PETROVARADIN (TU) - Povodom obilježavanja 1700. godina Milanskog edikta Srijemska biskupija organizira hodočašće u Niš, u subotu 21. rujna 2013. godine. Svečano euharistijsko slavlje predvodit će Papin delegat, nadbiskup Milana, mons. dr. Angelo kard. Scola. 

SRIJEMSKA BISKUPIJA
Biskupski ordinarijat
Štrosmajerova 20
RS-21131 Petrovaradin

Broj: 296/2013.                                        Petrovaradin, 23. kolovoza 2013.

Predmet: 1700. obljetnica Milanskog edikta

              - Veliko regionalno hodočašće u Niš

SVIM ŽUPNIM UREDIMA

I REDOVNIČKIM ZAJEDNICAMA

U SRIJEMSKOJ BISKUPIJI

Poštovani ,

povodom obilježavanja 1700. godina Milanskog edikta naša Biskupija organizira hodočašće u Niš, u subotu 21. rujna 2013. godine. Svečano euharistijsko slavlje predvodit će Papin delegat, nadbiskup Milana, mons. dr. Angelo kard. Scola.

Svečano euharistijsko slavlje, na kojem će sudjelovati vjernici svih katoličkih biskupija, održat će se na stadionu Čair s početkom u 11 sati.

I naša biskupija organizira hodočašće toga dana u Niš. Stoga molimo sve župnike da u župnim obavjestima najave ovo hodočašće i animiraju vjernike naših župa na sudjelovanje u ovoj proslavi.

Cijena putovanja iz naše biskupije iznosi 1.500,00 RSD po osobi. Prijaviti se treba najkasnije do 8. rujna 2013. godine vlč. Željku Tovilu, župniku u Rumi na telefon +381 60 4742660, ili na    e-mail: ztovilo@gmail.com.

Kako bi bila što lakša i brža organizacija molimo da do navedenoga termina prijavite sve osobe koje žele putovati.

U prilogu ovoga dopisa dostavljamo Vam i plakat te naputak o samome slavlju.

Neka dobri Bog po zagovoru nebeske Majke Marije blagoslovi sva naša nastojanja te svojim radom i naviještanjem podijelimo radost kršćanskoga zajedništva sa svim narodima!

Pozdrav i blagoslov u Gospodinu !

     Preč. Marko Loš, kancelar                            Mons. Đuro Gašparović, biskup

TU

PETROVARADIN (TU) - Mladi vjernici Srijemske biskupije pridružit će se 20. i 21. rujna ove godine vjernicima iz svih nad/biskupija i Apostolskog egzarhata u Srbiji na hodočašće u Niš prigodom proslave 1700. godišnjice Milanskog edikta.

SRIJEMSKA BISKUPIJA
Biskupski ordinarijat
Biskupijski pastoralni centar
Štrosmajerova 20
RS-21131 Petrovaradin
                                                                Petrovaradin, 23. kolovoza 2013.     Broj: 297/2013.

Predmet: Hodočašće mladih u Niš prigodom proslave 1700. godišnjice
              Milanskog edikta 20. i 21. rujna 2013. 

SVIM ŽUPNIM UREDIMA

SRIJEMSKE BISKUPIJE

         Povodom proslave 1700. godišnjice Milanskog edita u Nišu, biskupije u Srbiji organiziraju hodočašće mladih 20. i 21. rujna 2013. godine. Na sastanku u Beogradu 19.08.2013. s biskupijskim povjerenicima za pastoral mladih iz Srbije dogovoren je i preciziran program kako će mladi iz naših nad/biskupija sudjelovati u Nišu prigodom obilježavanja proslave ovog jubileja. Susret se odvija pod geslom “Za slobodu oslobođeni, 313-2013”. Susretu se pridružuje i naša Srijemska biskupija.

         Na proslavu su pozvani mladi, studenti i radnička mladež jer u tom periodu srednjoškolcima je teže zbog školskih obveza. Naglasak je na studentima i radničkoj mladeži koji već sudjeluju u aktivnostima povezanim s mladima u svojim zajednicama i uopćeno u životu župne zajednice. Beogradska nadbiskupija osigurava trošak cjelokupnog smještaja i hrane tijekom boravka mladih u Aleksincu i Nišu za vrijeme susreta. Od Biskupija/Egzarhata se traži da svaka biskupija zasebno organizira prijevoz autobusima o trošku mladih tako da i oni svojim prilogom sudjeluju u hodočašću.

