Ireni. Potom je istaknuo: „Opraštamo se od našega brata svećenika slaveći euharistiju jer je euharistija spomen-slavlje Kristova prijelaza iz smrt u život. Vjerujemo da se to dogodilo i s pokojnim Stjepanom, da je kroz smrt ušao u puninu života.“

Vlč. Stjepan živio je iskustvo Isusa kao Dobroga pastira

Svoju homiliju nadbiskup Hranić započeo je obraćajući se djeci i mladima Župe sv. Nikole, biskupa iz Vinkovaca, rekavši: „Pisali ste mi draga mladosti i djeco, župljani Župe sv. Nikole, biskupa iz Vinkovaca, 17. srpnja kako su se ožalostila vaša srca kad vam je župnik Stjepan rekao da će ovoga ljeta nakon godina župničke službe među vama otići iz Vaše župe i biti premješten u Jarminu. Napisali ste mi koliko vam znači i koliko vam je dobra pružio i učinio na putu Vašega mladenačkog odrastanja. Proslijedio sam mu to vaše pismo, izrazio mu radost zbog vašeg poštovanja i ljubavi prema njemu te mu rekao da je biskup sretan kad vidi da župljani nisu u takvoj situaciji ravnodušni, nego da žale što odlazi i da plaču za njim te sam ga zamolio da vas ipak malo smiri i utješi. Odgovorio mi je: Bilo bi loše da je drugačije. Budi miran i ne očekuj njihov dolazak u Đakovo. Koliko smo više ožalošćeni svi mi koje je ovdje okupio, ne njegov odlazak u Jarminu – kamo je trebao stići prošli utorak, nego njegov tako brz odlazak s ovoga svijeta u smrt.“

Ističući Isusove riječ iz Ivanova evanđelja: Neka se ne uznemiruje srce vaše!… Vjerujte u Boga i u mene vjerujte! U domu Oca mojega ima mnogo stanova… Kad odem i pripravim vam mjesto, ponovno ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja, mons. Hranić je rekao: „Opraštajući se od brata svećenika Stjepana, kojega je Crkvi podarila ova vaša župna zajednica, utješeni i ohrabreni vjerom, pjevamo psalam koji sav zrači pouzdanjem te u kojemu izražavamo svoju radosnu sigurnost da će on i svi mi biti vođen i zaštićen, sačuvan od svake opasnosti, jer je Gospodin njegov pastir.“

Podsjetio je da je navedeni psalam slika nomadskog i pastirskog života staroga Izraela te iskustva uzajamnog poznavanja između pastira i ovaca njegova stada, a zatim je naglasio: „U toj slici Dobroga Pastira prepoznajemo Stjepana kao pastira. Ona nam istodobno doziva u pamet iskustvo odnosa i ozračje povjerenja, prisnosti i nježnosti između Krista Gospodina i nas vjernika te između pokojnog Stjepana kao župnika i vas njegovih župljana. Pokojni je Stjepan živio to iskustvo Isusa kao Dobroga pastira koji nas vodi prema sigurnim pašnjacima i to je iskustvo svojim svećeničkim djelovanjem posredovao i snažio i u drugima.“

Životopis vlč. Stjepana Podboja

adbiskup Hranić potom je uputio u životopis pokojnog svećenika. Vlč. Stjepan rodio se 26. rujna 1957. godine u Podravskoj Moslavini od oca Ivana i majke Irene. Tamo je završio i osnovnu školu te u svojoj obitelji i među župljanima upijao iskustvo vjere, koje ga je po završetku osnovne škole odvelo u Sjemenište u Zagreb, na Šalatu, gdje je završio gimnaziju i 1976. maturirao. U mladenačkom propitivanju je li na pravom putu, upisao je poslije mature građevinski fakultet, no kroz godinu dana došao je do sigurnosti da je njegov životni put Krist Gospodin te da je svećeništvo njegov poziv kojega želi i treba prihvatiti. Teologiju je studirao na KBF u Zagrebu i u Đakovu. Na Petrovo 1985. godine za svećenika ga je u katedrali u Đakovu zaredio pok. biskup Ćiril Kos i imenovao ga župnim vikarom u Župi sv. Euzebija i Poliona u Vinkovcima.

