Vijesti
NADBISKUP KUTLEŠA: RODNE IDEOLOGIJE NAMEĆU JEDNOUMLJE
14. kolovoz 2024.
Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša uoči svetkovine Uznesenja Blažene Djevice Marije 14. kolovoza 2024. dao je intervju Večernjem listu, a Informativna katolička agencija (IKA) prenijela ga je u cijelosti.
Upravo u vrijeme dok dogovaramo ovaj razgovor cijeli se svijet trese od reakcija na otvaranje Olimpijskih igara u Parizu i interpretacije slike „Posljednje večere“. Kako ste vi to doživjeli?
Malo je događaja u svijetu za koje je čovjek mogao donekle biti uvjeren da će nositi pozitivnu poruku mira i zajedništva kao što je to s Olimpijskim igrama. Zato je mnoge i iznenadilo, ali i sablaznilo, to da se vrijeđanje kršćanskih svetinja – Isusove Posljednje večere s apostolima – dogodilo na svečanosti otvorenja Olimpijskih igara u Parizu. S pravom su najprije reagirali francuski biskupi, zatim brojni drugi, a nedavno je došla i osuđujuća reakcija Svete Stolice. Iako bi se iz svetogrdnoga incidenta na otvaranju Igara moglo mnogo toga iščitati o onome što se naziva utjecajem „glavne struje“ na suvremenu kulturu, želio bih svratiti pozornost na to kojom se lakoćom ideologije mogu poigravati, to jest manipulirati pojmovima. Naime, ismijavanje Euharistije i ono što su ne samo katolici nego i druge vjerske zajednice prepoznale kao notorno vrijeđanje, organizatori svečanosti otvorenja nazvali su tek „interpretacijom slike“ i „umjetničkim slobodama“. No izvorna Da Vincijeva freska „Posljednje večere“ nije zamišljena kao neka interpretacija zajedništva Isusa s apostolima na Veliki četvrtak nego kao umjetnički prikaz ustanovljenja Mise kojim se ljude trebalo učvrstiti u vjeri. Očitovati mržnju prema kršćanskim vrijednostima, diskriminirati i rugati se katoličkim svetinjama pod plaštem pojma „interpretacije“ i „umjetničkih sloboda“ slično je onima koji sustavno maltretiraju druge i nanose štetu, a kasnije se brane da su se samo šalili i da su zapravo dobri jer, eto, nikoga nisu udarili.
Način na koji se postupilo u Parizu prilično je nemaštovit i nazadan, pogotovo usporedi li ga se s događajem od prije dvije tisuće godina kada je sveti Pavao želio širiti kršćanstvo u kolijevci olimpijskoga duha, u Ateni, među Grcima. Tada mu nije na pamet palo ismijavati antička božanstva. Naprotiv, pohvalio je bogoljubnost Grka i nježno rekao: „Prolazeći i promatrajući vaše svetinje, nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem“. U Parizu se dogodilo suprotno toj pavlovskoj suptilnosti i nenametljivosti, što mnogo govori o karakteru ideologije koja stoji iz svega toga.
Nastavak intervjua pročitajte na linku:
https://ika.hkm.hr/novosti/nadbiskup-kutlesa-rodne-ideologije-namecu-jednoumlje/
RADNA AKCIJA U SOTU
14. kolovoz 2024.
Uređen je prostor oko Gospine špilje
SOT (TU) - Vjernici iz Sota okupili su se na radnoj akciji u subotu, 10. kolovoza kod Gospine špilje. Zamijenili su dotrajale klupe s 30 novih. Uredili su okoliš, pokosili travu, pokupili lišće i granje. Tako su, zajedno sa svojim župnikom preč. Nikicom Bošnjakovićem, pripravili sve za proslavu Velike Gospe. Toga dana slavit će se sveta misa upravo tu, kod Gospine špilje, a ne u župnoj crkvi, kao i svake godine do sad.
OBILJEŽAVANJE GODIŠNJICA BITKE NA VEZIRCU KOD PETROVARADINA
12. kolovoz 2024.
Na brdu Vezirac između Petrovaradina i Srijemskih Karlovaca obilježena je 5. kolovoza obljetnica bitke, koja se odigrala 1716. godine između Austrije i Otomanskog carstva.
PETROVARADIN (TU) - Tog 5. kolovoza u blizini Petrovaradina austrijska vojska predvođena Eugenom Savojskim sukobila se s nadmoćnijom turskom vojskom na čijem čelu je bio Damad Ali Paša. Nakon kraće borbe osmanska vojska doživljava strahovit poraz.
