Nedjelja muke Gospodnje svečano je proslavljena svetom misom koju je predvodio srijemski biskup mons. Fabijan Svalina

SR. MITROVICA (TU) - Nedjelja Muke Gospodnje, Cvjetnica, uvodi u Veliki tjedan tijekom kojega vjernici na poseban način razmišljaju i ulaze u otajstvo Isusove muke, smrti i uskrsnuća. Obred blagoslova grančica i svetu misu predvodio je biskup mons. Fabijan Svalina u zajedništvu s katedralnim župnicima vlč. Ivanom Rajkovićem i kancelarom Srijemske biskupije preč. Tomislavom Lasićem, uz prisustvo velikog broja vjernika.

Osim što je pjevanjem animirao slavlje,  katedralni i župni zbor „Sveta Cecilija“ pod ravnanjem s. Cecilije Tomkić, otpjevao je  Muku Isusovu po Markovom evanđelju, dok je vjerni puk za to vrijeme pobožno razmišljao o svemu što se dogodilo s Isusom tijekom njegovih posljednjih dana na zemlji.

Na koncu euharistijskog slavlja župnik Rajković je pozvao vjernike da u Velikom tjednu pronađu mjesta sabranosti i vremena slijediti Isusa kroz njegovo trpljenje, muku i smrt do uskrsnuća, te da sudjeluju u obredima i svetim misama tijekom Velikog tjedna.

Susret je održan u Biskupskom ordinarijatu u Srijemskoj Mitrovici

SR. MITROVICA (TU) - Vjeroučitelji i župne katehete Srijemske biskupije okupili su se u subotu, 23. ožujka, na drugom po redu susretu u organizaciji Katehetskog ureda. Cilj okupljanja bila je duhovna obnova, ali i razgovor o pitanjima i problemima s kojima se susreću vjeroučitelji u svome radu, te je susret bio podijeljen na dva dijela. U prvom dijelu duhovni nagovor za okupljene održao je generalni vikar Srijemske biskupije mons. Josip Ivešić. Oslanjajući se na korizmenu poruku papa Franje obradio je temu pustinje, kroz koju je ohrabrio vjeroučitelje na ustrajnost u njihovom nimalo lakom poslanju, te ih uputio na oslonjenost na Božju milost, ali i jednih na druge.

U drugom djelu razgovaralo se o konkretnim pitanjima u izvođenju nastave, te o župnoj katehezi. To je ujedno bila i prilika da se vjeroučitelji međusobno upoznaju i razmijene iskustva, budući da je ovo tek drugi susret na kojem su se okupili. Također, podijeljeni su im katehetski materijali kojima se mogu služiti u izvođenju nastave.

U poruci za Svjetski dan molitve za zvanja, koji se obilježava 21. travnja, Papa se obraća pojedincima i zajednicama vjernika, potičući ih da iziđu iz ravnodušnosti i postanu hodočasnici nade, prenosi Vatican News.

VATIKAN (IKA) - Kršćani su pozvani postati muškarci i žene nade kako bi odgovorili na poziv koji im je Bog povjerio te kako bi mogli plodonosno raditi za pravednost i mir, napisao je papa Franjo u poruci povodom 61. svjetskog dana molitve za zvanja koji se obilježava 21. travnja, pod naslovom „Pozvani sijati nadu i graditi mir“. Sveti se Otac u poruci obraća pojedincima i zajednicama, „u raznolikosti karizmi i službi”.

„Svi smo pozvani ‘dati tijelo i srce’ nadi evanđelja u svijetu obilježenom epohalnim izazovima: prijetećim napredovanjem trećeg svjetskog rata u dijelovima; mnoštvima migranata koji bježe iz svoje zemlje u potrazi za boljom budućnošću; stalnim porastom siromašnih; opasnošću od nepovratnoga ugrožavanja zdravlja našega planeta. Na sve to nadovezuju se teškoće s kojima se svakodnevno susrećemo i koje nas katkada gotovo bacaju u rezignaciju ili defetizam“, poručio je Sveti Otac.

