U nedjelju, 9. lipnja, svečanim euharistijskim slavljem koje je u sarajevskoj katedrali Sarajevu predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina proslavljena je svetkovina Presvetoga Srca Isusova pod čijom je zaštitom Vrhbosanska nadbiskupija, ali i sama prvostolnica.

SARAJEVO -  Svečanost je započela procesijom oko katedrale, a misu je slavio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina u zajedništvu s vrhbosanskim nadbiskupom metropolitom BiH mons. Tomom Vukšićem, biskupom mostarsko-duvanjskim i apostolskim upraviteljem trebinjsko-mrkanskim mons. Petrom Palićem te pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom. Koncelebriralo je 30-ak svećenika među kojima su bili provincijal Franjevačke provincije Bosne Srebrene fra Zdravko Dadić, tajnik Apostolske nuncijature u Bosni i Hercegovini mons. Javier Camañes-Forés te generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Slađan Ćosić.

Obljetnica posvete sestara SMI

Prvostolnicu su osim vjernika i hodočasnika ispunile Služavke Maloga Isusa predvođene vrhovnom glavaricom Družbe s. Marijom Banić koje su proslavile 50. obljetnicu posvete Družbe Presvetom Srcu Isusovu.

Prije početka mise mons. Vukšić je posvetio kako „danas Vrhbosanska nadbiskupija proslavlja svetkovinu Presvetoga Srca Isusova kojemu je posvećena, sa svojim biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te svim ostalim Kristovim vjernicima“. „Zato su nam u goste došli biskupi iz Mostara i Banje Luke te Srijema. Roditelji biskupa Svaline su rođeni na Kupreškoj visoravni u Vrhbosanskoj nadbiskupiji pa nas dragi Fabijane tvoja prisutnost dodatno raduje. Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova 1974. Družba SMI u ovoj se katedrali, u kojoj uskrsnuće čekaju zemni ostatci njihova utemeljitela nadbiskupa Josipa Stadlera, posvetila Srcu Isusovu te će danas svečano obnoviti posvetu izgovarajući iste riječi koje su odzvanjale ovom dvoranom prije pola stoljeća“, rekao je nadbiskup Vukšić pozdravivši potom nazočne.

Trostruko slavlje

Na početku euharistije mons. Svalina istaknuo je „kako je lijepo biti u katedrali kada se slavi poseban dan, kako za prvostolnicu, tako i za čitavu nadbiskupiju te Družbu SMI“. „Ova svetkovina nas vraća na izvore u dvoranu Posljednje večere kada je Isus, prije nego li je slavio večeru oproštaja, svojim učenicima učinio gestu ljubavi kroz služenje, pranjem nogu. Potom je uslijedila najveća ljubav, a to je da je svoju prisutnost ostavio u darovima kruha i vina. Započinjući misno slavlje želimo oraspoložiti svoje srce, pripremiti ga da se uskrsna radost nastani u nama i kroz to svjedočanstvo da i mi dajemo svjedočenje živeći onako kako smo to primili u sakramentu u kršenju, a to potvrdili na krizmi i u drugim sakramentima“, rekao je mons. Svalina ističući kako je zapreka istinskom kršćanskom životu zatvorenost i sebičnost te neotvorenost Srcu Isusovu koja zrači ljubav.

U prigodnoj homiliji srijemski biskup je nastavio tu misao propovijedajući o pojmu srca koje je „tako jednostavna, obična riječ, a ipak teška za doreći, jer je bogata i značenjem i znakovitošću“.

„Srce, to nije najprije neki mišić, to je 'znak': kao što fizičko srce vlada životom, krvotokom u organizmu, prestanak njegova rada naviješta smrt, tako je 'moralno srce' u čovjeku središte njegova duhovnog života: ono izražava nutrinu razumnog i slobodnog bića, ono najbolje izriče njegovu bit. Blago čovjeku koji ima 'srce', koji je 'dobrog srca'. I za prisno prijateljstvo kaže se 'od srca k srcu'“, kazao je biskup Fabijan napominjući kako „srce izražava i osjećaje i strasti koji izlaze iz naše nutrine, ali i volju kojom ravna razum: srce, dakle, upravlja osjećajima, vlada strastima, suvereno odlučuje slobodom“.

