SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Pri koncu školske godine u župama Srijemske biskupije proslavljeni su događaji Prve svete pričesti. To je veliko nezaboravno slavlje za djecu koja su se pripravljala više godina kroz školski vjeronauk i župnu katehezu. Svečano je bilo i u župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Župa Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj biskupiji proslavila je u katedrali manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici slavlje Prve svete pričesti 1. srpnja 2012. godine. Nakon trogodišnje priprave kroz školski vjeronauk i župnu katehezu i redovite sukladne priprave djeca su poučena i pripravljena za njih i za cijelu župnu zajednicu veliki I nezaboravni svečani dan. Dan Prve svete pričesti uvijek je drag i svečan dan za svaku župnu zajednicu tako da je ovogodišnja proslava protekla veličanstveno i svečano.

      Prvopričesničko euharistijsko slavlje predvodio je mons. Eduard Španović, župnik i generalni vikar, a suslavili su vlč. Mario Paradžik, župni vikar i vlč. Željko Štimac, ovogodišnji mladomisnik Srijemske biskupije. Na početku misnog slavlja i nakon pričesti djeca su imala prigodni program.

      U homiliji župnik je pozvao prvopičesnike da nikada ne zaborave dan Prve svete pričesti i da nastave redovito i revno pohađati vjeronauk u školi i župnu katehezu u župi, kako bi se pripravljali za sljedeće sakramente koje će ubudiće primati, a posebno svetu potvrdu.

      Pozdravljajući roditelje, župnik Španović im je zahvalio za trud oko podizanja i odgoja njihove djece i što nisu zaboravili na vjerski odgoj te im je poručio da su učinili ono što je dobro, mudro i korisno za njihovu djecu.

      Nakon misnog slavlja nastavljeno je zajedništvo i druženje u župnoj dvorani i župnom dvorištu.

                                                                                            Mario Paradžik

Mario Paradžik

PETROVARADIN (TU) - Četvrta po redu ovogodišnja duhovna obnova u svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, koja je održana 7. i 8. srpnja, potvrdila je da Tekije sve više postaju mjestom raznolikih duhovnih i kulturnih sadržaja.

      PETROVARADIN (TU) - Četvrta po redu ovogodišnja duhovna obnova u svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, koja je održana 7. i 8. srpnja, potvrdila je da Tekije u Petrovaradinu sve više postaju mjestom raznolikih duhovnih, molitvenih i kulturnih sadržaja.

      Kao i obično, i ove prve subote i nedjelje u mjesecu srpnju, održana je duhovna obnova Za naš grad. Misao vodilja bila je rečenica sv. Pavla: Kada sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10). Voditelj je bio vlč. Vladimir Sedlak, grkokatolički župnik u Petrovcima kod Vukovara. Godišnji odmori, ali i velike vrućine, učinili su svoje, no, ipak se znatan broj sudionika okupio i ovoga puta, ne propuštajući priliku za učvršćivanjem svoje vjere. Bilo je, svakako, i onih koji su došli prvi puta i poželjeli ponovno doći. Već i sam dolazak pokazao je stanovitu jakost u životnim poteškoćama.

      U različitosti preporučenih i izabranih voditelja, ovaj puta je na red došao svećenik istočnog obreda i to je bila prigoda upoznati ovaj obred i život oženjenog grkokatoličkog svećenika, kao i život s izazovima svećeničke obitelji, što se pokazalo potrebnim.

      Sadržaj obnove tekao je redovitim rasporedom s pobožnošću Majci Božjoj, sveta misa, euharistijsko klanjanje i prigodno završno razmatranje pretočeno u razgovor s pitanjima i odgovorima. Može se reći da su se sudionici sve više otvarali za razgovor i pokazivali zanimanje za nakanu i potrebu Crkve oko nove evangelizacije.

