Rođenje Isusovo proslavljeno je u dvije župe. Najprije u župi Novi Banovci u 22h a potom u župi Inđija točno u ponoć. Proslava u Banovcima tradicionalno započinje dolaskom betlemaša koji su i dalje lijep običaj ovoga mjesta. Pored njih vjeroučenici su umjesto recitacija ili nekog igrokaza kroz došašće pravili božićne čestitke i time obradovali župnu zajednicu. A prikupljenim prilogom od njih pokloniće prigodni dar nezbrinutoj djeci u Bečeju. Uz brojne okupljene župljane, božićne pjesme, misa je nastavljena svojim redosljedom. Po završetku mise župnik Dušan je čestitao Božić a pravoslavnim vjernicima koji su bili prisutni zaželio plodonosne dane priprave i posta koje prehodne do proslave Božića po julijansko kalendaru. Zahvalilo se svima na svakoj pomoći, pozvalo na čast u župnu dvoranu i svakako na vatromet koji se priredio.
Potom točno u ponoć počela je misa polnoćka u Inđiji. Koju je prvi puta imao župnik Dušan, komu je ove godine povjerena i ova župna zajednica. Uz  punu crkvu, pjevački kor, misa je započeta. I na jednoj i na drugoj misi velečasni Milekić je govorio o posebnosti ove večeri koja okuplja toliki broj ljudi, vjerujućih ili ne. Ali sa istom potrebom a to je da tragamo za svojim dostojanstvom koje nam je darovano. A koje često sami gubimo, dozvolimo da nam ga oduzmu ili to silom rade. Kroz svoju svakodnevnicu to dostojanstvo je mnogo puta ranjeno. U obitelji, poslu, društvu, bilo koje dobi da smo. Zato u ovoj noći osjećamo kako se to dostojanstvo obnavlja i u Božjoj istini obasjava. Njegovim rođenjem to dostojanstvo je ponovno cjelovito i zato smo tu. Na kraju mise župnik je svima čestitao Božić i podijelio blagoslov. A potom se u dvorištu crkve na kratko zadržalo, međusobno čestitalo i pošlo u miru svojim domovima.
Sutradan se proslava Božića nastavila svečanim misama i u jednoj i u drugoj župi. Čestitajući se sa onima s kojima se nije i u božićnom raspoloženju družilo, razgovaralo, podjelila radost toga dana.       

SRIJEMSKI KARLOVCI(TU)  24.12.2013. - U župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima polnoćku točno u ponoć  predvodio je župnik vlč.Marko Lončar.
Prije početka euharistijskog slavlja, djeca župe pripremila su prigodan program koja su izvela svoj igrokaz koji opisuje događaj Isusova rođenja.
U homiliji je istakao:” Naš Bog Stvoritelj je htio postati malen među nama ljudima, htio je postati siraomah međeu siromasima. I zato njega ponajprije pronalaze pastiri, koji su ponizni srcem i pastiri dobijaju poruku od Anđela da se rodio u gradu Davidovu  da se rodio spasitelj Krist Gospodin. Isus Krist je došao da bude jedan od nas, da u poniznosti i grešnosti tijela pokaže sve putove života vječnoga  i stoga mi trebamo učiti Isusov zakon ljubavi”.

Tomisalav Mađarević

U božićnoj noći, u ispunjenoj srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, slavljena je sveta misa polnoćka, koju je predvodio mons. Đuro Gašparović, biskup srijemski. Suslavili su župnik župe Sv. Dimitrija, đakona i mučenika i generalni vikar za srijem,  mons. Eduard Španović,  župni vikar, vlč. Željko Štimac, te vlč. Mario Paradžik župnik župe Laćarak, upravitelj župe Erdevik i pastoralni suradnik u Srijemskoj Mitrovici.

Na početku slavlja biskup se obratio okupljenom vjernom puku izražavajući svoje zadovoljstvo i radost zbog ove svete noći, ali i zbog svih njih koji su došli na pravi kršćanski način proslaviti rođenje našega Spasitelja.

U svojoj homiliji biskup se riječima pozdrava obratio svima okupljenima, svećenicima i časnim sestrama, predstavnicima gradskih vlasti na čelu sa gradonačelnikom g. Branislavom Nedimović, te okupljenom vjernom puku. Tumačeći tajnu božićne noći Biskup je poručio da u ovoj svetoj Božićnoj noći , o ponoći, slavimo veliki događaj i zato smo radosni. Slavlje je ovo jednog rođendana. U središtu ovoga slavlja nalazi se Bog i čovjek. Noćas kličemo iz sveg srca: Rodio se Bog i čovjek! Najveća je to istina naše vjere. Otac nebeski u svojoj neizmjernoj mudrosti, dobroti i velikodušnosti smislio je plan stvaranja i spasenja svega čovječanstva. I kad se ispunilo obećano vrijeme iz grada vječnog Oca krenu prema svijetu Božji Sin. Bog silazi do razine zemaljske. Zato: Svim na zemlji mir veselje!Stoga budimo radosni, poručio je biskup Gašparović. Pozivajući okupljene na radost koju donosi Božićna noć, biskup je na kraju svima čestitao Božić.

