NOVI SLANKAMEN (TU) - Na svetkovinu Krista Kralja, u nedjelju 26. studenoga 2017. godine u župnoj crkvi u Novom Slankamenu proslavljena je već po tradiciji Nedjelja zahvalnica za dobra-plodove zemlje te Nedjelja bračnih jubileja. Svetu misu predvodio je župnik preč. Berislav Petrović uz sudjelovanje bračnih  parova ovogodišnjih jubilarac, ministranata te vjernika župljana novoslankamenačke župe.

U homiliji župnik je osrvćući se na današnje evanđelje rekao da po prvi puta Isus u evanđelju nastupa kao kralj, koji u svojoj ruci ima vlast i govori da će sjesti na prijestolje slave svoje kada dođe u pratnji anđela, kao sudac. „I svi narodi doći će pred njega, nastavio je župnik, i kako piše u Svetom pismu, pred njim će se prignuti svako koljeno i svaki će jezik priznati Isus Krist jest Gospodin. Svi narodi, a među tim narodima bit ću i ja i tamo će doći svatko od nas. Tamo nema podplaćivanja, nema šverca, tamo ne možeš odbiti presudu, tamo nema advokata, tamo si sam. I koje će biti moje mjesto?! Na lijevoj ili desnoj strani? To odlučujem ja. Kada? Sada u ovom životu, svaki dan koji nam nebo daje kao dar. I zvono na našem tornju, koje zvoni tri puta svakoga dana, nas poziva da prije svega pozdravimo Gospu ali i da razmišljamo o sebi i svom životu. A onda kada nas zvono nedjeljom i svetkovinom također poziva na Svetu Misu, odazovimo se tom Božjem glasu i zajedno proslavimo Kristovu žrtvu nebeskom Ocu za nas..“

 U nastavku homilije župnik se obratio i bračnim parovima jubilarcima i podsjetio ih na biblikjski prikaz o Božjem stvaranju svijeta, muškarca i žene te nastavio: „Treba s pažnjom i ponosom iskorištavati dane i talente koje nam je nebo dalo. Zato dok imamo vremena činimo dobro i nemojmo se umorit. Ostanimo u ljubavi s Bogom po Isusu Kristu u Duhu Svetome i u uzajamnoj ljubavi i prijateljstvu jedni s drugima.“

Nakon homilije bračni parovi jubilarci su obnovili svoja ženidbena obećanja te su zajedno da dječicom u prikaznoj procesiji prinijeli darove dobra zemlje kao što su pšenica, kukuruz, voće i povrće iz slankamenačkih njiva i bašta, te križ u koji se svi uzdaju, vino i hostiju za ovu svetu misu i na koncu grudu slankamenačke zemlje.

Na kkoncu misnog slavlja bračni parovi jubilarci su primili čestitku od biskupa mons. Đure Gašparovića za njihojv jubilej. Bilo je jubilaraca od 55 godina pa sve do 25 godina zajedničkoga života.

Ovu svetu misu animirao je mješoviti župni zbor. Nakon mise upriličen je prigodni domjenak u župnoj dvorani.

                                                                                                                          Darko Peka

SOT (TU) - Vjernici župe Sot proslavili su u subotu, 25. studenoga 2017. godine, svetom misom i kulturnom manifestacijom Pokažimo svima što znamo i imamo proslavili svoju nebesku zaštitnicu svetu Katarinu, aleksandrijsku, djevicu i mučenicu.

Misno slavlje u 11 sati predvodio je šidski župnik i sotski župni upravitelj vlč. Nikica Bošnjaković u koncelebraciji sa župnikom u Hrtkovcima i Nikincima, vlč. Ivicom Živkovićem i grkokatoličkim dekanom i župnikom u Šidu vlč. MihailomRežakom. Slavlje je animirao župni zbor mladih, a posebnu notu svečanosti dali su vjernici u narodnim nošnjama