      Već samo razmatranje u crkvi bila je prigoda upoznati posebnosti istočnih obreda, sličnosti s pravoslavnim obredom, nastanak i poteškoće obreda ali i života sjedinjenih s papom i Crkvom zapadnog obreda. Osjetila se i potreba pojasniti pitanje ekumenizma, raskola i sjedinjenja Crkava. Posebno su bili zanimljivi razgovori u tekijskom domu. Osjećalo se kao da se predvoditelj i okupljeni vjernici već dugo poznaju, da su međusobno vrlo bliski. Svjedočenje voditelja o obiteljskom životu bilo je izazov za naše obitelji. Ako se doda da su u ovoj obnovi sudjelovali i njegova supruga i sin, bilo je to za sve radosno svjedočenje i osjećaj nedostatka takvih obitelji. Doista, bilo je puno pitanja ali i jednostavnih životnih, kršćanskih odgovora.

      Na kraju, stekao se dojam sve veće potrebe ovih obnova, kao i sama raznolikost tema i voditelja. Dodamo li tome da se i dosadašnji voditelji češće javljaju i daju podršku nastavku ovog pothvata, što reći nego opet po svetom Pavlu: Dosta ti je moja milost. (2 Kor 12, 9)

      Već sada najavljujemo slijedeću dvodnevnu duhovnu obnovu 1. i 2. rujna 2012. godine, a voditelj je vlč. Nikica Mihaljević, župnik u Donjim Andrijevcima kod Slavonskog Broda.

                                                                           Vlč. Stjepan Barišić

Stjepan Barišić

STARA BINGULA (TU) - Vjernici u Staroj Binguli, filijali župe Laćarak u Srijemskoj biskupiji, svečano su proslavili svetkovinu svetog Petra i Pavla. To je treća obljetnica proslave zaštitnika crkve svetog Petra, apostola, nakon što je sagrađena crkva i blagoslovljena na Petrovo 2010. godine.

      STARA BINGULA (TU) – U crkvi Svetog Petra, apostola u Staroj Binguli, filijali župe Laćarak u Srijemskoj biskupiji, 29. lipnja svečano je proslavljena svetkovina apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla.

      Misno slavlje predvodio je mons. Eduard Španović, župnik u župi Srijemska Mitrovica i generalni vikar, a u koncelebraciji su sudjelovali župni vikar u Srijemskoj Mitrovici vlč. Mario Paradžik te grkokatolički svećenik, župnik u Šidu vlč. Mihajlo Režak. Na početku mise Španović je pozdravio domaće vjernike i goste i uveo u slavlje. Spomenuo je da se 2010. godine za Petrovo ispunila vjekovna želja mještana filijale Stara Bingula da imaju svoju crkvu.

      „Prisjetimo se, rekao je župnik, da je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović blagoslovio novoizgrađenu crkvu u ovom predivnom i pitomom srijemskom kraju. Crkva je stavljena pod zaštitu svetoga Petra na korist i radost svih vas žitelja Stare Bingule. Vašim sudjelovanjem na misnim slavljima kroz godinu i na ovom današnjem slavlju zaštitnika ove crkve i mjesta svjedočite da ste punim srcem prihvatili ovu milost te u velikom broju sudjelujete na euharistijskim slavljima koja se redovito slave svake nedjelje. Revno i uredno održavate svoju crkvu i crkveno dvorište i na svaki način pokazujete radost što imate svoju crkvu.“

      U svojem obraćanju okupljenim vjernicima vlč. Paradžik je u homiliji naglasio različitost u naravi i poslanju svetog Petra i Pavla, ali i onu istu ljubav koja ih je povezivala, a to je Krist, koji je također okupio i vjernike na svetkovinu apostolskih prvaka u Staroj Binguli. „I Petar i Pavao, obojica su živjeli život u otvorenosti za Božju ljubav i kraljevstvo Božje. Iako različiti, povezuje ih ista osoba, i to ona koja je jedina Istina i koju jedino treba slijediti u svojem životu, a to je Isus Krist“ zaključio je u svojoj propovjedi župni vikar.