Mladi, dopustite da vas Isus oduševi

Dan posvećen zvanjima, stoji u poruci, uvijek je lijepa prilika da se prisjetimo često skrivenoga zauzimanja onih koji su prigrlili “poziv” koji obuhvaća cijeli život. Papa Franjo upravlja svoje misli majkama i očevima u služenju njihovoj djeci; onima koji rade predano i u duhu suradnje; onima koji se zauzimaju u izgradnji pravednijega svijeta, solidarnijega gospodarstva, pravednije politike, humanijega društva; onima koji se troše za opće dobro; posvećenim osobama koje žive svoju karizmu stavljajući ju na raspolaganje onima s kojima se susreću te onima koji su prihvatili svećenički poziv i posvećuju se naviještanju evanđelja.

„Mladima, osobito onima koji se osjećaju udaljeni ili osjećaju nepovjerenje prema Crkvi, želim reći: dopustite da vas Isus oduševi, upravite mu svoja važna pitanja, kroz stranice Evanđelja, dopustite da vas uznemiri njegova prisutnost koja nas uvijek blagotvorno stavlja u krizu“, poručio je.

Velika obitelj

Svaki je kršćanin, u „polifoniji karizmi i zvanja“, napomenuo je Papa, sastavni dio velike obitelji: Božjega naroda u hodu putovima svijeta.

„Nismo otoci zatvoreni sami u sebe, nego dijelovi cjeline. Stoga Svjetski dan molitve za zvanja nosi pečat sinodalnosti: brojne su karizme te smo pozvani slušati jedni druge i zajedno hodati kako bismo ih otkrili i razlučili na što nas Duh Sveti poziva u svrhu dobra sviju“, protumačio je.

Ususret Jubileju

Kršćani koračaju kao hodočasnici nade prema Jubileju 2025. godine, kako bi bili u svijetu „nositelji i svjedoci Isusova sna: kako bi formirali jednu obitelj, ujedinjenu u Božjoj ljubavi i povezanu vezom milosrđa, dijeljenja i bratstva”.

„U ovoj, 2024. godini, posvećenoj upravo molitvi u pripremi za Jubilej, pozvani smo ponovno otkriti neprocjenjiv dar mogućnosti dijaloga s Gospodinom, od srca do srca, postajući tako hodočasnici nade“, istaknuo je.

Biti hodočasnik nade znači imati jasan cilj i usredotočiti se na sadašnji korak, lišiti se beskorisnoga, noseći sa sobom samo bitno i boreći se svakoga dana kako umor, strah, neizvjesnost i tama ne bi prekinuli započeti hod. To, dakle, znači težiti prema boljoj budućnosti i zauzeti se u njezinoj izgradnji tijekom hoda, objasnio je.

„U našem je vremenu stoga, za nas kršćane odlučujuće njegovati pogled pun nade, kako bismo mogli plodonosno raditi, odgovarajući na povjereni nam poziv, u službi Kraljevstva Božjega, Kraljevstva ljubavi, pravednosti i mira“, istaknuo je.

Nitko se ne smije osjetiti isključen

Hodočasnici nade i graditelji mira temelje svoj život na Kristovu uskrsnuću, znajući da unatoč neuspjesima i nazadovanjima, posijano dobro tiho raste i da ništa ne može razdvojiti konačni cilj, susret s Kristom i radost života u međusobnom bratstvu zauvijek. Nitko se ne smije osjećati isključenim iz tog poziva, svi trebaju imati hrabrosti uključiti se u brigu o onima koji nas okružuju i o okolišu u kojemu živimo, istaknuo je.

„Probudimo se iz sna, iziđimo iz ravnodušnosti, otvorimo rešetke zatvora u koje smo se ponekad zatvorili, kako bi svatko od nas otkrio svoj poziv u Crkvi i u svijetu te postao hodočasnik nade i tvorac mira!“, potaknuo je papa Franjo, a prenosi Vatican News.

Izvor: www.ika.hr

Svetkovina sv. Josipa, zaručnika BDM, proslavljena je 19. ožujka svetom misom u 11 sati

ČEREVIĆ (TU) - Svečano  misno slavlje predvodio je preč. Nikica Bošnjaković, župnik u Šidu u koncelebraciju s preč. Zdravkom Čabrajcem, župnikom u Golubincima i dekanom Zemunskog dekanata i vlč. Lukom Ivkovićem, domaćim župnikom.

