U okviru redovite tribine pod nazivom “Uvod u kršćanstvo“ u Zemunu, a koju predvodi prof. Ivica Čatić, 9.2. svoja izlaganja on je ovoga puta fokusirao na posljednji dio 15. poglavlja  djela apostolskih, odnosno na odluku sabora i poslanicu u Antiohiji. Naime, u ovom djelu biblije opisuje se trenutak kada su apostoli i starješine zaključili, skupa sa cijelom Crkvom, da bi bilo dobro izabrati ljude između sebe, najuglednije muževe, i poslati ih u Antiohiju s Pavlom i Barnabom. Odlučiše tada da je najbolje poslati Judu Barsabu i Silu. Budući da je odluka donešena, a da je tako važnu odluku trebalo potvrditi pismeno da bi dobila na vrijednosti i težini napisano je: „Apostoli i starješine, braća, pozdravljaju braću obraćenike s poganstva što su u Antiohiji, Siriji i Ciliciji.“   Nakon ovog optimističkog i veoma pozitivnog uvoda  dalje u pismenom obraćanju naglašena je suština poruke i to riječima: „Čuli smo da su vas neki koji su došli od nas smeli svojim govorima i uznemirili vaše duhove, a mi ih za to nismo ovlastili. Zato nađosmo za dobro, mi jednodušno sabrani, izabrane muževe poslati k vama s dragim našim Barnabom i Pavlom, s ljudima koji su predali svoje živote za ime Gospodina našega Isusa Krista. Šaljemo dakle Judu i Silu koji će vam i sami to riječima kazati. Odlučismo Duh Sveti i mi ne stavljati više nikakva tereta na vas osim ovoga potrebnoga: Da se suzdržavate od mesa žrtvovanog idolima, od krvi, od mesa udavljenih života i od bluda. Ako se toga budete čuvali, dobro ćete činiti. Pozdravljamo vas!“ Time je jasno naglašeno šta su pogani trebali činiti kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve.  Apostoli su, dakle, primivši poslanje, sišli u Antiohiju, sabrali mnoštvo i predali poslanicu. Događaj čitanja poslanice ispunio je sve radošću i ohrabrenjem. Juda i Sila, proroci, koji su učvrstili veze među braćom, proboravili su još neko vrijeme u Antiohiji nakon čega su se braća oprostila od njih poželjevši im mir. Pavao i Barnaba su ostali u Antiohiji, naučavali i propovjedali evađelje mnogima.

Drugi dio predavanja prof. Ivica Čatić posvetio je veoma interesantnom osvrtu na problem između Petra i Pavla kada su u pitanju stavovi koji se odnose na uslovljavanje pogana obrezivanjem kako bi bili prihvaćeni od strane Crkve. U svom izlaganju, tom prigodom, prof. Ivica osvrnuo se, u cilju približavanja ove teme, na neke djelove poslenice Galaćanima. Osobito je bio istaknut dio kada je Pavao ukorio Petra u Antiohiji. Tom prigodom Pavao je rekao Petru: „A kad dođe Kefa u Antiohiju, ja sam mu se u lice usprotivio, jer je bio zavrijedio ukor. Jer prije, dok ne dođoše neki od Jakova, jeo je s poganima; a kad oni dođoše, povukao se i odvajao bojeći se onih koji su bili iz obrezanja. I njegovu pretvaranju priključili su se ostali Židovi,  tako da je i Barnaba bio od njih zaveden u isto pretvaranje.“ Nakon toga, Pavao je izložio suštinu problema rekaviš kako je rekao Kefi:“ Kad ti kao Židov živiš poganski, a ne židovski, zašto siliš pogane da drže židovske običaje?“   Zaključak Petrovog izlaganja bio je da se čovjek ne opravdava djelima Zakona nego vjerom u Isusa Krista. To je, na izvestan način, bio i zaključak predavanja prof. Ivice Čatića, a to je da i danas u ekumenskom smislu trebamo obraćati više pažnje na sličnosti koje nas povezuju, odnosno na temelj na kome je izgrađivano kršćanstvo, Isusa, nego na razlike koje su mnogo minornije u odnosu na te sličnosti.  O tome vrijedi razmišljati do idućeg predavanja.   