Podcrtao je kako je „u rječniku duhovnih pisaca srce 'središte (završnica) duše', a u Bogu to je sama njegova bit, to jest ljubav“. „To je srce Oca, koje je bolno ucviljeno zbog bune njegove djece, kao što kaže prorok Izaija. To je srce majke: čak, ako tjelesna majka napusti svoje dojenče, on ne napušta svoju djecu. Bog je srce i on ljubi: on je toliko ljubio svijet da je poslao svoga  jedinorođenoga Sina (...) a čovjek-Bog nas je ljubio i ljubi nas sve do poniženja, sve do križa. Sve do toga da je dao da njegovo tjelesno srce probode vojnik. I od tada je otvoreno fizičko srce postalo ljudima znak spasenja. Da, ono je doista izražajni znak vječne Božje ljubavi prema nama, njegove utjelovljene, bolne i patničke ljubavi“, kazao je i posvijestio da bi se u pustinji spasili od ugriza zmija, Izraelci su morali pogledati u mjedenu zmiju što ju je Mojsije dao načiniti.

„Da se u pustinji ljudskog života spasimo od ugriza paklene zmije, i mi moramo promatrati na križu probodeno Srce. Uprimo svoj pogled i vjerujmo u Ljubav! To je poruka današnje svetkovine Presvetog Srca Isusova. A naša molitva stapa se s vapajem svetoga kralja Davida: 'Srce čisto stvori mi, Bože! (...) Pred Bogom vrijedi samo ono i onaj koji nasljeduje Srce bez premca, srce Isusovo“, napomenuo je mons. Svalina ističući kako „Isus nije proglasio ni neki opći ni teoretski navještaj: on je zajamčio vrijednost vlastitog evanđelja i mogućnost njegova ostvarenja cijelim svojim životom“.

Obnova posvete Presvetom Srcu

Posvijestio je kako evanđelje donosi cijeli spektar životnih situacija koje svjedoče istinitost Isusove riječi i u isto vrijeme trajni su primjer i za današnjeg čovjeka te potom taksativno nabrojao samo neke točke razmatranja kako bi se mogli uočiti znakove ljubavi Isusa Krista.

„Zato liturgijsko slavlje Srca Isusova može postati prilika da razmišljamo o istini povijesti spasenja: Bog je ljubav, i Krist nam ju je očitovao. Bog je vodio brigu o svom narodu, kao brižni pastir o svome stadu. Krist i kao čovjek produžava istu ljubav, štoviše, on kao dobri pastir daje svoj život za svoje stado“, rekao je biskup i na kraju sročio konkretnu poruku svetkovine u Isusovim riječima iz evanđelja: „Učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca (Mt 11,29). Učiti od njega znači 'ići k njemu' i nastaviti njegov stil života i prihvatiti njegova uvjerenja: osobno svjedočiti da je Bog ljubav, kao što je to Krist svjedočio.“

Nakon popričesne molitve nazočne sestre Služavke Malog Isusa su kao i prije 50 godina s dubokom vjerom, zahvalnošću i poniznošću ponovno izgovorile molitvu posvete Srcu Isusovu moleći za milost, snagu, ustrajnost u svome poslanju.

Povijesna sličnost među biskupijama

Na kraju je mons. Svalina uputio zahvalu što je imao prigodu svjedočiti zajedništvo jedne Crkve i uvjetno rečeno jednoga naroda, budući da dolazi iz dijeceze koja se nalazi u Republici Srbiji. Progovorio je o sličnostima između biskupije koju vodi s Vrhbosanskom nadbiskupijom te Banjolučkom biskupijom i dijelom Mostarsko-duvanjskom. Progovorio je strašnom progonu Katoličke Crkve 1945. te 1995. koji je dijelove Srijemske biskupije ostavio gotovo puste. Služavkama Maloga Isusa izrazio je čestitke te ih zamolio da u svoje molitve uključe i biskupiju koju on vodi.