U uvodnoj riječi preč. Bošnjaković pozdravio je sve okupljene na euharistijskom slavlju iz domaće župa, ali i iz susjednih župa, te je čestitao crkveni god pozivajući okupljene na predanost sv. Josipu. Predsjedatelj slavlja je u prigodnoj homiliji napomenuo važnost žrtve svakog čovjeka u njegovom poslanju. Nikome nije lako, a našu patnju trebamo prikazati, poput Josipa, nebeskom Ocu, prihvaćajući obveze i zdušno izvršavati svoje poslanje. Kako sv. Josipu nije bilo toga mnogo jasno, i nama isto nije, ali smo pozvani pod vodstvom Duha Svetoga izvršavati Očevu volju.

Govoreći o Josipovom životu naglasio je i to kako je važna poslušnost. Bez poslušnosti i otvorena srca nema napredovanja u svetosti. „Draga braćo i sestre, poslušnost je vrlina koju svi trebamo izgrađivati po uzoru na Josipovu poslušnost. Nikada ne znamo što život nosi, ali imamo jednu sigurnost, a to je da nas uvijek vodi milost Božja. Josip je prihvatio Mariju i Isusa, mnogo toga nije razumio, bio je kao misionar, poput nas svećenika u Srijemu, zadaća nam nije lagana, teško je napustiti voljene i rodno mjesto, no kad se za Boga žrtvujemo, tada je radost neizostavna. Stoga slaveći nebeskog zaštitnika, sv. Josipa, svoje pouzdanje stavljamo u lik koji nam svjedoči kako je važno imati poslušno i otvoreno srce. Sami znamo da je htio ostaviti Mariju, no isto tako vidimo kako Bog upravlja situacijom te šalje svojega anđela da Josipa ohrabri i da se ne boji. Stoga se i mi ne bojmo izazova života i budimo oni koji će uvijek i svagdje svjedočiti Božju ljubav i u njemu se jačati,“ zaključio je preč. Bošnjaković.

Na koncu euharistijskog slavlja, vlč. Luka Ivković se zahvalio prisutnim svećenicima, osobito predsjedatelju, kao i vjernicima koji su došli proslaviti svoga nebeskoga zaštitnika. Misno slavlje svojim pjevanjem uveličao je domaći zbor u zajedništvu sa zborašima iz župe sv. Barbare, djevice i mučenici u Beočinu i zborašima iz župe Našašća sv. Križa u Srijemskoj Kamenici uz orguljašku pratnju stolara orguljaša Ivana Bera. Po završetku svete mise,  svi su se okupili u župnoj kući na čašici razgovora.

Tekst: Luka Ivković

Fotografije: Duško Jeremić

Biskup Đuro Gašparović zahvalnim misnim slavljem na Josipovo obilježio svoj odlazak u mirovinu

SR. MITROVICA (TU) - Euharistija je slavljena u srijemskomitrovačkoj katedrali sv. Dimitrija, đakona i mučenika. Na slavlju su sudjelovali apostolski nuncij u R. Srbiji mons. Santo Rocco Gangemi, otpravnik poslova u Apostolskoj nuncijaturi mons. Simon Sanchez Bolivar Carrion, nadbiskup i metropolita đakovačko-osječki mons. Đuro Hranić, biskup i apostolski administrator Požeške biskupije mons. Antun Škvorčević, pomoćni biskup đakovačko-osječki mons. Ivan Ćurić, predsjednik Međunarodne biskupske konferencije Ćirila i Metoda i nadbiskup i metropolita beogradski mons. Ladislav Nemet, subotički biskup mons. Ferenc Fazekas, grkokatolički vladika mons. Đuro Džudžar, novoimenovani biskup zrenjaninski mons. Mirko Štefković, te svećenici Srijesmke, Subotičke, Požeške biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije. Slavlju je prisustvovala Uprava provincije Milosrdnih sestara sv. Križa, koje u Srijemskoj Mitrovici djeluju već sto godina. Također, nazočili su i predstavnici gradskih i civilnih vlasti, gradonačelnica Grada Srijemske Mitrovice Svetlana Milovanović i šef kabineta gradonačelnika Uroš Veselinovć, te zamjenik pokrajinskog sekreta za kulturu informiranje i odnose s vjerskim zajednicama Goran Kaurić.

