PETROVARADIN (TU) – U nizu duhovnih obnova Misije u gradovima sljedeća obnova će se održati 5. i 6. svibnja 2012. godine u Svetištu Snježne Gospe na Tekijama u Petrovaradinu pod geslom “Uloga Crkve u društvu”. Voditelj je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije. Program duhovnih obnova  sastoji se u pobožnosti Gospi Tekijskoj, svetoj misi i euharistijskom klanjanju, te duhovno-animacijskom programu.

      PETROVARADIN (TU) – Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije preporučilo je uz ostalo i održavanje misija ili duhovnih obnova nazvanih Misije u gradovima. Svrha ovih obnova je da se Crkva neprestano obnavlja i traži nove putove posadašnjenja Isusove poruke; da je ovim duhovnim obnovama nužno suočiti se sa stvarnim problemima i izazovima, te na njih vjerom odgovoriti; da se probudi vjerničku svijest o Isusovoj poruci koja je uvijek suvremena, stvarna, djelotvorna i osobna; također da se pokrene novi zamah i vjernički život na novi način. Ipak, najbitnije ostaje na osobnoj razini, na osobnom susretu s Kristom, kako bi povratili povjerenje u sebe i u Crkvu.

      Ovoj preporuci Papinskog vijeća odazivamo se i mi u Srijemskoj biskupiji. Zato pozivamo sve vjernike i ljude dobre volje da prihvate ovaj dar Božji, te svi budemo dionici plodova duhovne obnove koja će se odobrenjem mons. Đure Gašparovića, srijemskog biskupa, a u organizaciji upravitelja svetišta vlč. Stjepana Barišića, svake prve subote i nedjelje u mjesecu, do listopada (oktobra) 2012. godine uključivo, održavati u Svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu.

      Druga u nizu duhovnih obnova održat će se 5. i 6. svibnja 2012. godine pod geslom “Uloga Crkve u društvu”. Voditelj je vlč. Dragan Muharem, svećenik Subotičke biskupije, prefekt u sjemeništu “Paulinum”, predavač na Teološko-katehetskom institutu i urednik lista “Zvonik”.

Što je duhovna obnova?

Duhovna obnova je suvremeni način evangeliziranja odraslog čovjeka.

Koji je njezin cilj?

Njezin cilj je odraslu osobu duhovno obogaćivati, dovesti do obraćenja, do spoznaje dostojanstva čovjeka i vjernika, svetosti obitelji i Crkve, te dobrog pogleda na svijet.

Kome je potrebna duhovna obnova?

Svima! Svakom zrelom čovjeku, bilo da je član Katoličke crkve ili ne, koji se želi promijeniti, postati boljim. Na duhovnu obnovu pozvani su svi, napose oni koji više ne vide smisao svoga života, koji ne razumiju svijet oko sebe, ogorčeni i bezvoljni, odbačeni i prezreni, pritisnuti teškim životnim problemima...

Zašto baš na Tekijama?

Tekije nisu samo crkva. Tekije su svetište koje, u duhovnom smislu, predstavlja povlašteno mjesto na kojem se zadobijaju razne milosti... Tekije su mjesto duhovne okrijepe na kojem se milost Božja na poseban način očitovala i danas očituje. Tekije su pravo mjesto za temeljitu duhovnu obnovu.

                                                                           Tomislav Mađarević

ZAGREB (TU) - Hrvatski biskupi su s 44. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije pozvali nositelje vlasti u Republici Hrvatskoj da pristupe s demokratskom odgovornošću temeljnim pitanjima života i obitelji kao vrijednostima koje su od životne važnosti za opstanak naroda.

      ZAGREB (TU) - Mi, hrvatski biskupi, s 44. plenarnog zasjedanja Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu, potaknuti najavama o donošenju zakona koji reguliraju temeljna pitanja života i obitelji, pozivamo nositelje vlasti da tim vrijednostima koje su od životne važnosti za opstanak naroda pristupe s demokratskom odgovornošću. Smatramo nužnim da se poštuju prava svih osoba, osobito djece. Zakonski prijedlozi trebaju biti dostupni najširoj javnosti kako bi se svi građani i ustanove mogli uključiti u javnu raspravu kojoj treba posvetiti i dovoljno vremena. Pozivamo i cjelokupnu hrvatsku javnost da se odgovorno i djelotvorno uključi u javnu raspravu te svojom zauzetošću doprinese što boljoj zaštiti i promicanju života i obitelji u našemu društvu.