Okvirni program:

Petak, 20. rujna/septembra 2013. – Aleksinac, Sportska dvorana

Okupljanje do 12.00 sati

12.00 – 13.00: ručak i upoznavanje

14.00 – 16.00: Uvođenje u rad po grupama i "traženje" mjesta u izgradnji naše

                      budućnosti (radionice)

16.30: odlazak autobusima prema Nišu

18.30: Pozdrav Papinog delegata u novoposvećenoj crkvi Uzvišenja sv. Križa

          (mozaici p. Marka Rupnika, moći Kristova Križa i sv. Jelene)

19.00: Prva Večernja – predvodi je papin izaslanik kardinal

          Angelo Scola, milanski nadbiskup

20.00: Večera

21.00: Plenum mladih, predstavljanje radova sa radionica,

          razgovor o "našem ediktu"; pauza

23.00–00.00: Klanjanje Križu – oslobađanje Krista s Križa

          i naše služenje civilizaciji ljubavi;

(Noćenje u đačkim domovima u Nišu, ponijeti vreće za spavanje sa sobom)

Subota, 21. rujna/septembra 2013. – Niš

7.00: Doručak

08.00 –10.00: Križni put na Stadionu Čair - "Za slobodu oslobođeni"

10.00 – 11.00: Program: To je naš "čas"

11.00 – 13.00: Svečana koncelebracija (RTS prijenos, mladi izriču molitve vjernika i  

                      donose darove)

13.00: Ručak

15.00: Razgledanje izložbe i arheološkog nalazišta Medijana

          Povratak kućama.

          Prijaviti mlade za susret najkasnije do 8. rujna 2013. godine.

Prijaviti se treba kod velečasnog Dušana Milekić na mob: 064/338-5752 ili na e-mail dusan.milekic@yahoo.com. U prijavi uz ime i prezime poslati broj mobilnog, e-mail adresu, i JMBG. Vrijeme i mjesto polaska bit će naknadno javljeno kao i cijena puta. Kako će mladi biti smješteni za noćenje u školskim dvoranama, trebaju ponijeti vreće za spavanje, kabanicu ili kišobran u slučaju kiše i svakako komotnu ali pristojnu odjeću, pribor osobne higijene i osvježenje prilikom puta tamo.
        Pozdrav i blagoslov u Gospodinu!

   Preč. Marko Loš, kancelar                              Mons. Đuro Gašparović, biskup   

TU

VATIKAN (IKA/TU) – Papa Franjo je imenovao o. Fenrnanda Vergeza Alzagu, člana Kristovih legionara, novim, glavnim tajnikom Uprave Države Grada Vatikana. Dosad je o. Alzaga bio ravnatelj Telekomunikacija Države Grada Vatikana. Za svećenika je zaređen 1969. godine; postigao je magisterij iz filozofije i teologije na Papinskom sveučilištu Gregoriana a diplomu iz arhivistike pri Tajnom vatikanskom arhivu. U službu Svete Stolice stupio je 1972. godine radeći pri Zboru za ustanove i društva posvećenoga života, a od 1984. godine u Papinskom vijeću za laike; deset godina poslije postaje ravnateljem Internetskog ureda Svete Stolice, a od 2008. godine obnašao je dužnost ravnatelja Telekomunikacija.

                                                                                                 IKA

IKA

ZEMUN (TU) - Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, Velika Gospa, posebno svečano proslavljena je 15. kolovoza u župnoj crkvi u Zemunu gdje se slavi kao naslovnik župe i župne crkve.

      ZEMUN (TU) - Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije, Velika Gospa, posebno svečano proslavljena je 15. kolovoza u župnoj crkvi u Zemunu gdje se slavi kao naslovnik župe i župne crkve.

      Prijepodnevnu misu predvodio je župnik u Laćarku i pastoralni suradnik u župi Srijemska Mitrovica vlč. Mario Paradžik u koncelebraciji sa svećenicima iz susjednih župa. Predvoditelj je u svojoj homiliji naglasio da je pobožnost prema Djevici Mariji duboko ukorijenjena u naše obitelji te da treba raditi na širenju još veće pobožnosti prema Mariji koja je naša nebeska majka. Ona je  učiteljica života, temelj naše vjere i putokaz vjernicima, rekao je Paradžik.

      Večernje pontifikalno euharistijsko slavlje predvodio je mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup u koncelebraciji sa svećenicim i uz sudjelovanje časnih sestara i velikog broja vjernika iz ove i susjednih župa.