Nakon trogodišnje kapelanske službe u Vinkovcima, 1988. godine imenovan je župnikom u Novom Slankamenu u Srijemu. Potom je tijekom 7 godina bio župnikom u Šljivoševcima (1990. – 1997.). Najduži period svoga života poklonio je župi sv. Nikole u Vinkovcima – pune 23 godine. Kad je stigao u Vinkovce, od svoga je predšasnika u službi naslijedio plac. Svoju je službu započeo u preuređenoj obiteljskoj kući. Sve ono što se danas nalazi na toj parceli: nova posvećena župna crkva, novi župni stan i pastoralni centar sa svojim sređenim interijerom i s mobilijarom, sređeni okoliš… plod je njegove požrtvovnosti te velikodušnosti župljana te vinkovačke župe. Bio je marljiv i zauzet, stabilan i pouzdan svećenik, koji je pokazivao osjećaj i skrb za sve dimenzije života župne zajednice i sustavan rad na duže staze. Osobito je volio i bio je poznat po svome glazbenom daru. Bavio se glazbom i duhovnim šansonama. Svirao je gitaru, pisao pjesme i skladao te je 2013. snimio album pod naslovom Pjesmom vam ljubav vraćam s 18 svojih pjesama. Imao je materijala i za novi album. Imao je smisla za humor. Odlikovao se ljudskošću i plemenitošću. Primjećivao je potrebe drugih i diskretno pomogao mnoge potrebne.

Vrijeme za premještaj

Naglašavajući kako Župu sv. Nikole biskupa u Vinkovcima najviše rese brojni župni suradnici, zborovi i pjevači, veliki i mali ministranti, članovi župnog pastoralnog i ekonomskog vijeća, čitači, izvanredni djelitelji pričesti, razne pastoralno-katehetske i molitvene skupine te vjerničke udruge župljana, svećenička zvanja i vjeroučitelji, nadbiskup Đuro prisjetio se posljednje kanonske vizitacije u toj vinkovačkoj župi: „U veljače ove godine, na kanonskoj vizitaciji, mi je rekao da je želio uz crkvu sagraditi i predviđeni zvonik te tako u potpunosti zaokružiti projekt, i da mu je žao zbog toga što nije bilo novčanih sredstava, što nije ranije uspio prodati staro župno sjedište te što nije uspio to ostvariti, ali da je došlo vrijeme za još jedan premještaj dok ne postane za to prestar. Da je došlo vrijeme za odlazak u neku drugu manje zahtjevnu župu, u kojoj će ostati do odlaska u mirovinu. No, zarazio se koronavirusom i završio u bolnici. Simptomi su postajali sve teži. Dok je još mogao, napisao mi je: Umotan sam i tijelom i dušom, izražavajući svoj bol i svoje poteškoće. S teškom upalom pluća bio je prebačen u bolnicu u Osijek, gdje je otkriveno da je bolovao od kronične leukemije. Više dana u teškom stanju, u induciranoj komi, ali stabilan, dok nisu otkazali bubrezi i dok se nisu počele urušavati i druge tjelesne funkcije te dok nije ispustio dah i vratio se u kuću Očevu.“

Zaključujući svoju homiliju nadbiskup Đuro je rekao: „Ostaje, draga braćo i sestre, praznina ne samo zato što je ostala prazna, bez svoga župnika, Župa Jarmina;  nego, ostaje praznina jer osjećamo da smo imali dobroga svećenika koji je puno toga nosio, koji je još puno toga mogao dati. No, Gospodin je u svojoj providnosti odlučio drugačije i mi vjerujemo da On najbolje zna. Mons. Hranić vjernike je potaknuo na molitvu za pokojnika, ali i na molitvu „da nas Gospodin blagoslovi novim mladićima koji će prihvatiti svećenički poziv i velikodušno se darivati Bogu i Crkvi u svećeničkoj službi“.

