ĐAKOVO (TU) – Sveti Otac Franjo imenovao je mons. Ivana Ćurića, dosadašnjeg generalnog vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije, pomoćnim biskupom iste biskupije, dodijelivši mu titulu naslovnog biskupa Tela, objavila je Apostolska nuncijatura u Hrvatskoj u ponedjeljak, 11. ožujka točno u podne.

U isto vrijeme, u podne, u Nadbiskupskom domu u Đakovu, u nazočnosti nadbiskupa metropolita đakovačko-osječkog mons. Đure Hranića, nadbiskupa u miru mons. Marina Srakića, te brojnih svećenika i predstavnika medija, tajnik Apostolske nuncijature u Zagrebu mons. Janusz Blachowiak, uime apostolskog nuncija u RH mons. Giuseppea Pinta, okupljenima je objavio istu vijest – mons. Ivan Ćurić novi je pomoćni biskup Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Vijest mons. Blachowiaka popraćena je dugotrajnim pljeskom nazočnih u Crvenom salonu.

Obraćanje nadbiskupa mons. Đure Hranića 

„Radosni smo zbog Vas i Bogu zahvalni. U ime nadbiskupa Marina i svih nas ovdje okupljenih; u ime čitavog prezbiterija naše Đakovačko-osječke nadbiskupije, u ime Bogu posvećenih osoba, đakona i svih vjernika iz 153 župe naše Đakovačko-osječke nadbiskupije; u ime svećenika, časnih sestara i vjernika laika koji djeluju u središnjim nadbiskupijskim ustanovama; u ime zajednice Bogoslovnog sjemeništa i Akademske zajednice Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu; u ime Prvostolnog kaptola, umirovljenih svećenika, vjeroučitelja, župnih kateheta i pastoralnih suradnika čestitam Ti na imenovanju naslovnim biskupom Tele i pomoćnim biskupom naše Đakovačko-osječke nadbiskupije!“, čestitao je novom pomoćnom biskupu nadbiskup Đuro Hranić.

Potom je mons. Hranić uputio zahvalu nadbiskupu u miru mons. Marinu Srakiću, što je kroz proteklih šest godina neumorno, velikodušno i samozatajno prihvaćao obaveze te obavljao službu „pomoćnog biskupa“. „Spreman je uvijek otići na župu i predvoditi neko svečano euharistijsko slavlje. Gotovo svake nedjelje on je u nekoj župi. Kad dođe vrijeme krizmi spreman je prihvatiti i po dvije krizme dnevno. No, on je ne samo zrela, plemenita i dobra osoba, nego i iznimno mudar čovjek i biskup. I zato je prihvaćao samo pomoć u službi posvećivanja i naučavanja, ali ne i u službi upravljanja. Ako dođem k njemu i zamolim ga za neki savjet ili mišljenje, on mi iskreno kaže što o tome misli. A onda mi tri puta ponovi: „Ja sam ti rekao što mislim, ali nemoj da te to sada uvjetuje. Ti si sada nadbiskup, ti o svemu promisli, savjetuj se i s drugima, te na kraju ti donesi odluku. Budi slobodan od mojih razmišljanja. I nemoj slučajno pasti u napast da mi dođeš tumačiti zašto si donio drugačiju odluku od onoga što sam ti ja rekao. Moje vrijeme je prošlo i ne bi bilo dobro da sve i dalje bude po starom. Ja molim da Tebi dragi Bog dade svoga Duha jer novo vrijeme sigurno traži i neka nova rješenja.“ Divno je imati takvoga savjetnika i pomoćnika“, rekao je mons. Hranić, dodajući kako je iskustvo istodobno pokazalo da je u službi upravljanja, iz čega se nadbiskup Marin potpuno povukao, ipak potrebna pomoć s autoritetom biskupa.

Zbog pastoralnih izazova i potreba koji zasigurno traže veću prisutnost biskupa nadbiskup Hranić odlučio je zamoliti imenovanje jednog pomoćnog biskupa te je ovom prigodom zahvalio apostolskom nunciju mons. Pintu za razumijevanje i podršku toj molbi koju je u travnju prošle godine uputio papi Franji te je mons. Blachowiaka zamolio da izraze zahvalnosti i radosti čitave Nadbiskupije prenese Apostolskom nunciju, Kongregaciji za biskupe i nadasve papi Franji.

