SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Obrede Muke Gospodnje u srijemskomitrovačkoj katedrali, 18. travnja predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. Nakon ulaska u šutnji, prostracije u svetištu i svečanog evanđeoskog navještaja o Isusovoj muci i smrti biskup se u kratkoj homiliji progovorio o uzdignutom križu na kojem je Isus podnio muku i umro. Usmjerio je misli nazočnih vjernika na životne križeve pojedinih ljudi. Ovoga trenutka, naglasio je biskup, nemamo pred očima one koji se osjećaju sretni i zadovoljni, one koji uživaju sreću ovoga svijeta. Nemamo pred očima one koji ne znaju što je križ i trpljenje.
Pred našim očima su danas oni koji žive u patnji, koji se hrvaju s nezgodama i brigama.
Mislim na one koji kroz život proživljavaju križni put, teži ili lakši, i tako i danas na plećima nose teški križ, uzdižu ga. To je možda križ brige za kuću, za djecu, za obitelj. To su oni roditelji ili jedan od roditelja, koji se brinu da svojoj djeci daju ono što im je najpotrebnije, najnužnije za život.
Mislim na one koji se lome od rada, a za to ne dobiju skoro ništa ili nešto malo. Oni natapaju zemlju znojem.
U srcu su mi oni roditelji koji se pored svojih živih sinova i kćeri ne mogu osjećati sretnima jer im oni ne iskazuju sinovsku ljubav i poslušnost. Uz živu djecu ostaju siromasi.
Mislim danas na bolesne, teško bolesne, na smrt bolesne.
Mislim na potlačene, siromašne, odbačene, uvrijeđene i patnike svih vrsta. A svatko od nas je barem nešto od ovoga iskusio u svom životu.
Koliko je danas onih koji su odbačeni, napušteni, neshvaćeni, osamljeni. Njima svima je najbliži Krist raspeti.
Mislim danas na one koji su žrtva potresa, progona i terorizma. Koliki su pod ruševinama. svi su oni  proživljavali strah i neizvjesnost. I nestali.
Svi smo pozvani živjeti Kristov život: naviještanja, svjedočenja, liječenja i pomaganja drugima, radosti i trpljenja po smrti do uskrsnuća, već sada.
Proživljavamo često teške trenutke, ali u nadi da će se  sve sretno riješiti, zaključio je Gašparović.
Nakon sveopće molitve otkriven je veliki križ koji su cjelivali okupljeni vjernici. Poslije svete pričesti otvoren je grob u koji je položeno Isusovo tijelo i na kojem je postavljena tradicionalna straža.
                                                                                                                                                                                                          Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliki četvrtak, 17. travnja Misu posvete i blagoslova ulja, u koncelebraciji sa svim svećenicima Srijemske biskupije i grkokatoličkim svećenicima u Srijemu, u srijemskomitrovačkoj katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović. Na misi su svećenici obnovili svoja obećanja dana na ređenju, a biskup je blagoslovio bolesničko i katekumensko te posvetio krizmeno ulje, koja će se upotrebljavati tijekom ove i sljedeće godine u slavlju sakramenata.
U homiliji biskup Gašparović je rekao kako ovim zajedničkim bratskim okupljanjem oko Krista, Velikog Svećenika Novog Saveza, Božanskog Učitelja i Dobrog Pastira sviju, i to na Veliki četvrtak na svećenički dan, na misi posvete krizmenog i blagoslova katekumenskog i bolesničkog ulja, svi svećenici zajedno pokazuju svoju vjerodostojnost: i kao kršćanski vjernici i kao pripadnici svoga naroda i kao posebno određeni pojedinci, opunomoćeni i poslani od Krista i Njegove Crkve da obrađuju savjesno i odgovorno njegov vinograd, da „rod donose ne bilo kakav nego onakav koji će opstati kroz svu vječnost“. (usp. Iv 15,16).