U homiliji vlč. Bošnjaković je govorio o svetoj Katarini kao uzoru u življenju vjere. „Pred nama danas stoji sveta Katarina kao naša zagovornica u nebu, istaknuo je župnik. Svaki svetac kojega častimo bio je čovjek, imao je svoje probleme i brige, ali ipak se razlikovao od običnog čovjeka, jer je imao svoje opredjeljenje. Od svih nas svaki dan traži se opredjeljenje, što prihvatiti, a što odbaciti. Svetac se uvijek opredjeljuje za Krista. On uvijek gleda kako obradovati Isusa, živjeti po Božjoj volji. Tako se i sveta Katarina opredijelila za Boga iako je riskirala svoj život. Slavimo je danas kao zaštitnicu mudraca, jer se uspjela usprotiviti onima koji nisu bili uz Isusa i govorila u ime Krista. Zato je to platila životom. Sve potiče od opredjeljenja. Da li smo spremni za njega podnijeti kritiku i žrtvu ovisi od toga jesmo li se za njega opredijelili. Ona je bila spremna ne samo biti odbačena, nego i mučena i ubijena za Isusa. Mnogi ne žive za vjeru jer se nisu opredijelili za Isusa. Tako čine ustupke svijetu i grijehu. Tada ljude nadvlada zlo, a u suprotnom Bog daje snagu i mir da se sve poteškoće podnesu. Tako je i sveta Katarina imala mir, te je mogla podnijeti žrtvu za Isusa. Čim čovjek uključi vjeru i opredijeli se za Krista vidi smisao, a bez vjere osjeća se jadno. S vjerom imamo strpljenje i snagu. Sveta Katarina nam je primjer u tome. Nije očekivala ono što je proživjela, ali je prihvatila jer se stavila na raspolaganje Isusu. Molimo je da nam pomogne da se i mi opredijelimo za Krista“ zaključio je vlč. Bošnjaković.

Već nekoliko godina unazad na inicijativu župnika vjernici Sota vezuju uz svoj crkveni god i kulturnu manifestaciju kojom žele pokazati dostignuća u prethodnoj godini u različitim područjima djelovanja, te se na taj način zahvaliti svojoj svetoj Katarini koja ih zagovara i štiti. Tako u organizaciji ove manifestacije sudjeluju i Hrvatsko kulturno društvo „Šid“ i Udruženje žena „Šokice“ koje djeluje pri HKD-u, a čiji su aktivni članovi većina mladih vjernika iz Sota, te sotsko Udruženje žena „Fruškogorske golubice“.

Program je ove godine bio zanimljiv i raznolik. Plesne skupine HKD-a „Šid“ mlađa, srednja i starija predstavile su se svaka sa po jednom koreografijom uz pratnju tamburaškog orkestra. Učešće su uzeli i mladi recitatori Leonora Ralbovski, učenica 2. razreda, Srđan Menđan, učenik 6. razreda i Kristian Živković, učenik 7. razreda osnovne škole. Oni su se predstavili recitacijama koje su recitirali na XVI. pokrajinskoj smotri recitatora na Hrvatskom jeziku u Subotici. Učenici viših razreda iz Sota koji u školi pohađaju katolički vjeronauk izveli su kratak igrokaz „Boje prijateljstva“ čiju poruku o poštivanju i prihvaćanju različitosti te ljubavi i zajedništvu učenici ovog sela žive svakodnevno otkako dijele školske klupe s djecom migranata iz različitih zemalja, koji borave u prihvatnom centru „Principovac“ u blizini sela.

Po završetku kulturnog programa uslijedio je ručak za sve prisutne, kojeg su pripremile vrijedne župljanke. Druženje se nastavilo cijelo poslijepodne. A sve se odvijalo u novoizgrađenoj dvorani „Kata“, čiji se završetak polako bliži kraju.

Ana Hodak

SURČIN (TU) - Na dan svete Cecilije 22.studenog 2017. u župi Presvetog Trojstva u Surčinu u 18 sati slavljena je misa na kojoj su članovi župnog pjevačkog zbora s preč. Markom Kljajićem i župljanima zahvalili na dosadašnjoj i molili za dalju potporu ove zaštitnice crkvene glazbe.

Poslije mise nastavljena je proslava u prostorijama Hrvatske čitaonice Fischer. Okupilo se 40-tak župljana i članova pjevačkog zbora. Ove godine su se udružili jer župa Presvetog Trojstva njeguje pučko pjevanje. Prostorija Čitaonice je pripremljena za svečanost a na vidnom mjestu istaknuta je slika svete Cecilije. Proslava je počela s pjesmama crkvenog zbora pod vodstvom orguljašice Renate Gašpar. Između pjesama umetnut je program koji je pripremila literarna sekcija Čitaonice. Dvoje članova Čitaonice su pročitali životopis svete Cecilije, legendu o njoj i značenje imena. Nakon toga je član literarne sekcije Stjepan Volarić pročitao svoje najnovije aforizme.

Večer se nastavila druženjem uz zabavni program grupe „Momci sa Orešca“ koji su dio glazbene sekcije Čitaonice.

Katica Naglić

NOVI SLANKAMEN (TU) - Na 33. nedjelju kroz godinu, u Novom Slankamenu srijemski biskup mons.Đuro Gašparović je predvodio euharistijsko slavlje u koncelebraciji s domaćim župnikom preč. Berislavom Petrović, pod kojim je krstio četvrto dijete obitelji Džakula, kćer Viktoriju.