Euharistiju je pjevanjem animirao katedralni mješoviti zbor Josip Stadler pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Nakon mise sestre su se okupile na obiteljskom zajedništvu u samostanu Egipat na Bjelavama u Sarajevu čiju 125. obljetnicu njegova osnutka sa zahvalnošću srca slave u 2024.

Inače, istoga dana u Sarajevu se održavao Red Bull Showrun, koji je uključivao vožnju bolida Formule 1 u središtu grada. Uz to je bio upriličen cjelodnevni zabavni program, a glavna prometnica bila je zatvorena te nije radio javni prijevoz što je, vjerojatno, spriječilo vjernike da se masovnije odazovu ovoj trostrukoj proslavi.

Ž.I., KT

Izvor: www.nedjelja.ba

Srijemski biskup Fabijan Svalina predvodio je u petak, 7. lipnja svečano večernje misno slavlje o svetkovini Presvetoga Srca Isusova u istoimenom svetištu u Rezidenciji Družbe Isusove u Osijeku te je blagoslovio novopostavljeni oltar i kip Srca Isusova, koji su u osječko svetište dopremljeni iz Zagreba, a rad su pokojnog isusovca p. Marijana Gajšaka, koji je jedno vrijeme djelovao i u Osijeku.

OSIJEK (IKA) -  Uz srijemskog biskupa u koncelebraciji je bio fra Juro Šimić, gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku, isusovac p. Boris Jozić te superior Rezidencije Družbe Isusove u Osijeku, p. Ivan Matić, a prisutan je bio i časni brat iz franjevačkog samostana u osječkoj Tvrđi, fra Miroslav Petrac. Pjevanje tijekom misnoga slavlja animirao je SKAC band.

Isusovo srce – simbol ljubavi i žrtve

Započinjući svoju homiliju biskup Svalina istaknuo je da svetkovinom Presvetoga Srca Isusova slavimo iskonsku Isusovu ljubav. „Probodeno Isusovo Srce simbol je Božje ljubavi i žrtve podnesene na križu za spas čovjeka. Taj simbol u današnjem svijetu pomalo gubi svoje značenje“, napomenuo je, a zatim istaknuo višeznačnost pojma srca u Bibliji. „Biblijski pisci, osim što pojmom srca označavaju tjelesni organ, puno veću pozornost poklanjaju značenju riječi i pojma srce u smislu središta čovjekova osjećajnog i misaonog života… Srce je središte ljudskog bića gdje se čovjek susreće sam sa sobom i s Bogom. Susret srdaca najhitniji je susret. Razumijevanje srcem ne može se s ničim usporediti. Susret Boga i čovjeka događa se u srcu, središtu bića čovjekova pa tako i Božjega. Srce je ono čime se čovjek povezuje s drugim ljudima i s Bogom. Ondje nastaju veze koje vežu i privlače užima ljubavi“, uputio je mons. Svalina.

Srce se izražava i tijelom. Na licu se vidi i očituje ono što nekome leži u srcu. No, iz srca proizlaze i zla djela, ono može biti dvolično, uputio je biskup i nastavio: „Boga, pak, čovjek ne može prevariti. Bog gleda što je u srcu, a ne na oči kako gleda čovjek. Bog čovjeka promatra iz njegove nutrine, on istražuje ljudsko srce i bubrege. Pokazivanje lijepog lica i vanjska ljepota za njega nemaju vrijednost ako su proizvod prevrtljivog srca. Zato Bog po prorocima poručuje svome narodu kako valja promijeniti srce“.

Put obraćenja srca

Ističući kako se radi o pozivu na nutarnju promjenu koja vodi prema novom odnosu prema Bogu i braći, biskup Fabijan je naglasio: „Potrebno je shvatiti kako nikakva vanjska pobožnost i dobrota nije dovoljno dobra ako ne proizlazi iz srca. Bog odgaja svoj narod, privlači ga svome srcu, uporno i stalno objašnjavajući i poručujući kako put dvoličnosti i izvanjskosti vodi u propast, a put obraćenja srca vodi prema spasenju. Odreći se starog načina mišljenja i življenja, promijeniti srce, nije moguće čovjeku bez Božje pomoći. Onome tko je dovoljno ponizan moguće je shvatiti i priznati kako mu je srce, nutrina, mišljenje i prosuđivanje krivo te da ga je potrebno zamijeniti novim“.