Kao članovi Kristove Crkve, nastavio je biskup, koji su zaduženi da vjeru Crkve u Isusa Krista propovijedaju drugima, i sami se trebaju i moraju pitati, i to iskreno i radikalno, u kakvoj vjeri žive. Kao od svršenog teologa, očekuje se s pravom od svakog svećenika, da je temeljito ušao u svu dramu i bogatstvo Kristova otkupiteljskog djela koje je sadržano u Njegovoj Crkvi kroz sve vjekove njene povijesti. Svaki svećenik, koji je, dodatno, posebno pozvan da bude dionik Kristova ministerijalnog svećeništva, ima udjela u najširem i sveopćem poslanju, prema svim narodima i svim vremenima. (usp. PO 10). Velika je odgovornost i teret u poslanju svakog svećenika koji se, u dubini svoga bića osjeća pozvanim od Boga Svevišnjeg u njegovu svetu službu, a za dobrobit, vremenitu i vječnu, svojih suvremenika, svojih bližnjih. No, svijest tereta Svetog reda može uplašiti, pa i slomiti krhko ljudsko biće, njegovu egzistenciju, ukoliko mu njegova vjera u apsolutno sigurnu Božju vjernost i pomoć dođe u pitanje; ako se ne trudi svakodnevno u razgovoru s Bogom, u molitvi zahvaljivanja, hvaljenja i prošnje biti tijesno povezan s Kristom, imajući pred očima što savjesnije i što vjernije ispunjenje naloga kojeg je dobio od Njega. Zato je vrlo važno da se svi prezbiteri, dijecezanski i redovnički, međusobno pomažu da budu uvijek suradnici istine. Svaki je dakle između njih s ostalim članovima toga prezbiterija povezan posebnim vezama apostolske ljubavi, službe, bratstva, molitve i svestrane suradnje. Tako dolazi do izražaja ono jedinstvo kojim je Krist htio da njegovi budu do kraja jedno, da svijet spozna da je Sin poslan od Oca. Ovo je prigoda, naglasio je Gašparović, da ispitamo svoju savjest, osobito kad je u pitanju naš međusobni odnos, međusobno uvažavanje, solidarnost i pomaganje u mogućim različitim potrebama. Ali ne samo to. Mi nismo zaduženi kao svećenici samo jedni za druge, nego za sve povjerene nam Kristove vjernike, pa i za sve druge ljude u našem životnom okruženju. To proizlazi iz naravi našeg kršćanskog i svećeničkog poslanja, a koji opet ima svoje uporište u činjenici da smo od Boga u Kristovoj Crkvi i po Crkvi pozvani, opunomoćeni – opečaćeni i poslani – našem konkretnom životnom ambijentu.
Na koncu je biskup zahvalio svećenicima za trud oko vlastita vjerodostojnog života i oko osobnog posvećenja. Zahvalio je za njihovo svakodnevno otvaranje poticajima Kristova Duha i na vašoj spremnosti da mu služe u služenju braći ljudima. Potakao ih je da nastave svi još tješnje zajedno s Kristom i međusobno djelovati na izgradnji Kristova kraljevstva i u proslavljanju Kristova Imena među sunarodnjacima ali i među drugim ljudima koji trebaju Krista. Zahvalio je  i vjernicima na molitvama i svakoj podršci i suradnji sa svećenicima na dobro župa i biskupije i njih samih.
Liturgijsko slavlje animirao je katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” pod vodstvom sestre Cecilije Tomkić.
Nakon mise svećenici su se u vjeronaučnoj dvorani susreli s biskupom Gašparovićem. Tom prigodom razmišljanje o svećeništvu uputio je Berislav Petrović, povjerenik za trajnu duhovnu izgradnju svećenika u Srijemskoj biskupiji. Uputio je uskrsnu čestitku biskupu i svećenicima. Biskup Gašparović je uputio svećenicima pastirsku riječ govoreći o duhovnom životu svećenika, o svetom Redu i zadaći svećenika u pastoralnoj brizi i radu za povjerene im vjernike. „Ako je narod neumoran, rekao je biskup, i mi moramo biti neumorni. Danas potičemo jedni druge, a ja vas kao biskup potičem, usprkos umoru što vas često zahvati, poteškoćama ili neuspjesima što vas snađu u zalaganju i naporima svakodnevnog rada, usprkos nervozi i uznemirenosti radi događaja na osobnom, župnom, biskupijskom, međubiskupijskom, društvenom, državnom i međunarodnom području, da se ne štedite u međusobnoj slozi i ljubavi, ohrabrenju, smjelosti, smirenosti, pažnji i odgovornosti. Svjesni da će naša crkvena, biskupijska, župna, obiteljska, društvena i narodna budućnost biti onakva kakvu biskupijsku, župnu i obiteljsku, društvenu i manjinsku zajednicu izgrađujemo i podržavamo, moramo se očuvati od onih pogubnih prodora koji razaraju iznutra, a i izvana ovaj ljudski i milosni organizam Crkve i društva”, zaključio je Gašparović i čestitao svećenicima sretan Uskrs.
