U župi Uzvišenja sv. Križa u nedjelju, 23. lipnja, prvi put se pričestilo devetero djece

PETROVARADIN (TU) - Prvopričesnici su se za ovaj važan događaj u njihovom životu marljivo pripremili revnim pohađanjem vjeronauka.

Slavlje je predvodio je župnik mons. Eduard Španović.  Na početku propovijedi župnik je posebno pozdravio prvopričesnike, njihove roditelje, bake i deke, te njihovu rodbinu i sve koji su se okupili proslaviti s  njima ovaj važan dan. Poručio je prvopričesnicima da nikada ne zaborave današnji dan i današnje slavlje i da budu radosni i zahvalni na velikom daru koji su primili. Roditeljima je kazao da su učinili dobro, mudro i korisno za svoju djecu što su im omogućili vjerski odgoj i primanje prve svete pričesti, i da tako izvršavaju svoje obećanje dano na djetetovom krštenju.

Djeca su na početku mise imala recital, a nakon pričesti zahvalili su Isusu kroz pjesmu i molitvu. Misno slavlje uveličao je župni zbor pod vodstvom orguljašice Stanislave Blažević

U župnom dvorištu upriličeno je druženje i posluženje, koje su pripremile mame i bake prvopričesnika.

Tekst: Ivan Štimac

Fotografije: Jelena Arsenijević

Vjernici iz Sikirevaca željeli su upoznati prilike u kojima žive katolici u Srijemu

SR. MITROVICA/RUMA/PETROVARADIN (TU) - S ciljem upoznavanja vjerskog života i današnjih prilika u kojima živi malobrojna katolička zajednica na prostoru drevne Srijemske biskupije, skupina od 60 hodočasnika, poglavito župnih suradnika (članova pastoralnog vijeća, ekonomskog vijeća, čitača, pjevača i dr.) posjetila je sjedište Srijemske biskupije u Srijemskoj Mitrovici. Srdačnu dobrodošlicu svim hodočasnicima uputio je mons. Fabijan Svalina, srijemski biskup zajedno s generalnim vikarom mons. Josipom Ivešićem. U katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika, biskup Svalina je predsjedao misnom slavlju te prisutne upoznao s bogatom poviješću ove mjesne Crkve. Jednako tako progovorio im je i o sadašnjoj situaciji te izazovima u kojima živi katolička zajednica vjernika sa svojim pastirima.

Pod vodstvom preč. Ivešića, vjernici su zbog jake vrućine posjetili tek najbitnije znamenitosti Srijemske Mitrovice, nakon koje su posjetili Rumu. Tamo su obišli župu Uzvišenja sv. Križa. S poviješću mjesta i osnovnim karakteristikama župne crkve upoznao ih je preč. Ivešić, župnik, koji im je bio vodič tijekom posjeta Srijemu. Između ostalog vjernici su posjetili pravoslavni hram i župni muzej u nastanku, koji je smješten u nekadašnjoj gornjoj galeriji obitelji Pejačević u župnoj crkvi. Dobrotom župnika i njegovih suradnika gostima je bio organiziran ručak i druženje.

Nakon Rume, hodočasnici su pohodili drevno marijansko svetište na Tekijama u Petrovaradinu. U ovom 300 godina starom svetištu, vjernici su imali pobožnost te se upoznali s njegovom poviješću. Posjet Srijemu završen je  obilaskom crkve sv. Jurja koja se nalazi u staroj jezgri Petrovaradina, podno Pterovaradinske tvrđave. Nakon obilaska crkve uslijedilo je druženje i osvježenje na Tvrđavi te povratak kućama.

Izvor: FB župe Sikirevci

Proslava pet godina djelovanja

Prije pet godina Hrvatska čitaonica „Fischer“ osnovala je školu tambure iz koje se, upornim radom učitelja tambure Miloša Prodanovića i surčinske djece, iznjedrio mladi tamburaški orkestar. Mladi tamburaši obilježavaju petu godišnjicu svoga rada koncertom koji će se održati u nedjelju, 23. lipnja, u 19 sati, u dvorištu crkve Presvetog Trojstva u Surčinu, Vojvođanska 183.

Hrvatska čitaonica „Fischer“ i mladi tamburaši prozivaju sve zainteresirani i sve ljubitelje tambure da svojim prisustvom uveličaju njihovo slavlje.