Oproštajni govori i sprovodni obredi

Nakon popričesne molitve, nadbiskup Hranić zahvalio je domaćem župniku, mons. Vladimiru Škrinjariću i župljanima župe u Podravskoj Moslavini na svemu što su učinili kako bi misa zadušnica lijepo protekla te je pozdravio i sve svećenike, redovnike i redovnice iz različitih krajeva Hrvatske koji su došli oprostiti se od pokojnog svećenika Stjepana. Uime župljana Župe sv. Nikole, biskupa u Vinkovcima oproštajni govor uputio je vjeroučitelj Josip Džakula. Naglasio je kako je župnik Podboj uvijek bio pristupačan, spreman pomoći, s puno razumijevanja za mlade te svestran, posebno otvoren glazbi koja je bila značajan dio njegova života, i po kojoj će – kao i po podijeljenim sakramentima, udijeljenim blagoslovima i riječi Božjoj koju je propovijedao – i dalje živjeti među svojim župljanima.

Uime svećenika Vinkovačkog dekanata, vidno ožalošćen, oproštajni govor izrekao je mons. Tadija Pranjić, župnik Župe sv. Euzebija i Poliona, koji je pokojnika pratio od njegovih prvih svećeničkih dana, kada je u vinkovačkoj župi vršio svoju prvu službu župnog vikara. „Imali smo istu školu, iste ideale, ostali smo povezani cijeli život“, rekao je mons. Pranjić opisujući njihovo prijateljstvo, ali i posljednji susret te nastojanja osigurati bratu svećeniku najbolje liječenje tijekom njegovih posljednjih bolesničkih dana. Uslijedili su sprovodni obredi, a prisutni svećenici od pokojnog subrata oprostili su se pjevajući Regina caeli.

Martina Kuveždanin

ĐAKOVO (TU) – U subotu, 22. kolovoza 2020. u KBC-u Osijek u 63. godini života i 36. godini svećeništva preminuo je vlč. Stjepan Podboj, dosadašnji župnik Župe sv. Nikole, biskupa u Vinkovcima i imenovani jarminački župnik.

Sprovodni obredi bit će u ponedjeljak, 24. kolovoza 2020. s početkom u 16 sati na mjesnom groblju u Podravskoj Moslavini. Poslije ukopa bit će Sv. misa zadušnica u župnoj crkvi Rođenja BDM u Podravskoj Moslavini.

Izvor: djos.hr

ĐAKOVO (TU)  – Preč. Petar Petrović, umirovljeni slakovački župnik i začasni kanonik Prvostolnog kaptola u Đakovu, preminuo je u Svećeničkom domu u Đakovu u ponedjeljak, 17. kolovoza 2020. u 83. godini života i 58. godini svećeništva. Molitva i obred ispraćaja tijela pokojnog svećenika iz Svećeničkog doma održan je 17. kolovoza u poslijepodnevnim satima. U zajedništvu s pomoćnim biskupom đakovačko-osječkim Ivanom Ćurićem te uz četrdesetak svećenika, bogoslova, časnih sestara i djelatnika Svećeničkog doma, obred ispraćaja predvodio je vlč. Petar Vidović, ravnatelj Svećeničkog doma. Sprovodni obredi, koje je predvodio mons. Ćurić, održani su u srijedu, 19. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu, a potom je uslijedila misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici.

Liturgijski obred ukopa

Pozdravljajući sve okupljene vjernike, časne sestre, bogoslove i pedesetak nazočnih svećenika, biskup Ćurić je uime mons. Đure Hranića, nadbiskupa đakovačko-osječkog te uime mons. Marina Srakića, nadbiskupa u miru izrazio iskrenu sućut rodbini i prijateljima pokojnika, prezbiteriju Nadbiskupije te župljanima župa u kojima je preč. Petrović vršio svećeničku službu.