Na samom početku slavlja apostolski nuncij mons. Gangemi se obratio umirovljenom biskupu Gašparoviću kazavši kako je ovo slavlje podijeljenih osjećanja, tuge, ali i radosti i mira, te dodao da je ono znak zahvalnosti za djelo koje je učinjeno tijekom mnogih godina na različitim područjima. Zamolio je Gospodina da nagradi biskupa Gašparovića za tolike godine služenja milošću mira i zdravljem.

Nakon Evanđelja, koje je svečanim napjevom navijestio vlč. Luka Ivković, biskup Gašparović je u homiliji istaknuo tihu poslušnost Božjoj volji, duboku vjeru i neumornu predanost obitelji sv. Josipa, te naglasio kako ga to čini uzorom vjernicima. Njegova skromnost i poniznost podsjećaju vjernike na važnost služenja bez traženja nagrade ili priznanja. Posebno je istaknuo da nas sv. Josip poučava kako treba odgovoriti na Božji poziv, te koliko je važna vjera i pouzdanost u Božji plan. Biskup je kazao i kako je sv. Josip za vjernike uzor u obiteljskom životu: „Sveti Josip nas podsjeća na važnost obitelji  i odgovornosti prema njoj. Iako se malo zna o njegovim riječima, malo je govorio, ali njegova djela govore, govore i danas. Govore o njegovoj dubokoj ljubavi prema Mariji i prema Isusu, ali isto tako i o ljubavi prema svima nama, prema toj velikoj obitelji Crkve. Njegova predanost kao hranitelja Isusa i skrbnika obitelji  predstavlja nevjerojatan primjer očinske ljubavi i brige. Zato, dok razmišljamo o sv. Josipu, pozvani smo da oponašamo njegovu poslušnost, vjeru i ljubav prema Bogu i obitelji. Neka nam njegov primjer bude inspiracija da slijedimo Božju volju  u svakom trenutku svoga života, da se pouzdajemo u njegovu providnost i da ljubimo i podržavamo svoje bližnje s istinskom očinskom ljubavlju.“

U nastavku homilije biskup Gašparović se osvrnuo na dvadeset i osam godina svoje biskupske službe, za koju se zahvaljuje Bogu ovim euharistijskim slavljem. „Zahvalnost znači spoznati, znači priznati što nam je sve darovano, počevši od dara života do naših duševnih i duhovih sposobnosti, pa do brojnih konkretnih dijela ljubavi, potpore, utjehe koje smo primili od drugih ljudi koji su se pokazivali kao naši bližnji,“ kazao je biskup, te se zahvalio Trojedinom Bogu, papi koji ga je imenovao biskupom, Apostolskoj nuncijaturi, biskupima Đakovačko-osječke nadbiskupije koji su mu bili podrška u njegovoj biskupskoj službi. Također se zahvalio biskupu Svalini, koji je prihvatio imenovanje za biskupa koadjutora Srijemske biskupije. Zahvalio se i svim svećenicima i vjernicima laicima, institucijama i ljudima dobre volje koji su s njime surađivali i tako mu pomagali u njegovoj  biskupskoj službi. „Kroz svoju biskupsku službu nastojao sam, poput sv. Josipa, voditi našu biskupijsku zajednicu kroz mnoge izazove i radosti života. Kao što je sv. Josip bio vjeran prijatelj, pratitelj i podrška Blaženoj Djevici Mariji i Isusu, tako sam nastojao biti vjerni služitelj Crkve potičući sve da slijede Krista u svo životu… Na kraju vas sve nazočne, ali i nenazočne, moje bližnje, molim oprostite mi sve ono što sam krivo uradio ili propustio uraditi dobro. Vaša su očekivanja od mene možda bila veća, a moje slabosti i mogućnosti možda nisu to sve postigli. Molim i Milosrdnoga Oca Nebeskoga da mi bude milostiv, sv. Dimitrija i Srijemske mučenike da me zagovaraju kod Gospodina, a dragu Gospu Tekijsku molim da upravi svoj majčinski pogled na sve nas i da nas preporučuje svome milosrdnom Sinu Isus Kristu,“ zaključio je mons. Gašparović.

