SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Kao i prethodnih deset godina, u župi Sveti Dimitrije, đakon i mučenik u Srijemskoj Mitrovici, na osobit je način obilježen početak svetog adventskog vremena. U subotu, 30. studenoga 2019., večer uoči prve adventske nedjelje, napravljen je veliki adventski vijenac u dvorištu crkve. Adventski vijenac, sada već tradicionalno, prave mladi župljani, koji na taj način daju doprinos vremenu iščekivanja Kristova rođenja. Također, u večernjim satima, upriličena je večer molitveno–duhovnog karaktera, čiji je smisao da kroz molitve i razmatranja pripravlja sudionike na dane koji su ispred njih. Molitveno–duhovni program, tj. adventsko bdijenje ili kako ga se naziva Adventski hod, predviđeno je za svaki tjedan.

Molitveni dio priprave je započeo večernjom sv. Misom, a nastavljen je molitveno–meditativnim bdijenjem koje obuhvaća paljenje adventske svijeće, dublje razmatranje Adventa i njegovog značenja, te adventski vijenac i njegovu simboliku. Na koncu molitvenog dijela večeri, na inicijativu mladih, organizirana su dva kruga izvlačenje imena osoba koje su prisutne na bdijenju. Odlučeno je da za osobu koju se izvuče, treba nešto činiti kroz cijeli Advent, te je darivati o Božiću. Dok za osobu koju se izvuče u drugom krugu, treba kroz narednih tjedan dana moliti. Uz ovaj način adventske priprave, svi su pozvani na sv. Mise zornice svakog jutra kroz Advent.

Nakon molitvenog bdijenja, upriličeno je zajedničko druženje, uz okrjepu koju su mladi sami pripravili.

Za radioteleviziju Vojvodina, koja je medijskim prilogom pratila izradu adventskog vijenca, vlč. Ivica Zrno je rekao:

Neka nas Advent potakne na radost

„U božićnom i adventskom vremenu se krije nešto puno dublje i puno duhovnije i na to smo pozvani. Čovjek koji je iskreni tražitelj Boga, neće ostati samo na dijelu blještavila, nego će malo pomalo svojim životom, preći u jači i duhovniji dio svega toga. Zato nam je adventsko vrijeme, prije svega, nama koji smo vjernici, veoma vrijedno vrijeme.“

„U božićnom i adventskom vremenu krije se nešto puno dublje i puno duhovnije. Čovjek, koji je iskreni tražitelj Boga, ne bi trebao ostati samo na dijelu blještavila, nego „laganim hodom“ svojim životom, preći u jači i duhovniji dio. Zato nam je, prije svega nama koji smo vjernici, adventsko vrijeme, veoma vrijedno vrijeme. Advent ili Došašće je zapravo vrijeme priprave za jedan veliki i sveti dan, za događaj rođenja Isusa Krista. Mi se možemo pripravljati na različite načine ili prihvatiti različite ponude koje nam se nude. Npr. Možemo odlaziti u tržne centre i kupovati različite stvari. No Advent kao liturgijsko i kao crkveno vrijeme ne poziva nas na takvu pripravu. Ulažemo određeni napor kako bismo, prije svega sebi, pokazali koliko nam je važno učiniti nešto dodatno za Boga. A u konačnici, ta je aktivan rad i na sebi i osobnom duhovnom životu. Dakle, prisutna je jedna žrtva i odricanje. Ono što ne smijemo zaboraviti jest jedan od veoma važnih obilježja ovog svetog vremena – radost. To je simbolika treće adventske nedjelje/svijeće. Radost ima veliku ulogu u životu čovjeka. Stoga, radost ima svoje mjesto i u Adventu. Na radostan način, u budnosti i spremnosti, u toj pripravnosti mi iščekujemo rođenje, novorođenoga Kralja. Neka se rodi, prije svega u našem srcu.“

Tekst: Ivica Zrno/Suzana Darabašić

Foto: Ivica Zrno

SOT (TU) - Sveta Katarina, djevica i mučenica, proslavljena je u ponedjeljak, 25. studenog, 2019. Godine, svetom misom u 11 sati i već tradicionalnom manifestacijom Pokažimo svima što znamo i imamo

Svečano euharistijsko slavlje, na kojem su se, osim vjernika iz Sota, okupili i vjernici iz okolnih župa i filijala, predvodio je vlč. Leon NoudeviwSagbohan, župni vikar u župi sv. Ivana Krstitelja u Županji. Koncelebrirali su: vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima i Nikincima, vlč. Mihajlo Režak, grkokatolički župnik u Šidu, vlč. Vladimir Edelinski, grkokatolički župnik u Berkasovu i Bikić Dolu te župnik domaćin vlč. Nikica Bošnjaković.