U homiliji mons. Gašparović, osvrćući se na današnje evanđele, je rekao: „U svom trogodišnjem djelovanju Isus je prošao svijetom čineći dobro. Propovijedao je, činio čudesa, liječio bolesne: gluhima vraćao sluh, slijepima vid, nijemima govor, hromima činio da hodaju, ozdravljao gubave, jednom rječju ozdravljao one koji su bili potrebni ozdravljenja, uskrisio mrtve i još mnoga druga čudesa. A da bi ljudima bile jasne njegove poruke i govori tumačio ih je u prispodobama. Prispodoba o talentima koju smo čuli u današnjem evanđelju (Mt 25,14-30) još je jedna u nizu prispodoba u kojoj je Isus pokazao sposobnost da promatra ljudski zemaljski život, te da kao zornu sliku uredno primijeni na ono što se događa u duhovnom životu čovjeka. Tako je ispričao prispodobu o gospodaru koji odlazi na put, te svojim slugama stavlja na raspolaganje svoj imetak, sukladno njihovim sposobnostima. Tim potezom on im čini uslugu, jer im daje na raspolaganje određena sredstva kojima mogu na vrlo povoljan način podići razinu vlastitoga života. I doista, dvojica slugu koriste šansu te sukladno svojim sposobnostima i mogućnostima koje su im se pružile darom tog početnog kapitala, uspjeli su steći dodatnu zaradu. Posljednji pak od slugu, ne želeći reskirati i bojeći se neuspjeha, odlučio je zapokati novac i ne upotrijebiti ga. Tako se dogodilo ono što je gospodar izrazio svojim komentarom: Uzmite stoga od njega talent i podajte onomu koji ima deset. Doista, onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A beskorisnog slugu izbacite van u tamu. Ondje će biti plač i škrgut zubi. Tako vidimo, stav gospodara iz prispodobe je nemilosrdan. On ne oprašta beskorisnom sluzi. Malo je ovaj postupak gospodara čudan. Kao odgovor  na ovaj problem možemo reći da Isus ne čini drugo, već se služi ovom pričom da skrene pozornost ne na zemaljska nego vječna, to jest nebeska dobra koja mi ljudi počesto zaboravljamo, a to je kao da ih zakopavamo kao ovaj sluga svoj talent. Pojedinac, društvo i narod koji ne vidi više ni dalje od ove zemaljske stvarnosti, koji se za nju grčevito uhvatio, nije poput dvojice slugu koji koriste svoje talente i stječu druga dobra, već sliči sluzi koji se boji upotrijebiti darovani mu talent. Čovjek je danas onaj koji je u strahu od onoga što bi se dogodilo da upotrijebi svoj duhovni talent koji mu je Bog dao. Radije to sve zakopava.

Stoga vidimo i kod nas samih strah od vjernosti Bogu i strah od dosljednosti njegovih riječi. Radije se zadržimo na tome da zadovoljimo neke osnovne oblike kršćanskoga života, nego da iskoraknemo na put osobne na put osobne vjere i odgovornost pred Božom riječju i vrijednostima koje izviru iz nje. Osjećamo strah od otvaranja životu i vrednovanja kršćanskoga života kao talenta koji nam Bog povjerava da nas njime obogati, te se stoga i u naše vrijeme događa na najčešće nema razlike između vjernika i nevjernika, a trebala bi postojati.

Zato nam je ova prispodoba prigoda da se preispitamo, te da zdušno prionemo uz duhovne talente koje nam je naš Otac nebeski povjerio kao blagoslov i dar, a ne kao kušnju za propast. Živimo pravi kršćanski život koji nam je dan od Boga na krštenju kad smo postali djeca Božja. Budimo odvažni i otvorimo se njegovim poticajima kako bismo već sada uživali u izobilju njegovu pomoć i zaštitu, jer mu nije cilj išta nam oduzimati, već nam pomoći da pobjeđujemo na pravi način. Ne bojmo se iz njegove ruke primiti milosni talenat, jer njegovim dosljednim i vještim korištenjem na zemlji stječemo naposljetku obilje života vječnoga u nebu“.

Slijedio je obred krštenja male Viktorije. Uz prisustvo roditelja i kumova, te vjernika župe prisutna su bila i starija djeca obitelji Džakula, dva dječaka i jedna djevojčica.

Na samom kraju misnog slavlja, otac biskup je zazvao Božji blagoslov na roditelje i kumove te sve na vjernike ove župne zajednice.