Pokraj spomenika posvećenog žrtvama ove bitke vijence su položili predstavnici zemalja sudionika bitke, kao i Delegacije EU, predstavnici Misije OEBS-a u Srbiji, kao i predstavnici Novog Sada.
Događaju su prisustvovali i predstavnici različitih vjerskih konfesija. Kao izaslanik srijemskog biskupa sudjelovao je mons. Eduard Španović, koji je predvodio molitvu za žrtve stradale u ovom sukobu.
Fotografije: Demokratski Savez Hrvata u Vojvodini
HODOČAŠĆE MINISTRANATA U RIM
07. kolovoz 2024.
Putopis jednog ministranta
Ministranti iz Srijemske biskupije, njih 15, zajedno sa 75 ministrantima iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, krenuli su u nedjelju, 28. srpnja, u večernjim satima na hodočašće ministranta u Rim. Ovo je 13. ovakvo hodočašće u organizaciji Međunarodnog saveza ministranata (Coetus internationalis ministrantium – CIM), koji je osnovan 1960. godine. Među 50 tisuća mladih iz različitih zemalja Europe, ministranti iz Srijema su ove godine sudjelovali prvi put. Na putu su ih pratili svećenici: iz Srijemske biskupije vlč. Luka Ivković, a iz Đakovačko-osječke nadbiskupije vlč. Željko Šimić, vlč. Mario Brkić i vlč. Dominik Nedeljković. Susret je trajao od ponedjeljka, 29. srpnja, do subote, 3. kolovoza, pod geslom „Ne boj se, ja sam s tobom“ (Iz 41,10).
Prvog dana puta, u ponedjeljak, 29. srpnja, zaustavili su se u Asizu kako bi posjetili Porcijunkulu i druga važna mjesta vezana za život sv. Franje. Po dolasku u Rim, 30. srpnja, obišli su katakombe sv. Kalista, najveće od svih rimskih katakombi, koje su na njih ostavile snažan dojam, jer svjedoče o prvim stoljećima kršćanstva. Potom su se zaputili u baziliku sv. Pavla izvan zidina. U njoj su, kao i u svakoj narednoj koju su posjetili, izmolili propisane molitve na nakanu Svetog Oca kako bi dobili potpuni oprost.
Zatim su krenuli prema Vatikanu, gdje su u 18 sati prisustvovali audijenciji s papom Franjom. U Vatikanu ih je srdačno dočekao generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić, koji je član predsjedništva CIM-a, te je sudjelovao u organizaciji ovoga susreta.
Papu Franju u ime Srijemske biskupije i Republike Srbije imala su čast pozdraviti dvojica ministranata, Andrija Dort iz Hrtkovaca i Viktor Kolarić iz Rume. Viktor je nosio zastavu, a Andrija je pročitao molitvu vezanu za geslo susreta. Na kraju audijencije njih dvojica su se i rukovala s Papom, a on im je darovao krunice.
Ministranti su u srijedu, 31 srpnja, nastavili s obilaskom Rima. Posjetili su bazilike sv. Ivana Lateranskog i Santa Maria Maggiore, Koloseum, Oltar domovine, te su se uputili prema Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima. Tu ih je dočekao rektor vlč. Marko Đurin, koji ih upoznao s poviješću i djelovanjem Zavoda. U crkvi sv. Jeronima misno slavlje za ministrante predvodio je mons. Josip Ivešić.
Četvrtak je započeo misom u kripti bazilike sv. Petra, na grobu apostolskog prvaka, koju je predslavio vlč. Željko Šimić. Poslije mise obišli su baziliku. Tko je želio, imao je priliku popeti se na kupolu bazilike, s koje se pruža prekrasan pogled na cijeli Vatikan. Nastavili su obilazak znamenitosti Rima te su obišli čuvenu Fontanu di Trevi i u nju ubacili novčić, a zatim slobodno vrijeme proveli na najvećem rimskom trgu Piazza del Popolo.
Boravak u Rimu je završilo u petak, 2. kolovoza. Pauzu na povratku doma napravili su u Padovi. U ovom gradu nalazi se crkva hrvatskog sveca Leopolda Bogdana Mandića, pa su ministranti u njoj sudjelovali na svetoj misi, koju je predvodio vlč. Mario Brkić. Obišli su i grob sv. Leopolda gdje su imali vremena pomoliti se, a vidjeli su i gdje je ovaj svetac živio i ispovijedao. Budući da je Padova najpoznatija po grobu i bazilici sv. Antuna Padovanskog, ministranti su se pomolili i na grobu ovoga velikog sveca.