Nakon pričesti umirovljenom biskupu se u ime klera i vjernika Srijemske biskupije obratio preč. Blaž Zmaić. Podsjetio je na važne datume u biskupskoj službi mons. Gašparovića. Usporedio je njegovo služenje biskupiji sa sv. Josipom, koji je uvijek na raspolaganju Bogu i čovjeku, jer i sada, kada odlazi u mirovinu, on ostaje u Srijemu, kao podrška i pomoć novom dijecezanskom biskupu. Preč. Zmaić je na kraju u ime svećenika i vjernika zaželio umirovljenom biskupu sve najbolje u mirovini. Tada su mu predstavnik svećenika i predstavnica vjernika uručili dar: mitru, pektoral - naprsni biskupski križ i cvijeće.

Potom je novi dijecezanski biskup Srijemske biskupije pozdravio okupljene i izrekao zahvale: „ Preuzvišena gospodo nadbiskupi: apostolski nuncije mons. Santo Gangemi, preuzvišeni nadbiskupe i naš metropolito Đuro, preuzvišeni nadbiskupe i metropolito beogradski Ladislave, poštovani preuzvišeni biskupe Antune, preuzvišeni vladiko Đuro, preuzvišeni biskupe Ferenc, preuzvišeni biskupe Ivane te novoimenovani zrenjaninski biskupe Mirko, poštovana braćo svećenici, redovnici i redovnice, dragi gosti, braćo i sestre!

I u ovoj prigodi hvala Gospodinu na daru života, svećeništva i služenja u Crkvi. Hvala Papi Franji na iskazanom povjerenju imenovavši me 7. listopada 2021. biskupom koadjutorom Srijemske biskupije s posebnim ovlastima koju sam, nakon biskupskoga ređenja 21. studenoga 2021. god., nastojao vršiti predano i zauzeto za dobro povjerene mi zajednice.Hvala Apostolskoj nuncijaturi u Beogradu koja je uvijek na raspolaganju za sve što je potrebno. Hvala mojoj braći biskupima Međunarodne biskupske konferencije a napose biskupima s područja Srbije na podršci. Očekujem i molim za to i u budućim vremenima koja su ispred nas.“

Mons. Svalina se potom obratio biskupu u miru zahvalivši mu za se do sada učinjeno: „Dragi biskupe Đuro, kao što sam 14. veljače, rekao na dan objave Papine odluke o prihvaćanju Vaše molbu za umirovljenjem, kada ste službeno i umirovljeni i u ovoj prigodi sada kao dijecezanski biskup zahvaljujem Vam za sve ono učinjeno dobro za Srijemsku biskupiju u vremenima i prilikama kada to nije bilo jednostavno niti lako. Nakon Vašeg imenovanja i biskupskog ređenja 1996. kao pomoćnog biskupa tada Đakovače ili bosanske i Srijemske biskupije ubrzo ste postali rezident ovdje u Srijemu, u Petrovaradinu kao generalni vikar za Srijem s posebnim ovlastima. Bilo je u to vrijeme veoma važno ohrabrivati i očuvati preostalo raspršeno, rastjerano malo stado u vihoru ratova koji su se nadvijali nad ovim prostorima bivše države, 90-etih godina prošlog stoljeća. Srijemska biskupija proživjela je strahovito stradanje, egzodus svojih vjernika. U svemu tome bilo je potrebno ponovno pastoralno organizirati ovo područje u novonastalim okolnostima te ustrojiti i pripremiti tadašnji Vikarijat za ponovno osamostaljenje Srijemske biskupije koji se dogodio 2008. godine odlukom pape Benedikta XVI kada Vas je imenovao i prvim biskupom ponovno osamostaljene Srijemske biskupije. Od srca Vam hvala, kao dosadašnjem dijecezanskom biskupu Srijemske biskupije, za sve dobro učinjeno kao i svim svećenicima i brojnim suradnicima koji su djelovali u proteklom razdoblju. Na poseban način spominjemo se svih onih koji su preminuli: svećenika, redovnika i redovnica, vjernika laika koji su dali velik svjedočki doprinos očuvanju vjerničke zajednice na prostoru Srijemske biskupije.“