                                                                                                                                                                                                                                             Mario Paradžik

PETROVARADIN(TU) - Treća je godina zaredom kako se u Biskupijskom svetištu Gospe Tekijske u Petrovaradinu održavaju duhovne obnove za župljane petrovaradinskih i susjednih župa.Ovogodišnji ciklus odvija se pod geslom „Za našu budućnost“. Prvu obnovu održanu u subotu, 05.04.2014., predvodio je p. Arkadijusz Krasicki, misionar Družbe Duha Svetoga i sveučilišni kapelan za profesore i studente u Osijeku. Zajedno sa njime je došlo i troje mlađih suradnika koji su tijekom programa i razgovora iznosila svoja svjedočenja i na taj način bili dragocjeni poticaj ostalima za uključenje u razgovor. Tema duhovne obnove bila  je „Gospodine samo reci riječ!“koja je u vidu predavanja, razmatranja, razgovora, sakramenta pomirenja, pobožnosti Križnogputa i Euharistijskog klanjanja, te sv. Mise kao krune susreta obilježila ovaj Bogom darovan dan.
Predvoditelj je posebno naglašavao važnost čitanja Biblije, osluškivanja što nam Bog  preko nje poručuje, kao i provođenja Božjih poruka u život. Otkupljene je, ukazom važnosti i vrijednosti mučeništva (žrtvovanja) života za druge u ovim krajevima i unatoč svim poteškoćama, ohrabrio, tenaglasio potrebu povezanosti krajevnih crkava. Također je istakao kako njegova studentska zajednica još od prve duhovne obnove održane prijedvije godine u ovom Svetištu, moli i moliti će i nadalje za nas.
Kada je riječ o molitvi, p. Arek je između ostaloga rekao: “Brate i sestro…ti si pozvan moliti. Zato nemojte nikada zaboraviti da imate u sebi silu Duha Svetoga..da ste kršteni, da ste krizmani..nego hrabro krenite naprijed. Budite svjedoci svojim ukućanima..svojim prijateljima, svojima na poslu..svojim ponašanjem, svojom tihom molitvom.”
Otvorenost u razgovorima još jednom je pokazala potrebu za Bogom i kako mu se približiti.
Ovogodišnja obnova,  za razliku od dvodnevnih prijašnjih godina, pokazala je svu složenost i poteškoće našega vremena, pa će, zaključeno je, biti potrebna daljnja prilagođavanja potrebama i mogućnostima onima koji u njima žele sudjelovati.
Slijedeća je već zakazana za subotu, 03.05.2014 na istome mjestu. Predvoditiće je isusovac, o. Vinko Maslač, župnik župe Sv. Petra u Beogradu.
                                                                                                        Petar Pifat

Dubrovnik, (IKA) - Dubrovački biskup Mate Uzinić na generalnoj audijenciji 26. ožujka na Trgu Sv. Petra u Vatikanu susreo se s papom Franjom i tom prigodom predao mu majicu Susreta hrvatske katoličke mladeži u Dubrovniku, pismo koje su mu uputili volonteri susreta i zamolio ga za blagoslov Susreta.
O tom iskustvu na svom facebook profilu biskup Uzinić je napisao: "Jučer sam, mjesec dana prije SHKM, Dubrovnik 2014, pohodio "Apostolske pragove" preporučujući Susret, njegovih 1600 volontera i 35.000 mladih sudionika, kao i Dubrovačku biskupiju i brojne obitelji koje su se odazvale pozivu da ugoste naše mlade goste, apostolskom prvaku sv. Petru i njegovim svetim nasljednicima, osobito bl. Ivanu XXIII. i bl. Ivanu Pavlu II. koji će za mjesec dana biti proglašeni svetima. Tom sam se prigodom prvi put susreo s papom Franjom. Upoznao sam ga s našim projektom, predao mu majicu Susreta i zamolbu da blagoslovi naš Susret i sve sudionike, što je papa Franjo rado učinio".
U pismu Papi volonteri su mu zahvalili na molitvama i podršci uime 35 tisuća mladih koji će se za mjesec dana okupiti na SHKM-u Dubrovniku u Hrvatskoj, pod geslom: "Na slobodu pozvani!" (Gal 5,13). Napomenuli su da će se okupiti dan uoči kanonizacije dvojice velikih papa na mjestu gdje je prije 10 godina bl. Ivan Pavao II. proglasio blaženom Mariju Petković. "Dok se pripremamo za najveći susret mladih u našoj domovini ikada, pozivamo Vas da budete povezani s nama u molitvi i podijelite nam svoj apostolski blagoslov. Vole Vas i mole za Vas, 1600 volontera SHKM-a Dubrovnik 2014.".

