SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U nedjelju 24. ožujka na Cvjetnicu, Nedjelju Muke Gospodnje, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan Isusova Uskrsnuća, srijemski biskup Đuro Gašparović predvodio je svečano misno slavlje u katedrali Svetog Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici. Liturgijsko slavlje započelo je blagoslovom grančica u župnom dvorištu, nakon čega su vjernici zajedno sa župnikom mons. Eduardom Španovićem i župnikom u Laćarku vlč. Mariom Paradžik, sudjelovanjem u svečanoj procesiji, ušli u katedralu i time obilježili Isusov svečani ulazak u Jeruzalem prije podnošenja njegove muke.

      Župnik Španović je u homiliji kod blagoslova grančica iznio da smo pred Velikim tjednom za koji smo se pripremali korizmenim misama, u molitvi zajedno i osobno, križnim putem, ispovjedima i pričestima i drugim pobožnostima. Želimo sada otvoriti svoja srca Isusu koji slavno ulazi u Jeruzalem i nastaviti njegov put prema muci, smrti do uskrsnuća. Obećajemo da mu nećemo nikada vikati “raspni ga, raspni”, nego da ćemo ga radosno primati i pozdravljati u svojoj sredini uzvikom “hosana”.

      U euharistijskom slavlju katedralni i župni zbor “Sveta Cecilija” i solisti u katedrali su, pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić, otpjevali Muku Isusovu, dok je vjerni puk za to vrijeme pobožno stajao i razmišljao o svemu što se dogodilo s Isusom i po njemu radi nas ljudi i radi našega spasenja.

      Vjerničke misli su usredotočene na svečani Isusov ulazak  u Jeruzalem i nazočnost vjernika koji su se vjerom nalazili u pratnji Kristovoj. Na neki se način može reći kako su nazočni sada sudjelovali u događaju u vrijeme uoči Isusove muke kad je odlučio ući u sveti Grad na način kako su ulazili kraljevi. On nije bio u sjaju zemaljskoga kralja. Zato je njegov ulazak imao mistično značenje. Bio je ustvari u sjaju mesijanskog, vjerom očekivanog i samo vjerom prepoznatljivog Kralja. Ulaskom u Jeruzalem i mukom i smrću, što su sudionici događaja Cvjetnice upravo proživjeli, on ulazi u svoju Pashu, u konačni dio svojeg zemaljskoga puta. Poslan je od Oca da bude Spasitelj. I sada ulazi u zadnju etapu svojega zemaljskog, spasiteljskog djela. On će ući kroz smrt u novi život. Poslije, kad uskrsne, njegovi učenici će nastaviti njegov pashalni put kroz povijest.

      Njegovo će se spasenjsko djelo, poslije njegove smrti i po njegovu uskrsnuću nastaviti po svim prostorima svijeta. Njegovi učenici tako će prolaziti kroz njegovu smrt kao novi ljudi. Obnova svijeta će se neprestano događati.

      U tom svjetlu današnji svečani čin, ovaj sada po svečanom ulasku u Jeruzalem i po muci i smrti, označuje pristup Kristu i javnu ispovjest vjere u Krista kao Uskrsloga Spasitelja. To je početak prijelaza, Vazma, Pashe.

                                                                    Mario Paradžik 

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U nedjelju 24. ožujka na Cvjetnicu svečana misna slavlja su u svim župama u Srijemskoj biskupiji, a u 9,30 sati je svečano euharistijsko slavlje u katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - U nedjelju 24. ožujka na Cvjetnicu - nedjelju Muke Gospodnje, koja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan Isusova Uskrsnuća, srijemski biskup Đuro Gašparović predvodit će svečano misno slavlje u 9,30 sati u katedrali Sv. Dimitrija, đakona i mučenika, u Srijemskoj Mitrovici. Liturgijsko slavlje započet će blagoslovom maslinovih i palminih grančica u župnom dvorištu, nakon čega će vjernici zajedno sa župnikom mons. Eduardom Španovićem sudjelovati u svečanoj procesiji do katedrale. U tijeku svečane euharistije bit će pjevana Muka Isusova.

