Nikinčani su svoj crkveni god proslavili u srijedu, 13. lipnja

NIKINCI (TU) - Euharistijska slavlja u 7 i 18 sati predvodio je domaći župnik vlč. Ivica Živković, a misu na mađarskom u 9.30 sati vlč. Karoj Sabadi, župnik u Vrbasu.

Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predslavio je vlč. Dušan Milekić, župnik u Inđiji, uz vlč. Leonida Bevzea, župnika u Šapcu i vlč. Živkovića. U ime DSHV-a misi je prisustvovao Darko Baštovanović, međunarodni tajnik DSHV-a

Na večernjoj misi sudjelovao je i Ministar za ljudska i manjinska prava u Republici Srbiji Tomislav Žigmanov.

Predsjedatelj slavlja vlč. Milekić  je u homiliji  poručio: „Među našim vjernicima nekako je sv. Antun prisutan na poseban način. Toliko ima primjera uslišanih molitava, nakana... Ali to je samo dokaz da je sv. Antun svojim životom bio mio Bogu. Mnogi kažu sv. Ante mi je dao, nije vam sv. Ante dao već Bog. Sveti Ante je molio Boga sa tobom. I kad god ste uslišani znajte da su ti sveci mili Bogu. Mi vjernici svi slavimo Gospodina. Ali evo vam jedno pitanje za razmišljanje: ima li u vama radosti. Jeste li radosni što ste Kristovi vjernici?

Što znači jesmo li radosni ako smo Kristovi? Susrećem se s vjernicima i mnogi govore kada će mi si ovo uslišiti, kada će mi se ova molitva uslišiti... Ali što ti činiš da bi ti se ta molitva/nakana uslišala. Sveti Ante nije samo sjedio u crkvi, molio i očekivao da Bog uradi ono što on želi. Sveti Ante, kao svaki svetac, je dao sebe u Božje ruke i bio radostan zato što je Kristov.“

Na euharistijskim slavljima okupio se velik broj hodočasnika iz Hrtkovaca, Platičeva, Rume, Srijemske Mitrovice, kao i iz Republike Hrvatske. Na koncu svakog euharistijskog slavlja vlč. Ivica Živković zahvalio se svima koji su pomogli oko proslave crkvenoga goda, kao i preč. Blažu Zmaiću, župniku u Irigu, koji je za vrijeme svete mise bio na raspolaganju vjernicima za ispovijed.

Posle svete mise slavlje je nastavljeno druženjem u župnom dvorištu uz tamburaše.

Srijemski biskup, mons. Fabijan Svalina predvodio je 13. lipnja 2024. središnje svečano misno slavlje svetkovine sv. Antuna Padovanskog u dvorištu franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi u kojemu se već stoljećima časti svetac cijeloga svijeta.

OSIJEK  – Mnoštvo hodočasnika i srijemskoga biskupa, kao i dekana Osječkog istočnog dekanata, preč. Alojza Kovačeka, pozdravio je gvardijan franjevačkog samostana fra Venancije Mihaljević, a pozdrav je uputio i prisutnim predstavnicima Grada Osijeka – gradonačelniku Ivanu Radiću, dogradonačelniku Draganu Vulinu i predsjedniku Gradskoga vijeća Tihomiru Florijančiću te im je zahvalio za pomoć pri obnovi franjevačkog samostanskog dvorišta.

Uvodeći u misno slavlje biskup Fabijan istaknuo je kako sveca cijeloga svijeta – sv. Antuna štuju i oni koji nisu pripadnici katoličke zajednice, „pa će tako u Srijemskoj Mitrovici biti puno dvorište mnogih hodočasnika koji nisu pripadnici katoličke zajednice. Što to privlači? Njegova svetost, njegova jednostavnost i njegova spremnosti odgovoriti na izazove koje je Gospodin pred njega postavio u njegovu trenutku, u njegovim vremenima. Eto izazova i svakome od nas – vjerniku, kršćaninu. Po krsnoj milosti pozvani smo biti svjedoci uskrslog Gospodina, svjedočiti Njegovu sliku svakodnevnim življenjem u našim obiteljima, u našim školama, u našim sredinama gdje radimo, u našem gradu, županiji, biskupiji i cijeloj domovini“.

U svojoj homiliji srijemski biskup rekao je kako sv. Antun nije ostao svetac XIII. stoljeća, nego svih stoljeća do naših dana te uputio kako su se na njemu naročito isticale društvene kreposti. „Mi bismo jednostavno rekli: Antun je bio prijatelj maloga čovjeka. Nježnim osjećajima gledao je njegove potrebe, a divovskom snagom branio njegova prava. Svoj socijalni program crpio je iz Evanđelja.“