PETROVARADIN (TU) – u petak 28. ožujka u Srijemskoj biskupiji u Petrovaradinu biskup mons. Đuro Gašparović  primio je u posjet biskupa američke biskupije Spokane iz savezne države Washington mons. Blase Josepha Cupicha, ravnatelja Ureda za pomoć Katoličkoj Crkvi u Središnjoj i Istočnoj Europi pri Biskupskoj konferenciji Sjedinjenih Američkih Država. Tom prilikom američki biskup je dao intervju u Tiskovnom uredu Srijemske biskupije:
- Poštovani oče biskupe, željeli bi da nam iznesete razloge Vašeg dolaska u Srijemsku biskupiju?
Ovdje sam došao kao prestojnik ureda Američke biskupske konferencije za pomoć Istočnoj i Srednjoj Evropi, jer više od 25 godina svi mi američki biskupi pomažemo zemljema bivšeg SSSR iz takozvane ’željezne zavjese’. Ovdje sam prije svega da bih se susreo sa srijemskim biskupom, da bi vidio i znao koje su njegove potrebe, a isto tako da bi više saznao o vašoj lokalnoj crkvi.
- Vaši preci su porijeklom sa ovih naših prostora?
Da moj djed je došao iz Slavonije iz sela Donji Andrijevci, također moje bake su iz jednog malog mjesta u Hrvatskoj koje se zove Greda iz župe Vinica, kraj Varaždina. Moj drugi djeda je iz Karlovca.
- Na ovim našim prostorima rijetko imamo prilike se susresti sa biskupom iz Američke biskupske konferencije. Kažite nam iz koje biskupije dolazite?
Amerika je velika zemlja, također je i Američka biskupska konferencija ogromna. Ja sam biskup u Biskupiji Spokane u saveznoj državi Washington, koja ima otprilike sto tisuća vjernika katolika. Također i neki od nas naše braće biskupa traže od nas da obavljamo i neke druge poslove, tako sam i ja dobio zaduženje da budem predstojnik navedenog ureda Biskupske konferencije.
- Koji su uvjeti, po Vašem mišljenju za dobar ekumenizam i iskren dijalog?
Ovdje bih poručio što i sam Sveti otac papa Franjo zna često govoriti, a to je da prihvaćamo drugačije ljude i budemo otvoreni prema njima. Jako je važan da u jedan takav dijalog uđemo, sa željom da učimo. Jako je važno da se otvorimo prema osobi koja je drugačija od nas. Otac Jen Šin poznati biskup u S.A.D.-u, je znao često reći, ako se uvijek borimo, ako ste zainteresirani da pobjedite argumentima, budite sigurni da nećete uspjeti. I ono što nam papa Franjo daje, a to je upravo da gradimo mostove jedni između drugih. Papa Franjo je u svom pontifikatu upravo graditelj mostova.
- Rođeni ste na blagdan Svetog Josipa, kakvu simboliku ima taj blagdan u Vašem životu, tj. što Vama kao vjerniku predstavlja Sveti Josip?
Sveti Josip osim što je veliki zaštitnik naše Crkve u svijetu i dobro je da sam se rodio na taj datum. Moj otac se također zove Blaž, ali moja majka nije htjela da zaboravimo na Svetog Josipa, tako da je moje drugo ime Josip, zapravo Blaž Josip. A ono što za nas svećenike znači, što nas uvijek podsjeća Sveti Josip da to pred svećenikom znači biti dobrim ocem. Ono što je prekrasno u svemu tome je da djeca koju vi roditelji služite, nisu Vaša djeca, upravo onako što ni sveti Josip nije bio pravi otac Isusu.
- Koje je Vaše biskupsko geslo i imate li Vi omiljenog sveca koji Vam je primjer u životu i  kome se utječete?
Moj omiljeni svetac je Sveti Ivan od Križa, karmelićanin koji je španjolski svetac, koji nam je ostavio puno pisanih dokumenata. A ono što se meni kod njega osobito sviđa je njegova poruka i naravoučenije, koje kaže: „Ako tražite Boga, vjerujte da prije Bog traži vas“. A on nas uči u tome da da naša vjera nije da napravimo Boga važnim djelom svoga života, nego da smo mi upravo ti koji smo Gospodinu jako važni i jako dragoceni. Tako da to znači da svako od nas u Božjem naumu ima svoju ulogu.