Danijela Lukinović

PETROVARADIN (TU) – Svećenici Srijemske biskupije sudjelovali su na duhovnoj obnovi u Petrovaradinu u ponedjeljak 3. veljače 2014. godine. Duhovnu obnovu je predvodio dekan preč. Tomislav Kovačić, župnik u Srijemskoj Kamenici, koji je nakon molitve srednjeg časa i uvoda, izložio razmatranje na temu  „Svećeništvo po dokumentima i Katekizmu katoličke crkve sa posebnim osvrtom na obećana data prilikom samog  čina ređenja i formaciju svećenika“.
U svome izlaganju predavač je prikazao temu u nekoliko točaka. Prva točka: “Neizbrisiv biljeg dara Duha svetoga i posvetne milosti usmjerene na držanje euharistijske žrtve i posvećivanje vjernika i stvari”. Druga točka:”Zajedništvo svećenika u prezbiteriju s biskupom”.
Poslije predavanja, odnosno razmatranja, bilo je prigode za kraću raspravu. Duhovna obnova je nastavljena, nakon prigode za svetu ispovijed, klanjanjem u crkvi Svetog Jurja u Petrovaradinu uz molitvu i kratka razmišljanja.

Tomislav Mađarević

Golubinci, (TU) - U 88. godini života Golubincima u četvrtak 30. siječnja okrijepljen svetim sakramentima, preminuo je Antun Gašparović otac srijemskog biskupa Đure Gašparovića. Rođen je 1926. godine u župi Golubinci, crkveno je bio vjenčan s pokojnom Ružom Gašparović 1948. godine i proživjeli su 65 godina bračnog zajedništva. Vjera i ljubav i žrtva za djecu i obitelj bili su smisao i snaga njegova života.
U župi Golubinci brojni vjernici, svećenici i petorica biskupa iskazali su 31. siječnja 2014. godine kršćansku počast Antunu Gašparoviću, ocu trojice sinova od kojih je jedno postalo svećenik - srijemski biskup Đuro Gašparović. Pogreb je predvodio generalni vikar mons. Eduard Španović uz prisustvo 30-ak svećenika iz srijemske biskupije i drugih biskupija, te brojne redovnice.
Riječ oproštaja Antunu Gašparoviću izrekao je zemunski dekan preč. Jozo Duspara bivši župnik u Golubincima koji je prijateljevao sa pokojnim Antunom Gašparovićem i koji je podsjetio na ono što je pokojni tijekom brojnih godina svoga djelovanja učinio. Preč. Jozo Duspara je u svom govoru istakao: “Završio je jedan bogat život ispunjen radom i prožet poštenjem. Svojim radom i dobro i sigurno urađenim poslom na koga se uvijek moglo osloniti i računati, svojom spremnošću da drugima pomogne stekao je ugled u svakodnevnom životu. Antun je bio snažan čovjek, snažan karakter,kao i britak i oštar na riječima,bio je dobar čovjek, poznat u selu, volio je svoje selo moglo bi se reći bio je u njega zaljubljen što je pokazao svojom odlučnošću da u njemu ostane unatoč problemima s kojima se on  kao i njegovi sumještani našao. Živjet će on onoliko koliko žive oni koji su mu predani nosit će ga u srcu svi oni s kojima je na poseban način komunicirao, pjevao u crkvenom zboru s kojima je odlazio u crkvu jer je to činio svake nedjelje sve dok je mogao. Javno je svjedočio svoju vjeru u svakom razdoblju njegova života”.
Sprovodni obredi su bili iz kapele na mjesnom groblju u Golubincima, a nakon sprovoda održana je misa zadušnica u župnoj crkvi Sv. Jurja, mučenika u Golubincima, koju je predvodio nadbiskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, a koncelebrirali su:  apostolski nuncij mons. Orlando Antonini, požeški biskup mons. Antun Škvorčrvić, subotički biskup Ivan Penzes, apostolski egzarh mons. Đuro Džudar. U svojoj homiliji nadbiskup je rekao: “Njegova smrt nije poništenje njegova života, nego potvrdu istinitosti njegove vjere. Zar nije istina da svaki od nas, kad promisli da će jednog dana umrijeti, shvaća da ništa drugo nema vrijednosti nego samo to koliko smo ljubavi ugradili u svoje svagdanje odnose prema ljudima i prema Bogu?! Naša se vjera najbolje očituje u životnim poteškoćama i nevoljama, ali i u uspjesima, u moći i u slavi. Ako ne dopustimo da nas križevi slome, niti da nas uspjesi uzohole, nego ostanemo nepokolebljivi u vjeri, nadi i ljubavi - to je siguran znak da smo vjerni Bogu i da će naš život dati obilje plodova dobrote. Znao je da se do uskrsnuća dolazi samo preko križa i spremnosti na smrt. I zbog toga je bio u stanju nositi svoje životne križeve. Oni nisu uništili niti zastrli njegove obzore i pogled prema naprijed. On je u uskrsnu budućnost već ranije bio ušao i njome je bio potpuno zahvaćena. Zato se od njega opraštamo slaveći euharistiju, otajstvo Kristova prijelaza iz smrti u život“.