Naglasio je zatim kako i današnje štovanje sv. Antuna ima izričito socijalni karakter: „Njemu se utječu i članovi kršćanskih obitelji da sredi ono što narušava tu osnovnu stanicu društva ili što bi joj moglo naškoditi. Njemu se mole zaljubljenici prije ženidbe, njega zazivaju ženidbeni drugovi. Njemu se mole nerotkinje i žene u porodu. Pred njim, kao pred svojim zaštitnikom, iznose svoje jade prosjaci. Od njega putnici mole sretan povratak. On je mnogima savjetnik. On je zaštitnik u ratnim opasnostima i bori se kao 'počasni časnik' u austrijskoj, španjolskoj i portugalskoj vojsci, zato ga vojnici zazivaju u opasnostima. Šutljivi seljak stavlja u njegove ruke sudbinu svojih usjeva. On je patron pomoraca i rudara, on sluša molitve zabrinutih članova njihovih obitelji. On je pronalazač izgubljenih stvari, nebeski detektiv. Jednom riječju, sv. Antun je zaštitnik u svim potrebama dnevnoga života. To je razlog zbog kojega je u njegovu štovanju – više nego u drugih svetaca – naglašeno ljudsko, povezano s našom svakidašnjicom. Štovanje sv. Antuna nadišlo je službeni vid i ušlo u život vjernika. Zato je on doista svetac svih i za sve.“

Podsjetio je kako je na početku 13. stoljeća, kada su nicali novi gradovi, a trgovina doživljavala procvat, sve više bilo neosjetljivih na potrebesiromaha te rekao: „Zbog toga Antun u više navrata poziva vjernike da razmišljaju o pravom bogatstvu, a to je bogatstvo srca, kojim čovjek postaje dobar i milosrdan te tako skuplja blago za nebo: O vi bogati – tako je on opominjao – neka vam prijatelji budu… siromasi, primite ih u svoje domove. Isti će ti siromasi kasnije primiti vas u vječne stanove, gdje vlada ljepota mira, povjerenje i sigurnost te obilni spokoj neprolazne sitosti.“

Biskup Fabijan podsjetio je zatim na sliku kako sv. Antun dijeli kruh siromasima te ustanovu Kruh svetog Antuna, rekavši: „Koliki su se gladni nasitili, koliko je siromaha i nemoćnika potpomognuto. Mnogi su mislili i govorili da će opovrgnuti Isusove riječi: Siromaha ćete uvijek imati kraj sebe, međutim, i u najrazvijenijim zemljama ima nezbrinutih, kojima je potrebna pomoć bez koje pojedinci ili cijele obitelji ne bi mogle preživjeti. Sv. Antun je nadahnjivao plemenite kršćane koji su žrtvovali svoje dragocjeno vrijeme, i nekad uz opasnost vlastitog života, surađivali u župnim i drugim Caritasima. On im je bio primjer.“

Svoju homiliju srijemski biskup zaključio je riječima: „Stoga, zamolimo sv. Antuna da u našim životima učvrsti pouzdanje u Boga, vrati strpljivost i sklad, a u brojne obitelji i toliko potreban – mir.“

Na kraju misnoga slavlja, nakon blagoslova cvijeća i nabožnih predmeta, mons. Svalina vjernicima je ukratko predstavio život Srijemske biskupije u kojoj je trenutno oko 4% katolika, 31 župa, 18 svećenika i 2 biskupa, a prosječna svećenička dob je vrlo visoka. Mladiće koji osjećaju duhovni poziv potaknuo je da se odazovu i dođu u misijske krajeve, a sve prisutne pozvao je na hodočašće Gospi Tekijskoj. Liturgijsko pjevanje tijekom misnoga slavlja predvodio je Mješoviti zbor franjevačke crkve sv. Križa u Tvrđi pod vodstvom Silvija Vrčeka, uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović.

Proslava sv. Antuna Padovanskog u osječkoj Tvrđi započela je prvi misnim slavljem u 3 sata ujutro te je slijedilo još 7 prijepodnevnih misnih slavlja. Prvo poslijepodnevno misno slavlje bilo je u 16 sati. U 18 sati misu je predvodio vlč. dr. Ivan Benaković, koji je predvodio i trodnevnu pripravu uoči svetkovine, te je blagoslovio djecu i ljiljane. Misna slavlja bila su i u 19:30 te u 21 sat. Tijekom cijeloga dana bila je prilika za ispovijed, upis misnih slavlja te sabranu molitvu u franjevačkoj crkvi pred zavjetom slikom sv. Antuna.

M. Kuveždanin

         Izvor: www.djos.hr

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II.  već jedanaest godina osigurava platformu za cjelovit razvoj mladih, njihovo međusobno upoznavanje, stjecanje iskustava, susret s drugim i drugačijim, kvalitetno korištenje slobodnog vremena te mobilnost i međunarodnu suradnju, a sve to prožeto podrškom za rast u ljudskim i kršćanskim vrijednostima.

Centar za mlade je 2013. godine pokrenuo projekat pod nazivom „Koračajmo Zajedno“. Cilj projekta je je potaknuti mlade triju većinskih vjeroispovijesti u BiH da razvijaju osjećaj odgovornosti prema vlastitoj zemlji i otkrivaju bogatstvo različitosti unutar nje, kroz razbijanje predrasuda i međusobno upoznavanje, kako bi zajedno doprinijeli izgradnji kulture mira i bolje budućnosti.

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II. organizira ljetni kamp mira pod nazivom Friedensgrund BiH, te Vas s radošću pozivamo da se prijavite za sudjelovanje na Friedensgrund Regionalnom Ljetnom Ekumenskom Kampu, posvećenom promicanju mira, međusobnog razumijevanja i suradnje. Ovaj kamp pruža priliku mladim kršćanima naše regije da se susretnu i dožive ljetovanje na jedinstven način – kroz zabavu, molitvu, učenje, razmjene ideja i iskustva, istražuju osobne i kolektivne vrijednosti te razvijaju vještine rada, talente i sposobnosti.