Tomislav Mađarević

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Nakon Velikog petka i obreda Muke Gospodnje vjernici župe u Srijemskoj Mitrovici, župnik, župni vikar, djeca, mladi i odrasli, bdjeli su u molitvi na Isusovu grobu kroz dan Velike subote 7. travnja, dok su se "Čuvari Božjeg groba" smjenjivali na "straži"...

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na Veliku subotu 7. travnja vjernici su preko dana posjećivali katedralu i molili kod Božjeg groba.

      Bio je to nastavak klanjanja koji su učinili biskup, župnik, župni vikar, članovi pjevačkog zbora i ostali vjernici nakon obreda i polaganja Isusovog tijela u grob na Veliki petak.

      Već u jutarnjim satima Svete subote dolazile su obitelji i pojedinci u katedralu, zastajali u molitvi pred Isusom u grobu i razmišljali od proteklim danima Cvjetnice, Velikog četvrtka i Večere Gospodnje te njegove Muke i smrti, čekajući Uskrsnuće.

      Pohod, molitvu i razmišljanje prije podne su na poseban način učinila djeca zajedno sa župnikom i župnim vikarom, koja rado sudjeluju u svetim misama i na vjeronauku kako u školama tako i u župi. Niti ovaj puta nisu izostali na vjerskoj pouci koja je obilježena molitvom i župnikovom poukom o događajima posljednjih dana Isusova ovozemaljskog života.

      Hvalevrijedno je održavanje tradicije, koja se rijetko gdje sačuvala, a to je čuvanje Božjeg groba. Tako su se mladi iz župe odazvali i ove godine da budu „Čuvari Božjeg groba“.

      Čuvarima prethodnih godina pridružili su se i novi a posebno oni najmlađi. Smjenjivala se „straža“ kroz sve vrijeme subotnjeg dana sve do zatvaranja groba na himan Slava Bogu na visini u obredima Uskrsnog bdjenja.

                                                                          Mario Paradžik

Mario Paradžik

NOVI BANOVCI – Kroz korizmeno vrijeme vjernici župe Rođenja Blažene Djevice Marije pripremali su se za proslavu Kristova Uskrsnuća svojim odricanjima, molitvom, dolascima na pobožnost križnoga puta. Na Cvjetnicu okupio se lijepi broj vjernika, sudjelujući na blagoslovu grančica i proslavi svečanog ulaska Isusova u Jeruzalem. 

      NOVI BANOVCI – Kroz korizmeno vrijeme vjernici župe Rođenja Blažene Djevice Marije pripremali su se za proslavu Kristovoga Uskrsnuća svojim odricanjima, molitvom, dolascima na pobožnost križnoga puta. Na Cvjetnicu okupio se veliki broj vjernika, sudjelujući na blagoslovu grančica i proslavi svečanog ulaska Isusova u Jeruzalem i prateći misu u kojoj se s poštovanjem slušala muka, koju su po ulogama čitali mladi župe.

      U slavlju župnik je u homiliji istaknuo kako nam Bog govori o hrabrosti i odlučnosti hoditi svojom svakodnevnicom ne bojeći se mnogih problema i boli na koje se može naići. Svečano hoditi svojim životom a s Kristom nositi svoje poteškoće.

      Na Veliki četvrtak vjernici su zajedno sa župnikom na misi promišljali i molili za svećenike. Za svećenike koji su bili u njihovoj župi, koji će biti, kao i za sve svećenike koje je Bog pozvao u svoju službu a napose za one koji će tom pozivu tek odgovoriti.

      Veliki Petak i obredi toga dana imaju svoju posebnost i vjernike potiču na duboko razmišljanje. Muku je i tada sa župnikom čitala grupa mladih. U homiliji je župnik svoje vjernike vodio kroz simboliku prikaza Isusova groba da sve svoje grijehe stave u grob jer Isus je želio staviti u grob naše grijehe da bi nas iz njih podigao. Zatim su vjernici iskazali čast križu kroz čin njegovog ljubljenja. Obred Velikog petka nastavljen je pristupanjem vjernika svetoj pričesti, blagoslovom i razilaskom vjernika u tišini potaknuti na razmišljanje o tom danu i njegovom značenju.