                                                                                     Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

      LAĆARAK/STARA BINGULA (TU) -  U župnoj crkvi Svete Ane u Laćarku ove je godine 24. ožujka svečano proslavljena Cvjetnica - Nedjelja Muke Gospodnje. Ova nedjelja uvodi u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan Isusova Uskrsnuća. Blagoslovne obrede, procesiju i svečano misno slavlje predvodio je župnik vlč. Mario Paradžik.

      Blagoslovni obredi i podjela blagoslovljenih grančica održani su ispred crkve nakon čega je krenula procesija oko crkve sa svečanim ulaskom u crkvu. U euharistijskom slavlju je bilo čitanje Muke Isusa Krista. Muku su ove godine čitali mladi župe Laćarak sa svećenikom Paradžikom. Nakon čitanja Muke vlč. Paradžik je s nekoliko riječi predstavio današnje slavlje i rekao da Nedjelja muke Gospodnje – Cvjetnica uvodi vjernike u Veliki tjedan i velika otajstva naše vjere. Kristov svečani ulazak u Jeruzalem, njegovu muku, smrt i uskrsnuće i ove godine ćemo proživljavati i slaviti na najsvetiji način. Za vjernike su predstojeća slavlja duboko proživljavanje stvarnosti Kristova života, muke, smrti i uskrsnuća.

      Euharistijsko slavlje je animirao crkveni zbor predvođen orguljašom Ivanom Cingeli koji redovito sudjeluje u nedjeljnim i blagdanskim slavljima u ovoj župi.

      Cvjetnica je ove godine svečano proslavljena i u Staroj Binguli, filijalnoj crkvi svetog Petra, apostola župe Laćarak. Ovo je druga godina kako su vjernici starobingulci blagoslovom grančica i svečanim ophodom oko crkve te čitanjem Muke Gospodnje obilježili spomen na Kristov svečani ulazak u Jeruzalem i njegovu muku i smrt. Svoj doprinos dali su na Bogu najdraži način, sudjelujući u Euharistijskom slavlju molitvom i pjesmom.

Mario Paradžik

SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) -  U župi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima 24. ožujka 2013. godine obred blagoslova grančica i svetu misu predvodio je župni vikar iz Petrovaradina vlč. Željko Štimac uz sudjelovanje velikog broja vjernika. Kada su se zvona oglasila sa zvonika crkve procesija sastavljena od glumačke skupine, djece sa župnog vjeronauka, prikazali su dio križnog puta Isusovu muku njegovo nošenja križa do Kalvarije. Nakon toga su djeca prikazala igrokaz pod nazivom “Uskrsnu Isus”.

      SRIJEMSKI KARLOVCI (TU) - Nedjelja muke Gospodnje - Cvjetnica, kada se Crkva spominje Kristovog svečanog ulaska u Jeruzalem i spomena Muke Gospodnje, kojom započinje Veliki tjedan, svečano je proslavljena 24. ožujka 2013. godine blagoslovom grančica, procesijom i euharistijskim slavljem u crkvi Presvetog Trojstva u Srijemskim Karlovcima.

      I ove godine kao i stoljećima Nedjelja Muke Gospodnje – Cvjetnica uvodi vjernike u otajstva vjere Velikoga tjedna, koja se na najsvetiji način proživljavaju i slave misom večere Gospodnje, obredima Velikoga petka, bdijenjem na Veliku subotu i Nedjeljom Uskrsnuća Gospodinova.

      Obred blagoslova grančica i svetu misu predvodio je župni vikar iz Petrovaradina vlč. Željko Štimac, uz sudjelovanje velikog broja vjernika. Kada su se zvona oglasila sa zvonika crkve procesija, sastavljena od glumačke skupine, djece sa župnog vjeronauka, prikazali su deo križnog puta Isusove muke i njegovo nošenja križa do Kalvarije. Nakon toga su djeca prikazala igrokaz pod nazivom “Uskrsnu Isus”.

      Nakon procesije i pjevanjem “Hosana u visini”, župni vikar vlč. Štimac je predvodio misno slavlje. Evanđelje Muke Gospodina Isusa Krista pjevali su župni vikar i župni zbor "Presveto Trojstvo”, čiji su članovi predvodili pjevanje te sudjelovali u interpretaciji Muke.