Obraćajući se mons. Ćuriću, nadbiskup Hranić izrazio je radost što je papa Franjo pomoćnim biskupom imenovao upravo njega, prisjetio se kako ih je Božja providnost povezala još od sjemenišnih dana, pa do studija u Rimu, gdje je njihovo poznanstvo preraslo u prijateljstvo koje se razvijalo i traje do danas te mu je rekao: „Ne naše prijateljstvo, nego Tvoje brojne ljudske vrline i svećeničke kreposti, Tvoja duhovnost i ljubav prema Crkvi, Tvoja pastoralna zauzetost i ljubav prema liturgiji, Tvoj angažman kao dugogodišnjeg odgojitelja u Bogoslovnom sjemeništu, Tvoja župnička i dekanska služba u Sl. Brodu, bile su u očima brojnih svećenika s kojima sam se savjetovao temelj njihove jednodušne preporuke da Ti povjerim službu generalnog vikara. Posljednjih šest godina bio si mi tako prvi suradnik i doista mudri savjetnik, na kojega sam se mogao u svemu osloniti. Vjerujem da su te iste Tvoje vrline i kreposti preporučile i za imenovanje pomoćnim biskupom.“

Otkrivši kako su kroz najnoviju tijesnu suradnju proteklih godina u službi biskupa i generalnog vikara otkrivali koliko su međusobno različiti, nadbiskup je izrazio vjeru da te razlike nisu opterećenje, već prije svega pravi blagoslov za obojicu, ali i za one kojima su poslani. „Radujem se zato nastavku naše zajedničke molitve za Nadbiskupiju i vjernike kojima smo poslani, za naš prezbiterij i Bogu posvećene osobe, za bogoslove i nova svećenička i redovnička zvanja te za mudrost i svjetlo Duha Svetoga pri donošenju odluka. Radujem se što ćemo sada suradnju nastaviti i na nov način, kao braća u episkopatu i blagoslivljam Boga koji Te stvorio i koji te takvoga kakav jesi sada daruje našoj Nadbiskupiji đakovačko-osječkoj, Slavonskoj crkvenoj pokrajini i Hrvatskoj biskupskoj konferenciji te meni osobno kao dragog brata i suradnika u službi pomoćnog biskupa. Neka Te dragi Bog i dalje nadahnjuje, krijepi i vodi, neka te štiti i prati zagovor Blažene Djevice Marije i u Tvojoj novoj biskupskoj službi. Čestitam Ti te radosno kličem i molim: Ad multos annos!“, rekao je nadbiskup Đuro novome pomoćnom biskupu.

Zahvalna riječ novog biskupa mons. Ivana Ćurića

Upućujući riječi zahvale, novi biskup mons. Ćurić je rekao: „Kad se u kršćanskim zajednicama nekoga izabire i postavlja u novu službu, osobito prigodom ređenja, znakovito se i u samome obredu postavi i pitanje: Je li prikladan i pripravan? Kršćanski istok u tim zgodama uzima riječ „axios“ (dostojan). Kad danas stojim pred vama, u ovoj prigodi imenovanja na službu đakovačko-osječkoga pomoćnoga biskupa, dolaze mi u srce riječi 139. psalma: „Gospodine, proničeš me svega i poznaješ. Znani su ti svi moji putovi.“ (usp. Ps 139,1.3). Osjećam svoje nedostatnosti! Hoću li znati „krijepiti umorne“, blizinom podizati „srca slomljena“? Ipak, sjetim se kako u euharistiji svakodnevno molimo: „Gospodine, nisam dostojan!“ S tim stavom ‘poniznoga pričesnika’, što ga svakoga dana obnavljamo, stojim i danas pred novom službom u Crkvi koja mi se povjerava.“

Podsjetio je kako je današnji dan bremenit i vrijednim uspomenama: Na današnji je dan 2002. godine preminuo sluga Božji kardinal Franjo Kuharić, na današnji je dan prije 30 godina u crkvi Imena Isusova u Rimu primio đakonski red, a još je jedan spomen upisan u današnji dan: papa Franjo je 11. ožujka 1958. godine započeo svoj redovnički novicijat i ušao u red Družbe Isusove. „Njemu danas izražavam svoju duboku zahvalnost i poštovanje, te obećavam zajedništvo u službi naviještanja i svjedočenja ‘radosti Božje ljubavi, tog bogatstva koje svijet sâm sebi ne može podariti’. Srdačnu zahvalnost izražavam i njegovu predstavniku u našoj domovini, apostolskom nunciju nadbiskupu Giuseppeu Pintu te tajniku Nuncijature mons. Januszu Blachowiaku“, rekao je biskup Ćurić.