Primjer sv. Katarine

Predsjedatelj slavlja je u homiliji podsjetio okupljene na snagu vjere sv. Katarine, zbog koje joj nije bilo mrsko ni život žrtvovati za Krista. Naglasio je kako primjer ove svetice podsjeća da kršćanin ne treba živjeti samo za zemaljska dobar: „Moramo znati da put koji vodi do kraljevstva Božjeg nije put koji je građen od zemaljskih pobjeda i uspjeha. U svijetu smo, ali ne od svijeta. Isus nam kaže u današnjem evanđelju: 'Tko hoće život svoj spasiti izgubit će ga, a tko izgubi život svoj poradi mene taj će ga spasiti'. Kao kršćani možemo voljeti svijet i vidjeti svu njegovu ljepotu kao čudesno Božje djelo, ali kao stvorenje podvrgnuto raspadljivosti. No, vraćamo se na pitanje što mučenica Katarina ima nama reći. Isus nas upozorava da što koristi čovjeku ako sav svijet zadobije, a sebe samoga izgubi i sebi naudi.. Upravitelj je mučenici nudio dobitak svega, ali da izgubi samu sebe. Postavio joj je temeljna životna pitanja pred kojima se nalazi i svatko od nas. Okolnosti života nas stavljaju pred pitanja na koja moramo odgovoriti. Kao kršćani smo u kušnji da nas je stid vjere, da nećemo životnu istinu, da okrenemo leđa Bogu i čovjeku. Svakoga dana nas netko uvjerava da je kršćanstvo nazadno da se treba prepustiti životu bez obzira što govori Sveto pismo, bez obzira što naviješta Crkva.Osobito su mladi, poput sv. Katarine, izloženi raznim mišljenjima, ponudama. Onigledaju na nas starije i očekuju iskrene odgovore koji su sposobni preživjeti trendove kratkoga daha i pomodarstvo koje je protiv kršćanstva. Svakog dana nama je upućeno pitanje kakvo društvo želimo graditi. Ima li smisla živjeti vjernički, ima li smisla pomagati, graditi zajedništvo, brinuti se za siromašne, stare, bolesne, napuštene? Čemu velikodušnost, poniznost, samozatajnost, kada se čini da sebično i onako bolje žive? Zašto ići u crkvu, kada oni su oni koji sebe zovu vjernicima često gori od nevjernika, kada svakoga dana slušamo kavi su biskupi, svećenici, časne sestre? Iz dana u dan nas uvjeravaju u sliku Crkve kao zemaljske organizacije prepune pohlepe. Ali, ali u dnu duše ipak osjećamo istinu da crkva nije ljudsko djelo i da u njoj živi istina koja ostaje u koju stanu svi grijesi ljudi, a da ipak prevlada ljubav“ kazao je predsjedatelj slavlja.

Važno je izgrađivati župno zajedništvo

U nastavku propovijedi vlč.Sagbohan se posebno osvrnuo na važnost župne zajednice: „U sebi trebao izgraditi mjesto susreta s Bogom. Tamo ćemo učiti spoznati Gospodara svemira i otkrivat ćemo sebe u Bogu. Tamo ćemo čistiti sebe, te pronaći mir i snagu, čak i ako nam je život zarobljen u oluju svijeta, to je doživjela i sv. Katarina. Probudite tu snagu u sebi osobito u župi. Živite kao kršćani u zajedništvu u predanosti, u pomaganju.I onda kada se ljutite zašto u našem društvu nije bolje, krenite od sebe i svoje župe, jer  tu se može ostvarivati ljepota obitelji, pripadnosti, sve ono do čega vam je stalo. Župa je predivni dar koji raste iz molitve i pouzdanja u Boga, te spremnosti ljudi da župu, ne samo zovu svojom, nego i učine svojom. To je puno lakše uz zaštitnicu sv. Katarinu, učenu kršćansku iz daleke Aleksandrije. Ona je tu da bi svima pokazivala plod kršćanske kulture građene na ljubavi. Ona je tu u vašoj crkvi i pokazuje oltar, izvorište dobra i dostojanstva za čovjeka. Ona nas čuvau svim teškoćama hrabreći nas riječima sv. Pavla da nas ništa n može rastaviti od ljubavi Kristove“.