      U homiliji biskup Gašparović je istakao da je Marijin život povezan sa životom i djelom njezinog sina Isusa Krista. Svaki nas Marijin blagdan na to podsjeća. Kada su Marija i Josip prinosili propisanu žrtvu u hramu za dječaka Isusa, starac Šimun joj je rekao: “Tebi će mač probosti dušu” (Lk 2,35). Prisjetimo se nekih događaja povezanih s poteškoćama u Marijinu životu kao što je naporan put u Betlehem na popis, a tamo nema mjesta za njih jer “dođe k svojima a njegovi ga ne primiše”; prijetnje Heroda i bijeg u Egipat; prigovori njegovih sunarodnjaka da Isus nije prorok; u Kani Galilejskoj govori Isus Mariji: ženo, što ja imam s tobom; tko je moja majka i tko su moja braća; uz križ Isusov stajala je i majka; reče Isus učeniku Ivanu: evo ti majke; u krilo njezino položili su mrtvog Isusa... Za sve njezine radosti i nade, žalosti i tjeskobe Bog ju je nagradio time da je dušom i tijelom uznesena na nebo. Slava i čast kojom ju je Bog okrunio, nije prošla. Naprotiv, tijekom protekla dva milenijuma kršćanstva proširila se po čitavom svijetu. Ostvarile su se i ostvaruju njezine proročanske riječi: “Svi će me naraštaji zvati blaženom” (Lk 1,48).

      Nekoć u Betlehemu, nastavio je biskup, Marija je čitavom čovječanstvu donijela mir, snagu, radost i milost. Zato je Gospa od mira, zato je milosti puna, a zato je i Velika Gospa. I danas sa sve četiri strane svijeta ljudi se njoj mole i dobivaju mir i milost obraćenja i spasenja.

      No, ona nije samo majka onoga Isusa koga je rodila u Betlehemu, koji je hodao zemljom čineći dobro, živio s ljudima, propovijedao, posvećivao i upravljao na pravi put k nebeskom Ocu. Ona je majka Isusa koji prema svom obećanju živi u svetoj Crkvi do konca svijeta. Ona je majka Isusa koji i danas živi s nama, koji stanuje u nama samima. Kao što se Marija nije nikada rastavila od Isusa, ne rastavlja se od njega ni danas. A ako se ne rastavlja od njega, ne rastavlja se niti od nas. Kao što je u Isusu gledala Božjeg Sina, tako danas u nama vjernicima čuva i brani život Božje djece. Ona nam je blizu i zajedno je s nama kao članovima Crkve. Bog joj je povjerio Isusa da mu pruži majčinsku pomoć, da ga prati, odgaja i vodi kroz djetinjstvo, da mu daje stan i hranu, da mu pruži pomoć i suradnju kao patniku. Ona mu je majka uvijek i svagdje, a preko njega i nama je majka koja nas odgaja, pruža nam stan u svom srcu, daruje nam Isusa. Ona je majka koja nikad ne ispušta «iz vida» svoje dijete. Zato smo je i dobili za majku: «Ivane, evo ti majke».

      Molimo Mariju na nebo uznesenu, Majku Crkve da nas prati kroz naš život, da nam učvrsti vjeru i da primijeti kad nam nešto nedostaje, te zamoli Isusa da bude s nama, zaključio je Gašparović.

      Prije blagoslova svoju zahvalu vjernicima, svećenicima  i biskupu  uputio je preč. Jozo Duspara,  župnik i dekan i pozvao sudionike slavlja da zajedništvo nastave u župnom dvorištu.

      Misno slavlje pjevanjem je uveličao župni zbor “Sveta Cecilija” iz Zemuna a pridružili su im se i članovi župnog zbora iz Novog Beograda.

      Svetkovini je prethodila trodnevnica uz vodstvo preč. Berislava Petrovića, župnika u Novom Slankamenu, o. Alojza Letonje, lazarista i župnika župe Sv. Ćirila i Metoda u Beogradu te o. Željka Paurića, gvardijana franjevačkog samostana Sv. Ivana Krstitelja u Zemuna. Na duhovnoj pripravi je sudjelovao veliki broj vjernika te time pokazali da je u ovoj župi prisutna živa pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji.

                                                                                Jozo Duspara

Jozo Duspara

ĐAKOVO (IKA/TU) - Ukop mons. mr. Antuna Kolarevića je u petak, 9. kolovoza na Gradskom groblju u Đakovu u 16 sati, a odmah poslije ukopa je misa zadušnica u đakovačkoj katedrali.