•           Datum: 08. - 14. 7. 2024. godine

•           Ciljna grupa: Mladi uzrasta od 16-21 godina iz naše regije, kršćanske vjeroispovijesti (katolici, pravoslavci, protestanti..)

•           Mjesto: Župa Žalosne Gospe, Čardak, Općina Modriča, Bosna i Hercegovina, Regionalni ured Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih Ivan Pavao II, Kornica

Nadbiskupijski centar za pastoral mladih Ivan Pavao II pokriva troškove materijala, hrane, smještaja, izleta i osiguranja.

Ravnateljica Caritasa Bolzano Beatrix Mairhofer i njezini suradnici sastali su se s rukovodstvom i djelatnicima Caritasa Srijem, te posjetili aktualne projekte

ZEMUN/SR.MITROVICA/ŠID/MARADIK (TU) - Caritas Bolzano krajem mjeseca svibnja posjetio je Biskupijski Caritas Srijem, te obišao aktivne projekte srijemskog Caritasa. Uz ravnateljicu Beatrix Mairhofer, delegaciju su činile voditeljica ureda za suradnju u inozemstvu Sandra D'Onofrio, te predstavnica mladog Caritasa Bolzano Federica Mele.

Delegacija je odsjela u župnoj kući u Zemunu, gdje su se prvi dan održali radni sastanci s direktorom Caritasa Srijem mons. Jozom Dusparom i koordinatorom Petrom Dujićem. Tom prigodom predstavljen je dosadašnji rad Caritasa kao i svi projekti koji su se sprovodili ili se sprovode na teritoriju Srijema. Razgovaralo se i o budućoj suradnji između ova dva Caritasa.

Tijekom drugog dana delegacija je obišla Biskupski ordinarijat u Srijemskoj Mitrovici, gdje su ih dočekali srijemski biskup mons. Fabijan Svalina, generalni vikar mons. Josip Ivešić i kancelar preč. Tomislav Lasić. Delegacija se upoznala s novim srijemskim biskupom te su započeli dogovori za nastavak i proširenje suradnje između Caritasa Srijem i Caritasa Bolzano. Nakon ručka i obilaska znamenitosti Srijemske Mitrovice, gosti su se s koordinatorom Dujićem zaputili u Šid. Predstavljeni su im trenutni projekti koji se sprovode u ovoj općini. U Šidu  su  prvo obišli centar za mlade „Your Job“ i upoznala se s karijernim savjetnicama koje trenutno rade na ovom projektu.  Potom su obišli Caritasove radnike koji rade u malom timu kućne njege, kao i obitelji i pojedince koji primaju razne vidove pomoći Caritasa. Posjet Šidu je završen  obilaskom projekta koji  je vezan za pomoć migrantima smještenim u tri kampa s kojima Caritas Srijemske biskupije radi od početka migrantske krize.

Trećeg dana delegacija je posjetila župe Golubinci i Maradik. Naime, u Maradiku je Caritas Bolzano prije nekoliko godina izgradio obiteljski dom za smještaj starih osoba koji nemaju adekvatan smještaj, što je do sada veoma dobro funkcioniralo. Upoznali su novog upravitelja doma i novog župnika vlč. Aleksandra Kovačevića, te uposlenike i korisnike kuće, u kojoj svaki korisnik ima svoj vrt koji marljivo održava, što im omogućava lakši život. Posjet je nastavljen obilaskom pojedinaca, koji od Caritasa primaju različite vidove pomoći, kao što su nabavka ogrjevnog drveta, paketi pomoći za siromašne obitelji, te podjela školskog pribora i školskih torbi za učenike.

Mladi iz Srijema sudjelovali su prvi put na ovom hodočašću

ZAGREB (TU) - U ranim jutarnjim časovima 8. lipnja, na blagdan Presvetog Srca Marijina, mladi Srijemske biskupije, u organizaciji Udruženja mladih „Prijatelji nade“, zaputili su se u Zagreb na Antunovski hod mladih. Organizator ove aktivnosti je Centar za promociju duhovnih zvanja OFMConv, na čijem je čelu fra Stjepan Brčina, uz podršku župe sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu, župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima te Evangelizacijske zajednice „Sveti Duh”.

Vjernici iz Srijema sudjelovali su na ovome hodočašću kako bi uzvratili posjet fra Brčini, koji je bio gost na susretu mladih Srijemske biskupije.

Program u Sesvetskim Selima započeo je euharistijskim slavljem koje je predvodio fra Stjepan Brčina. On je u homiliji poručio mladima: „Molim vas, živite po primjeru sv. Antuna. Nemojte ljubiti polovično, nemojte davati polovično srce, dajte ga drugome cijelog tamo gdje jeste: u svojoj obitelji, na svome poslu, u svojoj zajednici, gdje god se nalazili. No nikakva polovičnost, nego samo cijelo srce”.