Ovu svetu misu animirao je mješoviti župni zbor. Poslije svete mise biskup se zadržao s crkvenim starješinama na čašici razgovora.

 Darko Peka

SURČIN (TU) - Na svettkovinu Svih Svete 2017. osvanuo je prelijep sunčan dan. Surčinci katolici došli su na svetu misu u 9 sati ujutro. Crkva je puna. Blagoslov grobova počeo je u 10 sati molitvom kod centralnog križa na surčinskom katoličkom goblju.

Groblje je svečano uređeno: grobovi su okopani, krizanteme su posađene, svijeće upaljene. Prepuno je ljudi koji su došli na grobove svojih najmilijih da se pomole i daih blagoslove. Ove godine grobove blagoslivljaju dva svećenika župnik Marko Kljaijić i velečasni Petar Dutba grkokatolički župnik u Indjiji.Svakog svećenika prate dvojica ministranata i jedan crkveni odbornik. Blagoslov grobova je dovršen do 12.30h.

U ranim večernjim satima, kao što surčinski običaji nalažu, u 18 sati, počelo je zvonjenje za pokojnike. Predstavnici obitelji pristižu. Po troje ljudi zvoni istodobno, svatko uključuje po jedno zvono i namjenjuje za pokojnike iz svoje obitelji. Jedno zvonjenje traje do 5 min. Između zvonjenja se pravi kratka stanka. Ove godine je zvonilo 37 muškaraca i žena uz druženje u vjeronaučnoj dvorani sve do 20 sati.

U vrijeme zvonjenja u kućama se tiho i pobožno pale svijeće za pokojnike. Svakog dragog pokojnika se sjećamo s poštovanjem. Kada su sve svijeće upaljene moli se krunica sa dodatkom 6. desetice „Koji neka se smiluje vjernim mrtvima“.

Dušni dan je osvanuo. Župljani tijekom dana obilaze i groblja u drugim mjestima gde imaju rođake. Popodne nešto prije 17 sati svi se okupljaju na surčinskom katoličkom groblju i pale svijeće jer tada počinje tradicionalna sveta misa u kapeli na groblju.

Smiraj dana je, tiho je, u sumraku jedino osvjetljenje su mnoštvo svijeća kod križa, svijeće na grobovima i svijetlo u kapeli. Kod svetog križa svatko upali svijeću za svojeg pokojnika koji nije sahranjen on ovom groblju. „Bliže o Bože moj“ svečano odzvanja,  župnik i župljani mole za sve pokojnike. Kapela je puna te ljudi stoje i ispred kapele. Na kraju mise pjesma „Milost“ nas prati u noć ka grobovima za poslednji pozdrav ove večeri prije odlaska kućama na noćni počinak s mislima na svoje drage pokojnike..

Svečani dani sjećanja i molitve za pokojnike ponovno su obilježeni u Surčinu kao i diljem cijelog katoličkog svijeta.

                                                                               Katica Naglić

SURČIN (TU) - Hrvatska Čitaonica Fischer upriličila je 28. listopada predstavljanje knjige o Surčinu svojeg župnika Marka Kljajića.Knjiga je izadata 2010. godine neposredno pred blagdan Presvetog Trojstva, kojemu je posvećena crkva u Surčinu. Ovo je jedna od rijetkih promocija knjiga u Surčinu.Prije interneta je bilo više promocija knjiga, kada se knjiga još uvijek čitala i kada je knjiga imala posebnu težinu kako je naglasio u svom govoru predsjednik Općtine gospodin Stevan Šuša.

Ovo je bila rijetka prilika da Surčin okupitolikouglednih velikodostojnika: Veleposlanik Hrvatske Gordan Bakota, Generalni konzul republike Hrvatske Velimir Pleša, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić, predsjednik Općine Surčin Stevan Šuša, viskup srijemske biskupije mons. Djuro Gašparović, zemunski župnik i dekan zemunskog dekanata prečasni Jozo Duspara, župnici gotovo svih župazemunskog dekanata, predstojnica sestara Milosrdnica Sv. Vinka paulskog i predstojnica Školskih sestara Trećeg reda svetog Franje sestra Zora Globek.Bilo je nazočno stotinjakosoba iz Surčina, Golubinaca, Novih Banovaca, Petrovaradina, Starčeva i drugih mjesta.

Zbog velikog broja gostiju čitaonica je bila premala te je promocija knjige održana u crkvi Presvetog Trojstva u kojoj seizvode radovi u svetištu pod pokroviteljstvom Općine Surčin.