Svečano je bilo u srijemskomitrovačkoj katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika i na sam blagdan Božića, na misi koju je, predvodio biskup Đuro Gašparović uz suslavljenje domaćeg župnika mons. Eduarda Španović. Na svečanom misnom slavlju okupio se veliki broj vjernika. Uz čestitke okupljenim vjernicima biskup Đuro Gašparović poručio je da je Božić, veliki blagdan, tako radosno očekivan. Ovo je blagdan rođenja Isusa Krista. Ovo je blagdan što ga slave ne samo kršćani nego i ljudi uopće, a koji se tako lijepo uklapa u tijek vremena.  On je slavlje događaja koji označuje puninu vremena i koji znači prijelom u ljudskoj povijesti: “Narod, koji je u tmini hodio, svjetlost vidje veliku”. Blagdan rođenja Gospodinova – Božića – poziva nas da mislima uronimo u veliko Otajstvo koje se zbilo u božićnoj noći: “Evo… danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj”; jer “…očitovala se Ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi”.

Mario Paradžik

Dragi braćo i sestre!
U božićnoj noći u gradu Davidovu rodio se Spasitelj i očitovala se ljubav Božja, spasiteljica svih ljudi (usp. Tit 2,11). Zato, „Evo, javljam vam Blagovijest, veliku radost za sav narod: Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj, Krist gospodin“ (Lk 2,11). Po ovom istinskom svjetlu, koje prosvjetljuje svakog čovjeka, a koje je došlo na svijet (usp. Iv 1,9), ulazimo u slavljenje otajstva Isusovog utjelovljenja. Ovaj povijesni događaj uvijek za nas ostaje otajstvo koje nam postepeno otkriva svoje dublje značenje.

Božić nam govori da se Bog utjelovio kao maleno dijete ili bolje rečeno Bog se radi nas ljudi učinio malenim i to u malenom gradu i u malenom narodu. Bog se ponizio da nas uzvisi. Bog Otac je uzvisio Isusa da svojim rođenjem kršćane uzvisuje nad velikane ovoga svijeta. A uzvisuje nas kršćane, ne da bismo bili važnijim od drugih, nego da Božju ljubav donesemo do na kraj svijeta. Rođenjem Isusovim ostvaruje se susret i razgovor prolaznog s beskonačnim, ostvaruje se susret osoba, one božanske i ove ljudske. Krist ulazi u našu ljudsku povijest i postaje jedan od nas. Time naša povijest dobiva novo značenje, postaje povijest spasenja, posvećena povijest.

Zato se raduju Božiću ponizni pastiri. S pastirima se raduju svi što pravedno i pobožno žive na ovome svijetu, svi koji svoju od Boga dobivenu zadaću na ovom svijetu vrše ponizno, po Božju. Po Bogu živjeti znači ostaviti slavu ovoga svijeta i dijeliti radost života s braćom, stvorenjima Božjim. Po Bogu živjeti znači pomoći braći da žive dostojno čovjeka. Pomoći im, kako je Ivan, preteča Isusov, govorio: „Tko ima dvije haljine, neka podijeli s onim koji nema. U koga ima hrane, neka učini isto tako.“ (Lk 3,10s).

Draga braćo i sestre, draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, poštovani sugrađani na području Srijemske biskupije, mi vjerujemo u Kristovo utjelovljenje.
Život je uvijek tijesno povezan s ljubavlju jer je Otac tako ljubio svijet da je dao svoga Sina da sve učini novim. Zato, slaviti Božić i živjeti novorođenoga Isusa Krista, znači ljubavlju preoblikovati ovaj svijet u novi svijet u kojem će biti sve manje nepravde, nasilja, sebičnosti, svađe i mržnje i razdijeljenosti, nego nastojati da pravda, ljubav, sloga i zajedništvo, bude pokretna snaga našega života.