Potom se ovim riječima obratio nadbiskupu Hraniću: „Dragi nadbiskupe Đuro, i moja nova služba bit će oslonjena na Tvoju službu pastira naše nadbiskupije. Zahvaljujem na povjerenju s kojim si kao nadbiskup prihvatio ovo imenovanje i na ohrabrenju koje si mi odmah pružio. Od sada ću trebati još jasnije i snažnije biti na pomoć u vodstvu i usmjeravanju pastoralnoga djelovanja naše nadbiskupije, koja suradnjom svećenika i vjernika laika nastavlja raznovrsna djela evangelizacije i apostolata, stojeći danas i pred novim, nimalo lakim izazovima. S jednakim osjećajem pristupam i Vama, dragi nadbiskupe Marine, zahvalan za Vaš očinski primjer i podršku.“

Obraćajući se subraći svećenicima, istaknuo je kako ga upravo pogled na njih ispunja strahopoštovanjem prema službi koja mu se povjerava. „Među vama, mlađima i starijima, toliko je vrijednih darova i dijela zbog kojih, mogu reći, na različitim područjima sjaji i ime naše nadbiskupije, bilo da je riječ o pastoralnom radu, svećeničkoj požrtvovnosti i ustrajnosti, organizacijskoj okretnosti, teološkom studiju, duhovnosti ili umjetnosti. Jesam i želio bih uvijek ostati jedan od vas!“, istaknuo je mons. Ćurić.

Podsjetio je na Veliki jubilej 2000. godine te kazao: „Kad smo se kao Đakovačka i Srijemska biskupija o Velikom jubileju bili okupili na euharistijskome kongresu u Osijeku, u poklonu Presvetomu Sakramentu izrekli su molitvu i predanje predstavnici svih članova Božjega naroda – dijete, mladić i djevojka, supružnici, starac i starica, redovnik i redovnica, prezbiter i biskup, zapravo sva zajednica Crkve. A nekoliko godina kasnije, 7. lipnja 2003. dočekali smo u našoj biskupiji papu sv. Ivana Pavla II., i to s geslom ‘U zajedništvu Kristova poslanja’. Da! U tom živom i radosnom, zahtjevnom i požrtvovnom poslanju sa svim članovima Crkve želim ponizna srca sudjelovati i svojom novom službom“, istaknuo je biskup Ćurić, tražeći od nadbiskupa Hranića blagoslov te se preporučujući u molitve okupljenih, u molitve svih župa, redovničkih zajednica i svih vjernika, posebno bolesnika.

Nakon zahvalnog govora, svi nazočni čestitali su novom biskupu.

 Životopis biskupa Ivana Ćurića

Mons. Ivan Ćurić rođen je 1. prosinca 1964. godine od roditelja Ante i Pavke, rođ. Kolak u Slavonskom Brodu, u Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji, danas Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji. Nakon osnovne škole 1979. godine započinje svećeničku formaciju, najprije u Međubiskupijskom dječačkom sjemeništu u Zagrebu, kasnije u Đakovu. Poslije vojnoga roka u Banjoj Luci ulazi 1984. godine u Bogoslovno sjemenište u Đakovu i započinje svoj filozofsko-teološki studij, koji od 1987. nastavlja na Papinskom gregorijanskom sveučilištu, kao pitomac Papinskoga njemačko-ugarskoga zavoda. U isusovačkoj crkvi Presvetoga Imena Isusova (Il Gesù) u Rimu zaređen je 11. ožujka 1989. za đakona, a za prezbitera 29. lipnja 1990. u katedrali – manjoj bazilici sv. Petra u Đakovu.

U Rimu postiže stupanj magisterija iz filozofije (1991.), s temom o filozofiji M. Heideggera. Iste godine započinje službu župnoga vikara u Osijeku (Donji Grad) te postaje odgojitelj (prefekt) u Bogoslovnom sjemeništu i profesor filozofije na Visokoj bogoslovnoj školi u Đakovu (danas Katolički bogoslovni fakultet). Zbog ratnih opasnosti sa sjemenišnom zajednicom jedno vrijeme provodi u izbjeglištvu u Gradišću (Austrija). Od 1993. nastavlja studij u Rimu kao pitomac Papinskoga zavoda sv. Jeronima. Poslije povratka u biskupiju vršio je sljedeće službe: vicerektor Bogoslovnoga sjemeništa (1996.-2007.) u Đakovu i predavač filozofskih kolegija na KBF-u u Đakovu (do 2012.), ujedno i liturgijske glazbe (1996.-2002.), župnik u Brodskom Varošu (2007.-2011.), dekan Slavonskobrodskoga dekanata (2010.-2011.), rektor Bogoslovnoga sjemeništa (2011.-2013.).