Nakon misnog slavlja, predvođeni križem Antunovskog hoda, u koji su ugrađene moći sv. Antuna, u zajedništvu sa oko 11 tisuća mladih i Srijemci su krenuli u procesiji. Prva stanica je bila župa u Dubravi, gdje je napravljena pauza uz okrjepu. Tijekom procesije slavilo se Boga pjesmom i igrom. Hodočasnike su posebno dojmili stariji vjernici, koji su sa svojih prozora, na koja su bile izvješene zastave Antunovskog hoda, radosno pozdravljali procesiju.

Vrhunac hodočašća bila je druga stanka, koja je napravljena na Trgu bana Jelačić. Trgom se orila pjesma uz ples. A program su animirali članovi Evangelizacijske zajednice „Sveti Duh“ dulje od sat i pol vremena. Tako je glavni zagrebački trg postao mjesto molitve i slavljenja Boga.

 Zadnja dionica, koju su hodočasnici trebali prijeći bila je Ilicom od Trga do bazilike sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu. Tu su ih dočekali franjevci konvetualci i brojni vjernici. Završetak hodočašća bio je u bazilici sv. Antuna, koja trajno čuva svečeve relikvije. Kruna ovogodišnjeg Antunovskog hoda za mlade iz Srijema bile su zaruke dvoje članova udruge „Prijatelji nade“, Vesne i Stefana.

Ovo je bilo prvo hodočašće koje je organiziralo Udruženje mladih „Prijatelji nade“, a planira ih se još. Realizirano je pod pokroviteljstvom Hrvatskog nacionalnog vijeća i predsjednice Jasne Vojnić, na čemu se udruženje i ovim pute zahvaljuje.

Imenovani požeški biskup Ivo Martinović zaređen je za biskupa tijekom euharistijskoga slavlja u subotu 8. lipnja 2024. godine u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske

POŽEGA - Misnom slavlju nazočili su brojni nad/biskupi, među kojima su bili glavni zareditelj, zagrebački nadbiskup metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša, suzareditelji đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić i umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua. Sudjelovali su i predstavnici drugih kršćanskih Crkava, predstavnici redovničkih zajednica, među kojima i generalni ministar franjevaca trećoredaca fra Amando Trujillo Cano, javni dužnosnici i brojni vjernici iz Požeške biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije.

Na početku mise, nazočnima se obratio dosadašnji požeški biskup Antun Škvorčević izrazivši posebnu radost, duboko poštovanje i veliku zahvalnost. „Ređenje novog biskupa događaj je od velikog značenja za vjernike Požeške biskupije, što svojim sudjelovanjem na slavlju svjedoče predstavnici svih njezinih redova, službi i poslanja: kanonici stolnog Kaptola sv. Petra, svećenici dijecezanski i redovnički, đakoni, sestre redovnice, vjeroučitelji, bogoslovi i sjemeništarci, djelatnici i učenici katoličkih škola i drugih biskupijskih ustanova, članovi udruga i molitvenih zajednica, predstavnici vjernika svih župa, napose obitelji i mladih.

Kao i u drugim ovakvim prigodama, i danas se u požeškoj Katedrali na svoj način zgusnula povijest svojim duhovnim silnicama kojima nije inicijator i autor čovjek, nego Bog, Gospodar vremenâ i ljudskih sudbinâ, ‘Alfa i Omega’, ‘Početak i Dovršitelj’ svega postojećeg, živi, uskrsli Isus Krist koji svojim Duhom pobjede nad smrću oživljuje požešku mjesnu Crkvu da bude njegov vidljivi organizam, Tijelo, kojem je on Glava. Kao i tijekom 27 godina naše Biskupije i danas mu kličemo: ‘Krist danas i uvijeke, Aleluja!’ (usp. Heb 13,8)“, istaknuo je mons. Škvorčević.

Poželio je biskupu Martinoviću dobrodošlicu u Požešku biskupiju. „Dočekala Vas je u našoj Katedrali i sv. Terezija, koju je bečki slikar Franz Caspar Sambach po narudžbi kraljice i carice Marije Terezije naslikao na glavnom oltaru u zanosu pred Presvetim Trojstvom. Svojim mističnim iskustvom ona danas hrabri i Vas uvjeravajući: ‘Sólo Dios basta! – Samo je Bog dostatan!’ Zahvatio i Vas u biskupskom ređenju sveti zanos snagom Duha Svetoga te u posvemašnjoj predanosti Bogu pod geslom ‘radost i mir’ služite Božjem narodu Požeške mjesne Crkve, napose onima kojima je potrebna Vaša ruka pomoćnica, riječ tješiteljica, a nadasve suosjećajno srce zajedništva u patnjama, siromaštvu, bolesti i osami s nemalim brojem onih koji su povjereni Vašoj pastirskoj brizi“, rekao je biskup Škvorčević svome nasljedniku.

Nakon naviještenih liturgijskih čitanja, uslijedilo je predstavljanje izabranika za biskupsko ređenje te čitanje Apostolskog naloga o biskupskom imenovanju, koje je pročitao nuncij Lingua.