      Obredi Velike subote privukli su veliki broj vjernika kako župe, tako i okolnih mjesta, kao i vjernike druge vjeroispovjesti. Započeli su blagoslovom ognja i označivanjem i paljenjem Uskrsne svijeće, prolaskom kroz crkvu s poklikom „Svjetlo Kristovo“, hvalospjevom Svijeći, odabranim čitanjima iz povijesti spasenja, a veličinu toga dana označila je pjesma „Slava Bogu na visini“ praćena zvonima crkve kojima se oglasilo da je Gospodin uskrsnuo. U homiliji župnik je naglasio da je prazan grob istina i da smo po njemu svi mi slobodni od grijeha i uskrsnuli na novi život s Kristom. Obnova krsnih obećanja imala je svoju posebnost i svečanost kroz odricanje od grijeha i ispovijedanje svoje vjere.

      Po završetku mise slijedio je blagoslov uskršnjeg jela kako je običaj ove župe.

      Uskrsna misa imala je svoj uobičajeni red. Okupila je veliki broj vjernika na svečanost koju nosi samo proslava Uskrsa. "Naša radost je neprolazna, Krist je uskrsnuo i vijest tog radosnog događaja nosimo svakodnevno u svojim životima", istakao je u homiliji župnik Milekić.

      Na koncu mise, župnik je zahvalio svima koji su na bilo koji način pomogli da se ovi dani dočekaju svečano i ugodno i pozvao sve u župnu dvoranu na čestitanje i poseban događaj koji se ove godine prvi put organizirao. Prihvatio se prijedlog župnika i upriličilo nadmetanje u kuckanju uskrsnih jaja na koje su najprije pozvani najmlađi, ali su se tomu rado pridružili i mladi. Troje od takmičara kao pobjednici dobili su simbolične nagrade, što je ostale potaklo na pripreme za takmičenje sljedeće godine. Druženje je nastavljeno uz čestitanje i razgovor.

                                                                   Dušan Milekić

Dušan Milekić

 PETROVARADIN (TU) – Po preporuci Papinskog vijeća za promicanje nove evangelizacije da se po svijetu organiziraju duhovne obnove i Srijemska biskupija se odazvala tom pozivu da organizira ove susrete svake prve subote i nedjelje u mjesecu do listopada ove godine. Tako su se 14. i 15. travnja u svetištu Gospe Snježne na Tekijama okupili vjernici i ljudi dobre na prvu u nizu duhovnih obnova.

      PETROVARADIN (TU) – Papinsko vijeće za promicanje nove evangelizacije preporučuje da se po svijetu organiziraju duhovne obnove po gradovima. Srijemska biskupija se odazvala tom pozivu i zahvaljujući upravitelju Svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu vlč. Stjepanu Barišiću i suradnicima napravljen je plan mjesečnih susreta koji će se održavati svake prve subote i nedjelje u mjesecu. Tako su se 14. i 15. travnja okupili vjernici i ljudi dobre volje na prvu u nizu duhovnih obnova sa željom da prhivate darove Božje po svakom od ovih susreta. Geslo susreta je: “Gospodine, umnoži nam vjeru”!

               
      Duhovnu obnovu je predvodio o. Arkadiusz Krasicki, svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, član Družbe Duha Svetoga, studentski  kapelan na Osiječkom sveučilištu i voditelj studentske zajednice Duhos. Program ove duhovne obnove u subotu sastojao se od pobožnosti Gospi Tekijskoj i svete mise. Nakon svete mise bilo je euharistijsko klanjanje  i duhovno-animacijski program.