Hodočasnici su se sretno vratili u Srijem u subotu, 3. kolovoza.
Tekst: Andrija Dort
Fotografije: Filip Goldberger
PROSLAVA VELIKIH TEKIJA
05. kolovoz 2024.
Gospa Snježna proslavljena je na Tekijama 5. kolovoza cjelodnevnim programom
TEKIJE (TU) - Proslava Gospe Snježne, Gospe Tekijske, započela je u jutarnjim satima pobožnošću Križnog puta na Kalvariji u prostoru svetišta. Misu na mađarskom u 9 sati predvodio je subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, kao i pontifikalnu misu na hrvatskom, koja je okupila najveći broj vjernika iz Srijema i drugih biskupija. U koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina i biskup u miru mons. Đuro Gašparović, te svećenici Srijemske, Subotičke i drugih biskupija.
Subotički biskup Fazekas je u uvodu pozvao vjernike da se mole Kraljici Mira za mir u svijetu i svoj unutarnji mir. U homiliji je podsjetio koliko je vjernicima važna pobožnost Blaženoj Djevici Mariji, koji je časte kao Isusovu, ali i svoju Majku. Istaknuo je koliko je važna uloga majke u ljudskom životu, ali i koliko je velika njezina ljubav i vjera, te kazao: „Sve što vežemo uz naše majke to još više pripisujemo Blaženoj Djevici Mariji. Njoj pridajemo najljepše pridjeve, ona je Majka milosti i milosrđa, ona je utjeha žalosnih, radost i snaga posustalih, Majka koja je milostiva i bezuvjetno milosrdna za sve što je krhko, razlomljeno, grješno, povrijeđeno.“ Mons. Fazekas je spomenuo i kako Mariju vjernici zazivaju u najtežim i najvažnijim trenucima života, te dodao: „Marija Majka je sastavni i neizbrisivi dio naše biografije, našeg vjerničkog i duhovnog identiteta. Bez Mariji bili bismo lišeni nježnoga i lijepoga dijela svoje vjere. Bili bismo okrnjeni za sigurnost nade u dobar ishod našega života i rada. Ona je u našem životu uzdanje u vrijednost skrovita, strpljiva, samozatajna života. Ona nam je uzor u stvaralačkom podnošenju nepravdi i zla. Marija se duboko urezala u memoriju našeg vjerničkog identiteta. Marija je uzor naše kršćanske vjere, ona nam stalno ukazuje na Isusa i ona traži da slušamo njegovu riječ i da nasljedujemo njegov put.“ Biskup je na kraju homilije zazvao Marijin zagovor za preobrazbu obitelji i osnaženje vjere, nade i ljubavi svih vjernika.
Na koncu slavlja srijemski biskup mons. Fabijan Svalina podsjetio je vjernike na povijesnu vrijednost tekijskog svetišta, u kojemu se vjernici iz Srijema, ali i iz drugih krajeva i iz drugih zemalja, okupljaju već više od tri stoljeća. Pozdravio je sve hodočasnike koji su i ove godine pristigli iz Srijemske i Subotičke biskupije, iz Beogradske i Đakovačko-osječke nadbiskupije te Eparhije sv. Nikolaja. Srijemski biskup se posebno zahvalio predsjedatelju slavlja mons. Fazekasu što je prihvatio poziv i predvodio ovogodišnja misna slavlja. Pozdravio je i srijemskog biskupa u miru mons. Đura Gašparovića, te sve svećenike iz različitih biskupija, koji su hodočastili Gospi Tekijskoj sa svojim vjernicima. Posebnu zahvalu biskup je uputio volonterima koji su vrijedno radili na uređenju tekijskog svetišta, te ga pripremili za ovu proslavu.
Biskup Svalina je na kraju najavio proslavu Velike Gospe na Tekijama, te pozvao vjernike da hodočaste i toga dana. Također je najavio i veliki događaj za Srijemsku biskupiju – obilježavanje 325 godina od potpisivanja Karlovačkog mira, koji će biti obilježen 18. rujna. Na proslavi će sudjelovati i uzoriti kardinal Pietro Parolin, državni tajnik Svete Stolica. Toga dana osim diplomatskog dijela u kapeli Gospe od Mira u Srijemskim Karlovcima, slavit će se i sveta misa na Tekijama, te je mons. Svalina pozvao vjernike na sudjelovanje u ovom važnom događaju.