Napominjući kako je poniznost preduvjet bitnoj promjeni u čovjeku, biskup je uputio: „Ponizan čovjek sluša Božje upute i s puno povjerenja u Boga usklađuje svoj život s njegovom riječju. To usklađivanje trebalo bi ići dotle da sam čovjek postane vidljiva riječ Božja, da se Božja riječ nastani u njemu te postane izvor njegova života, njegovo srce. Tako privržen Bogu i njegovoj riječi čovjek ostvaruje s Bogom savez ljubavi. Bog u njemu živi i on u Bogu. Takvo jedinstvo i povezanost ljudskog srca s Bogom ostvarilo se u Isusu Kristu. Njegovo srce je stalno privrženo Ocu u poniznosti i poslušnosti do smrti na križu“.

Ljubav ne bi bila ljubav kad bi se do nje dolazilo nasiljem, rekao je mons. Svalina te na kraju svoje homilije poručio: „Slaveći danas Presveto Srce Isusovo budimo svjesni činjenice da je i nama Bog po Kristu udijelio mogućnost promijeniti svoje srce i srca drugih ljudi. Djelujmo isto kao i on: blago, bez nasilja i ponizno slušajući njegovu riječ“.

Poziv na hodočašće u Srijem

Uslijedio je blagoslov oltara i kipa Srca Isusova. Poslije popričesne molitve superior Matić zahvalio je svima koji su na bilo koji način bili uključeni u organizaciju proslave svetkovine Srca Isusova u osječkoj Rezidenciji, napose osječkim župama i župnicima koji su predvodili misna slavlja devetnice. Izrekao je i riječi zahvale svim angažiranim vjernicima koji svojom molitvom, prisutnošću, radom i financijskim darom pomažu osječke isusovce kako bi mogli djelovati i obnavljati Rezidenciju.

Na samom kraju misnoga slavlja biskup Svalina predstavio je drevnu Srijemsku biskupiju koja s usponima i padovima postoji od prvih stoljeća Crkve sve do danas. Istaknuo je drastičan pad broja katolika nakon Domovinskog rata, a sve prisutne pozvao je na hodočašće u Srijem, pa da i na taj, ali i bilo koji drugi način, daju potporu i ohrabrenje braći i sestrama u ponosnom Srijemu. Istaknuo je i njihovo utjecanje Gospi Snježnoj koja se časti na Tekijama, a čiju je ikonu Eugen Savojski uvijek nosio sa sobom te se iz bitki vraćao kao pobjednik.

Tijekom dana održano je sedam misnih slavlja, a prije posljednje, svečane mise pjevala se Zlatna krunica, molila posveta Presvetom Srcu Isusovu te su vjernici primili blagoslov s Presvetim oltarskim sakramentom.

Izvor: www.ika.hr

Misno slavlje predvodio je kancelar Srijemske biskupije i župnik u Laćarku preč. Tomislav Lasić

ŠID (TU) - Crkveni god u Šidu proslavljen je svetom misom u 11 sati. Pored predsjedatelja slavlja Lasića, sudjelovali su i: mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije i župnik u Rumi; vlč. Ivica Živković, župnik u Hrtkovcima; vlč. Aleksandar Kovačević, župniku Beški; vlč. Luka Ivković, župnik u Čereviću; preč. Zdravko Čabrajac, župnik u Golubincima; o. Drako Rac, grkokatolički župnik u Bačnicima; o. Vladimir Edelinski, grkokatolički župnik u Berkasovu, preč. Mihajlo Režak, grkokatolički dekan i župnik u Šidu; o. Petar Dudka, grkokatolički župnik u Inđiji; preč. Marko Kljajić, župnik u Surčinu; te župnik domaćin preč. Nikica Bošnjaković. Slavlje je započelo molitvom Litanija Presvetom Srcu Isusovu, koje je predmolio predsjedatelj slavlja.

U uvodu preč. Laisć je kazao da je jedna od nakana misnog slavlja i molitva Presvetom Srcu Isusovu da ražari ljubav u srcima mladića i djevojaka Srijemske biskupije te se odazovu duhovnom pozivu.