       Tomislav Mađarević

U četvrtak 30. siječnja 2014. godine u 0,17 sati, okrijepljen svetim sakramentima, umro je u Golubincima u 88. godini
ANTUN GAŠPAROVIĆ
otac srijemskog biskupa Đure Gašparovića.
Sprovodni obredi bit će iz kapele na mjesnom groblju u Golubincima
31. siječnja 2014. godine u 15,00 sati
i potom sveta misa u župnoj crkvi Sv. Jurja, mučenika u Golubincima.
Pokojnom Antunu Gospodin bio vječna radost i nagrada,
a biskupu Đuri iskreno suosjećanje.
        

Srijemska biskupija

Biskupski ordinarijat, 30. siječnja 2014.
(Broj: 36/2014.)

PETROVARADIN, 20. siječnja 2014. – U jednoj od najstarijih srijemskih crkava u Petrovaradinu u crkvi svetog Jurja mučenika,  proslavljen je zavjetni dan na spomendan svetih Fabijana i Sebastijana.  U svečanoj koncelebriranoj misi euharistijsko slavlje predvodio je vlč. Marko Lončar župnik župe Srijemski Karlovci i vicekancelar  Biskupijske kurije Srijemske biskupije  u zajedništvu s dekanom petrovaradinskog dekanata vlč. Tomislavom Kovačić i župnim upraviteljem preč. Markom Loš, vlč. Stjepanom Barišić, župnikom župe Petovaradin 2 i vlč. Dušanom Milekić župnikom župe Inđija I đakonom Jozefom Deman.
Okupljenim vjernicima vlč. Marko Lončar je prikazao povijest crkve: “Ova dva sveca u ovoj crkvi su postavljena na Gospin oltar poslije kuge  koja je harala Petrovaradinom, od rujna do studenoga 1738. godine. Tom prigodom uvedena je procesija na sv. Fabiajana i sv. Sebastijana 20. siječnja iz gradske crkve u u franjevačku crkvu s Presvetim oltarskim sakramentom. Svaki dan se 1738. godine zvonilo u 7 sati I popodne u 17. sati da se narod moli za nebesku pomoć. Od tada do danas u ovoj crkvi sv. Jurja, mučenika slavi se zavjetni dan na spomendan svetih Fabijana i Sebastijana”. 
Propovjednik je prikazao dva velika uzora vjere koji su znali sve staviti u Božje ruke i koji su bili sposobni Bogu povjerovati u teškim i bezizlaznim situacijama. Sveti Fabijan, bio je papa koji je u životu bio pošten, plemenit i dobar, a primio je nezahvalnost i muku. Umro je 250. godine, kao mučenik za svetu vjeru. Upravljao je Crkvom u teškim vremenima za vrijeme progona kršćana. Hrabrio je vjernike i poticao ih na dobrotu i ustrajnost. Sveti Sebastijan živio je u 3. stoljeću. Kršćanski je bio odgojen i kršćanski je živio. Kao kapetan u rimskoj vojsci, i kasnije kao zapovjednik carske straže u Rimu hrabrio je posebno zatvorenike da ustraju u vjeri, a isto tako i svoja dva brata kada su radi vjere bili bačeni u tamnicu. Tako je sveti Sebastijan utvrđivao i druge kršćane po tamnicama. I sam podnosi mučeničku smrt za Krista kada je rekao “Božje su zapovjedi svetije od carevih”!
U nastavku homilije vlč Marko Lončar je naglasio: “Svetog Sebastijana častimo, nebi li se riješili strašne patnje koje donose velike bolesti poput kuge. Veliki strah u narodu izazvala je kuga, a I izaziva je I svaka druga nepobediva bolest. Svetog Sebastijana molimo za zagovor, jer je on dva puta pobjedio strah od smrti. Dva puta je do smrti svjedočio našu vjeru. prema legendi o njegovu mučeništvu, njega su kao člana carske garde streljajli s mnoštvo strelica. Irena udovica pobrinula se za njega I povratila mu zdravlje. Potom je opet išao pred cara i svjedočio o ispravnosti kršćanske vjere. Zagovorom svetog Fabijana koristimo ljekarije Isusove apoteke, a to su četiri stožerne krijeposti općeljudskog iskustva: razbboritost, pravednost, jakost I umjerenost. Molimo za plodove prave ljubavi, koje je “sveza savršenstva”ono što prožima sve druge kvalitete čovjeka.”
“Čega bismo se bojali, ako znamo da je s nama Krist. Moramo govoriti svojim životom i djelima da smo kršćani. Onda će nas drugi primijetiti i znati cijeniti u nama svaku zraku Kristove dobrote”, poručio je na koncu vlč. Marko Lončar.
                                                                                                        