Homilija nadbiskupa Kutleše

Nadbiskup Kutleša je u homiliji podsjetio da je Požeška biskupija utemeljena 5. srpnja 1997. godine kada je imenovan i njezin prvi biskup mons. Antun Škvorčević, te da je relativno mlada biskupija iako je Požega još od 13. stoljeća bila važno crkveno središte. Zahvalio je mons. Škvorčeviću na predanom biskupskom služenju. „Izazova je bilo puno i bili su razni, a biskup Antun im je uspijevao odoljeti i ostaviti stabilne strukture služenja zajednici vjernika koja danas dobiva novog pastira. Biskupe Antune, hvala Vam za sve što ste učinili za ovu Biskupiju kao i za Hrvatsku biskupsku konferenciju“, rekao je.

Poručio je da je pred biskupom Martinovićem jedno posve novo razdoblje njegova života. „Kao član franjevačke redovničke obitelji navikao je slušati i služiti; izbor redovničkoga zvanja je bilo nešto što je htio i za što se pripremao tijekom svoje redovničke formacije. Biskupska služba je nešto posve drugo. Vodi nas kamo i ne želimo i ne planiramo, za što se ne pripremamo, ali čemu se u poslušnosti vjere predajemo“, kazao je mons. Kutleša.

Osvrnuo se na poticajima sv. Pavla koje je uputio Timoteju u njemu posvećenoj prvoj poslanici. „Pavao, nazivajući Timoteja Božjim čovjekom, potiče ga da bježi od svjetovnosti, a teži za pravednošću, pobožnošću, za vjerom, ljubavlju, postojanošću i krotkošću, te da u svemu tome bije dobar boj vjere kako bi postigao vječni život (usp. 1 Tim 6, 11-12)“, rekao je te dodao da bi se ti poticaji mogli svesti pod zajednički nazivnik ustrajnosti.

„Često je, znamo to iz svakodnevnog života, lako započeti određeni pothvat. No, teško ga je s jednakom lakoćom i oduševljenjem privesti kraju. To je osobito teško u suvremenoj kulturi u kojoj ustrajnost nije vrlina već je na cijeni sposobnost prilagođavanja trendovima, a stalne promjene slabe osjećaj za nepromjenjive vrijednosti koje zaslužuju naš trud, pozornost i snagu volje. Pavao svoje poticaje Timoteju temelji na perspektivi cilja. Timoteju poručuje da bije dobar boj vjere kako bi postigao cilj: osvajanje vječnoga života na koji je pozvan“, poručio je propovjednik istaknuvši da je vječnost perspektiva svakog kršćanina, a napose biskupa koji je pozvan predvoditi zajednicu vjernika prema tom cilju."

Potom je govorio o bježanju na koje Pavao potiče Timoteja. „Od čega to Timotej treba bježati? Iz redaka prije zaključujemo da je to pohlepa, neuredna sklonost novcu, a zapravo je riječ i o širem kontekstu povođenja za onim što je svjetovno, za požudom tijela, za požudom očiju i ohološću života (usp. 1 Iv 2, 16). Požuda tijela odnosi se na snažne želje da sami sebi udovoljimo živeći prema osjećajima, umjesto po poslušnosti Bogu. Požuda očiju odnosi se na neurednu želju za stjecanjem stvari i vanjskog ugleda, umjesto izgradnje pobožnog karaktera. Oholost života odnosi se na život usredotočen na samoga sebe bez obzira na Boga i vječnost. Dragi brate Ivo, od toga bježi! Lažnim naukama i navikama svjetovnosti nije dovoljno suprotstaviti se samo teorijskim neslaganjem, već odlučnim bijegom u suprotnom smjeru“, istaknuo je nadbiskup Kutleša.

Pojasnio je da bijeg od svjetovnosti znači okretanje u suprotnom smjeru, u smjeru pobožnosti koju Pavao izražava u šest kvaliteta: pravednost, pobožnost, vjera, ljubav, ustrajnost i blagost. „One zahtijevaju veliku odvažnost, neprestanu borbu i rad na sebi. Stoga i tebe, dragi biskupe Ivo, na početku biskupske službe, zajedno s nama koji smo već upoznali njezin teret, pozivam na tu težnju za pravednošću koja nije ništa drugo nego usklađivanje sa standardima Božje riječi. Vjerujem da si kao redovnik na to naviknut i da si svjestan da nas ni krštenje, ni zavjeti, ni ređenje ne mogu očuvati od velikih iskušenja i posrtanja, ali da težiti za pravednošću znači uvijek ustajati u velikom povjerenju u Boga i truditi se da se uklopimo u njegovu mjeru za nas“, poručio je.

Kazao je da je Crkva tijekom cijele svoje povijesti napadana i kušana na području zdravoga nauka, često putem suptilnih pogrešaka i neuravnotežene istine, istaknuvši da ni danas nije drukčije. „Možda je i teže jer se u ime političke korektnosti, da se nekoga ne bi povrijedilo u njegovu uvjerenju, više uopće ne ustaje na glasnu obranu istina vjere. Eto izazova za svakog biskupa! Eto velike arene današnjice u kojoj će biti kušana duhovna snaga svakoga pastira. Borba koju je pastir pozvan voditi je onkraj krutih podjela na prijatelje i neprijatelje; ne sastoji se ni u strogom razlikovanju pobožnih i nepobožnih, kao ni u fundamentalističkom prosuđivanju ispravnog od neispravnog. Njegova je borba u tome da ustrajući u tim napetostima očuva moć zdravog rasuđivanja. Osim što je dar Duha Svetoga, dar rasuđivanja je plod pouzdanja u Boga“, istaknuo je propovjednik.