Na početku prigodne homilije mons. Ćurić naglasio je kako u svjetlu Božje riječi možemo proniknuti i ona najdublja obzorja svoga života i postojanja: „Upravo očima vjere svoj pogled ne upiremo prema nečem dalekom i nedokučivom, već znamo da zapravo svakim trenutkom svoga života idemo ususret nekomu koji nam se objavio, koga poznajemo i čiju blizinu uvijek zazivamo da stazom spasenja povede sve naše korake, sve dane našeg zemaljskoga puta. To je Krist Gospodin, koga nam apostoli nisu navijestili slijedeći izmudrene priče, nego kao očevici njegova veličanstva, kako smo čuli u Drugoj poslanici apostola Petra, stijene vjere i poslanja Crkve, čije je ime od krštenja ponio i naš brat od koga se danas opraštamo.“

Ukazujući na slabost i krhkost suvremenog čovjeka pred izazovima trenutne pandemiije uzrokovane širenjem koronavirusa, biskup Ćurić je nastavio: „Život nam zna donijeti toliko izazova i nesigurnosti na planu osobne životne povijesti i još mnogo šire, u životu zajednica, naroda i cijeloga čovječanstva. Dionici smo sadašnjega vremena u kojem smo na najširoj razini mogli uočiti krhkost i ranjivost nas ljudi. Možda se svojim osjećajima i mislima katkad svrstamo među ljude koji plaču nad svojim vremenom kao da bi vremena naših pređa bila dobra, kako nas danas u liturgiji Časoslova poučava sv. Augustin, dodajući: Kad bi se mogli vratiti u vremena otaca svojih, i onda bi isto mrmljali.“ Ipak, tu Augustinova pouka ne staje: „Jasno nam daje do znanja da u svemu imamo razloga zahvaljivati. Jer kršćanski navještaj i život u svjetlu vjere trajno nosi klicu radosne nade spasenja.“

Kako bi podsjetio sve okupljene da je i pokojni svećenik Petar bio služitelj toga navještaja, biskup Ćurić citirao je dio homilije preč. Petrovića svojim župljanima u Slakovcima iz 2011. godine o spomenu 25. obljetnice progonstva: „Bog je učinio čovjeka na sliku svoje besmrtnosti. Naš je Stvoritelj i naš otac. Čovjek mu sliči kao što sin sliči svome ocu. Sudjeluje u njegovoj naravi i u njegovoj vječnosti. Stvoren je za besmrtnika, za neraspadljivost. Ove velike istine prihvaćamo kao vjernici u redovitom životnom tijeku, ali nam izgledaju pjenušave i nestvarne kad se suočimo sa smrću svojih milih jer nam se smrt nameće kao udarac… Sama vječnost nije neki mlitavi, pasivni mir, nego u njoj život pravednika raste jer sudjeluju u preobilnom Božjem životu.«

Pročitao je i riječi kojima je sâm pokojnik 2013. godine u Slakovcima označio svoj život, slaveći zlatni svećenički jubilej: „U svojoj službi prošao sam čak 17 župa, u nekima i po dva puta. Bogu zahvaljujem za sve godine što sam mogao služiti Crkvi i narodu pokraj svih svojih slabosti s kojima se svaki čovjek bori, pa i ja kao svećenik. Mislim da sam dosta toga dao svojim vjernicima gdje god sam bio. Vidio sam da su vjernici svugdje to priznali i s radošću sa mnom surađivali.“, Pomoćni biskup potom je dodao kako je ta  suradnja i njegova okretnost, koji puta neobično hitro, uspjela ostvariti vrijedna djela, te je sa zahvalnošću spomenuo njegovo brižljivo oblikovanje župnog pastoralnog života, kao i obnovu crkava i gradnju, čak četiriju novih župnih kuća.