- Na našim prostorima, mislimo i na vašim prostorima, srednja generacija i mladi se odvraćaju od crkve i vjere. Kakvo je Vaše iskustvo o tome i kakvu poruku imate shodno tome?
Mnogi mladi ljudi kažu danas da imaju duhovnost, ali nisu vjernici. Ono što ih mi moramo posvjetliti, ako zaista žele biti duhovni, da moraju imati vezu jedni sa drugima. Ako se to ne dogodi onda se oni pogube, tako da naša duhovnost mora biti djeljena, i to je jednostavno naravoučenije crkve. Puno puta znam reći mladima da se sjete kako su njihovi roditelji i bake i djede prakticirali vjeru. Ako vole svoje bake i djede neka pogledaju njihovu vjeru. Također potičem mlade ljude na vjenčanjea brakove. Tu se moramo sjetiti Svete Marije Majke Božje koju znaju sve religije svijeta koji je zovu ’blagoslovljenom’. Ako mladi i ostali imaju problema u crkvi, ili se na bilo koji način ne snalaze u crkvi i neznaju kako i kuda bi, neka se mole Majci Božjoj. I kada otkriju da je ona Majka, znaće i da je naša crkva naša majka.
- Riječi pape Benedikta XVI., da Europa sve više izbjegava svoje u kršćanstvu utemeljene humane vrijednosti. S obzirom da ste sa drugog kontinenta Kakva je Vaš stav povodom toga?
Europa ne može imati svoj identitet ukoliko ne prihvati da kršćanstvo upravo dio toga identiteta Europe. Sjećam se kada sam bio u Zagrebu, kada jesveti otac pap Benedikt XVI. bio u posjeti i sjećam se njegovih riječi. Tada je rekao da Hrvati i ljudi u ovome kraju upravo imaju jednu misiju koju moraju ponuditi Europi. Ljudi u ovim krajevima ne mogu zamisliti svoje postojanje ukoliko se ono ne identificira sa kršćanskim postojanjem. Ljudi na ovim prostorima imaju jedan veliki zadatak, a to je da podsjete Europu na svoje kršćanske korijene, jer ako imamo amneziju svoje prošlosti tada se nećemo moći pomaknuti ka budućnosti.
- Imate li kakvu poruku vjernicima u povodu nastupajućih Uskrsnih blagdana?
Vrijeme Uskrsa je veliko vrijeme, ono što često kažem ljudima kojima služim: Uskrs nije sjećanje na nekakav prošli događaj, nego upravo stvarno slavljenje Uskrsloga Krista. Mi kažemo na Uskrs Isus je uskrsnuo, ne kažemo Isus je bio uskrsno. I ono čega se mi sjećamo, a to je u vigiliji Subotnje večeri, upravo kroz uskrsnu svijeću dolazimo do uskrslog svijetla. I svako od nas koji ima tu svijeću tom svijećom može podsjetiti sebe, da je Isus uskrsnuo u samima nama. I trebamo se zapitati na koji način mi sami pokazujemo da je Isus uskrsnuo i da li svjeću koju sam ponio u subotnjoj večeri, da li je nosim prema svjetlu ili je želim ostaviti u tami. To je uvijek izazov, jer je puno tame oko nas.
- Obzirom da se u Hrvatskoj pokreće prva obiteljska televizija, kakve su Vaše sugestije povodom toga, konkretno i na prostore dijaspore.
Mislim da crkva uvijek mora biti otvorena prema modernim načinima komuniciranja, ali da bismo to mogli ostvariti u našoj crkvi moramo biti ujedinjeni. Mislim da biskupi i Biskupske konferencije to trebali poticati, jer tu nema kratkoročnog riješenja, govorimo o jednom dugoročnom ulaganju. I ako je to volja ljudi, i ako je to volja biskupa, to može uspjeti. Mi moramo znati što je prava uloga takve televizije, da li smo našim ljudima prenijeli poruku. Na taj način moramo tražiti prave puteve istine, kako korigirati jedni druge, da bi ušli u dijalog sa ljudima i prenosili poruku, da kažemo ko smo i što smo. A imamo zaista razloga biti ponosni na ono što jesmo!