Proslava Gospe Tekijske ove godine završila je svetom misom na hrvatskom u 19 sati.
PREDVEČERJE VELIKIH TEKIJA
04. kolovoz 2024.
U biskupijskom svetištu Gospe Snježne na Tekijama kod Petrovaradina vjernici već stoljećima časte Blaženu Djevicu Mariju
Nastanak svetišta
Na mjestu tekijske crkve još u srednjem vijeku cisterciti su podigli crkvu posvećenu Blaženoj Djevici Mariju. Kada su Turci osvojili ove krajeve 1526. godine, srušili su ovu crkvu i na njenom mjestu podigli muslimansku bogomolju, u narodu poznatu kao Tekija. Nakon odlaska Turaka krajem XVII. stoljeća u Petrovaradin dolaze isusovci, koji prije nego što su podigli samostani i crkvu sv. Jurja, koriste za obrede tursku džamiju, koju preuređuju u kršćansku crkvu i posvećuju je Blaženoj Djevici Mariji. Međutim, mir nije dugo trajao. Turci ponovno opsjedaju Petrovaradin 3. kolovoza 1716. godine predvođeni Damad Ali Pašom. Austrijska vojska pod zapovjedništvom Eugena Savojskog izlazi iz utvrde u jutro 5. kolovoza i započinje borbu s nadmoćnijom turskom vojskom. U kraćoj borbi vođenoj kod crkvice posvećene Blaženoj Djevici Mariji Turci doživljavaju strahovit poraz. Eugen Savojski pripisuje ovu pobjedu Gospinom zagovoru, te crkvi kraj koje je pobijedio daruje sliku Bogorodice s djetetom, koju je do tada uvijek nosio sa sobom u bitke i povjeravao svoje borbe i svoju vojsku njezinom zagovoru. Budući da je pobjeda izvojevana na spomendan Gospe Snježne, crkva je od tada posvećena Snježnoj Gospi, tj. Gospi Tekijskoj. Vremenom spomendan Gospe Snježne postaje danom najvećih hodočašća u ovu crkvu, a čudotvorna slike Gospe Tekijske predmetom iznimnog štovanja.
Nakon obnove i preuređenja crkve 1754. godine isusovci na spomendan sv. Joakima i Ane, 26. srpnja, svečano u crkvu unose sliku Gospe Tekijske. U sjećanje na taj događaj do danas se ovaj datum slavi kao Male Tekije, a Gospa Snježna kao Velike Tekije. Na te dane u ovom srijemskom svetištu sve do danas okuplja se i Gospinom zagovoru utječe veliki broj vjernika različitih konfesija.
Predvečerje Velikih Tekija
Proslava Velikih Tekija započinje uvijek okupljanjem vjernika u popodnevnim satima uoči Gospe Snježne, 4. kolovoza. Tako je i ovogodišnja proslava započela uoči blagdana misnim slavljima na više jezika. Prva sveta misa slavljena je u 16 sati na staroslavenskom, a predvodio je vlč. Juljan Rac. Misu u 17 sati na mađarskom predslavio je vlč. Attila Zseller. Pontifikalna misa na hrvatskom započela je u 19 sati. Na misi se okupio veliki broj hodočasnika iz cijeloga Srijema. Pristigli su hodočasnici iz Bizovca, Tovarnika, Ilače, Bapske, Sotina i drugih mjesta u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, kao i mnogi vjernici iz Subotičke biskupije i drugih biskupija. Na misi su sudjelovali i vjernici obučeni u hrvatske i mađarske narodne nošnje iz Srijema. Slavlje je predvodio subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, a u koncelebraciji su bili srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, biskup u miru mons. Đuro Gašparović, te svećenici Srijemske, Subotičke i drugih biskupija.
Kod mise je posluživao i Evanđelje navijestio trajni đakon vlč. Ivan Tutiš iz Tovarnika.