U homiliji predsjedatelj je govorio o simbolu srca kao simbolu ljubavi, te je i presveto Srce Isusovo simbol Kristove ljubavi za nas. Kazao je kako je srce oduvijek simbol darivanja sebe i svojih osjećaja voljenoj osobi, pa kao što se mi brinemo za one koje ljubimo, tako se i Bog brine za svoj narod. No, u opasnosti smo da ljubimo samo one koji nas ljube „a kaže Isus koja ti je plaća ako ljubiš one koji tebe ljube. To isto čine i pogani i grešni. I oni daju da bi primili, i oni ljube zato što su ljubljeni. Gospodina nas poziva na korak više, ne na samo jedan korak više, nego ići više do kraja, ići korak dalje bez granice, jer ljubav ako ima granice, onda nije ljubav. Onda je trgovina, onda je pogodba, onda je interes. Ljubav ne očekuje ništa zauzvrat. Ljubav ljubi ljubljenoga do kraja, bez da išta primi zauzvrat, nema nikakve cijene… Ljubav je ono što je bit i srce samoga Boga… Na sliku te ljubavi smo stvoreni. I dok god nemamo te ljubavi, dok je ne nasljedujemo i ne trudimo se postići je u svome životu, dotle nismo slični Bogu, dotle gazimo tu ikonu Božju koja smo mi. Svatko od nas je slika Boga, naše srce je slika srca Božjega. Srce koje je sposobno ljubiti, trpjeti, krvariti, darivati se za drugoga, gdje mi je drugi važniji od mene samoga, od moje dobrobiti, od moje komocije.“

Preč. Lasić je u nastavku homilije govorio o Kristovoj žrtvi iz ljubavi za svakoga od nas, koji je nevin za grešnike prolio svoju krv, te kazao kako mi ljudima možemo donositi Krista jedino ako budemo svjedoci njegove ljubavi. Ljubav i praštanje koje primamo od Boga moramo donositi svijetu, te ne smijemo određivati tko je zaslužio našu ljuba i naše praštanje. U svemu trebamo slijediti Krista koji je krotka i ponizna srca. Tako ćemo graditi Božje kraljevstvo na zemlji i širiti ljubav u onim srcima u kojima je nema. „Svi smo misionari, Bog je svakom dao neku dužnost i poslao nas u svijet da živimo upravo to. To nije opcija, to je zapovijed, jer jedino tako možemo biti kršćani, po ljubavi jedino možemo biti ljudi. Ljubav je ono što nas razlikuje od svih drugih stvorenja. Zato što smo samo mi kao kruna stvorenja stvoreni na sliku Božju, na sliku Boga koji je ljubav sama. Znajmo je nasljedovati, znajmo je živjeti u malim svakodnevnim stvarima. Ne trebamo velika djela, ne trebamo herojstvo, herojstvo je upravo to, trpjeti u svakodnevici, trpjeti nezahvalnost, trpjeti neprepoznavanje vlastite ljubavi, trpjeti neopraštanje drugoga, ali se ne umoriti, poput Krista. Uvijek iznova davati, uvijek iznova ići za onim tko je daleko da bi ga privukao Bogu koji je sama ljubav,“ zaključio je preč. Lasić.

Na koncu slavlja župnik Bošnjakoviće je zahvalio svim svećenicima koji su došli proslaviti sa župom Šid njihov crkveni god, osobito predsjedatelju slavlja. Uputio je zahvale župnom zboru koji je animirao slavlje, te svima koji su sudjelovali u pripravi. Nakon svete mise župljani i gosti ostali su na druženju u župnom dvorištu.