Svaki put kad jedni druge pomažemo ljubavlju i pažnjom, to je pobjeda Božića. To je Božić. Kad životna dob sve više veže supružnike u nihovom zajedništvu, to je pobjeda ljubavi nad sebičnošću i umorom. To je Božić. Svaki put kad pružimo bližnjemu pomoć bez nadoknade, kad ne očekujemo znak zahvalnosti, to je Božić. U svako doba kad svećenici u svojem životu zaboravljaju vlastite interese i međusobno se pomažu i stvaraju sve čvršće biskupijsko, dekanatsko i župno zajedništvo, tu je Božić.

Dok molimo, da osobno susrećemo rođenog Gospodina u našem životu i učvršćujemo zajedništvo s njime i međusobno zajedništvo te da nas obdari milošću, snagom, mirom i radošću novoga života, svima želim da budemo sretni u životu.
Neka ovaj Božić bude pun radosti, mira i ljubavi. Neka nam donese susret s Bogom u malenom Djetetu i s braćom ljudima. Probudimo nadu i sigurnost u bolje dane i zajedništvo među obiteljima i narodima.

Sretan Božić i blagoslovljenu 2014. godinu želi

+ Đuro, biskup

      PETROVARADIN (TU) – Mjesečna duhovna obnova svećenika Srijemske biskupije, koju predvode svećenici biskupije, održana je 12. studenoga 2013. godine u Petrovaradinu.

      Već u Isusovo vrijeme, u sinagogi, bio je običaj da se daje čitati Sveta pisma u krug svima koji bi mogli nešto doprinijeti za zajednicu. Tako čitamo i o Isusu i o apostolima. Ove godine u Srijemskoj biskupiji držimo se toga običaja prilikom redovnih duhovnih obnova. Ovaj puta na mjesečnoj duhovnoj obnovi svećenika ove biskupije 12. studenoga 2013. godine predavač je vlč. Marko Lončar, župnik u Srijemskim Karlovcima i vicekancelar Srijemske biskupije, koji kolegama svećenicima iznosi želju svetog Pavla, da se zajedno ohrabrim zajedničkom vjerom, vašom i mojom (usp. Rim 1,12).

      Na početku duhovne obnove Lončar je podsjetio da je staro crkveno pravilo:  „Prenesi ono što si meditirao“. U obredu svećeničkog ređenja daje se Sveto Pismo ređeniku uz opomenu: pazi što čitaš, usuglasi svoj život s pročitanim, i prenesi drugima što si razumio.

      Nastavljajući izlaganje predvoditelj je izdvojio pojedine teme: Svećenik čini što su i apostoli činili; Budi malen među svojom braćom; I ne zaboravite siromaha.

Svećenik čini što su i apostoli činili, bila je prva poticajna tema. Apostol Pavao u svojim poslanicama poučava, kara, moli i opominje. Jednako uči i Timoteja i Tita u pastoralnim poslanicama, da budu uporni „u zgodno i nezgodno vrijeme“. Uza sve opomene i životne naputke, Pavao dodaje i svoj portret, i to prilično nametljivo. U pitanju o hrani žrtvovanoj idolima, Pavao se smatra slobodnim, ali zbog slabe braće neće jesti mesa dovijeka. O grešnicima i opravdanju – Pavao poučava načelno, ali daje i svoju životnu ispovijest o svojoj nedostojnosti. Kada govori o uskrsnuću sebe naziva nedonoščetom da bi istakao Božju milost po kojoj jest apostol. Kada govori o radu i neradu ističe svoj primjer: nismo ničiji kruh badava jeli.

      U evanđeljima se spominju i dobre i loše osobine apostola, da se ne bi smutili oni što nisu savršeni: njihova nevjera – da im je vjera barem kao zrno gorušičino; sporost apostola – zar još ne shvaćate; nadmetanje, tko je najveći – Isus stavi dijete među njih za primjer; pa zavist desetorice protiv dvojice; pa uporno pitanje „kad ćeš uspostaviti svoje kraljevstvo“, pa bijeg u vrijeme muke, pa trostruko zatajivanje ...

      Sve je ovo zapisano kako mi ne bismo izgubili nadu da će od nas nešto biti. I, da jedni druge potičemo na slušanje Isusova poziva: „idi za mnom“. Poziv onoga, koji je „prošao zemljom čineći dobro“.

