BEOGRAD (TU) – Prijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnoga simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda na prostore Panonije, koji se 19. travnja održao u Beogradu, u Narodnoj banci Srbije, obuhvatio je pet predavanja.

BEOGRAD (TU) – Prijepodnevni radni dio drugoga dana Međunarodnoga simpozija o 1700. obljetnici Milanskog edikta i 1150. godišnjici dolaska Sv. braće Ćirila i Metoda na prostore Panonije, koji se 19. travnja održao u Beogradu, u Narodnoj banci Srbije, obuhvatio je pet predavanjaPrvom dijelu plenarnih predavanja predsjedao je nadbiskup beogradski, mons. Stanislav Hočevar, a moderirao je prof. dr. sc. Zvonko Pažin s KBF-a u Đakovu.

Prvo predavanje na temu „Starozavjetna pasha. Put u slobodu“ održao je mr. sc. Aleksandar Ninković te je temu pokušao obraditi u obzoru cijeloga Starog zavjeta, naglašavajući da Stari zavjet ne koristi kategoriju slobode i oslobađanja, ne koristi apstraktne pojmove, već se izražava konkretnim stvarima. Bog nas je oslobodio prilikom stvaranja, Isus nas je oslobodio darujući nam mogućnost da budemo jedno s Njim, pojašnjava predavač i naglašava da ničega nismo oslobođeni do trenutka kada smo progonjeni, kada se javlja inat i kada je naš neprijatelj vanjski.

„Starozavjetni izlazak, pasha, pokazuje nam važnu stvar - vanjski neprijatelj se lako pobjeđuje jer Bog pomaže. Imajući osobnu slobodu koju smo dobili stvaranjem, politička sloboda, Konstantinova sloboda omogućuje nam da se više ne bojimo progonitelja, nego da se bojimo sebe, našega samoživog ja, onoga što je u mojoj duši, požude koja je ubrala plod s drveta spoznanja dobra i zla“, pojasnio je Ninković i zaključio: „Tek gledajući na Isusa i njegov primjer, na kompletno iskustvo Staroga zavjeta koje govori o iskustvu otkupljenja i oslobađanja u smislu oslobađanja od samoga sebe, a ne političke slobode, možemo prihvatiti ponudu spasenja i postati po prirodi jedno s Bogom u ljubavi, a to znači biti slobodan“.

O „Novozavjetnoj pashi. Ostvarenju slobode“ govorio je doc. dr. sc. Ivica Čatić s KBF-a u Đakovu. U svom izlaganju predavač se ograničio na promatranje Kristova slavljenja pashe ukoliko ono inaugurira hod koji ostvaruje čovjekovu slobodu, a slobodu je promatrao u društveno-povijesnoj dimenziji njezina ostvarenja u prvim crkvenim zajednicama. Novi zavjet donosi poruku višestrukog oslobođenja čovjeka i društva po Kristu, a upućivati evanđelje samo pojedincima i samo za duhovno područje te ne omogućiti njegovu osloboditeljsku ulogu na svim razinama – i individualnoj i komunitarnoj – najbolji je put za osigurati Crkvi irelevantno mjesto u povijesti, naglasio je predavač.

„Krist je govorio o svjetiljci koja se ne stavlja pod sud nego na svijećnjak, o soli koja se treba koristiti jer može zasoliti zemlju. Nekoć se Isus obraćao farizejima rekavši da oni drže ključeve Kraljevstva u rukama a ne žele ući niti puštaju druge da uđu. Danas sigurno gleda u nas očekujući da upravo mi, Crkva, budemo oni koji će i sebi i drugima skidati okove vremena“, zaključio je Čatić.

Doc. dr. sc. Nenad Malović s KBF-a u Zagrebu izlagao je o „Suvremenom poimanju slobode“. Rekao je kako se danas u pitanje postavlja sloboda volje, a sve se više naglašava sloboda pojedinca i iz tako shvaćene slobode proizlazeća „prava“. U novom vijeku razdvajaju se unutarnja i vanjska sloboda te sloboda i vezanost, kao i sloboda i norma. Autonomija ljudskog djelovanja oslobađa se obvezujućih normi vjere, tradicije i bilo kojeg ljudskog ili božanskog autoriteta.