Od 3. do 5. lipnja  u samostanu sv. Jurja u Petrovaradinu održane su duhovne vježbe na kojima je sudjelovala većina klera Srijemske biskupije, zajedno sa dijecezanskim biskupom mons. Fabijanom Svalinom

PETROVARADIN (TU) - Voditelj duhovnih vježbi bio je vlč. dr. Stjepan Matezović, duhovnik u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. U svojim razmatranjima, voditelj je stavio je naglaska na svećenički život i liturgiju u vremenu kroz godinu. U uvodnom razmatranju naglasio je kako je upravo vrijeme kroz godinu prilika da malo zastanemo i promislimo o svome pozivu i poslanju. Kroz druge dane produbljivao je teme poziva i poslanja koje su direktno vezane uz kreposti: velikodušnosti, vjernosti, pravednosti, te darivanja i žrtve. Pozvao je svećenike da te kreposti žive nasljedujući primjer sv. Josipa i Blažene Djevice Marije. Duhovne vježbe bile su prilika za zajedničku molitvu časoslova, krunice, te euharistijskoga klanjanja, kojim je završavao svaki dan duhovnih vježbi. Svakoga dana euharistijskim slavljem predsjedao je biskup mons. Svalina, a prigodnu homiliju izrekao je voditelje vlč. Matezović. Na koncu duhovnih vježbi biskup je zahvalio voditelju na odvojenom trudu i vremenu, te naglasio kao se i na ovaj način očitovala povezanost Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije. Poseban naglasak stavljen je i na molitvu za duhovna zvanja, budući da se Srijemska biskupija nalazi u godini duhovne obnove i molitva za duhovna zvanja. Duhovne vježbe organizirane su na poticaj povjerenika trajne formacije svećenika Srijemske biskupije, preč. Berislava Petrović, župnika u Novom Slankamenu.

Suzareditelj je bio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

ZRENJANIN (IKA) - Misa s obredom biskupskog ređenja imenovanog zrenjaninskog biskupa mons. Mirka Štefkovića proslavljena je u subotu, 1. lipnja u katedrali svetog Ivana Nepomuka u Zrenjaninu. Glavni zareditelj bio je beogradski nadbiskup i metropolit, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije svetih Ćirila i Metoda Ladislav Nemet. Suzareditelji su bili apostolski nuncij u Republici Srbiji nadbiskup Santo Rocco Gangemi i srijemski biskup Fabijan Svalina.

U 10:55 sati zazvonila su katedralna zvona, a iz Doma biskupije krenula je ulazna procesija prema glavnom ulazu katedrale. Iza asistencije slijedio je đakon koji je nosio Evanđelistar, potom prezbiteri delegati, pa izabranik mons. Mirko Štefković, uz kojega su bili dvojica prezbitera pratitelja, preč. Josip Štefković i vlč. József Koleszár, zatim biskupi koncelebranti, potom biskupi suzareditelji mons. dr. Santo Rocco Gangemi, nadbiskup, apostolski nuncij, i mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup, te na kraju, u pratnji đakona, glavni zareditelj mons. dr. Ladislav Nemet SVD, beogradski nadbiskup i metropolit.

Nakon Službe riječi uslijedila je liturgija ređenja. Prezbiteri pratitelji dopratili su izabranika pred glavnoga zareditelja, a apostolski nuncij mons. Santo Rocco Gangemi pokazao je apostolski nalog i pročitao prvi pasus. Vlč. József Koleszár pročitao je potom prijevod apostolskog naloga na mađarski jezik, a preč. Josip Štefkovićprijevod na hrvatski. Nakon što se apostolski nalog pročitao svi su uskliknuli: “Deo gratias! (Bogu hvala!)”.

Uslijedila je potom homilija glavnog zareditelja, mons. Ladislava Nemeta na mađarskom jeziku. Nakon homilije izabranik je pristupio pred glavnoga zareditelja i uslijedio je sam čin ređenja tijekom kojeg su otpjevane litanije i novom biskupu predana znamenja: prsten, mitra i štap.

Pozdravnu riječ novozaređenome biskupu na kraju slavlja uputio je u ime biskupa Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda barski nadbiskup Rrok Gjonlleshaj; u ime Zrenjaninske biskupije mons. László Gyuris, u ime vjernika laika na mađarskom jeziku József Lőrincz te u ime vjernika laika na hrvatskom jeziku Alisa Oravec.

Papa Franjo imenovao je u ponedjeljak 18. ožujka 2024. tadašnjeg ekonoma Subotičke biskupije mr. sc. Mirka Štefkovića novim zrenjaninskim biskupom.