      Vjernici, mještani Stare Bingule su aktivno sudjelovali u pripremi svečanosti i u misnom slavlju te druženju nakon mise. Otvorenog srca Starobingulci su dočekali svoje goste iz Iloka, Ljube, Divoša, Šida i okolnih mjesta te hodočasnike iz Srijemske Mitrovice i Laćarka. Crkva je uistinu bila premala za sve okupljene, no zvučni razglas omogućio je praćenje svete mise i ispred crkve gdje se nalazio veliki broj vjernika.

      Slavlje je nastavljeno u dvorištu Mjesne zajednice uz večeru, kolače i piće, a još boljem raspoloženju doprinijeli su zvuci tambura s pjesmama divnog kićenog Srijema.

                                                                                  Mario Paradžik

Mario Paradžik

 SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja u nedjelju 24. lipnja, svečanim misnim slavljem u katedrali – manjoj bazilici Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, polaganjem ruku i posvetnom molitvom srijemskog biskupa Đure Gašparovića sveti red prezbiterata primio je Željko Štimac, đakon Srijemske biskupije.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja u nedjelju 24. lipnja, svečanim misnim slavljem u katedrali – manjoj bazilici Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, polaganjem ruku i posvetnom molitvom srijemskog biskupa Đure Gašparovića sveti red prezbiterata primio je Željko Štimac, đakon Srijemske biskupije.

      Slavlje su uzveličali svećenici Srijemske biskupije, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu Ivan Ćurić, prefekt Ivan Andrić i duhovnik Bože Radoš te grkokatolički svećenici u Srijemu i brojni vjernici. Također su bili nazočni i đakoni Đakovačko-osječke nadbiskupije koji će biti zaređeni za svećenike u Đakovu.

      Na početku mise biskup Gašparović je pozdravio sve sudionike i uveo u slavlje svetkovine Rođenja svetog Ivana Krstitelja i prezbiterskog ređenja. “Danas sam posebno zahvalan Bogu za ovo Euharistijsko slavlje, za ovo naše zajedništvo. Ovo zajedništvo i slavlje je ređenje vlč. Željka Štimac za prezbitera naše Srijemske biskupije. Ovdje smo danas da po ovom Euharistijskom slavlju upravimo hvalu Bogu za jedno svećeničko zvanja i poslanje. Željko sada očekuje polaganje ruku i molitvu da bude promaknut u red prezbiterata - svećeništva i da tako bude pridružen prezbiteriju - svećenicima naše Srijemske biskupije. Veliki je to dar i vrlo odgovoran stupanj službe na koji će on biti uzdignut. On je toga svjestan, on se za to spremao. Bit će okrijepljen darom Duha Svetoga i tako će se uključiti u službu riječi u naviještanju, u službu oltara u posvećivanju, upravljanju u ljubavi vjernicima s kojima će i za koje će raditi“, rekao je biskup na početku homlije.
      U nastavku je naglasio da je svaki čovjek, nadasve kršćanin, pozvan od Gospodina da u Crkvi po poslanju ostvari vlastiti poziv na službu Kraljevstva Božjega. Gospodin želi spasenje čovjeka po čovjeku. Između ljudi izabire pojedince da ih postavi za svjetlost drugima. Za nastavak djela spasenja, za čuvanje i prenošenje radosne vijesti Isus osniva Crkvu koju povjerava apostolima, a preko njih njihovim nasljednicima, papi, biskupima i svećenicima. Njih je postavio za svjetlost narodima. Dao im je Gospodin posebnu zadaću da izgrađuju Kraljevstvo Božje. Današnjem čovjeku treba navijestiti radosnu vijest. Današnjem mnoštvu potrebni su pastiri i to dobri, ne najamnici, pastiri koji su spremni položiti svoje živote za druge. Svećenici su ti pastiri, prezbiteri našem narodu. Njih je Isus pokrenuo, a oni mu se predali ne znajući pravo što sve to sa sobom nosi. Bog ih je tada uzeo ozbiljno i često ih, i protiv njihove volje, vodio i vodi putevima možda čak i punim rizika. Isus Krist svećenike posla k narodu. Narod osjeća unutarnjim poticajem Duha Svetoga da mu svećenik, kao čovjek Kristu predan i od Krista poslan, ima puno toga dati. A to su veliki darovi Božji: svjetlo Istine koje rasvjetljuje i Tijelo i Krv Jaganjca koja spašava. U svećeniku narod osjeća onoga komu može povjeriti svoje misli, na koga može nasloniti svoju savjest. On je onaj koji stoji uvijek uz čovjeka, uz obitelj, uz svoj narod, i s onima je koji trpe, podiže one koji su pali, ohrabruje one koji su progonjeni zbog pravde.