      Koncelebriranu svetu misu i tzv. Otvaranje Tekija slavio je biskup srijemski mons. Đuro Gašparović uz sudjelovanje o. Krasickog  i svećenika petrovaradinskog dekanata.
      Ulaznom procesijom unešena je u crkvu slika Majke Božje Tekijske koja je donešena u crkvu svetišta te je biskup u uvodu u misno slavlje pozdravio nazočne: “Dragi hodočasnici, domaći i gosti, ministranti, pjevači i svi nazočni, pozdravljam Vas u ovom tradicionalnom danu, a to je donošenje slike Majke Božje Tekijske u njezinu crkvu u ovo svetište kao hodočasničko mjesto, da bude s nama. Ona će nas zagovarati kod Gospodina i naše molitve donositi pred lice Božje. Zato zahvaljujem svima koji ste došli, a na poseban način upravitelju Svetišta što je ostvario želju Crkve da se organiziraju duhovne obnove koje ćemo obavljati u ovoj godini svakog mjeseca i  tako se i mi priključiti pozivu Papinskog vijeća za primicanje nove evangelizacije. Neka ova duhovna obnova i one koje slijede donesu plodove, koje ćemo svi mi osjetiti.”.

      U prigodnoj propovjedi o. Krasicki je potaknuo sve sudionike da se otvore Duhu Svetom, te je istaknuo: “Duhovna obnova jest novo rođenje odozgo, od Boga, od Duha Svetoga. Duhovna obnova uključuje oproštenje grijeha i pomirenje čovjeka i Boga. Ona je spasenje od Božjeg gnjeva i pakla. Kada On, Duh Sveti, uđe u čovjeka, potpuno ga mijenja i čini novim stvorenjem. Onaj koji jednom doživi duhovnu obnovu, nikada više neće biti ono što je bio prije. Stalno se govori o krizi, ali od kada smo živi uvijek se govorilo o krizi. Međutim, to nije ta kriza, to je kriza ljubavi i vjere. Ljudi se okreću jedan od drugoga i nema više komunikacije između ljudi. Ljudi su postali  ljubomorni, puni zavisti. Ljudi ubijaju ljubav, ali mi smo bez ljubavi ništa. U gradovima se osjeća manjak međuljudskih odnosa. Mladi ljudi više ne vide smisao postojanja, naprotiv mladi treba da budu svjedoci i da vide smisao postojanja i da imaju obitelj. Mi smo ipak sol zemlje i svjetlost svijeta i ne smijemo dopustiti da sol postane bljutava, a da svjetlo bude skriveno. Pitamo Isusa Krista što nam je činiti da postanemo svjedoci vjere. Trebamo čitati Bibliju da bismo jačali našu vjeru, jer čitajući dobivamo sve, jer tu je Božja riječ. Danas ljudi više poznaju život likova iz serija na TV-u, nego likove iz Evanđelja. Nepoznavanje Biblije je nepoznavanje Isusa Krista. Vjera je poput vrta, ako ga ne obrađujemo biti će u korovu, tako je i s vjerom. Za puninu vjere moramo biti ili vruć ili hladan. Ne možeš biti nešto između toga, nemožeš u vjeri biti mlak. Čin vjere se uvijek se povezuje s ljubavlju. Ne trebamo znati, nego vjerovati”.

      Na kraju propovjedi Krasicki je poručio: “Na vama je vrijednost prenošenja Evanđelja, ali ostanite u “gradu” ostanite u “Jeruzalemu”. Jeruzalem su vaše župe, ostanite tu i čekajte silu odozgo, odozgo čekajte Svetoga Duha. Mi moramo imati iskustvo sa živim Bogom”.

      Nakon Mise pristupilo se Euharistijskom klanjanju koje je predvodio voditelj zajedno s članovima “Duhos-a”, studentske zajednice iz Osjeka i VIS-a “Tekije”. Prisutni su najprije tražili Isusa jer ga žele susresti. Zatim su dolazili u Njegovu blizinu, i Njemu se predali. Zatim se izložili Njegovoj karizmi. U klanjanju su spoznali svoj poziv i poslanje da poput Isusa u svome okruženju ljubimo ljude i nesebično im služimo.

     Euharistijsko slavlje i duhovnu obnovu uzveličali su mladi pjevači petrovaradinskog dekanata.

      Program drugoga dana duhovne obnove u nedjelju sastojao se od pobožnosti Gospi Tekijskoj i svete mise koju je predvodio o. Krasicki. Nakon svete mise pristupilo se duhovno-animacijskom programu.