Mirko Štefković rođen je 24. rujna 1977. godine u Subotici (Tavankutu) kao drugi od trojice sinova Ivana i Dominike rođene Ivanković. Stariji brat Josip je dijecezanski svećenik, a trenutačno vrši službu dekana Somborskog dekanata i župnika u somborskim župama Uzvišenja sv. Križa i Sv. Nikole Tavelića. Mlađi brat Nikola je oženjen i ima troje djece. Otac je preminuo 1994. godine te je majka u skromnim uvjetima sama othranila trojicu sinova.

Osnovnu školu je pohađao u Tavankutu, pa u Starom Žedniku i u Subotici, a potom je u Biskupijskoj klasičnoj gimnaziji „Paulinum“ u Subotici stekao srednjoškolsko obrazovanje. Godinu dana je zatim proveo u Nišu na odsluženju vojnog roka, a po povratku kući u ljeto 1997. godine ga je subotički biskup, mons. dr. János Pénzes, kao svećeničkog kandidata poslao u Rim, gdje je najprije dvije godine proveo u zavodu za odgoj duhovnih zvanja „Casa Balthasar“, a ostalih šest godina je boravio u Papinskom kolegiju Germanicum et Hungaricum. Studij filozofije pohađao je od 1998. do 2000. godine na Papinskom sveučilištu Urbanijana, a potom je studirao teologiju na Papinskom sveučilištu Gregorijana, gdje je 2006. godine postigao licencijat iz fundamentalne teologije.

Biskup Pénzes ga je 3. svibnja 2003. godine u Rimu zaredio za đakona, te je godinu dana proveo na pastoralnoj praksi u župi Snježne Gospe u Horgošu. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 2004. godine u subotičkoj katedrali sv. Terezije Avilske.

Po povratku s poslijediplomskog studija imenovan je osobnim biskupovim tajnikom i bilježnikom u Biskupskom ordinarijatu, a te dužnosti je vršio do 2020. godine, da bi 2021. godine bio imenovan biskupijskim ekonomom i ravnateljem svećeničkog doma „Josephinum“. Od 2011. godine povjerene su mu i službe biskupijskog ceremonijara i glasnogovornika, koje je obnašao do 2023. godine.

Pomoćnim tajnikom Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda imenovan je 2010. godine, da bi 2016. godine bio izabran za njezinog generalnog tajnika, a tu dužnost je vršio do 2021. godine.

Osim navedenih služba od svibnja 2007. do lipnja 2011. godine bio je glavni i odgovorni urednik Katoličkog lista „Zvonik“, te u više mandata član Zbora biskupijskih savjetnika, Prezbiterskog i Ekonomskog vijeća biskupije, kao i Odbora za komemoraciju nevinim žrtvama stradalima 1944. i 1945. godine na području Grada Subotice. Na Teološko-katehetskom institutu Subotičke biskupije predaje fundamentalnu teologiju. Redoviti je suradnik Radio Marije Srbije. U slobodno vrijeme bavi se brzim hodanjem i biciklizmom, a član je svećeničke reprezentacije u malom nogometu.

Pored materinjeg hrvatskog, govori srpski, mađarski, talijanski i njemački, a služi se i engleskim jezikom.

Izvor: www.ika.hr

Fotografije: www.vmsz.org.rs

Mnogi vjernici pridružili su se akciji uređenja svetišta

TEKIJE (TU) - Na inicijativu rektora biskupijskog svetišta Gospe Tekijske vlč. Mateja Perića na Tekijama je u subotu, 1. lipnja, održana radnja akcija. Uz vjernike Petrovaradinskog dekanata, akciji su se pridružili i članovi udruženje mladih „Prijatelji nade“. Uređivao se vanjski prostor svetišta. Pokošena je trava, popravljene su i ofarbane klupe, farbane su ograde.

Rektor svetišta se zahvalio svima koji su sudjelovali na radnoj akciji, te ih je počastio ručkom.

Iako se dosta vjernika okupilo i dalo svoj doprinos uređenju biskupijskog svetišta, ostalo je još dosta posla, zato se pozivaju svi koji su u mogućnosti da se pridruže novoj radnoj akciji koja će biti organizirana za tri tjedna.