„Dragi Ivo, biskupsko imenovanje i današnje ređenje tvoja su prilika da zaslužiš vječnost. Po biskupskoj službi koja ti je povjerena, tvoj put posvećenja se nastavlja. Blaženi Alojzije Stepinac naglašavao je da nas neće spasiti ni vojna sila ni politička moć, već čista savjest i život po Božjim zapovijedima. Zato, budi uzoran u svom životu jer samo svetost života može spasiti narod. Danas, zajedno s cijelom požeškom Crkvom molimo da te na tom putu prati zagovor ponajprije Blažene Djevice Marije, koja te bez sumnje danas s posebnom majčinskom ljubavlju prima u svoje srce. Također, molimo za zagovor svetog Lovre, zaštitnika ove biskupije, svetog Franje, svih svetaca Franjevačkog reda, kao i blaženog Alojzija Stepinca. Pridruži se i ti, uzornim životom i svetim služenjem, njihovu svijetlom primjeru“, zaključio je nadbiskup Kutleša. Potom je uslijedio obred ređenja novog biskupa.

Čestitke novozaređenom biskupu

Na kraju euharistijskoga slavlja, čestitku mons. Martinoviću u ime biskupâ Hrvatske biskupske konferencije uputio je nadbiskup Hranić. „Evanđelje, otvoreno danas nad Vašom glavom, u trenutku molitve nad Vama, dragi biskupe Ivo, izvor je nadahnuća, pastoralnog zelusa, milosti i ljubavi, te okvir i put, na kojemu ste kao biskup pozvani živjeti u trajnom osluškivanju iste Božje riječi i nadahnjivati se evanđeoskim Duhom u vršenju svoje nove službe. Istodobno, pastirski štap vodstva u ruci i prsten vjernosti objedinjuju snagu molitve crkvene zajednice, koja Vaš život čvrsto veže uz Krista, raspetog i uskrslog Gospodina, kojemu ste po primanju punine svetoga reda suobličeni kao Glavi Crkve, te čiju ste ljubav, dobrotu i milosrđe pozvani uprisutnjivati i svjedočiti unutar ove mjesne Crkve“, rekao je.

Poručio je da je biskup onaj koji svojim sveobuhvatnim pogledom budno bdije nad povjerenom crkvenom zajednicom i svojom budnošću ulijeva mir, radost i nadu u srca njezinih svećenika i vjernika. „No, bdjenje je istodobno i oprez pastira pred prijetećim opasnostima. Za bdjenje je potrebno biti budan, mudar, razborit, a ponekad i dovoljno odlučan te brz, no bez nepromišljenog zalijetanja. Za budnost valja imati i blagosti, strpljivosti te ustrajnosti u ljubavi. Vaš je predšasnik u službi bio mudar i vidovit pastir, koji je uzorno ustrojio mladu Požešku biskupiju i osigurao joj gotovo sve što joj je potrebno za ostvarenje njezina evangelizacijskog poslanja.

Uz osiguranje i uređenje zgrada potrebnih za središnje biskupijske ustanove  i uz ustroj mreže katoličkih škola, zalagao se i za trajnu duhovnu i pastoralno-teološku formaciju svoga klera, povjeravao mu razne zadaće, pratio njegov rad i svećenici su postupno postali jako dobri, savjesni, marljivi i odgovorni pastiri, uvelike uznapredovali u suodgovornosti i pastoralnom žaru. Gospodin je blagoslovio napore i u pastoralu duhovnih zvanja te Požeška biskupija danas ima i lijep broj mladih, dobrih, dobro formiranih i zauzetih svećenika. Na ovom području na kojemu su totalitarni režimi 20. stoljeća ostavili svoje razorne posljedice, biskup Antun je oblikovao sustavan i dobro promišljen pastoralni program Čišćenja povijesnog pamćenja i spomena na mučenike, nadahnut evanđeoskim poticajima svetog Ivana Pavla II. te je postao nositeljem ozbiljnog ekumenskog dijaloga i dijaloškog suočavanja s cjelovitom istinom. Dragi biskupe Antune, hvala Vam na svemu čime ste zadužili ne samo ovu biskupiju, nego i Crkvu u Hrvatskoj“, istaknuo je mons. Hranić.

Biskupu Martinoviću rekao je da dolazi u mladu i poletnu, dobro organiziranu i ustrojenu biskupiju, punu života i evanđeoskog zanosa, u kojoj treba samo mirno i radosno pratiti te u opuštenom crkvenom zajedništvu i ljubavi nastaviti te u skladu sa zahtjevima nadolazećih vremena usklađivati ono što je već zaživjelo. „Vaše imenovanje biskupom je plod Vašega dobroga glasa i ugleda u očima svih onih koji su bili pitani za mišljenje te izraz povjerenja i čast koju Vam je iskazao Sveti Otac. A biskupsko ređenje je čisti Božji dar Vama osobno, no i dar Kristove spasenjske milosti za članove ove biskupijske zajednice, koja Vam je povjerena. Tako su dar i primljena milost, istodobno i Vaša velika odgovornost i obveza, koje uključuju i koje Vam donose radost, ali i križ“, kazao je.