Voditeljica programa Lela Stošić je pozdravila u ime Čitaonice sve prisutne goste. Iza toga su pozdravne govore održali veleposlanik Hrvatske republike Gordan Bakota, predsjednik Hrvatskog nacionalnog vijeća Slaven Bačić i predsjednik Opštine Surčin Stevan Šuša. Svaki od navedenih govornika istakao je povijesni značaj knjige za Srijem, Hrvate u Srijemu i Surčin.

Lela Stošić je pročitala biografiju autora ističući  citat Majke Tereze „Nije važno činiti velike stvari već male stvari velikim srcem“ na koji se poziva autor knjige. Majka Tereza je kao i mnogi putnici prošla 1980-tih godina kroz Surčin na proputovanju  iz Skoplja, svog rodnog grada, do indijske Kalkute.

O knjizi su govorili recezent prof Nebojša Djokić, ravnatelj zavoda za kulturu vojvodjanskih Hrvata i predsjednik  DSHV (Demokratski savez Hrvata Vojvodine prof Tomislav Žigmanov i autor knjige Marko Kljajić. Tekst recenzentice Ivane Andrić Penava, koja je zbog bolesti izostala na promociji, pročitala je voditeljica literarne sekcije Irena Obradović. Istaknut je ogroman trud koji je uložio autor kako bi iz neobjavljene Kronike župe Surčin i mnogih povijesnih izvora napravio najtemeljitiju knjigu u kojoj je na više od 560 stranica uspio cjelovito prikazati ne samo povijest katoličke župe, a time i dijela povijesti ovdašnjih Hrvata u ovome srijemskome mjestu, nego je dao i opširne prikaze iz povijesti Srijema, kršćanstva i Katoličke crkve u Srijemu te kroniku župe Zemun i kratki prikaz pravoslavne crkve sv. Petke u Surčinu.. Pohvaljeno je svjedočenje vlč. Marka da možemo naše višestoljetno trajanje ovdjememorirati na jedan suvremeni način, obraditi ga i dati onima koji žive s nama i onima koji dolaze poslije nas.

Riječi autora su da ne moraš biti rodjeni Srijemac da bi zavolio Srijem (vlč Marko je u Srijemu neprekidno od 1. veljače1983). Njegov književni rad je bogat:zbirka pjesama „U istini trećeg dana“ objavio je 1994. godine, te monografije „Golubinci kroz povijest“, „Slankamen kroz povijest“,„Sveti Juraj u Petrovaradinu“ i „Surčin kroz povijest“, kroniku „Kako je umirao moj narod“. Zbirke poezije „Getsemanski plodovi duše“ objavio je u Petrovaradinu 1999. godine, „Jesenja snoviđenja“ u Novom  Beogradu 2006., a „Rumeni sutoni“ u Subotici 2014. godine.Pjesme su mu objavljene i u zbirci Preprekovo proljeće 2011. – 2015. godine.Marko Kljajić je prvi, među vojvođanskim Hrvatima, dobitnik trijenalne nagrade za najbolju knjigu u području znanosti i publicistike „Tomo Vereš“ za knjigu Surčin kroz povijest iz 2010. godine. Ovu je nagradu dobio 2013. godine, a priznanje „Ban Josip Jelačić“ za istaknuti društveni rad u hrvatskoj zajednici u Republici Srbiji dobio je za 2014. godinu.Takodje je dobio nagradu „Guščije pero“KID-Pčesa N. Sad 2000. godine za pjesmu „ispraćaj tužni“ (komisija Pero Zubac i Rašo Popov). Velečasni Marko Kljajić od 2000. Godine je Začasni kanonik, a 22.XI.2011 dobio je priznanje počasnog gradjanina Opštine Surčin.

Poslije autora izvadtke iz knjige o povijesti Surčina čitala je Katica Naglić od davne 1404 godine kada se ime Surčin prvi put pominje, preko doba Vojne Granice kada se u Surčin doseljavaju Hrvati u velikom broju s početka 18 stoljeća, raznih prezimena koja i danas postoje u Surčinu.O izgradnji pravoslavne (1732) i katoličke crkve (1896) u Surčinu, otvaranju hrvatske škole (1859) gradnji župnog doma(1932) koji je bio uvijet za slanje prvog župnika Petra Fischera. Župa Surčin od tada do sadašnjeg župnika imala je 14 župnika ili upravitelja župe.

Program je pratila glazbena sekcija sa nastupom mlade pijanistkinje, surčinkeMarije Brzić i „Momaka sa Orešca“.

Svi mi Srijemci posebice Surčinci koji volimo Srijem zahvalni smo svom župniku Marku Kljajiću na trudu koji je sa svojim suradnicima uložio te napisao ovu knjigu za nas i naša pokoljenja.

    Katica Naglić