Životopis preč. Petra Petrovića

U svojoj homiliji mons. Ćurić ocrtao je i život pokojnog svećenika. Preč. Petar Petrović rođen je 27. srpnja 1938. godine u Hrtkovcima, u Srijemskoj biskupiji, od oca Antuna i majke Katarine. U Hrtkovcima pohađa osnovnu školu i prva četiri razreda srednje škole, koju nastavlja najprije u Rumi, a potom u Biskupskom liceju u Đakovu, gdje je maturirao 1957. godine. Nakon toga započinje filozofsko-teološki studij u Đakovu, koji će prekinuti 1959. radi odsluženja vojnoga roka u Ćupriji i Užičkoj Požegi. Od 1961. nastavlja formaciju i studij u Đakovu gdje je zaređen za svećenika na Petrovo, 29. lipnja 1963.

Nakon ređenja započinje njegov, po broju zajednica u kojima je djelovao, veoma dinamičan svećenički rad. Nakon jednogodišnje službe kapelana u Đakovu, imenovan je župnim upraviteljem u Odvorcima (1964/66.), u Viškovcima (1966/73.), potom je bio župnikom u sljedećim župama: Petlovac (1972/74.), Stari Jankovci (1974/77.), ponovno Viškovci (1977/78.), Slakovci (1979/85.), Viljevio (1985.), Surčin (1986.), Marijanci (1986/88.), Štitar (1988/89.), Luč (1989/90.), Morović (1990/92.) – gdje ga zatiče Domovinski rat i progonstvo.

U ratu je imenovan i župnim upraviteljem Sarvaša te je pastoralno skrbio za brojne prognanike, nalazeći i sam utočište kod subraće svećenika u Čepinu, Osijeku i Drenovcima. Nakon toga slijedi župnička služba u Strošincima (1993/94.), Budimcima (1994/96.) nakon čega je ponovno župnik u Slakovcima od 1996. – boraveći izvan župe s ostalim slakovačkim prognanicima, da bi se 1998. vratio u župno sjedište, gdje ostaje do umirovljenja 2014. godine. Od 1998. u dva petogodišnja mandata vršio je i službu dekana Otočkoga dekanata. Začasnim kanonikom Prvostolnog kaptola u Đakovu postao je 2004. godine.

U godinama mirovine rado je pomagao svećenicima na župama, a posebno je bio redovit u ispovjedničkoj službi svakog hodočasničkog »osmoga« u mjesecu u svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Od umirovljenja do smrti preč. Petrović živio je u zajednici Svećeničkog doma u Đakovu, stoga je mons. Ćurić uime pokojnoga svećenika zahvalio ravnateljstvu Svećeničkog doma, sestrama redovnicama i osoblju, na požrtvovnoj brizi u vremenu njegove bolesti, osobito u njegovim zadnjim danima.

Nakon prigodne homilije, župljanin i suradnik slakovačke župe sv. Ane, prof. Blaž Jukić održao je kratak govor uime svih vjernika i župljana župa na kojima je za života pokojni svećenik Petar djelovao.

Misa zadušnica

Misa zadušnica za pokojnog svećenika slavljena je u đakovačkoj prvostolnici. Predvoditelj je bio mons. Ćurić u zajedništvu s preč. Antunom Kneževićem, župnikom i dekanom Otočkog dekanata; vlč. Mirkom Mrnarevićem, župnikom Župe sv. Ane u Slakovcima; vlč. Petrom Vidovićem, ravnateljem Svećeničkog doma u Đakovu; domaćim sinom slakovačke župe fra Vladimirom Vidovićem, OFMConv. te dvadesetak drugih svećenika. Liturgijsko pjevanje predvodili su bogoslovi, uz glazbenu pratnju mo. Ivana Andrića. U odjeku navještaja Božje riječi te s posebnim osjećajem zajedništva, nakon navještaja evanđelja biskup Ćurić izrekao je nekoliko molitvenih zaziva. U prigodnoj šutnji i molitvi osobito se molilo za sve svećenike, žive i pokojne, kao i za nova svećenika i redovnička zvanja.

Bruno Diklić

Izvor: djos.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U ponedjeljak, 17. 8. 2020., na srijemskomitrovačkom katoličkom groblju, u grobljanskoj kapeli koja je posvećena svetom Roku, hodočasniku, svečano je proslavljen spomendan svetog Roka, hodočasnika.