U javnom prostoru proklamira se sloboda pojedinca, a pojedinac u isto vrijeme stoji sa zahtjevom vlastite autonomije iz koje proizlaze njegova prava, navodi Malović i zaključuje: „Upravo područje ljudskih prava, a koja se barem djelomično poklapaju i s pitanjima etike, područje je u kojemu se vodi borba različitih shvaćanja slobode jer autonomni subjekti u vlastitoj volji utemeljuju zahtjeve za koje traže opće priznanje. Kršćansko razumijevanje darovane slobode ne može uklopiti u stav ´samopostavljene´ ili ´samoutemeljene´ kršćanske slobode, koja je iza kršćanske perspektive zapravo samovolja.

Drugom nizu predavanja predsjedao je prof. dr. sc. Pero Aračić, dekan KBF-a u Đakovu, a moderirao ih je doc. dr. sc. Nikola Vranješ s Teologije u Rijeci. Započinjući svoje predavanje na temu „Vjera u Krista i oslobođenje. Odgoj za slobodu i odgovornost“ prof. dr. sc. Vladimir Dugalić, prodekan KBF-a u Đakovu, definirao je slobodu kao dar Božji čovjeku koji ne samo da omogućuje prikladnu promjenu stanja stvari koje je izvan čovjeka, nego određuje rast čovjekova 'biti osoba' preko izbora koji su u skladu s istinskim dobrom, pa na taj način, čovjek sam sebe stvara i gradi društveni poredak.

Sv. braća navješćuju Božju riječ, donose istinu u koju se osobe ucjepljuju krštenjem, služe se Biblijom, a mi ćemo danas reći biblijskom katehezom, mistagoškom katehezom, liturgijsko-sakramentalnim životom da bi izgradili ljestvicu vrijednosti u čovjeku. Iz te ljestvice rastu kreposti, odnosno mudrost koju daje vjera, naglasio je Dugalić potičući na odgoj slobode u duhu kristocentričnosti, odgoj za slobodu savjesti u kojoj se susreću Bog i čovjek, objektivno i subjektivno, a na tom tragu treba biti i naša evangelizacija. „Sv. braća nisu bili putujući misionari već su izgrađivali mjesnu Crkvu, i u tu mjesnu Crkvu treba ucijepiti kršćanina da unutar toga raste u vjeri, izgrađuje sebe kao osobu i s time izgrađuje svoju slobodu“, zaključio je Dugalić.

Prof. dr. sc. Pažin u svom izlaganju govorio je o „Krsnoj liturgiji kao oslobođenju“. Započeo je pitanjem je li sloboda činiti sve što nam se prohtije. Jesu li slobodni oni koji robuju klađenju, kocki, alkoholu, drogama, koji su zaluđeni da je za sreću potrebno imati ovo ili ono, pa stoga upadaju u dužničko ropstvo?! Crkva naviješta da je grijeh robovanje, a služenje Bogu oslobađanje, a početak toga je krštenje naglasio je Pažin te je govorio o pravoj slobodi u Svetom pismu, krštenju kao oslobođenju u spisima crkvenih otaca, drevnim liturgijskim knjigama te današnjoj liturgiji.

Predavač je citirao: „Mi nekoć bijasmo nerazumni, nepokorni, lutalice, robovi raznih požuda i naslada, živjeli smo u zlu i zavisti, odvratni bili, mrzili jedni druge. Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje spasitelja našega, Boga, on nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svom milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu Svetom“ (Tit 3,3-5), te je poručio da smo na tu slobodu pozvani, a ono što smo po krštenju primili, treba čuvati i sačuvati kako bismo stvarno bili slobodi i ispunjeni i danas, i u vječnosti. M. Kuveždanin

PETROVARADIN (TU) - Susret mladih Srijemske biskupije organizira Ured za mlade Biskupijskog pastoralnog centra u subotu 18. svibnja 2013. godine u župi Svetog Jurja, mučenika u Golubincima pod geslom Vjera, ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6).

      PETROVARADIN (TU) - Susret mladih Srijemske biskupije održat će se u župi Svetog Jurja, mučenika u Golubincima 18. svibnja 2013. godine pod geslom Vjera, ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6) u organizaciji Ureda za mlade Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije. Na susret su pozvani srednjoškolci, studenti i radnička mladež a njima se mogu pridružiti i učenici osmih razreda osnovnih škola.