Biskup se potom osvrnuo na poteškoće s kojima se suočava Crkva u Srijemu i zamolio za pomoć i angažiranost: „Dopustite mi večeras da na svršetku ovog slavlja uputim i svoju zamolbu kao novog dijecezanskog biskupa svima vama, ovdje nazočnim nad/biskupima, braći svećenicima, redovnicima i redovnicama, suradnicima, a napose vama poštovana braćo i sestre članovi Božjega naroda, da zajedničkim naporima nastojimo djelovati dalje na pastoralnom, duhovnom i materijalnom području očuvanja i obnove drage nam Srijemske biskupije. Ne mali je broj izazova, poteškoća s kojima se suočavamo: pastoralni (malene i staračke zajednice), personalni problemi – nedostatak svećenika, administrativno-upravni, iscrpljujući dugotrajni parnični postupci, neraspoloživost za povratom nacionalizirane i oduzete imovine, a ponajviše demografski izazovi naše biskupijske zajednice. Iseljavanje mladog i radno sposobnog stanovništva. Mješovite ženidbe i svi drugi pastoralni izazovi …

Uz sve to naša biskupijska zajednica moli za nova svećenička zvanja. To još više i zdušnije molimo u ovo sveto korizmeno vrijeme. Više no ikad potrebni su nam svećenici spremni odvažno odgovoriti na Isusov poziv i poslanje, te da predano, angažirano, bez zadrške, osobne računice, ponizno i jednostavno evangelizacijski djeluju u ovim našim specifičnim okolnostima i prostorima. Vas draga braćo svećenici Srijemske biskupije i vi koji djelujete u biskupiji pozivam da i dalje i još zauzetije zajedno sa mnom i umirovljenim biskupom Đurom, prionemo poslanju koje smo primili od Gospodina.“

Iako postoje brojni izazovi, mons. Svalina je kazao kako ipak im napretka u životu i radu biskupije: „Unatoč, ne malim izazovima i problemima usudio bih se večeras reći da postoje vidljivi, možda skromni pomaci u našim pastoralnim inicijativama, aktivnostima. Evo neki od kamenčića slaganja mozaika Srijemske biskupije. Medijski smo postali vidljiviji i prepoznatljiviji. Povećana je aktivnost i zauzetost mladih vjernika koji se osjećaju ohrabrenima te ih u ovoj prigodi pozdravljam i ohrabrujem u svim inicijativama. Nakon dugih mjeseci rada sistematizirani su gotovo svi pravni biskupijski subjekti. Predstoje još koraci oko uređivanja statusa drugih specifičnih pravnih osoba, ali i uređivanja pravnih statusa svećenika stranih državljana, njihova zdravstvena i druga pitanja.  Prostora za rad i napredak na pretek. Bez vas braćo svećenici ništa nema i ne bi bilo smisla. Mnoge inicijative i dobra djela ovise baš o nama svećenicima i našoj svesrdnoj, bezrezervnoj zauzetosti za iste. Evangelizacijsko djelo to od nas traži. I ovom prigodom pred svima Hvala Vam na svemu do sada očitovanom.“