Ulaz je slobodan.

U dugogodišnjoj povijesti Srijemske biskupije i Grada Srijemske Mitrovice utkano je ime Milosrdnih sestara sv. Križa čije djelovanje ove godine obilježava svoju 100. obljetnicu

SR. MITROVICA (HR) - Od samih početaka njihova djelovanja, napose u Srijemskoj Mitrovici, poslanje sestara očituje se u brizi za starije, nemoćne, osamljene i siromašne osobe, preko pohađanja istih u njihovim domovima. Utemeljitelj Družbe kapucina o. Teodozije Florentini osnovao je zajednicu pod geslom „Potreba vremena volja je Božja“. To je bio i danas jest putokaz sestrama u njihovom radu i djelovanju.

Socijalno-karitativni i bolnički rad

Prve godine djelovanja sestara na socijalno-karitativnom području, osim službom starima i osamljenima, obilježene su vođenjem pučkih kuhinja otvorenih u vremenu velike poplave u cijelom gradu 1932. godine i zauzetošću oko saniranja njenih posljedica, tj. zaraza kojima su građani bili izloženi zbog teških nehigijenskih uvjeta. U godinama Drugog svjetskog rata sestre su suočene s njegom velikoga broja ranjenika te ponovnim angažmanom u vođenju pučkih kuhinja. Broj siromaha dosezao je i do 700. Isto nesebično služenje i briga za siromahe nastavili su se i u poslijeratnom razdoblju, preko patronažne službe, sve do ratnih devedesetih. U stoljetnom razdoblju prisutnosti i djelovanja Milosrdnih sestara sv. Križa u Srijemskoj Mitrovici (1924. do 2024.) rad sestara u mitrovačkoj bolnici protezao se na 63 godine (1924. do 1987.). Sestre su u Mitrovicu došle na poziv tadašnje bolničke uprave, a zdravstvenu skrb obavljale su u nekoliko bolničkih odjela.

„Sestre su već 1911. godine trebale preuzeti brigu za njegu bolesnika u mitrovačkoj bolnici, ali se to nije ostvarilo. Novi ugovor sklopljen je 1924. godine i sestre su te iste godine počele s radom 1. rujna. U objavljenim publikacijama ne nalazi se popis prvih 15 sestara. Neka imena mogu se pronaći u popisu sestara cijele družbe kolokvijalno, šematizmi, za 1925. godinu. To su sestre Gema, sestra Regulinda, sestra Lipina, sestra Kamila, sestra Ladislava, sestra Tomica, sestra Livija, sestra Deziderija, sestra Stana, sestra Celesta, sestra Sabina i četiri postulantice. Sestre su preuzele brigu za odjel interne medicine, kirurgije, očne i infektivne bolesti, kao i za traumatoznu ambulantu. Uz njegu bolesnika, brinule su i za kuhanje i pranje rublja za cijelu bolnicu. Sestre su u početku stanovale u krugu bolnice. Smještaj je bio vrlo skroman, u skladu s ondašnjim mogućnostima. Sestrinsku kuhinju dijelio je samo jedan zid od odjela za patologiju“, navodi sestra Krista Mijatović s Filozofsko-teološkog instituta Družbe Isusove u Zagrebu.

Velika poštivanja

Kad je zajednica brojila 40 sestara 1962. godine, tražila se još jedna mogućnost smještaja izvan bolničkog kruga. Sestre su pripadale jednoj zajednici, ali su bile smještene na dvije lokacije da bi početkom 80-ih godina bile sasvim iseljene iz kruga bolnice.