      Susret je jednodnevan sa sljedećim dnevnim redom:

10.00 - 10.30 - Okupljanje u župnom dvorištu u Golubincima

11.00 - Euharistijsko slavlje koje predvodi biskup mons. Đuro Gašparović

12.45 - Ručak

13.45 - 16.30 - Sportske aktivnosti

17.00 - Predavanje na temu gesla izlaže dr. Ivica Čatić

18.00 - Zabavni program

      Kako bi susret mladih protekao što bolje molimo župnike da prijave mlade najkasnije do 12. svibnja 2013. godine na telefon 064/3385752 (Dušan Milekić). Prijevoz organizira svaka župa za sebe.

      Zahvaljujem na suradnji i dobro došli u Golubince.

                                                                          Dušan Milekić    

Dušan Milekić

ZEMUN (TU) – Izvješće s predavanja prof. dr. Ivice Čatića koja se redovno održavaju u prostorijama knjižnice i čitaonice „Ilija Okrugić“ u Zemunu u travnju tekuće godine.

      ZEMUN (TU) – Predavanja prof. dr. Ivice Čatića koja se redovno održavaju u prostorijama knjižnice i čitaonice „Ilija Okrugić“ u Zemunu u travnju tekuće godine bazirala su se na tumačenju 17. poglavlja evanđelja po Ivanu. Veličanstveni, mistični i dostojanstveni završetak Isusovog govora protumačenog na kraju 16. poglavlja često se označava kao Njegova „velikosvećenička molitva“ posvećena onima koje šalje u svijet da prenose riječ Božju.

      U 17. poglavlju naziremo sedam molitava koje bi se mogle tumačiti kao sumarij Isusovog oproštajnog govora i cjelokupnog evanđelja po Ivanu, pa samim tim i kao neku vrstu testamenta, odnosno posljednje volje Spasitelja kroz molitvu za jedinstvo kršćana. Isus prvo moli Boga Oca da učenici ostanu vjerni Bogu Ocu i Njemu te da se očuvaju od svijeta. Zatim poziva Isus da učenici, pa i oni koji će to kasnije postati, budu savršeno jedno u ljubavi kao što su Otac i Sin jedno. Isus moli Oca da ga proslavi slavom koju je imao u početku jer je izvršio što mu je Otac naložio i objavio Očevo ime. Sin Božji je obećao učenicima da će vidjeti otvoreno nebo nad Sinom Čovječjim. Nebo, to područje Božjeg prebivanja kamo se ima vratiti Sin, kad se otvori označit će otvorenu komunikaciju Boga i čovjeka. To će se dogoditi kad Isusu bude otvoren bok i kad se iz njega na svijet izlije Božji život. Isus Boga Oca naziva abba, tata, tatice – onim imenom kojim djeca od milja tepaju svom ocu. To ime, prepuno osjećaja, izražava njegovu ljubav i privrženost. Šest puta se na taj način obraća Bogu Ocu. Puninu će označiti sedmo obraćanje a ono pripada čitatelju Evanđelja – crkvenoj zajednici tj. nama! Kada dođe sedmi dan, ispunit će se ono što Bog od samog početka želi, a to je da budemo sinovi Božji i da preko nas cjelokupno stvorenje krene svom počinku. Već na samom početku molitve Isus kaže da je došao čas i time nagoviješta kraj oproštajnog govora. O sebi govori u trećem licu, što daje svečani ton njegovom govoru. Ono što je još važnije od svečanog tona jest da Isusa ovaj način govora poopćuje, čini univerzalnim: On kao Sin sve obuhvaća i svi se u njemu, Sinu, mogu prepoznati kao sinovi. Misija Sina Božjega na zemlji bila je proslava Oca, a s druge strane, Otac je već odlučio proslaviti Sina. Tu vidimo dašak božanskog života kojeg između sebe dijele božanske osobe. Isus traži od Oca da ga proslavi tj. da ga svi prepoznaju kao neograničenu ljubav. On time želi da ljudi uoče njegovu slavu koja je zasjala kad je počeo učenicima prati noge, kad je pružio znak saveza i prijateljstva čak i izdajniku. Kada se u Bibliji pominje riječ slava ne misli se na popularnost i famu. Slava u biblijskom tumačenju predstavlja težnju čovjeka da bude prihvaćen, prepoznatljiv, ljubljen i važan svom bližnjemu. Poznavati u Bibliji ne znači samo prikupiti informacije o nekome, nego doći u njegovu blizinu, imati iskustvo te osobe te ući u zajedništvo s njom. Istina je da se u krajnje dubine ovog života ne može ući za ovozemaljskog života. No, istina je isto tako da život vječni prema ivanovskoj teologiji počinje već ovdje. Sve što je Isus činio, imalo je za cilj proslaviti Oca. Proslavio je Njegovu želju da svi postanu djeca Božja, očitovao je snagu božanske ljubavi koja je šokirala Petra pri pranju nogu a i svoju muku i smrt, koji za koji sat trebaju nastupiti, posvetio je proslavljanju Oca. Zato sada može – jer božanske osobe tako između sebe žive – tražiti da Otac proslavi njega onom slavom koju je imao kod njega prije negoli je svijeta bilo. U drugom dijelu molitve Isus moli za one koje mu je Otac predao da ostanu u Očevu imenu. Isus traži da njegovi učenici budu sačuvani od Zloga. Rečenicom: “ Sve moje tvoje je i tvoje moje, i ja se proslavih u njima...”, Isus naglašava svoju usku povezanost s Ocem kojem će se uskoro vratiti. Isusovu molitvu prožimaju dva imperativa kojima se obraća Ocu: sačuvaj i posveti. Oni će se kasnije sliti u Isusov vrhunski zahtjev da svi budu jedno. U trećem dijelu (17,20-26) molitva se još pojačava te Isus moli za one koji će povjerovati u njega po riječima učenika – oni trebaju postati jedno kao što je Otac u Sinu i Sin u Ocu. Trebaju biti uključeni u jedinstvo Oca i Sina. Isus time pred sve nas, što je i bio zaključak predavanja prof. Čatića ovoga mjeseca, stavlja najveći dar i najveću odgovornost, a to je da budemo jedno s njim i njegovim Ocem, da svakoga dana gledamo njegovu slavu i da ljubav kojom je Bog Otac Njega ljubio bude u nama...