      Nakon ove duhovne obnove vjernici su se razišli ojačani u svome identitetu i samosvijesti, ohrabreni i potaknuti na rad za Isusa, za projekt života prema njegovoj zamisli u Kraljevstvu Božjemu, jer on nas poziva: “Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj svojim dušama, jer jaram je moj sladak, a moje breme lako”. (Mt 11:28-30).
      Završetak duhovne obnove protekao je u zajedništvu razgovora i druženja svih nazočnih uz prigodni domjenak u prostorijama Svetišta Gospe Snježne u Petrovaradinu.

                                                                         Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

ĐAKOVO (TU) – Na Vazmeni utorak, 10. travnja, u Đakovu su održani sprovodni obredi i misa zadušnica za mons. Boška Radielovića, začasnog kanonika i župnika u miru, koji je preminuo na Veliki petak, 6. travnja 2012. u Svećeničkom domu u Đakovu. Mons. Radielović ukopan je na Gradskom groblju u Đakovu.

      ĐAKOVO (TU) – Na Vazmeni utorak, 10. travnja, u Đakovu su održani sprovodni obredi i misa zadušnica za mons. Boška Radielovića, začasnog kanonika i župnika u miru, koji je preminuo na Veliki petak, 6. travnja 2012. u Svećeničkom domu u Đakovu. Mons. Radielović ukopan je na Gradskom groblju u Đakovu, a sprovodnim obredima nazočili su pokojnikovi bivši župljani, među kojima ih je najviše pristiglo iz Rume i Slavonskog Broda. Obredima je nazočio 71 svećenik, nekoliko đakona te četiri biskupa: mons. Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup, mons. Đuro Hranić, đakovačko-osječki pomoćni biskup, mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup te mons. Vlado Košić, sisački biskup.

      Predvodeći ukopne obrede, mons. Gašparović istaknuo je kako smrt ima čudesnu moć šutnje, a sve je potpuno jasno kad se gleda očima vjere koja naznačuje iskorak s onu stranu granice. „Smrt nas povlači prema Beskraju, prema Vječnome, prema Bogu. Ako igdje i ako ikada vjerom osjećamo da se događa uskrsnuće, onda je to kraj odra i grobova naših najbližih“, rekao je srijemski biskup, ističući koliko je važno da vjernici „svijetle“ pred ljudima, da to svjetlo pale iz dana u dan, kako bi ljudi vidjeli njihova dobra djela i slavili Oca koji je na nebesima.

      „To svjetlo obilježilo je život dragog nam svećenika, začasnog kanonika Boška, i zato smijemo povjerovati da se ispunilo ono što često čujemo od Krista: Blago onome sluzi kojega gospodar kada dođe nađe budna. Hoću da i vi budete gdje sam ja. U ruke Gospodnje Boško je predao duh svoj na Veliki petak, upravo onoga dana kada je Isus na križu Ocu predao svoj duh. Vratio je Boško svoj bogati svećenički život u Božje ruke, a mi molimo da ga Bog sada prihvati svojim rukama jednako sigurno i s puno povjerenja kao što je naš pokojnik kroz svećenički život s puno povjerenja i ljubavi prihvaćao i vodio povjerene mu vjernike od svećeničkog ređenja 1956. godine“, rekao je, među ostalim, biskup Gašparović, izražavajući svoju zahvalnost za sav napor koji je pokojnik tijekom života ulagao za dobro drugih. „Vjerujemo da se ništa od toga neće izgubiti. Zato za nj molimo Gospodina da mu prihvati sve ono što je dobra učinio u svome životu, a ako mu još nešto nedostaje, neka bude dopunjeno našim molitvama“, zaključio je u oproštajnom govoru biskup Gašparović.