      ĐAKOVO (IKA/TU) – Mons. mr. Antun Kolarević, začasni kanonik i župnik u miru, preminuo je u srijedu 7. kolovoza u Svećeničkom domu u Đakovu.

      Rođen je 10. travnja 1930. u Viškovcima. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1954. u Đakovu. Obnašao je službu kapelana u Đakovu 1 i Osijeku 1; upravitelja župe u Rokovcima i Novim Banovcima; župnika u Surčinu tijekom 17 godina te u Zemunu 28 godina. Bio je dekan Zemunskog dekanata 18 godina. Začasnim kanonikom Stolnog kaptola u Đakovu imenovan je 1982., a kapelanom Njegove Svetosti 1994. godine. Umirovljen je 2005. godine.
      Sprovodni obredi su u petak, 9. kolovoza. Obredi će započeti ukopom na Gradskom groblju u Đakovu u 16 sati, a predvodit će ih srijemski biskup Đuro Gašparović. Odmah poslije ukopa je misa zadušnica u đakovačkoj katedrali, koju će predvoditi đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.
                                                                         IKA

IKA/TU

ĐAKOVO (TU) – Mons. mr. Antun Kolarević, začasni kanonik i župnik u miru, koji je preminuo u srijedu 7. kolovoza 2013. u Svećeničkom domu u Đakovu, ukopan je u petak, 9. kolovoza 2013. na Gradskom groblju u Đakovu. Ispraćaju su, među ostalima, nazočili brojni vjernici iz Zemuna te više od četrdeset svećenika. Ukopne obrede predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović, a misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Gašparovića te brojnih svećenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić.

      ĐAKOVO (TU) – Mons. mr. Antun Kolarević, začasni kanonik i župnik u miru, koji je preminuo u srijedu 7. kolovoza 2013. u Svećeničkom domu u Đakovu, ukopan je u petak, 9. kolovoza 2013. na Gradskom groblju u Đakovu. Ispraćaju su, među ostalima, nazočili brojni vjernici iz Zemuna te više od četrdeset svećenika.

      Ukopne obrede predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović, koji je pozvao okupljene da počaste pokojnikov ljudski i kršćanski život i njegovu smrt te uprave oči na križ Isusa Krista i vjerom koja traga kažu: Ovo nije svršetak. Naš Bog je Bog živih. "Mrtvo tijelo odlazi, a ostaje ime i djela svećenika Antuna. Spominjemo ga se s poštovanjem i molimo Gospodina da se sjeti njegova imena i ljudskog, kršćanskog i svećeničkog života od rođenja 1930. u Viškovcima, svećeničkog ređenja u Đakovu 1954. i svećeničkih službi koje je obavljao", rekao je, među ostalim, biskup Gašparović.

Oproštajni govor preč. Joze Duspare, zemunskog dekana i župnika

      U ime svećenika Srijemske biskupije, svih redovničkih zajednica i vjernika grada Zemuna, oproštajne riječi pokojnom svećeniku uputio je preč. Jozo Duspara, zemunski dekan i župnik: "Ovdje smo pored odra pokojnog župnika. Gledamo ga i kao da očekujemo da nam još koji put progovori svojim glasom i pozove na služenje vrijednostima za koje je živio, trpio, u kojima se radovao i s kojima je nastojao tumačiti Istinu o Gospodinu." Naglasivši kako će pokojnik i sve njegovo živjeti koliko žive i oni kojima je smrću predan, posebno njegovi najbliži, brojni župljani Zemuna i drugih župa u kojima je službovao, preč. Duspara je rekao: "Cijeli njegov život prošao je u radu i službi drugom. Njegov odlazak nije nas iznenadio. Bolest koju je osobito strpljivo podnosio pobijedila ga je, a sve nas upozorila da je život ovdje na zemlji prolazan i da uvijek pred očima trebamo imati Kristov poziv: Bdijte jer ne znate dana ni časa."