Tomislav Mađarević

PETROVARADIN (TU) - Na svetkovinu Bogojavljenja, 6. siječnja 2014. godine u crkvi Svetog Jurja u Petrovaradinu, održan je tradicionalni četrnaesti koncert božićnih pjesama, susret svećenika, vjernika katolika i ljudi dobre volje, u čast rođenom Isusu Kristu.
Organizirajući ovaj susret pod geslom ''Božićno vrijeme u pjesmi i riječi'' Srijemska biskupija  je pjesmom počastila rođenog Isusa Krista i omogućila još jedan susret Srijemske crkve uz sudjelovanje pjevača, svirača, orguljaša, zborova i recitatora, koji su se predstavili igrokazima i božićnim pjesmama i običajima glasom onih koji prenose baštinu svojih predaka uz sljedeće napjeve: Tiha noć, Betlemaši, Veseli se Majko Božja, Djetešce mileno, Nebo daj oku, Spavaj mali Isuse, Nek pjeva svijet i zemlja sva, Pođimo do Betlehema, Tu noć još pamti Betlehem, Božićno pastirsko kolo, Radujte se narodi, O Tannenbaum, Zvončići, Od istoka sunčanog, O Betleheme i Anđeo Božji. Pjesme i kompozicije su bile tradicionalnih narodnih obrada, ali i poznatih skladatelja: Hendl, Wilis, J. Schnabel, Preprek.
Program koncerta slušateljima je pružao bogat i stilski raznolik sadržaj. Sudjelovale su župe Srijemski Karlovci, Surčin, te HKPD „Jelačić“ iz Petrovaradina s tamburaškim orkestrom pod ravnanjem Stevana Moše i mješovitim zborom pod ravnanjem prof. Vesne Kesić Krsmanović. Izvođači su bili djeca, mladi, odrasli i stari, koji su duhovno obogatili više stotina posjetitelja.
Na koncu susreta mons. Đuro Gašparović biskup srijemski je poručio:  „Slava Bogu na visini, a mir ljudima na zemlji miljenicima njegovim.  Proslavili smo rođenje Isusa Krista, na 'Polnoćku' i na sam dan Božića, ali nismo proslavili samo tako da kažemo da se taj događaj rođenja Isusova davno dogodio te ga se sada samo prisjećamo, nego taj događaj slavimo kao živi događaj danas, koji se događa u našim župama, obiteljima, u našim srcima i u našem narodu. Isus nas nije napustio nego se iz godine u godinu u nama ponovno rađa i uvijek s nama razgovara i s nama živi, te tako živimo u zajedništvu s njime i jedni s drugima. Isus Krist je izašao iz svoga naroda Izraela i po Trima kraljevima, koje danas slavimo, nastavio je da se objavljuje cjelom svijetu, da se objavi svakom čovjeku. Zato mi danas slavimo Bogojavljenje, slavimo Tri kralja, slavimo to objavljivanje Isusa Krista, taj nastavak njegova rođenja u narodima“.
Zaključujući svoju poruku biskup Gašparović je zahvalio svima sudionicima ovog Božićnog koncerta, koji su nas obogatili i osnažili kroz pjesme i običaje naših predaka koja se prenose novim pokoljenjima na veću slavu Božju i dobro svakog čovjeka. Također je zahvalio Radio Mariji i njezinim slušateljima koji su u izravnom prenosu mogli da budu s nama.
Završetak susreta protekao je u zajedništvu razgovora i veselja uz prigodni domjenak u prostorijama Biskupskog ordinarijata i Centra za mlade Srijema.

      
Tomislav Mađarević