Kroz to je vrijeme vršio i sljedeće dužnosti: voditelj Biskupijskoga tiskovnoga ureda (2002.-2007.), u razdoblju Biskupijske sinode (1998.-2003.) bio je član Pripremnoga povjerenstva i voditelj priprave 4. sinodskoga zasjedanja „Ustrojstvo biskupijske zajednice“ te urednik Sinodskoga biltena. Od 1998. godine urednik je „Liturgijskoga direktorija“. Pri Hrvatskoj biskupskoj konferenciji član je Vijeća za kler. Od 2011. član je Prezbiterskoga vijeća. Imenovan je kapelanom Njegove Svetosti 2012. godine. Službu generalnoga vikara Đakovačko-osječke nadbiskupije započinje 2013. godine, a od 2014. kanonik je Prvostolnoga kaptola đakovačko-osječkoga. Papa Franjo imenovao ga je 11. ožujka 2019. godine pomoćnim đakovačko-osječkim biskupom i naslovnim biskupom Tele.

Anica Banović

foto: A. Banović i M. Grgić

Preuzeto sa: http://djos.hr

SRIJEMSKA MITROVICA (TU)  – Na Čistu srijedu ili Pepelnicu, 6. ožujka 2019., U srijemskomitrovačkoj prvostolnoj crkvi – manjoj bazilici Sv. Dimitrija, euharistijskim slavljima u 9 i 18 sati proslavljen je početak svetog korizmenog vremena. Euharistijska slavlja predvodio je župnik, mons. Eduard Španović.

Već sam početak euharistijskoga slavlja obilježen je korizmenom pjesmom Ja se kajem, koja nas podsjeća na stanje naše duše, te nas poziva na povratak u Očevo krilo, istaknuo je na početku mons. Španović, dodajući kako korizmeno vrijeme od nas traži popravak života.

U homiliji, tumačeći riječi Evanđelja: Pazite da svoje pravednosti ne činite pred ljudima da vas oni vide. Inače nema vam plaće u vašeg Oca koji je na nebesima. (Mt 6, 1), mons. Španović je istaknuo kako nas korizma i korizmeno vrijeme potiče na uzdržavanje od mnogih djela i stvari koje nas odvajaju od Boga, ali nas pozivaju da to činimo na način kako je Gospodin zamislio. U protivnom će sav naš trud imati slabe rezultate. Ako nešto činimo samo da ljudi vide i to pohvale, to nije duh korizme i vremena u kojem se nalazimo. Svaki čin i dobro djelo treba biti učinjeno zbog Gospodina i iz ljubavi prema Njemu, poručio je župnik Španović.

Nakon homilije uslijedio je blagoslov pepela a potom su vjernici pristupili pepeljenju. Euharistijska slavlja su bila ispunjena pjevanjem pjesama koje obilježavaju sveto korizmeno vrijeme. Ivica Zrno

ĐAKOVO (TU) – U Nadbiskupskom domu u Đakovu je 1. veljače 2019. godine održana 41. skupština biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine, kojom je predsjedao nadbiskup metropolit Đuro Hranić. Na sjednici su sudjelovali i đakovačko-osječki nadbiskup u miru mons. Marin Srakić, požeški biskup mons. Antun Škvorčević, srijemski biskup mons. Đuro Gašparović te kancelari triju ordinarijata: Marko Loš, Ivan Popić i Drago Marković.

Skupština je započela molitvom i izrazima dobrodošlice nadbiskupa Hranića, koji je istaknuo da se skupština održava uoči blagdana Svijećnice te da je sabiranje prigoda i za imendansku čestitku nadbiskupu u miru Marinu Srakiću. Istaknuo je svjedočanstvo vjere, postojanog rada i nadu nadbiskupa Srakića te mu zahvalio za njegov svjedočki život i samozatajan ustrajan rad u pastoralnim nastojanjima Đakovačko-osječke nadbiskupije i šire.