      O pokojniku je rekao da je bio čovjek vjere, široke kulture, obrazovan, u javnom životu susretljiv, upoznat s mentalitetom ljudi gdje je pastoralno djelovao. "U Zemunu, kao sredini različitih konfesija i kultura, uspješno je prezentirao svoje poslanje. Kao zemunski župnik, shvaćao je da je pozvan u zgodno i nezgodno vrijeme propovijedati i svjedočiti Evanđelje i Katoličku Crkvu. U tom viđenju svoga poslanja napisao je i na upotrebu nam ostavio dvije knjige: 'Riječ i riječi' i 'Oprosti', koje su odraz njegova rada, prvenstveno propovijedanja u crkvi i velikog broja susreta s ljudima različitih konfesija ili ateista kod ukopa po beogradskim grobljima. Pripremao se za svaki svoj javni nastup i ništa nije prepuštao slučaju", istaknuo je preč. Duspara, podsjetivši kako je pokojni svećenik na jedinstven način bio i ekumenist, što svjedoči velik broj pravoslavnih i drugih s kojima je prijateljevao. Uvijek poznajući prostor u kojem je živio, naglašavao je da se on mora uzajamno izgrađivati i da se u ekumenizmu mora prije svega otvoriti ljudska srca u iskrenosti, dobroti i ljubavi prema Bogu i ljudima.

      Zahvaljujući pokojniku za sva dobra koja je činio tijekom života, a posebno za ljubav prema zemunskoj župi i Crkvi, napose Zemunskoj Gospi, preč. Duspara izrekao je posebnu zahvalu osoblju Svećeničkog doma u Đakovu gdje je pokojnik posljednje vrijeme boravio i gdje je preminuo, a koji su ga prihvatili i omogućili mu liječenje, pažnju i ljubav.

Oproštaj župljana župe Uznesenja BDM u Zemunu

      Riječi oproštaja u ime župljana župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Zemunu izrekao je župljanin Zdravko Žugaj: "Otišli ste tiho i dostojanstveno i ostavili nas uskraćene za ljubav i podršku, ali bogatije za sve što ste u nas ugradili. Voljeli ste Vaše župljane i oni su voljeli Vas, dijelili ste s njima najradosnije i najteže trenutke, neumorno radili i stvarali, nesebično pomagali, sve poštivali i iskreno služili. Bili ste nadaren propovjednik, smireni i mudar učitelj. Zauvijek ćete ostati u srcima župljana Zemuna, Surčina i Novih Banovaca."

Misa zadušnica u đakovačkoj katedrali

      Nakon ukopnih obreda misu zadušnicu u đakovačkoj katedrali, uz nadbiskupa u miru Marina Srakića, srijemskog biskupa Đure Gašparovića te brojnih svećenika, predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, podsjetivši u svojoj homiliji na životni put pokojnog svećenika Antuna Kolarevića, koji je odrastao, školovao se, odlučivao na svećeništvo i za svećenika bio zaređen u vrijeme Drugoga svjetskoga rata te poratne komunističke represije. U Sjemenište na Šalatu u Zagreb otišao je kao 12-godišnji dječak, na samom početku Drugoga svjetskog rata, 1941. godine. Teološki studij započeo je 1948. godine, u vrijeme kada su brojni svećenici bili po zatvorima, a Crkva progonjena. Studirao je u vrijeme zatvaranja i suđenja kardinalu Stepincu, u vrijeme zabrane vjeronauka u školi, nacionalizacije crkvene imovine… Za svećenika je zaređen 1954. godine. Kao 30-godišnjak, nakon šestogodišnje kapelanske službe u Osijeku i Đakovu, odlazi u Srijem. Kroz 17 godina bio je župnik u Surčinu, a potom od 1977. do umirovljenja 2005. godine, kroz 28 godina, župnik u Zemunu.

Iz propovijedi mons. Hranića

      "Svi znamo kako su živjeli i što se događalo s katolicima na tom području u vrijeme Rankovića, a posebno u vrijeme Šešelja. Nakon progona katolika njemačke nacionalnosti, na području župe Zemun srušena je jedna od najvećih katoličkih crkvi u Biskupiji, župna crkva s dva tornja koja je dominirala gradom. Htjelo se i na taj način pokazati da su katolici, nakon progona Nijemaca, neznatna manjina. Sestrama Milosrdnicama oduzeta je njihova bolnica…", podsjetio je mons. Hranić na teške ratne godine, istaknuvši kako je pokojni svećenik Kolarević kroz sve oluje, vihore i bujice ostao katolički župnik s velikim ugledom, moralna vertikala, intelektualac i istinski gospodin kojega su svi poštovali, koji je znao s određenim kritičkim odmakom, dozom humora, pa i sarkazma s obzirom na dnevno–političke događaje, zauzimati stav i progovarati tako da su ga svi uvažavali i poštivali i kao čovjeka i kao katoličkog svećenika. Naglasio je pokojnikovu vrlinu umijeća dijaloga sa svima, odmjerenosti i principijelnog stava prema svima, čuvanja otvorenih vrata za sve te makar minimalne, ali primjerene komunikacije čak i s ekstremnim srpskim radikalima.