„Glede odnosa osoblja i pacijenata prema sestrama, izuzev kasnih 40-ih godina prošlog stoljeća, poštivalo se što je o tome zapisano u ugovoru: ‘uprava bolnice nastojat će da svi u bolnici susreću sestre s onim poštovanjem i obzirom, koji njihovom staležu dolikuje’. Sestrama je bilo omogućeno svakodnevno euharistijsko slavlje i pristupale su sakramentu svete ispovijedi. O poštovanju osoblja prema sestrama svjedoči i praksa čestitanja Božića i Uskrsa. Sestre su očito zavrijedile takvo poštovanje. U svim izvješćima vizitacije se ponavlja da je uprava bolnice izrazito zadovoljna radom i ponašanjem sestara. U arhivu u Đakovu pohranjeno je nekoliko svjedočanstava osoba koje su radile u bolnici zajedno sa sestrama: ‘moje sjećanje na časne sestre datira od 1953. godine. Na odjelu koji je imao šest bolesničkih soba s po četiri kreveta, radile su dvije časne sestre. One su imale svoju sobu na istom odjelu. Uz bolesnike su bile prisutne 24 sata. Liječnik bi došao u vizitu, odredio terapiju i otišao. Sestre su se često morale snalaziti i u ulozi liječnika. Nije bilo telefona kao danas da se liječnik zove. Dežurni liječnik koji je bio jedini dežurni u cijeloj bolnici i u operacijskoj sali, nije uvijek stizao na infektivni odjel. Sestre su morale biti i liječnik’. Sličan dojam o časnim sestrama bio je i u mitrovačkoj medicinskoj školi“, ističe sestra Krista.

Od 1924. do 1977. godine u bolnici je radilo 144 sestre svetog Križa. U taj broj su uključene i sestre koje su kuhale i prale rublje jer su u početku to radile za cijelu bolnicu. Tri časne sestre doslovno su život dale njezi bolesnika i one su oboljele od tifusa. Radile su na odjelu za zarazne bolesti: sestra Trifonija Zodlar, sestra Hermiona Čičić i sestra Luiza Modrić. Od sestara koje su bile kućne nadstojnice bilo ih je 12 u tom razdoblju.

„Godine 1951. stradao je vlak koji je dolazio iz Zenice. U njemu je bio i sarajevski vladika preosvešteni gospodin Varnava Nastić. Sestre su ga njegovale sedam mjeseci. On je nakon te njege razmijenio četiri pisma i jednu pjesmu sa sestrama, s tim da je posljednje zahvalno pismo uputio provincijalnoj poglavarici tadašnjoj majci Amatei Pavlović. U pismu je posebno naglasio da su ga sestre njegovale ne samo vještinom bolničarskih ruku nego i čistoćom svojih duša. Naglašava njihovo svjedočanstvo života i cijela korespondencija je stavljena u ekumenski kontekst gdje on u više navrata žali zbog razjedinjenosti Crkve u nadi da će doći do jedinstva.“

Katehetsko-pastoralni rad

Prema dostupnoj arhivskoj građi poznato je da sestre dolaze u Srijemsku Mitrovicu 1924. godine raditi u bolnicu, ali manje je poznato drugo područje djelovanja, pastoralno-katehetsko. Godine 1961. iz Đakova je došla sestra Domitila Milošinčić da preuzme sakristansku službu u župi; 1965. u Mitrovicu dolazi sestra Darinka Patyrek i preuzima taj posao.

„Od 1920. godine u cijeloj Vojvodini bilo je 17 mjesta u kojima su sestre djelovale. Osim u Srijemskoj Mitrovici, one su djelovale u župi i zdravstvenoj ustanovi u Inđiji, na Iriškom vencu, u Srijemskim Karlovcima u internatu za djevojke i Srijemskoj Kamenici u ortopedskom lječilištu za djecu. Ponosna sam, sretna i zahvalna svim sestrama koje su prošle kroz ove prostore. One su život dale za ovaj narod i vjeru. Podržavam rad sestara u Srijemskoj Mitrovici iako ih je trenutno samo dvije. Nadam se i vjerujem da će Bog providjeti i da će sestre nastaviti rad“, kaže sestra Estera Radičević iz zajednice Milosrdnih sestara svetog Križa u Đakovu.

S. D.

Izvor: www.hrvatskarijec.rs

Nakon višemjesečnog truda održana zvanična Osnivačka skupština udruženja mladih

PETROVARADIN (TU) - U župnom dvorištu župe sv. Roka u Petrovaradinu u ponedjeljak, 17. lipnja, održana je Osnivačka skupština udruženja mladih „Prijatelji nade“. Nakon višemjesečnog truda i zalaganja mladih Srijemske biskupije, sva papirologija je prikupljena i krenulo se u osnivanje udruženja.