      Na koncu euharistijskog slavlja župni vikar je naglasio: “Isusova muka je nešto strašno za nas ljude, ali dobro znamo da poslije muke i patnje, dolazi ono za šta nas je Bog stvorio, da imamo život vječni, jer smrt nije kraj, to je početak novoga života, to je život u Kraljevstvu nebeskom, jer Bog nas je stvorio i on nas želi k sebi. Božja muka je radi našega spasenja, naše grijehe Isus uzima na sebe, našu bol, patnju stavlja pred svoje Božje lice. Zato po ovoj Kristovoj muci i smrti na križu mi imamo život vječni. Zato budimo uz Boga, priklonimo svoje srce na križ, recimo Bogu sve ono što nas muči, pati, i promišljajmo o svome životu i o tajni Isusove ljubavi.”

                                                                                      Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

ĐAKOVO (TU) – Dr. sc. Antun Čečatka, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Prvostolnog kaptola, preminuo je u petak, 15. ožujka 2013. godine, u 70. godini života.

      ĐAKOVO (TU) – Dr. sc. Antun Čečatka, umirovljeni profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu i kanonik Prvostolnog kaptola, preminuo je u petak, 15. ožujka 2013. godine, u 70. godini života. Preč. Čečatka rođen je 29. siječnja 1944. u Bodovaljcima, Nova Gradiška. Za svećenika je zaređen 29. lipnja 1968. u Đakovu. Bio je duhovni pomoćnik i upravitelj župa u Osijeku 2, Sarvašu i Đakovu 2 te župnik u Viškovcima i dekan i župnik u đakovačkoj župi Svih svetih. Nakon studija u Rimu radio je kao profesor na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Đakovu. Imenovan je kanonikom Prvostolnog kaptola, a do sada je vršio službu duhovnog suradnika u Samostanu Milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.

      Misa zadušnica za pokojnog svećenika održati će se u utorak, 19. ožujka u đakovačkoj katedrali, s početkom u 14 sati. Nakon mise, s početkom u 16 sati, održati će se sprovodni obredi na đakovačkom groblju.

Tomislav Mađarević

ĐAKOVO (IKA/TU) - Misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra i ukopni obredi zemnih ostataka pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Antuna Čečatke, koji je iznenada preminuo 15. ožujka održani su na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka.