- Na kraju Vam u ime svećenika i svih vjernika Srijemske biskupije želimo da Vam milošću bude ispunjen i blagoslovljen nastupajući Uskrs. Preuzvišeni iskrena Vam hvala što ste nam podijelili svoja iskustva. I da li imate neku poruku za kraj.
Moja jedina poruka ljudima, koji slušaju ovaj moj intervju je, da bi svi kao pojedinci trebali shvatiti da Isus Krist upravo njima dolazi ponaosob. I ako imaju kakav teret kakve brige, trebaju biti potaknuti da upravo to predaju svome Gospodinu. I ako u njihovom životu postoji bilo kakva praznina, Gospodin upravo to želi da mu se to sve preda. Prošle nedjelje u evanđelju imali smo čitanje o susretu žene Samarijanke sa Isusom. Isus je tražio od nje vode, a ono što je od nje tražio to je njena žeđ, njena praznina. I u onom trenutku kada je bila spremna mu predati tu svoju suhoću, prazninu, tada je bila spremna svedočiti drugima o onome koga je srela. Ivan evanđelista o tome prekrasno piše rekao je: „predala je svoju praznu čašu“. I kada je to učinila, jednostavno je bila spremna drugima pričati o Isusu. Ljudi se ne trebaju bojati svoje suhoće, svoje praznine, u onom trenutku kada to predaju Isusu biće spremni to svjedočiti drugima. I neka Vas blagoslovi dobri Otac u ime Oca i Sina i Duha Svetoga!
        Tomislav Mađarević

PETROVARADIN (TU) – u petak 28. ožujka u Srijemskoj biskupiji u Petrovaradinu biskup mons. Đuro Gašparović zajedno s kancelarom Biskupije preč. Markom Loš i župnikom u Petrovaradinu 3, primio je u posjet biskupa američke biskupije Spokane iz savezne države Washington mons. Blase Josepha Cupicha, ravnatelja Ureda za pomoć Katoličkoj Crkvi u Središnjoj i Istočnoj Europi pri Biskupskoj konferenciji Sjedinjenih Američkih Država, u pratnji suradnika Laudato iz Zagreba. To je prvi pohod mons. Blase Josepha Cupicha Srijemskoj biskupiji.

Na susretu u razgovoru biskup Gašparović je prikazao povijest Srijemske biskupije od prvih kršćanskih vremena do danas i izvijestio o njezinu ustrojstvu, životu i pastoralnom radu svećenika, redovnika, redovnica i  vjernika laika ove Mjesne Crkve u Srijemu na crkvenom području kao i planove i programe budućih pastoralnih događanja. Također je iznio dosadašnji rad i veoma dobru vezu i suradnju sa susjednim biskupijama. Mons. Blase Joseph Cupich iznio je razloge dolaska u Srijemsku biskupiju i prijedloge pomoći i suradnje na pastoralnom planu, posebno s obzirom na pastoralne i materijalne potrebe Srijemske biskupije. Predstavljajući biskupe Sjedinjenih Američkih Država, koji u zadnjih 25 godina imaju obvezu zvanu “Pomoć Katoličkoj Crkvi u zemljama Središnje i Istočne Europe”. Svake godine na Pepelnicu prikupljaju sredstva kojima pomažu navedene zemlje. Nakon pada Berlinskog zida papa Ivan Pavao II. zamolio je američke biskupe da pomognu u ponovnoj izgradnji Crkve u 28 zemalja Europe. Komisija Biskupske konferencije Sjedinjenih Američkih Država nastoji osigurati tu pomoć kako bi Crkva nastavila rasti u tim zemljama.

Potom je uslijedio pohod Biskupijskom svetištu Majke Božje Tekijske, gdje su biskup mons. Gašparović i upravitelj svetišta Stjepan Barišić upoznali ugledna gosta s povijesnim značenjem Svetišta za vjernike Srijemske biskupije i susjednih biskupija i bogatom višestoljetnom kršćanskom hodočasničkom tradicijom. Nakon pohoda Svetištu mons. Blase Joseph Cupich se uputio u obilazak Petrovaradinske tvrđave.

Na koncu posjeta je biskup Gašparović i mons. Blase Josepha Cupicha upriličili su euharistijsko slavlje u crkvi svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu i time potvrdili blisku povezanost naše Mjesne Crkve sa Biskupskom konferencijom Sjedinjenih Američkih Država.
                                                                                          Tomislav Mađarević