      "Shvatio je da ga u župnoj crkvi sluša uski krug najvjernijih župljana, da je uopće malo djece u župi, a još manje onih čiji su roditelji zainteresirani za katehezu. Prihvatio je činjenicu da je veliki broj njegovih župljana, osobito onih koji žive u nacionalno i vjerski mješovitim brakovima i obiteljima, na rubu župe. Prepoznao je da ga najviše ljudi koje treba evangelizirati u stvari sluša na sprovodima. Zato su, uz nedjeljnu liturgiju, sprovodi postali važno mjesto njegova evangelizacijskog djelovanja. Spremao se ozbiljno za svaki sprovod i propovijedao na sprovodima po beogradskim grobljima. Ondje je bio slušan, i to rado, s velikom pozornošću, slušan od svojih i od pravoslavnih vjernika, kako praktikanata tako još više od odlutalih te crkveno i vjerski sasvim rubnih osoba. Nije dramatizirao. Svoje crkveno i vjerski rubne župljane nije grdio gdje su bili prije sprovoda, niti što mu nisu dali priliku da ih ranije upozna, nego ih je primao s poštovanjem, s otmjenošću. Predstavljao je Crkvu kao majku koja sve prima; Boga kao Dobrog Oca koji raširenih ruku čeka svu svoju raspršenu djecu. I tu je započinjao dijalog te evangelizirao", rekao je nadbiskup, istaknuvši pokojnika kao primjer svećenika koji je shvatio važnost prigodnih pastoralnih susreta i njihovih korištenja u evangelizaciji.

      "Sve stvari u našem životu, koje stvaramo dugo vremena i s mnogo energije, stvorene su u pijesku. Trajni su samo naši odnosi s ljudima, a nadasve onaj s Isusom Kristom. Prije ili kasnije doći će val i odnijeti ono što smo sagradili s tolikim trudom. A kad se to dogodi, moći će se smijati samo oni koji će se imati s kime držati za ruke. Možemo reći da je toga bio svjestan i naš dragi pokojnik te da se zato trudio držati za ruke i biti u dijalogu sa širokim krugom, čak i uzajamno suprotstavljenih ljudi, a nadasve s Isusom Kristom. I on je, kao i Isus, volio Hram i svoj grad, plakao nad njegovom sudbinom, ali je znao da su sve veličanstvene građevine uglavnom podizane na ruševinama prijašnjih sjajnih građevina, da u životu sve brzo prolazi, pa tako i sam život, da novo nebo i nova zemlja podrazumijevaju propast 'prvog neba i prve zemlje', da je Isus Krist uvijek: i jučer i danas i sutra; da je on jedini siguran oslonac i temelj vječnog života. Zato je i nemoćan, u bolesničkoj postelji, sasvim svjesno, u vjerničkom dijalogu s Bogom promatrao ruševinu svoga vlastitoga tijela i snažio vjeru da je Isus Krist jedina stijena te izvor i punina Života", rekao je nadbiskup Hranić, moleći da Krist Gospodin pokojnika pridruži svojim svetima za nebeskim stolom, a da plodovi njegova svećeničkog djelovanja pomognu da na 'ruševinama' sjajne povijesti zemunske župe i Crkve u Srijemu opet procvjeta mlada Crkva, da se rode nova svećenička i redovnička zvanja te da obnovljena Srijemska biskupija obnovljenim zamahom nastavi svjedočiti Krista – stijenu i izvor Života.

      Mons. mr. Antun Kolarević rođen je 10. travnja 1930. u Viškovcima. Zaređen je za svećenika 29. lipnja 1954. u Đakovu. Vršio je službu kapelana u Đakovu 1 i Osijeku 1; upravitelja župe u Rokovcima i Novim Banovcima; župnika u Surčinu tijekom 17 godina te u Zemunu 28 godina. Bio je dekan Zemunskog dekanata 18 godina. Začasnim kanonikom Stolnog kaptola u Đakovu imenovan je 1982., a kapelanom Njegove Svetosti 1994. godine. Umirovljen je 2005. godine.

                                                                    Anica Banović

Anica Banović