Na samom početku Skupštine sve mlade i njihov rad blagoslovio je u ime Biskupskog ordinarijata mons. Josip Ivešić, generalni vikar Srijemske biskupije. Nakon izglasavanja dnevnog reda prisutnima je pročitan statut udruženja koji je jednoglasno usvojen.

Nakon usvajanja odluka, Osnivačka skupština je pristupila izboru organa udruženja. Pored Skupštine udruženja koga čine svi članovi, za Upravni odbor jednoglasno je izabrano 5 članova a to su: Vesna Uremović, Marija Dokoza, Darko Menđan, Ivan Hornjak i vlč. Dušan Milekić, povjerenik za mlade Srijemske biskupije.

Upravni odbor donio je odluku o osnivanju muzičke, opće-kreativne, sportske, literarne, likovne i dramske sekcije za koje su izabrani i njihovi voditelji.

Za prvog predsjednika udruženja jednoglasno je izglasan Peka Darko iz Novog Slankamena. 

Na koncu Skupštine izabrani predsjednik je izjavio kako je ponosan na mladost, koja želi se aktivnije uključi u život i zajedništvo Crkve,  da bude pitana i da se pita, te da je ovo zaista jedan povijesni dan za Srijemsku biskupiju.

Udruženje je osnovano kao neprofitabilna i nepolitička organizacija, koja ima za cilj jačanje vjerske i tradicijske kulture naroda u Srijemskoj biskupiji.

Kao uspomena na ovaj susret napravljena je zajednička fotografija sa svim osnivačima udruženja.

Već više od tri desetljeća prognani Hrvati iz mjesta Beška u Srijemu (Vojvodina) okupljaju se u Hrvatskoj, svake godine u drugom mjestu, gdje god žive raseljeni župljani

ZAGREB - Ove godine tradicionalni skup Beščana održan je u Zagrebu. Negdašnji stanovnici župe sv. Male Terezije u Srijemskoj biskupiji, okupili su se 16. lipnja u crkvi sv. Klare u istoimenoj novozagrebačkoj župi. U organizaciji svog Kluba Beščana u sklopu Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Bačke i Banata u Zagrebu. Njih stotinu i pedeset na tradicionalnom skupu.

Svetu misu je služio vlč. Aleksandar Kovačević, župnik u Beški, u Srijemskoj biskupiji, a uz njega je bio i đakon Stanko Mikulić. Župnik Darko Pužin pozdravio je vjernike i poželio im dobrodošlicu u Svetoj Klari. Župnik iz Beške Kovačević je u propovijedi protumačio evanđeoski odlomak o gorušičinom sjemenu. Nakon svete mise u obližnjem Društvenom domu Sveta Klara održan je skup raseljenih Beščana iz svih dijelova Hrvatske, koja su se pridružili i oni koji su sa župnikom došli na ovaj skup.

„Zahvaljujem vam na odazivu i radostan sam što su mi Božja providnost i naš biskup srijemski dali župu sv. Male Terezije u Beški. Ja sam novi župnik, ovdje sam prvi put, ali budimo most sa zavičajem. Naša Srijemska biskupija obnavlja se u miru i polako. Evo u Maradiku i Beški, polako u crkvu dolazi sve više mladih ljudi. Uskoro bi trebali i obnoviti crkvu iz fonda prekogranične suradnje. U vašim molitvama i nakanama, sjetite se i nas u Srijemskoj biskupiji u zavičaju vas mnogih,“ kazao je na skupu vlč. Aleksandar Kovačević, župnik iz Beške u Srijemu.

Mladen Ćavar, predsjednik Kluba Beščana u Zagrebu, pozdravio je svoje članove zahvaljujući na odazivu, kazao kakao je sljedeći skup nagodinu u Bjelovaru. Ivo Martinović, predsjednik Zajednice prognanih Hrvata iz Srijema, Banata i Bačke u Zagrebu, kazao je kako su Beščani jedni od najorganiziranijih dijelova udruge, te su postali most suradnje između Srijema i raseljenih diljem Hrvatske. Program je vodio idejni organizator Mato Jurić.

Treba spomenuti kako je uz župnika iz Beške na skup došlo i nekoliko pravoslavnih vjernika, Srba, koji surađuju sa raseljenim Beščanima i već nekoliko godina dolaze na njihove skupove...

Boris ĆAVAR

Izvor: www.posvina.org