                                                                    Danijela Lukinović

Danijela Lukinović

PETROVARADIN (TU) - Otvoren facebook-profil doc. dr. Ivice Čatića "Prijatelji svetog pisma"

      PETROVARADIN (TU) - Doc.dr. Ivica Čatić, svećenik Srijemske biskupije, otvorio je facebook-profil "Prijatelji svetog pisma". Njime želi povezati svoju mrežnu stranicu www.sveto-pismo.com sa stalnim biblijskim grupama koje vodi u Zemunu, Petrovaradinu i Osijeku. Osim toga, profil "Prijatelji svetog pisma" otvoren je svima koje zanima Riječ Božja i žele na suvremen i brz način razgovarati o njoj ili podijeliti svoja iskustva. Osim vijesti o biblijskim susretima, na ovom profilu možete pronaći razmatranje o odlomku evanđelja koje se toga dana čita pod sv. Misom, obavijesti o novim sadržajima na spomenutoj mrežnoj stranici itd.

Tiskovni ured

      ALJAMAŠ/SRIJEMSKA BISKUPIJA (TU) - Svibanjsko jutro šestog dana Marijinog mjeseca, zamilovalo je proljetno sunce. Svećenici srijemske biskupije iz svojih župa s krajnjeg istoka od Zemuna i Novog Beograda do granice istočnog Srijema sa Šidom i tamo od sjevera, dunavske okuke ispod petrovaradinske tvrđave s povijesnom crkvom sv. Jurja i svetištem Gospe Tekijske, do juga s mutnom Savom od Hrtkovaca i Sr. Mitrovice, uputili su se na svoj Uskršnji emaus 2013., u Aljmaško svetište Gospe od Utočišta.

      Pristizali su od ranih dopodnevnih sati, a u župnom domu ih je dočekao dugogodišnji aljmaški župnik i rektor svetišta preč. Ante Markić, začasni kanonik, poželivši im dobrodošlicu. Srijemci su do početka mise (u 11 h) u ozračju mira i tišine, remećene tek zvukom motora poneke kosilice, traktora i rijetkih osobnih automobila, razgledali okoliš svetišta i prekrasnu „ Petrovu lađu“ koja izranja na aljmašku pučinu iz riječnih dubina moćnog Dunava. Liči ona u svom modernom arhitektonskom rješenju (arhitekti Maja Furlan Cimerman, Ivo Gajšak i Mirko Buvinić) i na labuda ili pelikana, koji ponosno plovi uzdignute glave s tek blago raširenim krilima spremnog da u nevoljama zaštiti svoje malene. Svetu misu koja je počela s pjesmom „Marijo svibnja kraljice“ predvodio je mons. Eduard Španović, gen. vikar Srijemske biskupije i župnik u Sr. Mitrovici s koncelebrantima: Jozo Duspara (Zemun), Berislav Petrović (N. S. Slankamen), Stipo Barišić (Petrovaradin II), Božo Lusavec (Beška, Maradik), Dušan Milekić (N. Banovci), Željko Štimac (kapelan Petrovaradin II), Stipo Klaić (Inđija), Marko Loš (Petrovaradin III i I), Željko Tovilo (Ruma), Ivica Živković (Hrtkovci, Nikinci), Vjekoslav Lulić (Golubinci, St. Pazova), Zdravko Čabrajac (Sot, Erdevik, Bingula...), Nikica Bošnjaković (Šid, Gibarac, Kukujevci, Morović, Vašica...) i Marko Kljajić (N. Beograd, Surčin).