      Nakon što je pokojnikovo tijelo ukopano u zajedničku grobnicu, u đakovačkoj katedrali slavljena je misa zadušnica za pokojnog mons. Radielovića, koju je predslavio nadbiskup Marin Srakić. Uvodeći u misno slavlje, nadbiskup je pozdravio nazočne biskupe, sve svećenike Đakovačko-osječke nadbiskupije i Srijemske biskupije, bogoslove, pokojnikova nećaka te okupljene vjernike, uglavnom bivše župljane pokojnoga svećenika, izrazivši im sućut. Kao najosobniju karakteristiku pokojnika nadbiskup je istaknuo liturgiju, slavlje. „Kada smo ga posjetili na Veliki četvrtak, nakon obreda, mise krizme, prva mu je rečenica bila: Kako je bilo? Sjećamo ga se i kao bogoslovi, kada nam je bio vrsni ceremonijar, a tko ga se ne sjeća kao župnika u njegovim župama, gdje je svaki put s doista posebnim žarom organizirao misna slavlja i u tome uživao. Iako tjelesno nije s nama, vjerujemo da je zajedno s nama po općinstvu svetih, i zato ovu misu prikazujemo za njega, neka Gospodin prihvati sve dobro što je učinio, a neka mu oprosti one propuste koje, kao svaki drugi čovjek, nije uspio izbjeći“, rekao je nadbiskup Srakić.

      U svojoj homiliji sisački biskup Vlado Košić, pokojnikov prijatelj, izrazio je sućut svima nazočnima, rekavši kako će govori osobno, prijateljski, jer osjeća da tako treba te da to smatra ispravnim, s obzirom da je pokojnik sa svima koje je poznavao njegovao prijateljske odnose. „Otišao je baš na dan kada je umro i naš Gospodin. Naš dragi Boško ovaj je Uskrs slavio sa svojim Gospodinom. Znakovito i - ako se to za smrt može kazati – lijepo. Čuvam jednu svetu sličicu koju mi je Boško poklonio, na čijem naličju stoje riječi: Krist nema ruku, nogu ni usta, na što je Boško nadopisao svojom rukom: Ali Bog treba tvoja usta da ga propovijedaju, tvoje noge da ga navještaju, tvoje ruke da ga prinose na oltar“, rekao je biskup Košić, ističući kako je zahvalan Bogu za prijateljstvo i za dobrog čovjeka i svećenika Boška, kojega je upoznao 1978. godine, kada je došao u Rumu služiti vojni rok - prvo je došao u crkvu i upoznao župnika Boška, koji ga je primio kao sina, mlađeg brata ili prijatelja, otvorio njemu i njegovoj obitelji svoj dom i srce.

      „Promatrao sam s koliko se ljubavi i pedantnosti brinuo za liturgiju, uređenje oltara, za pjesme i obrede. Pomagao sam mu oko jedne krizme kao bogoslov, kada mu je na krizmu došao pokojni biskup Ćiril Kos. Doživio sam koliko mu je stalo do svakog detalja, koliko se sav unosio u to slavlje. Bio mi je na mladoj misi i na ručku svoj govor počeo ovako: Čovjek se za neke događaje priprema za cijeli život, a kada dođu - ostane bez riječi, zateknu ga nespremna. Znam, dragi Boško, da te Gospodin nije zatekao nespremnog, no ti si možda bio zatečen kad si stao pred njegovo lice, ali mislim i da si ostao zadivljen. Mi smo zbog tvog odlaska ostali zatečeni i nespremni“, kazao je sisački biskup, zahvaljujući pokojniku što ga je učio duhovnosti, ljepoti liturgije i dijalogu s istočnom pravoslavnom braćom, s kojima je 30 godina skladno živio, i uvijek, pa i tijekom Domovinskoga rata, imao dobre odnose. Svoju homiliju biskup Košić zaključio je molitvom za pokojnika koja se nalazi u obredniku sprovoda, a koju je napisao upravo pokojni svećenik Boško Radielović.

      Mons. Radielović  rođen je 12. svibnja 1930. u Nišu, a za svećenika je zaređen 29. lipnja 1956. u Đakovu. Odmah poslije ređenja bio je duhovni pomoćnik u župama Osijek 2 i Zemun 1. Godine 1959. komunističke vlasti osudile su ga na 1 godinu i 6 mjeseci zatvora u Staroj Gradiški. Upravitelj je župe te župnik u Brodskom Varošu kroz 15 godina; župnik u Rumi 30 godina te istodobno upravitelj župe u Irigu 3 godine. Obnaša službu upravitelja, potom dekana Sibinjskog dekanata kroz 14 godina te dekana Mitrovačkog dekanata 22 godine. Umirovljen je u ljeto 2006. godine.

                                                                                     Anica Banović

Anica Banović