      U nastavku duhovne obnove predvoditelj Lončar je naglasio: Budi malen među svojom braćom. Čitaj Sveta pisma u Božjoj zajednici, kako su i napisana, jer Duhom Svetim potaknuti pisali su sveti Božji ljudi. Timotej treba sam čitati Sveta pisma i posvetiti se poučavanju da spasi i sebe i svoje slušatelje. To je model svakog svećenika. Po mudrosnoj literaturi, među ljudima je omiljen čovjek koji ponizno vrši svoju službu (usp. Sir 3,17). To je plod općeljudskog iskustva. No, imamo i primjer našega Spasitelja, koji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge (usp. Mt 20,28). I kao što je Isus poučavao o mnogo čemu tako i njegov sluga. Katekizam po odredbi Tridentinskog sabora opominje: Ponekad je potrebno da župnik poučava slušaoce o stvarima koje su nižega ranga i manje vrijedne. Neka ne posustane stoga u žaru poučavanja. Jer, kad je Vječna Riječ uzela obličje našega grješnoga tijela, da nam pokaže sve putove nebeskoga života, koga onda neće goniti ljubav Kristova, da postane malen među svojom braćom, te im preda ne samo Evanđelje Božje, nego i svoju dušu (Predgovor, nr. 11).

      Da naglasi brigu za siromahe Lončar je uzeo poticaj: I ne zaboravite siromaha. Bog je milosrdan. Oprašta grijehe na zagovor Mojsija. Ali On je i naše najveće dobro. Ne može se služiti Bogu i bogatstvu. Srebroljublje je korijen svakoga zla. Milosrđe – dobro organizirano, važan je vid nasljedovanja milosrdnoga Boga. Bog oprašta narodu „zlatno tele“, ali ga uvijek poziva na milosrđe. U tome smislu su socijalne uredbe Staroga Zavjeta: 1. milostinja prema siromasima, 2. sedma godina otpuštanja dugova, i 3. jubilarna godina ponovne raspodjele zemlje.

      O siromahu Ps 9. veli da „neće pasti u zaborav dovijeka“. Neće siromaha zaboraviti On, čije se ime ne smije uzalud spominjati! Još više! Siromahova parnica protiv izrabljivača – Božja je parnica (usp. Ps 74). Boga vrijeđa, tko prezire siromaha (usp. Izr 14). Sveto Pispocitira opće-ljudsko iskustvo u korist siromaha: Tko umnožava bogatstvo svoje lihvom i pridom, skuplja ga onomu tko je milostiv ubogima (usp. Izr 28,8). Siromahova mudrost spašava grad (Prop 9). Kućni mir najveće je blago – po njemu su bogataš i siromah izjednačeni u sreći, ako im Gospod dade vrsnu ženu (usp. Sir 26). Siromah je na posebni način Božja svojina, kako čitamo u Ps 74: „Ne predaj jastrebu život grlice svoje i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!“

      Evo, par nedjelja zaredom imali smo za razmatranje društveni nauk naše svete vjere. Vjera naša nastoji prožeti cijelo društvo. Imajmo na umu prispodobe o kvascu, o soli, o svjetlosti svijeta!

      U posljednje nedjelje čitali smo o „socijalnim grijesima“, ali počinjenim iz nemara. To su „bezbrižnici“ kojima je poslan prorok Amos, i bezimeni „bogataš“ iz Isusove priče o Lazaru. Bezbrižnici i bogataš ne čine ništa direktno protiv siromaha. Oni se mogu pravdati: „nisam oteo“ i „nisam ukrao“! Po tome mogu biti slični mnogim našim suvremenicima, bogatašima. Ali, jao, sličniji su i svakome od nas daleko više nego nam je drago priznati. Ti „bezbrižnici“ nisu sudjelovali u Božjoj dobroti i brizi za cijeli svijet. Čut će riječ suca svega stvorenja: „Što god ne učiniste jednome od moje najmanje braće, ni meni ne učiniste“ (Mt 25,46).

      Bogataš iz evanđelja nema imena, to jest nema časti ni pred ljudima, a niti pred Bogom. Siromah se naziva imenom „Lazar“, da se istakne njegova čast. Bogataš dobiva grobnicu, a Lazar Kraljevstvo nebesko.

      I još jednu misao, povezanu s ovom temom, iznio je predvoditelj svećenicima, a to je riječ o zajedničkoj molitvi. Kako se moli, tako se vjeruje, latinski Lex orandi – lex credendi. A zakon moljenja u moralnom smislu je „zakon življenja“. U molitvi Oče naš „moj Bog“ je istodobno Bog i moga bližnjega, Bog svakoga čovjeka! Zato dosljedno molimo i „kruh naš“ daj „nama“ danas; ne molimo samo za sebe, nego i za svoje bližnje. Ne želimo biti kao oni koji se goje za dan Božje osude. O istima prorok Jeremija govori: „Njihove su kuće pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati, tusti i ugojeni ... ne mare za pravo sirotinje. Pa ja to da ne kaznim!? – govori Gospodin“ (Jer 5,28).