      Za puno zajedništvo svećenika Srijemske biskupije nedostajali su preč. Blaž Zmajić (Irig, Vrdnik), Marko Lončar (Beočin, Čerević) i Tomislav Kovačić (Sr. Kamenica), koji su bili spriječeni razlozima objektivne naravi.

      Poslije službe riječi svećenici su umjesto molitve vjernika izmolili Molitvu za svećenička i redovnička zvanja u Srijemskoj biskupiji.

      Na kraju mise srijemski biskup mons. Đuro Gašparović uputio je riječi ohrabrenja i podrške svojim svećenicima s kojima dijeli teret i muku, ali i radost i blagoslov na njivi navještanja i sijanja Radosne vijesti, Isusa Krista, u Srijemskoj biskupiji kamo ih je uputila Božja providnost. Govorio je o plodnosti i smislu njihovog svećeničkog poslanja na povijesnim biskupijskim prostorima, natopljenim krvlju mučenika i svjedoka Isusa Krista, od prvih kršćanskih stoljeća do danas. Rektor svetišta je poslije biskupove riječi izrazio svoju radost zbog dolaska srijemskih svećenika na čelu s biskupom Gospi od Utočišta, kojoj kroz tri stoljeća dolaze iz bliza i daleka njena djeca sa svojim potrebama, a od nje odlaze utješeni i ozdravljeni. U kratkim crtama prikazao je dramatičnu povijest Svetišta Gospe Aljmaške od 1704., do naših dana i napose tešku i bolnu, 1991., okupacije, razaranja i devastacije crkve, do 1998., povratka Aljmašaca u njihove razorene domove te naporne obnove njihovih kuća i Svetišta Gospe od Utočišta s novom crkvom, četvrtom u tristoljetnoj povijesti Aljmaškog svetišta, na istom mjestu koju je o tristotoj obljetnici, 12. 08. 2004., posvetio dijecezanski biskup mons. Marin Srakić. Nakon riječi rektora svetišta svećenici su se sa svojim biskupom stavili pod Marijin zagovor posvetnom molitvom Bezgriješnom Srcu Marijinu, koju je predmolio biskup. Završnom pjesmom Kraljici svibnja, nakon podnevnog Angelusa izašli su iz crkve uputivši se u župni dom rošeni blagom proljetnom kišicom. U bratskom ozračju za stolom domaćina župnika aljmaškog i rektora svetišta, uz kotlić dunavskog fiš paprikaša, pripremljenog od vrsnih majstora Aljmašaca i Erdutčana i uz bokal vina s Erdutske planine i Srijemsko bežanijske kose tekao je razgovor ugodni. Zahvalni Bogu Ocu, Sinu i Duhu Svetom, Gospi Aljmaškoj i domaćinima svećenici su se po završetku ručka polako razilazili vraćajući se iz Salvonije s ušća Drave i Dunav u svoj Srijem sve do ušća Save u Dunav. U večernjim satima u Srijemu su ih dočekali pljuskovi s grmljavinom i munjama koje su parale oblačno nebo.

                                                                         Marko Kljajić

Marko Kljajić

GOLUBINCI (TU) - I ove godine organizira se susret mladih naše Srijemske biskupije. Susret će se održati u župi Svetoga Jurja u Golubincima u subotu 18. svibnja 2013. pod geslom Vjera, ljubavlju djelotvorna (Gal 5,6). Poziv se upućuje svim srednjoškolcima, studentima, radničkoj mladeži, a mogu i oni koji su osmi razred. Svaka će župa dobiti dopis s programom susreta. Župni uredi prijavljuju učesnike susreta  velečasnom Dušanu Milekić.

Dušan Milekić