Projekcija filma

Nakon misnog slavlja domaćini, uz suradnju s Hrvatskim kulturnim društvom „Šid“, već duži niz godina organiziraju kulturnu manifestaciju Pokažimo svima što znamo i imamo. Tako na ovoj manifestaciji svi koji su se tijekom protekle godine angažirali na području glume, recitiranja, plesa ili sviranja, pokazuju sve ono oko čega su se trudili i eventualno postigli neke rezultate i osvojili neke nagrade. Međutim, ove godine umjesto kulturnog programa posjetiteljima je prikazan dokumentarno-igrani film o Iliji Okrugiću, svećeniku i književniku rodom iz Srijema. Projekcija ovog filma upriličena je zato što su članovi HKD-a „Šid“, među kojima i brojni Soćani, sudjelovali u njegovom snimanju prije nekoliko godina.

Ana Hodak

ŠID (TU) - Župna crkva u Šidu izgrađena je u stilu secesija 1932. po projektantu Franu Funtak i posvećena 16. 10. 1932. godine, molitvom biskupa Antuna Akšamovića, tadašnje Đakovačko-Srijemske biskupije. Ove jeseni 2019. godine, urađeni su molersko fasaderski radovi na vanjskim zidovima crkve. Izvođač radova je bila molerska radnja „Dekor Traventino“ iz Šida. Cijena urađenih molersko fasaderskih radova iznosila je 13 700Eura. Sredstva su osigurana od strane Ministarstva pravde Republike Srbije, Kancelarije za suradnju s crkvama i vjerskim zajednicama u visini od  700 000 Din, od Općine Šid 250 000 Din, ostatak sredstava darovali su sami župljani župe Šid i brojni dobročinitelji koji su u svojoj duhovnosti usmjereni Milosrdnomu Presvetomu Srcu Isusovu. Blaga limun žuta boja i potpuno bijela, daju osječaj nade i miline susreta sa objektom crkve, a svijetlo zelena boja drvenih žaluzina u tornju i cokla od kulir plasta, potvrđuju stil secesije. Privremena rekonstrukcija župne crkve Presvetoga Srca Isusova u Šidu započeta je 1963. godine, kada su tadašnji župljani sa župnikom iz ruševina crkve nakon II. svjetskoga rata, započeli rekonstrukciju. Nastavak potpune rekonstrukcije uslijedio je 2010. godine i trajao sve do jeseni 2019. godine, kada je crkva izvana i iznutra dobila novi izgled. Župljani u Šidu i mnogi raseljeni po RH mogu sa pouzdanjem izreći riječi koje se nalaze iznad oltarne slike: Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se! Isuse, volimo te!

Rimokatolička župa Šid

ZEMUN (TU) - »Ne može se reći da danas nema humanosti u svijetu. Ima ljudi koji žele biti humani, ali isto tako možemo vidjeti da se svakodnevno hrana baca, a ljudi umiru od gladi. U tom kontekstu razmišljamo o danu siromašnih. Moramo težiti da svi ljudi imaju barem ono najosnovnije da mogu preživjeti i da se mogu liječiti«, istaknuo je preč. Jozo Duspara

Katolička Crkva je prvi puta obilježila Svjetski dan siromašnih 2017. godine. Na zaključenju Jubileja milosrđa sveti otac papa Franjo ustanovio je ovaj dan 20. studenog 2016. godine. Od tada se taj dan svake godine obilježava na 33. nedjelju kroz godinu. Osnovni cilj obilježavanja tog dana je da se ukaže na izazove s kojima se siromašni suočavaju, te da se predstave politike i programi kojima se nastoji smanjiti siromaštvo. Ove godine 3. Svjetski dan siromašnih obilježen je 17. studenog. Milostinja prikupljena u svim župama namijenjena je socijalno ugroženim obiteljima. U župnoj crkvi Blažene Djevice Marije u Zemunu u nedjelju, 17. studenoga, misnim slavljem obilježen je Svjetski dan siromašnih i Nedjelja Caritasa. Zemunski župnik preč. Jozo Duspara uputio je vjernicima poruke pape Franje upućene za taj dan posvećen onima kojima današnje društvo sudi, koje odbacuje i podnosi a siromasi, kako je papa Franja poručio, nisu brojke nego ljudi kojima valja ići u susret.