Biskup je na kraju spomenuo infrastrukturne probleme koji postoje u sjedištu biskupije, te kazao kako se započinje s njihovim rješavanjima. Najavio je i početak sanacije srijemske katedrale: „Srijemski biskup od 2021. godine rezidira u Srijemskoj Mitrovici. S tim u vezi potrebna su i infrastrukturna rješenja. Nadamo se da ćemo do kraja građanske godine uspjeti izraditi glavni i izvedbeni projekt te ishoditi sve potrebite dozvole za temeljitu rekonstrukciju sadašnje župne kuće te izgradnje pastoralno-kulturnih-ekonomskih prostora a sve pod zajedničkim nazivom Kompleks Dimitijanum. Sredstava za ovu fazu osigurala je Vlada Republike Hrvatske. Nadamo se i materijalnoj podršci Republičkih, pokrajinskih i gradskih vlasti Republike Srbije. Ovog ljeta nadam se i početku radova u katedrali. U obnovi najavljena je i materijalna podrška Grada Sremske Mitrovice te ovom prigodom pozdrav i zahvala ovdje nazočnoj našoj gradonačelnici gđi. Svetlani Milovanović.

Sve to, velik je izazov svakom od nas, ali duboko uvjeren u moćni zagovor Srijemskih mučenika, našeg sv. Dimitrija, đakona i mučenika, kao i majčinski zagovor i pomoć drage naše Gospe Snježne, Gospe Tekijske da ćemo to veliko povjereno djelo, za spasenje duša predano i zauzeto raditi.

Neka nam i ovo povlašteno vrijeme korizme pomogne u osobnom sazrijevanju i promišljanju i neposrednijem suodnosu s Gospodinom, te da kroz promišljanje o Isusovoj muci i smrti, u molitvi i osobnom trpljenju snažnije doživimo radost Isusova ali i našeg uskrsnuća,“ kazao je na kraju mons. Svalina.

Na koncu slavlja biskup u miru predao je biskupski štap novom dijecezanskom biskupu i prepustio mu biskupsku katedru, te su zajedno podijelili misni blagoslov.

Nakon euharistije vjernici, koji su došli iz gotovo svih župa biskupije, okupili su se u župnoj dvorani na domjenku i druženju. 

U župi sv. Ane u Maradiku svečano je proslavljena uočnica svetkovine sv. Josipa

MARADIK (TU) – Vjernici obje župe, iz Beške i Maradika, u velikom broju ispunili su crkvu sv. Ane u Maradiku na zajedničko slavlje svetkovine sv. Josipa, zaštitnika Crkve, obitelji i očeva. Tom je prigodom i blagoslovljen novi kip sv. Josipa koji će od sada biti izložen u župnoj crkvi vjernicima na štovanje.

U 17,30 sati započela je prigodna pobožnost sv. Josipu za obitelji i očeve, a svečanu sv. misu u 18 sati predvodio je prečasni fra Ilija Alandžak, župnik župe sv. Ante u Beogradu, gvardijan franjevačkog samostana i dekan Beogradskog dekanata, u koncelebraciji s domaćim župnikom, vlč. Aleksandrom Kovačevićem, vlč. Mihaelom Sokolom, župnikom katedralne župe Uznesenja Marijina u Beogradu, te kancelarom Srijemske biskupije Tomislavom Lasićem. Na župnikov poticaj okupio se i velik broj obitelji, osobito obitelji krizmanika i prvopričesnika, kako bi zajednički molili Božji blagoslov za svoje obitelji po zagovoru sv. Josipa.

Predvoditelj slava, fra Ilija, u homiliji je istaknuo važnost primjera sv. Josipa, te njegovu veličinu u Božjem planu spasenja. Potaknuo je vjernike na nasljedovanje njegovog primjera poniznosti, poslušnosti Božjoj volji i Riječi, koju slušamo u svakoj sv. Misi, koja je nasuprot našoj oholosti i samodostatnosti.

Nakon pričesti predvoditelj je blagoslovio prisutne očeve i muževe, a nakon toga blagoslovio je i novi kip sv. Josipa koji je bio prigodno izložen i uređen pred oltarom. Svi prisutni su potom zajednički izmolili posvetu sv. Josipu.

Župnik Kovačević je naglasio važnost žive Crkve i međusobnog zajedništva, kakvo su vjernici pokazali i ovom prilikom, okupivši se zajedno iz obje župe.

Nakon mise svečari koji su toga dana slavili svoj imendan, počastili su zajednički sve okupljene, i župljane i goste, u župnoj dvorani i crkvenom dvorištu, gdje su se svi zadržali u radosnom zajedništvu.