„Želimo Vam i molimo, dragi biskupe Ivo, da u skladu s Vašim biskupskim geslom, u radosti i u miru, kao biskup postojano služite i plodno ostvarujete svoje pastirsko biskupsko poslanje u ovoj mjesnoj Crkvi, kako bi Vaši svećenici i vjernici te toliki bogotražitelji s kojima ćete se svakodnevno susretati, mogli u Vama trajno prepoznavati plamen Kristove ljubavi, oslonac, blagost, dobrotu, mir i radost čiji je izvor Krist Gospodin“, zaključio je nadbiskup Hranić.

Potom je u ime svećenika Požeške biskupije, čestitku izrekao vlč. Krunoslav Juraković. Podsjećajući na Isusov govor o jarmu, rekao je da je mnogo lakše nositi jaram u zajedništvu s onima koji su povjerovali Kristu i krenuli za njim. „Oče biskupe Ivo, prezbiterij ove mjesne Crkve, svi svećenici i đakoni, od najmlađih do onih najstariji, duboko vjerujem, žele baš u takvom svećeničkom, sinovskom i bratskom zajedništvu, u suradnji s Vama, nastaviti ostvarivati poslanje koje nam je povjerio Isus Krist. Uz tu iskrenu otvorenost, koju prate mnoge vrline, sposobnosti, talenti, duhovnost, pastoralno iskustvo svećenika, treba računati i na moguće nesavršenosti i ljudske slabosti koje u poniznom duhu povjeravamo milosti našega Učitelja koji može, kao i u životu sv. Pavla, od slaboga učiniti jakim“, poručio je.

„Preuzvišeni Oče, u započetom ostvarivanju našega međusobno zajedništva, izražavamo Vam iskrene riječi dobrodošlice sa željom da se u miru i radosti osjećate među nama. To činimo u stavu spremnosti da Vas uvijek, a napose u prvim mjesecima Vašeg biskupskog služenja, prihvatimo otvorenim srcem na našim zajedničkim svećeničkim susretima i druženjima, zatim u našim župama zajedno s okupljenim vjernicama, na biskupijskim hodočašćima i drugim događajima, a posebno ondje gdje su okupljeni mladi i djeca, među njima mnogi koji pohađaju pet biskupijskih katoličkih škola i vrtić“, kazao je vlč. Juraković.

Biskupu Škvorčeviću zahvalio je za sva istaknuta i zauzeta nastojanja oko ,,preslavnog djela evangelizacije“, poslanja koje mu je na dan biskupskog ređenja povjerio utemeljitelj Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II. „Spomenuto preslavno djelo u ovih 27 godina postojanja Biskupije, opečaćeno je mnogim plemenitim i dragocjenim djelima koja na svoj način snažno obilježavaju biskupijski život u njezinom evanđeoskom, pastoralnom, karitativnom, odgojno-obrazovnom i kulturnom djelovanju. Razdoblje od 27 godina za neke je kratko, a za neke dugo. Kako god, vrijeme je dovoljno dugo za one koji su spremni iskoristiti ga. Vi ste ga, na svoj način, u mogućnostima koje su Vam se pružale i s onim što Vam je bilo na raspolaganju, nastojali iskoristiti po načelu koje glasi: ‘Ad maiorem Dei gloriam – Sve na veću slavu Božju’. Ono, dakle, što ostaje i što će ostati za Vama, oče biskupe Antune, veliki je polog koji je zadužen povijesti za razmatranje. Hvala Vam na tome i neka Vas po zagovoru svetoga Lovre prati Božji blagoslov“, poručio je vlč. Juraković.

U ime redovnika i redovnica, čestitku novom biskupu uputila je predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Lidija Bernardica Matijević. Rekla je da redovništvo čestita Požeškoj biskupiji i biskupu Martinoviću. „Najveća hvala ide dobrom Bogu koji je, u svojoj zamisli povezao zlatnu, ali i mirnu i poniznu Zapadnu Slavoniju, duhovnost i iskustvo upravljanja fra Ive na prostorima Zagreba i Dalmacije, s franjevačkom jednostavnosti koja oplemenjuje svaku dušu koju dotakne“, poručila je. Biskupu Martinoviću kazala je da ga redovnice i redovnici ispraćaju kao provincijala koji je vjerodostojno i ponizno potvrdio svoj zavjet poslušnosti.

U ime laika Požeške biskupije, čestitku je uputila voditeljica Biskupijskoga obiteljskog centra Pro vita et familia Ana Matković. „Crkva požeška nastojala je kroz minula desetljeća hoditi u novosti života snagom Isusove smrti i uskrsnuća u zajedništvu našeg prvog biskupa Antuna, svećenika i nas vjernika laika. U otvorenosti toj novosti, koja milosno iznenađuje, izgrađuje i obogaćuje prepoznajemo i Vaš dolazak k nama u Godini molitve“, poručila je biskupu Martinoviću.