Predsjedatelj slavlja u homiliji je govorio o Mariji kao onoj koja je prisutna u svim odlučnim trenucima povijesti spasenja, što upućuje na njezinu važnost. Zato je Crkva u njoj prepoznala svoju majku i zagovornicu, te primjer u svom hodu prema vječnosti. Krist nam je Mariju ostavio kao zagovornicu, a kršćanski narodi su u povijesti mnogo puta osjetili njezin majčinski zagovor. „Štovanje Isusove Majke Marije proširilo se u kršćanstvu kao znak da je Crkva, ne samo zajednica Isusovih sljedbenika, nego da je životno povezana kao velika obitelj. Majka u obitelji ima nezamjenjivu ulogu… Pripadati toj Crkvi je kao pripadati obitelji, živjeti njezinim životom, hraniti se njezinim stolom, sudjelovati u zajedničkim pothvatima, ali ne kao zaposlenici, nego kao članovi obitelji. U tolikim našim svakodnevnim tjeskobama, žalostima, duševnim i tjelesnim bolestima, utječemo se i mi njezinom majčinskom srcu koje najbolje pozna svu našu radost, naša nadanja i sve naše muke. Neka nam pomogne ustrajati u molitvi Crkve, da se pokorom čistimo od grijeha, svakodnevno napredujemo u krjeposnom životu, te da sveto umremo u njezinom naručju“, zaključio je biskup Fazekas.
Na kraju misnog slavlja srijemski biskup mons. Svalina je okupljenima rekao nešto o značaju tekijskog svetišta: „Po 308 puta okupljeni smo ovdje pred likom Nebeske Majke, Gospe Snježne, Gospe Tekijske. Nalazimo se na prostorima gdje nam svaki brežuljak i svaka dolina odiše poviješću. Koliko samo ova priroda, ovaj okoliš, pa i svako ovo mjesto oko nas u okolici Petrovaradina priča priče povijesnih događaja. Koliko li samo uzdaha, nevolja i svega onoga što su ljudi kroz protekla stoljeća ovdje živjeli. I moje misli večeras lete u 1716. godinu, kada se na ovim prostorima događalo veliko stradanje, kada je proliveno mnogo krvi naših predaka, kada su svoje živote žrtvovali i izvojevali toliko željenu slobodu. Koliko je samo uzdaha, vapaja, jauka, molitava upućeno Nebeskoj Majci. Spomen na taj događaj nam je i ovo drevno svetište, koje nas već toliko stoljeća okuplja. Kroz stoljeća toliki su hodočasnici dolazili ovdje Blaženoj Djevici Mariji, Gospi Snježnoj, Gospi Tekijskoj. Napose iz ovih naših prostora Srijemske biskupije, ali i iz svih drugih krajeva, Subotičke biskupije, hrvatskih biskupija i drugih biskupija ovdje u Republici Srbiji.“ Potom je srijemski biskup pozdravio hodočasnike iz različitih biskupija, koji su se i ove večeri došli moliti Mariji. Posebno je pozdravio Gorana Kaurića, zamjenika predsjednika DSHV-a i izaslanika HNV-a i Ivanu Andrić Penava, predstavnicu Zajednice protjeranih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata. Zahvalio se predsjedatelju slavlja, mons. Ferencu Fazekasu, subotičkom biskupu, te kazao kako je njegovo predsjedanje znak povezanosti Subotičke i Srijemske biskupije. Pozdravio je i biskupa u miru monas. Gašparovića, te sve svećenike Srijemske i Subotičke biskupije, Beogradske i Đakovačko-osječke nadbiskupije te eparhije sv. Nikolaja. Poseban pozdrav i zahvalnost za sudjelovanje biskup je uputio o. Kleopi Stefanoviću, eparhijskom namesniku i osobnom izaslaniku njegovog preosveštenstva g. Vasilija, vladike sremskog. Mons. Svalina se posebno zahvalio svima koji su sudjelovali u organizaciji proslave Velikih Tekija, osobito onima koji su danima uređivali prostor svetišta za ovu veliku proslavu. Biskup je osobito istaknuo Sergeja Grbac i njegov doprinos uređenju svetišta, te mu se na osobit način zahvalio, kao i novom rektoru svetišta vlč. Mateju Periću
Uslijedila je tradicionalna procesija sa svijećama kroz svetište. Sliku Gospe Tekijske nosili muškarci obučeni u narodne nošnje. Tijekom procesije pjevane su marijanske pjesme. Slavlje je završilo unošenjem slike Gospe Tekijske u crkvu, gdje će ostati do sutra.
Svetu misu iz petrovaradinskog svetišta prenosila je Radio Marija Srbije, a prenosi će i sutra svečanu misu na hrvatskom jeziku u 11 sati.