      Obraćajući se kandidatu za prezbiterat predvoditelj slavlja je poručio: "Obraćam se tebi Željko, koji ćeš sada biti zaređen za prezbitera i službom svetog naučavanja postati, poput svetog Ivana Krstitelja, dionik poslanja Krista učitelja: dijeli svima Božju riječ koju si sam s radošću primio. Razmatraj tu Božju riječ, nastoj vjerovati što si čitao, druge učiti što si uzvjerovao i sam vršiti što si naučavao. Hrani svojom naukom Božji narod i riječju i primjerom izgrađuj Crkvu Božju. Nastavi Kristovo djelo posvećivanja i zajedno s vjernicima neka se po tvojim rukama na oltaru prinosi nekrvna Kristova žrtva. Budi uvijek spreman da ono što činiš slaveći otajstvo Gospodinove smrti i uskrsnuća nastojiš živjeti u svome životu i obogaćivati vjernike milošću i snagom iz toga otajstva.“
      Nadalje, biskup je podsjetio ređenika: „Krštenjem ćeš pridruživati ljude Božjem narodu, sakramentom pomirenja praštat ćeš grijehe u ime Krista i Crkve, svetim uljem krijepit ćeš bolesnike, slavit ćeš svete obrede i preko cijelog dana uzdizati hvale, zahvale i molbe ne samo za Božji narod nego i za sav svijet ... Vrši, dakle, s trajnom radošću i u pravoj ljubavi službu Krista svećenika ne tražeći što je po tvojoj volji, nego što je po volji Isusa Krista ... Uvijek imaj pred očima primjer Dobrog pastira koji nije došao da bude služen, nego da služi i koji je došao tražiti i spasiti što je bilo izgubljeno.“

      Nakon litanija sviju svetih i prostracije ređenika uslijedio je obred svećeničkog ređenja, koji je tumačio duhovnik Bože Radoš. Polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakon Željko Štimac je primio sveti red prezbiterata. Nakon biskupa okupljeni svećenici su polaganjem ruku izrazili zajedništvo s njim, pružajući mu na taj način ohrabrenje i podršku u važnoj zadaći koja je za njega tim danom započela. Zatim ga je biskup pomazao svetim uljem, predao mu pliticu i kalež. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnik se pridružio suslaviteljima za stolom Gospodnjim.
      Nakon popričesne molitve je prelat mons. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar, čestitao novom svećeniku i svim članovima prezbiterija Srijemske crkve. Posebno je naglasio: „Našem ređeniku Željku se na pastirsku brigu posebno povjerava Crkva u Srijemu, koja je dio Božjeg naroda, a u kojoj je prisutna i djeluje jedna sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva. Na srcu će mu biti duhovni rast ovog Božjeg naroda, a po njemu i cijele Crkve. A duhovni rast Božjeg naroda ostvaruje se po svjedočenju i prenošenju vjere, po učvršćivanju braće u vjeri i po njegovom zalaganju i darivanju u velikodušnosti.“
      Ovo slavlje prezbiterskog ređenja je organizirao i pripremio župni vikar župe svetog Dimitrija, đakona i mučenika vlč. Mario Paradžik sa suradnicima.