      Ovi „bezbrižnici“ prave se da ne znaju volju Božju, i prave se da se potrebe drugih njih ne tiču. Ovakvo „hinjeno neznanje i tvrdoća srca ne umanjuju voljni značaj grijeha, nego ga naprotiv povećavaju“ (KKC 1859).

      Da zaključimo s KKC: „Riječ je o 'našem' kruhu, 'jednomu' za 'mnoge'. Siromaštvo prema Blaženstvima jest krepost dijeljenja: poziva na zajedništvo i dijeljenje materijalnih i duhovnih dobara, ne prisilom, nego iz ljubavi, da obilje jednih namiri oskudicu drugih (usp. 2 Kor 8,1-15 i KKC 2833).“ Otvori nam Gospode, oči, da vidimo braću u potrebi, potakao je Lončar.

      Duhovna obnova zaključena je kratkim klanjanjem i razmatranjem u crkvi Svetog Jurja mučenika u Petrovaradinu o dvije slike posljednjeg suda, jedna na ulazu katedrale u Bernu – za sve vjernike i druga na kneževskom ulazu katedrale u Bambergu – za svećenike i biskupe koje također može đavao odvući u pakao. Zato je upriličeno zajedničko pjevanje srednjovjekovne pjesme „Dies ire“ „U dan onaj, u dan gnjeva ...“, što se pjeva između svetkovine Krista Kralja i prve nedjelje Došašća.

                                                                             Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

      IRIG (TU) - U trogodišnjoj pripravi na Jubileje župe i župnika u Irigu 2015. godine kao nastavak Godine vjere proslavljen je crkveni god župe svetkovina Sviju Svetih 1. studenoga ove godine zaista svečano. Svetu misu je predslavio sam župnik, preč. Blaž Zmaić, začasni kanonik kada je u ovom velikom danu za župu podijelio sakramente kršćanske inicijacije odrasloj osobi Petru Rušpaj 58 godina. Crkva je bila ispunjena gostima i uzvanicima slavlja te domaćim vjernicima, katolicima i pravoslavcima.

Župnik je poručio da su Svi Sveti svetkovina svih ljudi, koji u prošlosti, sadašnjosti i u budućnosti zasnivaju svoj život na Bogu. U osam rečenica kroz blaženstva ocrtao je portret kršćanskog sveca rekavši da su sveci  svjedoci ove ljubavi a blaženstva su čestitka svecima, zaključio je župnik.

      A bio je to lijepi uvod u drugo slavlje, u trideset i prvu nedjelju kroz godinu 3. studenoga kada je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović za vrijeme mise u Irigu podijelio sakramentat svete potvrde 14 odrasle djece  i to 11 iz Iriga i 3 iz Vrdnika. Nakon ovoga slavlja u 11 sati u filijali Šatrinci opet je bilo svečano kada je 11 odrasle djece primilo Duha svetoga po sakramentu potvrde i to iz Šatrinaca 8 i Dobrodola 3. U Irigu je biskupa najprije pozdravilo troje krizmenika, dvije male sestrice i jedna hendikeprina krizmanica s darom (korpa s voćem i dvije vrste rakije). Krizmanici su izrekli čin pokojanja, sedmero krizmenika su izvela poklik: O Duše mudrosti, znanja....s upaljenim svijećama na kojima stoje napisani darovi Duha Svetoga, a ostali molitvu vjernika.

      Biskup je naznačio u uvodu i tumačio u propovijedi trogodišnje događaje župe, koji slijede: 2013: Vjerovanje – krizma (Vjera je put koji traje čitav čovjekov život); 2014: Brak – obitelj – zajedniuca (Crkva je „Božja obitelj“ – Obitelj je „Domaća Crkva“ i 2015: Svećeništvo – misa i molitva (Ne možemo živjeti bez Krista – molitve – nedjelje i euharistije) povezujući s jubilejima župnika: 35 godina župnik Iriga, Vrdnika i Šatrinaca i 30 godina Dobrodola, te 40 godina svećeništva. Filijalna crkva u Šatrincima slavi 165, a iriška 210 godina. Sve je tako teklo i u Šatrincima da bi na kraju dvije majke krizmanika zahvalile ocu biskupu uz prigodan dar: guska-brend Šatrinaca.

      Ova krizma se slavila u programu prve pripravne godine a između svetkovine Sviju Svetih i Svi svetih srijemskih mučenika - dan blagoslova župnee crkve, 5. studenoga kao njezinih 208 godina otkako postoji u Irigu, koju ćemo slaviti redovitom misom na sam dan.

                                                                                                      Blaž Zmaić

Blaž Zmaić