Naše malo nekome je sve

A brojke govore (prema izvješću Ujedinjenih naroda i istraživača Svjetske banke) da je broj ljudi koji žive u ekstremnom siromaštvu smanjen s 1,75 milijardi 1999. godine na 836 milijuna 2015. godine. S druge strane, ekstremno siromaštvo u zemljama područja subsaharske Afrike sve do 2010. godine bilo je u porastu. Prema podatcima Svjetske banke u Europi u ekstremnom siromaštvu živi 700.000 ljudi, što je samo 0,1 posto udjela ekstremno siromašnih. Najnižu razinu siromaštva 2016. godine bilježe Češka ispod 10 posto, te Finska i Danska između 11 i 12 posto, iza kojih slijede Nizozemska i Slovenija s 12,7 posto siromašnih. U Hrvatskoj je pokazatelj siromaštva za 2016. godinu iznosio 27,9 posto i smjestio ju iza Bugarske, Rumunjske, Grčke, Litve i Latvije. A katkada je, kako je među ostalim poručio papa Franjo, za vraćanje nade potrebno malo: dostatno je zaustaviti se, osmjehnuti, poslušati.

»Ljudi bi morali stati pred sebe i upitati se kako je moguće da danas s jedne strane imamo toliki napredak tehnologije, a s druge strane veliki broj ljudi koji umiru od gladi i od neizlječivih bolesti? Velika je sramota što danas, unatoč naprednoj civilizaciji, postoji veliki broj siromašnih. Glas čovjeka koji vodi Katoličku Crkvu i glas čovjeka koji poziva ljude kaže: ‘obratite se i vjerujte evanđelju’. To je ujedno i poziv, pogledajmo oko sebe i uočimo siromašne. Prvi korak je uočiti ih, a onda krenuti i pomoći im. Ne može se reći da danas nema humanosti u svijetu. Ima ljudi koji žele biti humani, ali isto tako možemo vidjeti da se svakodnevno hrana baca, a ljudi umiru od gladi. U tom kontekstu razmišljamo o danu siromašnih. Moramo težiti da svi ljudi imaju barem ono najosnovnije da mogu preživjeti i da se mogu liječiti«, istaknuo je preč. Jozo Duspara.

Dva značajna datuma u istom danu

Posljednjih nekoliko godina dva značajna datuma: Svjetski dan siromašnih i Nedjelju Caritasa, obilježavaju se istoga dana.

»Za dan Caritasa pozivamo sve ljude na razmišljanje i na djelovanje u pogledu karitativne aktivnosti. Ljudi znaju da Caritas postoji i da je to institucija koja pomaže ljudima u potrebi. No, mnogi ne znaju da Caritas potječe od nas samih. Sva pomoć koju smo do sada dobijali i u vrijeme rata, poplava, migrantske krize, te u raznim drugim prilikama, dolazi od dobrih ljudi koji razmišljaju o onima kojima je pomoć potrebna. Iako je naše društvo siromašno, ljudi bi mogli više učiniti za siromašne. To ne mora biti mnogo, ali treba biti od srca. Važno je i prepoznati ljude koji su u potrebi i napraviti bazu podataka, kako bismo imali uvid u situaciju svake župe. Ako imamo podatke pred sobom, onda će nam više pomoći i strani donatori«, kaže župnik i ravnatelj Caritasa Srijem Jozo Duspara.

Pomoć kroz brojne projekte

Caritas u Srijemskoj biskupiji djeluje na području cijele biskupije. Do sada su realizirali brojne aktivnosti koje imaju za cilj pomoć ljudima u potrebi. Nakon svete mise, u vjeronaučnoj dvorani u Zemunu organizirali su prodajnu izložbu. Prikupljena sredstva od prodaje uradaka bit će dodijeljena siromašnima.

»Na nekoliko načina dolazimo do informacija o socijalno ugroženoj populaciji. Jedan od najzastupljenijih su informacije s terena od župnika, vjernika i ljudi koji rade u župskim caritasima. Oni su ti koji znaju stanje u svojim zajednicama, tako da nam je to važan vid informacija. S druge strane, imamo suradnju s centrima za socijalni rad i drugim državnim institucijama, mada suradnja s njima nije ostvarena u punom opsegu u svim župama. U deset župa dijelimo ogrjevno drvo za najsiromašnije ljude u tim mjestima, pakete hrane i higijenska sredstva. Ljudi budu ugodno iznenađeni, jer vide da netko brine o njima i da su dobili nešto što im je u tom trenutku potrebno«, kaže koordinator Caritasa Srijem Petar Dujić.

A koliko smo danas spremni pomagati ljudima u potrebi? Dosadašnja iskustva govore, kada je o Srijemskoj biskupiji riječ, da pomaka ima, ali da bi se moglo učiniti još više. Mnogima ni nije toliko važna materijalna pomoć nego ruka prijateljstva i lijepa riječ koja ne košta ništa, a može značiti mnogo.

                                                                                                        S. D.

Preuzeto sa: http://www.hrvatskarijec.rs