      ĐAKOVO (IKA/TU) - Misa zadušnica u đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra i ukopni obredi zemnih ostataka pokojnog svećenika Đakovačko-osječke nadbiskupije dr. sc. Antuna Čečatke, koji je iznenada preminuo 15. ožujka održani su na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka. Uz sudjelovanje oko 60 svećenika, četiri đakona, brojnih okupljenih vjernika, pripadnika drugih kršćanskih zajednica, bogoslova, redovnika i redovnica, misu i obrede predvodio je đakovačko-osječki pomoćni biskup Đuro Hranić. Na dan pokopa zemne ostatke pokojnog svećenika u đakovačkoj prvostolnici u podne su dočekali kanonici Prvostolnog kaptola te zajednički molili za pokojnika, kao i brojni vjernici koji su pristizali u katedralu. Liturgijsko pjevanje predvodio je Zbor bogoslova đakovačkog Sjemeništa, a u čast cjeloživotnog zalaganja dr. Čečatke za ekumenizam u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji, nakon pričesti izveli su napjev "Blagoslovi duše moja Gospoda" Pavela Grigorjeviča Česnokova.
      Zemni ostaci dr. Čečatke položeni su u Grobnicu Prvostolnog kaptola na đakovačkom Gradskom groblju, a ukopu su, između ostalih, nazočili i predstavnici Pravoslavne Crkve protojerej stavrofor Mihajlo Marijanac, arhijerejski namjesnik baranjski i paroh u Dardi te protojerej stavrofor Ratomir Petrović, arhijerejski zamjenik Osječko-poljske i baranjske eparhije, arhijerejski namjesnik i paroh u Osijeku, kao i rektor Evanđeoskog teološkog fakulteta u Osijeku prof. dr. Peter Kuzmič.
      Uime odsutnog đakovačko-osječkog nadbiskupa Marina Srakića, mons. Hranić na početku mise iskazao je sućut obitelji pokojnika, bratu Josipu i sestri Mariji te njihovoj djeci, nećacima, nećakinjama i rodbini, kao i članovima Prvostolnog kaptola, župljanima župe Svih svetih u Đakovu te akademskoj zajednici Katoličkog fakulteta u Đakovu. Prenio je i izraze sućuti vrhbosanskog nadbiskupa kardinala Vinka Puljića.
      "Opraštamo se od našeg dragog svećenika Antuna slaveći euharistiju, molitvu hvale te želimo zahvaliti Gospodinu za njegov svećenički život i svećeničko služenje našoj nadbiskupiji. No, euharistija je prije svega spomen slavlje Kristova prijelaza kroz smrt u život i mi vjerujemo da je Gospodin pozvao našega brata svećenika da u Trojstvenom zajedništvu, suobličen u potpunosti Njemu, slavi uskrsno slavlje. U takvom raspoloženju, danas se opraštamo i molimo Gospodina - ako je kakva sjena grijeha ostala na našem pokojniku, da mu on to dobrostivo oprosti", rekao je biskup i okupljene potaknuo da istodobno mole Gospodina da smekša njihova srca, pa da svoj život nastave živjeti mudro i razborito, svjesni koji je pravi cilj i smisao života.
      U homiliji mons. Hranić istaknuo je iznenadnost smrti preč. Čečatke, govoreći: "Bio je uvijek vedar, vitalan, u pokretu, nije ozbiljnije bolovao, obavljao je svoje redovite obveze. Činio nam se uvijek svima puno mlađim nego što je uistinu bio. Nedavno je bio zamoljen i svoj je kalendar dodatno popunio s više krizmenih slavlja. U četvrtak si je kupio nove cipele, a u petak su nas i Gospodin i on zaskočili i iznenadili. Od njega se opraštamo danas, na svetkovinu sv. Josipa, kojega već stoljećima nazivamo zaštitnikom dobre smrti, smirenog i predanog prijelaza u ruke Očeve. Iako je naš brat otišao iznenada, mi znamo da je on živio smireno u Očevim rukama i da je usnuo kršćanski i svećenički potpuno predan u uzvratnoj ljubavi prema onome koji nas sve prvi ljubi."
      Mons. Hranić prisutne je podsjetio na život preč. Čečatke te je istaknuo da je od malih nogu živio u vjeri i u skladu s njom. Vjera ga je i dovela u sjemenište, na svećeničko ređenje, te je trajno oblikovala njegov svećenički život, profesorsko i pastoralno djelovanje. "Smisao svojega života preč. Čečatka pronalazio je, prepuštajući se ponizno poput sv. Josipa, Božjem glasu i pozivu koji mu je dolazio u zajednici Crkve, a cilj i puninu svoga hoda otkrivao je u tijesnoj povezanosti s Isusom Kristom, u zajedništvu i suobličenju njemu te po sjedinjenju s njim u zajedništvu Trojstvenog života", naglasio je biskup.
      Teološko i pastoralno zalaganje dr. Čečatke bilo je usmjereno k ekumenskoj teologiji i nastojanjima oko ekumenskog gibanja, stoga je mons. Hranić rekao: "Ne samo da je bio profesor ekumenske teologije, nego je kao čovjek bio osoba dijaloga, ekumenske otvorenosti, otkrivanja i vrednovanja bogatstva u drugim tradicijama i crkvenim zajednicama, čovjek tolerantnih stavova i iskrenog poštovanja prema svakom čovjeku. Inače je u svemu bio pomirljiv i blag. Iako je imao svoje stavove i uvjerenja bio je nesklon kategoričkim tvrdnjama i zauzimanju tvrdih stavova te se u različitim okolnostima zalagao za poniznu blagost. Ekumenska otvorenost i zauzetost te duhovnost Djela Marijina bila mu je osobito bliska i draga."
Ističući kako se kroz život preč. Čečatke pokazalo da posjeduje više karakteristika koje su resile sv. Josipa, samozatajnost, diskretnost i skromnost, biskup je zaključio: "U povjerenim zadaćama, svećenik Antun u svemu je bio postojan i vjeran, u potpunosti, čitavim svojim bićem i srcem, sav u službi Isusa Krista i njegove Crkve. Možemo kazati, sve do posljednjega daha. Molimo Gospodina, koji ga je na naše iznenađenje nenadano pozvao, da mu sada progovori i da ga pozove – 'Dođi slugo dobri i vjerni. Uđi u radost svoga Gospodara'. Neka ga posadi za svoj nebeski stol u svome Nebeskom Kraljevstvu."
      Nakon popričesne molitve mise zadušnice uslijedili su oproštajni govori, molitveni oproštaj u đakovačkoj prvostolnici te ukopni obredi na Gradskom groblju. U đakovačkoj prvostolnici uime Djela Marijina oproštajni govor izrekao je Nikola Hribar iz Križevaca, uime župljana župe Svih svetih Mario Kovač, uime zajednice Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu prof. dr. Vladimir Dugalić, a na Gradskom groblju od pokojnika se oprostio i sadašnji župnik đakovačke župe Svih svetih preč. Tomislav Ćorluka.