Euharistijsko slavlje, u 8.00 sati, predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović.

Na samom početku, pozdravljajući sve okupljene vjernike mons. Eduard Španović je rekao:

Iako je, po datumu, sveti Rok bio jučer, mi smo se okupili danas na našem groblju, u našoj kapeli oko lika svetog Roka, kako bismo liturgijski proslavili nama tako dragog sveca. Jučer smo svečano proslavili nedjelju – Dan Gospodnji, a danas smo se okupili da u našoj kapeli svetog Roka moliti za svoje pokojne, kako činimo svakog ponedjeljka.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je progovorio o riječima Evanđelja, kojima je tema Isusov govor ne gori, te na govor o blaženstvima.

Dragi vjernici, upravo smo čuli riječi Evanđelja. Ovaj Isusov Govor na Gori je temelj našeg vjerovanja. Sveti Rok ga je znao i po tom govoru živio. Isus je sav zakon sveo na zakon Ljubavi, stoga On i govori: Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, a bližnjega kao samog sebe. Ovo je zakon po kojem mi kršćani trebamo živjeti, osobito u današnje vrijeme, kada vlada iskrivljena ljestvica vrjednota. Ovo je zakon kojeg se trebamo držati. Sveti Rok je po tom zakonu živio i zato ga mi danas slavimo. Nisu slučajno naši pređi ovu kapelu posvetili zaštiti svetog Roka. Ovdje se okupljamo redovito svakog ponedjeljka moliti za svoje pokojne. Ne samo na ovom, nego i na drugim grobljima, molimo i za one kojima se groba ne zna. Spasonosno je moliti za pokojnike a najsavršenija molitva je sveta Misa.

Na koncu euharistijskoga slavlja, okupljeni vjernici izmolili su molitvu za pokojnike, te za se i na taj način prisjetili da smo na ovoj zemlji samo hodočasnici kojima je konačni cilj vječno zajedništvo s Bogom.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Ivan Reves

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – U subotu, 15. 8. 2020., u srijemskomitrovačkoj župskoj crkvi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik, svečano je proslavljena svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo – Velika Gospa.

Euharistijsko slavlje, u 9.30 sati, koje je predslavio je srijemskomitrovački župnik, mons. Eduard Španović.

Na samom početku, pozdravljajući sve okupljene vjernike mons. Eduard Španović je rekao:

Okupili smo se oko Isusove i naše Majke na najveći Marijin blagdan Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo. Ovo slavlje smo veoma lijepo započeli sinoć na našoj dragoj Kalvariji, u lijepom broju. A nastavljamo ga danas ovom najvećom Marijinom svetkovinom.

U prigodnoj homiliji, mons. Eduard Španović je progovorio o liku Blažene Djevice Marije, te ih potaknuo na veću pobožnost prema dragoj nebeskoj Majci.

Kad slavimo Mariju , slavimo i Isusa, Isusu ne smeta da slavimo njegovu Majku. Marija je od svog začeća predodređena za velike stvari i zbog toga je jedina izuzeta od ljage Istočnog grijeha. Što slavimo na Bezgrešno začeće 8.12. da Marija spremno govori svoj DA na anđelov poziv. da smo po njenoj otvorenosti Bogu i svi mi spašeni. Samim tim nije Isus dozvolio za Mariju istu sudbinu koju imamo i svi mi na kraju svog života. nego da je Marija na kraju svog života i dušom i tjelom uznesena na nebo i da je tamo okrunjena za Kraljicu. Marija je moćna zagovornica, rado joj se molimo. Ne ljuti se Isus kad častimo njegovu Majku, naprotiv to ga veseli, poručio je mons. Eduard Španović.

Nakon pričesti i popričesne molitve, vjernici su se okupili oko Marijina oltara, otpjevali Veliča, te izmolili molitvu Zdravo Kraljice.

Tekst: Ivica Zrno

Foto: Miroslav Barat