„U svijetu i društvu u kojem živimo suočeni smo s brojnim izazovima koji nas vode osjećaju izgubljenosti. Svakovrsni problemi, nepravde i siromaštva, ugroženosti i patnje muče današnjeg čovjeka, koji pod utjecajem mentaliteta antropologije bez Boga i Krista polako gubi čvrst oslonac u životu. Stoga nam je potrebna Crkva koja nas razumije i vodi. Potrebno nam je razborito vodstvo, jasnoća pogleda, pravednost, hrabrost, povjerenje, ali i ljudska blizina uz blagi pogled koji podsjeća na pogled Isus Krista. Tu, oče biskupe, mi vjernici laici, prisutni u svim slojevima našeg društva, polažemo u Vas velike nade i iskazujemo Vam svoje povjerenje. Istovremeno imajte na srcu, kako smo molili i kako ćemo Vas i dalje molitvom povjeravati Onome koji pokazuje put i rasvjetljuje hod. Iskazujem Vam i spremnost nas vjernika laika da u životnost poslanja naše požeške Crkve stavimo na raspolaganje svoja znanja, sposobnosti i talente izgrađujući međusobno zajedništvo koje se živi u ljubavi, miru i istini“, rekla je Ana Matković.

U ime mladih Požeške biskupije čestitku je uputio Gabriel Rašić zahvalivši najprije biskupu Škvorčeviću. „Od prvoga dana svoje službe pokazivali ste posebnu osjetljivost za nas mlade. Osnivajući katoličke škole, kolegij, zakladu za pomoć srednjoškolcima i studentima brinuli ste za naš odgoj i rast. Poticali ste održavanje kateheza, klanjanja, edukacija animatora i raznih susreta za mlade. Redovito ste zajedno s nama hodočastili u Marijanska svetišta, a posebno će nam ostati u sjećanju biskupijski križni putovi mladih. Neka dobri Bog nagradi za sve vaše napore žrtve za nas mlade“, rekao je.

Biskupu Martinoviću poručio je da ga mladi Požeške biskupije dočekuju otvorenih ruku i srca. „Od trenutka Vašeg imenovanja, preko susreta u Gospiću i sinoćnjeg bdjenja sve do ovog trenutka Vašega ređenja, pratili smo Vas sa simpatijama i molitvom. Obećavamo Vam spremnost i otvorenost za daljnju suradnju i rad na onome što je biskup Antun s nama započeo. Posebno se radujemo susretu Hrvatske katoličke mladeži u našoj biskupiji 2026. godine. Čestitamo Vam i zahvaljujemo što ste prihvatili biti naš pastir. Iako je Vaša služba teška i zahtjevna, znajte da niste sami, Vaši mladi su uz vas“, istaknuo je.

Nakon upućenih čestitki, biskup Martinović prošao je katedralom blagoslivljajući okupljeni narod. Potom je uputio svoj zahvalni govor.

Govor biskupa Martinovića

„Na kraju ovog svetoga slavlja u kojem smo slavili Gospodina i u kojem je mene nedostojnoga i nevrijednoga slugu učinio pastirom Požeške biskupije, najprije svoje zahvale izričem Bogu Stvoritelju koji me je imao u svom promislu i iz ničega stvorio po životima mojih dragih i pokojnih roditelja: oca Martina i majke Marije, kao peto dijete od nas sedmero djece. Posebnu zahvalnost i pozdrave upućujem papi Franji za povjerenje koje mi je iskazao“, rekao je te poručio nunciju Lingui da prenese Papi njegovu sinovsku odanost, pozdrave i molitvenu blizinu.

Zahvalio je nazočnim nad/biskupima, redovnicima i redovnicama, predstavnicima drugih Crkvenih zajednica, predstavnicima civilnih vlasti, medijima, svećenicima, župljanima iz Tolise, vjernicima Požeške biskupije te svima koji su sudjelovali u organizaciji biskupskog ređenja.

„Kad promatram svoj život od začeća do današnjeg dana zapažam i zastajem preda tajnom Božje providnosti, pred Bogom koji sve stvara i svime upravlja, nikad mu dovoljno neću moći zahvaliti za milosni dar života jer mogao sam i ne postojati. U ovom čudu života On izvor je moje radosti i mira. Radosti koja nije naivnost, koja i u poteškoćama daje smisao i ljepotu života. Ona se nikada ne može kupiti, ali se uvijek i na različite načine drugome može darovati“, istaknuo je.

„Marijino Majčinsko Srce kucalo je za Sina Božjega koji nas na posebna način po otajstvu Presvetoga Tijela i Krvi povezuje sa sobom i sa svojom Majkom. Srce Isusove i njegove Bezgrešne Majke Marije su upoznali, zavoljeli i u vjeri živjeli sv. Lovro, sv. Terezija, bl. Alojzije Stepinac, bl. Jula Ivanišević, sv. Franjo, sv. Ivan Pavo II. i toliki vjernici, sveci i mučenici u povijesti Požeške biskupije.

Dok vam svima iskreno zahvaljujem na svim vašim čestitkama, molitvama, darovima, željama sve vas povjeravam zagovoru i zaštiti Bezgrešnog Srca naše nebeske Marije te obećavam svoje molitve za vas i sve vaše. Još jednom svima srdačno zahvaljujem i neka vas sve prati Božji blagoslov“, zaključio je novi požeški biskup Ivo Martinović.

Ovo je veliko slavlje za cijelu Đakovačko-osječku metropoliju, čiji je dio i Srijemska biskupija.

Izvor: www.pozeska-biskupija.hr