      Dr. Antun Čečatka rodio se 29. siječnja 1944. godine u Bodovaljcima kod Nove Gradiške, od oca Milana i majke Kate r. Vinter. Ondje je pohađao i osnovnu školu, koju je ipak dovršio u Slavonskom Brodu, kamo je čitava obitelj preselila 1957. godine. Po završetku osnovne škole, 1958. godine odlučio je poći u Dječačko sjemenište te se prijavio biskupu u Đakovo. Prva dva razreda gimnazije završio je u Sjemeništu na Šalati, a završna dva razreda na Biskupijskoj gimnaziji u Đakovu. Odmah poslije mature 1962. započeo je teološki studij u Bogoslovnom sjemeništu u Đakovu. Ubrzo je bio pozvan te je u Kičevu odslužio dvije godine vojnog roka. Po povratku je nastavio teološki studij i na Petrovo 1968. godine ga je u katedrali u Đakovu biskup Stjepan Bauerlein, i prije nego što je završio teološki studij, zaredio za svećenika. Po završetku studija, u veljači 1969. imenovan je župnim vikarom u župi sv. Mihaela, arkanđela, u Tvrđi u Osijeku. Ondje je ostao dvije i po godine.
      Ujesen 1971. godine bio je poslan na specijalizaciju iz ekumenske teologije u Rim. Nakon što je stekao akademski stupanj magistra znanosti morao je 1975., zbog potreba Visoke bogoslovne škole u Đakovu, prekinuti studij, a onda ga ponovno nastaviti. Godine 1978. vraća se iz Rima i od tada je kroz gotovo 30 godina, do 2009. bio profesor ekumenske teologije na Visokoj bogoslovnoj školi, odnosno na Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Usporedo je od 1979. do 1985. (kroz 6 godina) bio i župnik u Viškovcima, a potom kroz 17 godina, do 2002. bio je župnik katedralne župe Svih svetih u Đakovu. Istodobno je 18 godina (1984.-2002.) bio i dekan Đakovačkog dekanata. Kad je Teologiji u Đakovu, zbog njezina prerastanja u Katolički bogoslovni fakultet u Đakovu bilo potrebno, potrudio se te je uz župničku, dekansku i profesorsku službu dovršio i na Papinskom Sveučilištu Gregoriana u Rimu godine 2000. obranio doktorsku disertaciju pod naslovom "Viđenje Crkve J. J. Strossmayera (1815.-1905.). Perspektive jedinstva sa slavenskim pravoslavnim crkvama", objavio je i postigao akademski stupanj doktora znanosti.
      Nadbiskup Marin Srakić imenovao ga je godine 2006. kanonikom Prvo/Stolnog kaptola u Đakovu. Kroz čitav svoj svećenički život bio je i promicatelj ekumenskog pokreta te je animirao ili je barem sudjelovao u svim ekumenskim inicijativama na području Nadbiskupije i u mnogima izvan nje. Bio je član Vijeća HBK za ekumenski dijalog. Od 2006. godine do smrti je bio i voditelj Nadbiskupijskog ureda za promicanje ekumenizma te predsjednik Ekumenske koordinacije Osječke regije. Od 2007. je redovito svake godine sve do sada bio i izvanredni krizmatelj. Kroz više godina bio je misnik u Karmelu sv. Josipa u Đakovačkoj Breznici, a od ljeta 2010. godine do smrti obavljao je službu duhovnika i misnika u Samostanu milosrdnih sestara sv. Križa u Đakovu.

IKA