Nakon čitanja i usvajanja zapisnika s prethodne 40. skupštine, pristupilo se dnevnom redu.  Iako su biskupi Đakovačko-osječke crkvene pokrajine 2016. već objavili zajedničku korizmenu poslanicu u kojoj su jasno naznačili neke od problema i izazova s kojima se suočavaju Slavonija i njezini žitelji, očitovali su potrebu da ponovno progovore o aktualnom stanju u Slavoniji u svijetlu socijalnog nauka Crkve, u novom pismu, s naglaskom na crkveni doprinos u nadvladavanju društvenih, socijalnih i gospodarskih poteškoća. Istaknuli su da Crkva ne može ostati ravnodušna s obzirom na trenutnu situaciju, ali su svjesni da nije dovoljno da Crkva samo konstatira i signalizira  probleme, nego da je pozvana nuditi i evanđeoski pogled te promišljati kako evangelizirati postojeće stanje. Osim toga potrebno je da i sama pokreće projekte kojima može pridonijeti željenim promjenama i društvenom razvoju. O toj temi s članovima skupštine promišljao je i mons. dr. Vladimir Dugalić, dekan KBF-a u Đakovu. Istaknuo je da se Slavonija kao regija i nadalje suočava s velikim problemom iseljavanja cijelih obitelji i mladih. Snažno se uočava problem besperspektivnosti za mlade, povezan s nedostatkom radnih mjesta i nepovoljnim ekonomskim i gospodarskim trendovima. Posebno je istaknuo neravnomjerni regionalni razvoj u Hrvatskoj te problem političke i stranačke korupcije. Napomenuo je da iako se primjećuju neke inicijative i pozitivni pomaci koji dolaze od mjerodavnih građanskih vlasti (kao što je npr. Projekt Slavonija), samo infrastrukturne mjere ne mogu biti dostatne za potrebne promjene i razvoj u Slavoniji. Pozornost bi se prije svega trebalo posvetiti razvoju industrije i omogućivanju stabilnih radnih mjesta. Željene promjene također zahtijevaju i pretpostavljaju promjenu mentaliteta svih građana.

U diskusiji su biskupi zaključili da je potrebno kroz evangelizacijski rad vjernicima nuditi riječ ohrabrenja, odgajati ih i poticati na kršćansku zauzetost na različitim područjima njihova djelovanja u društvu te ih pomagati kako bi ostali ustrajni u svojim nastojanjima i odgovornosti za boljitak društva. U tom smislu, kao neke od mogućih dugoročnih programa kojima Crkva može utjecati na društvene promjene istaknuli su važnost katoličkih škola i suradnje na odgojno-obrazovnom području. Istaknuli su i potrebu daljnjega razvoja Caritasa, pokretanja novih karitativnih programa te ostvarivanje suradnje u karitativnim i drugim projektima na razini cijele crkvene pokrajine.

Dr. Dugalić je biskupe izvijestio i o pripravi znanstvenog simpozija u organizaciji Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu koji bi osvijetlio važne elemente zajedničke povijesti i različite društvene, socijalne i kulturne poveznice između triju biskupija, po kojima je Đakovačko-osječka crkvena pokrajina po sebi jedna naravna cjelina i koji bi progovorio o značenju Đakovačko-osječke crkvene pokrajine za sadašnjost i budućnost Sjeveroistočne Hrvatske, odnosno za prostor Slavonije, Baranje i Srijema.

Biskupi su razgovarali i o petogodišnjem djelovanju Međubiskupijskog crkvenog suda prvoga stupnja u Đakovu, razmotrili personalnu problematiku u djelovanju Suda te dogovorili imenovanja nositelja službi u novom mandatu.  

Uslijedio je potom redoviti godišnji susret biskupa sa svim članovima navedenoga Međubiskupijskoga suda.

Nakon pozdravne i uvodne riječi moderatora Suda, nadbiskupa Hranića, prisutnima su se obratili te podnijeli izvješća o djelovanju Suda u svojim biskupijama dosadašnji sudski vikar Međubiskupijskoga suda mons. dr. Nikola Škalabrin te dr. Želimir Žuljević. Prisutne su upoznali s brojem zaprimljenih te riješenih parnica o ništavnosti ženidbe s područja Đakovačko-osječke i s područja Požeške biskupije tijekom protekle godine.

Dr. Škalabrin se istodobno zahvalio na svojoj službi sudskoga vikara te je zamolio da po isteku mandata, zbog svoje životne dobi, bude razriješen od dosadašnje službe. Izrazio je i svoju spremnost da i nadalje ostane aktivan kao sudac u radu Suda.

Nadbiskup Hranić je, uz prigodni dar, zahvalio dr. Škalabrinu

za njegovo gotovo 40-godišnje predano i profesionalno služenje, za odgovornost i stručnost koja ga je resila u njegovu radu, te je izrazio i srdačnu zahvalnost svim članovima Suda za njihov vrijedan i požrtvovan rad.

Tiskovni ured Đakovačko-osječke nadbiskupije