                                                                                Tomislav Mađarević

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Na svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja u nedjelju 24. lipnja, u katedrali – manjoj bazilici Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, biti će zaređen za svećenika Željko Štimac, đakon Srijemske biskupije. Za svećenika će ga zarediti srijemski biskup Đuro Gašparović na misi u 10 sati. To će ujedno biti i njegova mlada misa. Željko Štimac je za mladomisničko geslo uzeo redak iz Psalma 31: U Tebe se Gospodine uzdam (usp. Ps 31,15).

Tomislav Mađarević

PETROVARADIN (TU) – Vjernici župe Svetog Roka u Petrovaradinu proslavili su 21. lipnja 2012. godine svoj zavjetni dan na spomendan svetog Alojzija Gonzage. Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović zajedno sa svećenicima petrovaradinskog i zemunskog dekanata.

      PETROVARADIN (TU) – Vjernici župe Svetog Roka u Petrovaradinu proslavili su 21. lipnja 2012. godine svoj zavjetni dan na spomendan svetog Alojzija Gonzage, redovnika.

      Euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović zajedno s dekanom petrovaradinskog dekanata preč. Tomislavom Kovačić, župnikom preč. Markom Loš,  preč. Stjepanom Klaić, župnikom u Inđiji, vlč. Stjepanom Barišić, župnikom župe Petovaradin 2, vlč. Ivanom Rajković župnikom župe Srijemski Karlovci i vlč. Dušanom Milekić, župnikom župe Novi Banovci.

      Okupljenim vjernicima biskup je prikazao svetog Alojzija Gonzagu kao uzor vjere i molitve, te svećeničkog i redovničkog života posebno u Godini svećeničkoga i redovničkog poziva u Srijemskoj biskupiji i Godini vjere. “Ne smijemo molitvu isključiti iz svoga života, rekao je biskup. Onaj koji vjeruje u Trojedinog Boga, njemu molitva postaje po­sve svakodnevna potreba. Kako bismo mogli ne razgovarati i ne obraćati se onim osobama za koje vjerujemo da su nas stvorile, otkupile, posvetile? Vjerovati, a ne moliti, bilo bi doista čudno i neprirodno. Ispravan odgoj za molitvu nije ništa nametnuto. Prava molitva izlazi iz srca koje vjeruje. Alojzije je veoma mnogo molio, a to znači da je imao veoma proživljenu vjeru koja mu je preko molitve približavala Božju stvarnost i s kojom je na­sto­jao biti u trajnome dodiru.”

      U nastavku homilije biskup Gašparović je naglasio : “Bog je duh i pravi molitelj molit će ga u duhu i istini. Duh i istina oslobađaju, zato imamo pravo i slobodu molitve na svoj način. Stvarnost molitve svetog Alojzija Gonzage, za koju ga je odgajala njegova majka, za nas je samo jedno svjedočanstvo više o važnosti molitve u životu kršćanina. Nadalje, Gašparović rekao da je lijep Alojzijev primjer da se od malena naučio pomagati onima nezbrinutima. I završetak njegova života bit će posve nesebično djelo ljubavi prema bliž­nje­mu, pomaganje zaraženome od kuge pri čemu je i sam stradao. Nije, dakle, taj strogi, pobožni isposnik mislio samo na Boga, već je znao svoju ljubav prema Bo­gu ostvarivati djelima ljubavi prema bližnjemu.

      Prema tome, razvio je i onu dimenziju koja je danas naročito na cijeni. Brinuo je za bolesnike. Briga za bolesnike treba da nam bude jedan od zadataka pa i uz cijenu života. A ako smo bolesni ili se razbolimo tada nastojati strpljivo podnositi bolesti. U teškim vremenima kuge, potresa, navale neprijatelja, nevremena i tako velike zime da se i Dunav zaledio, naši preci su se utjecali zaštitnicima – svecima. I evo nama današnjeg zavjetnog dana, zavjetovanih svetom Alojziju Gonzagi. Neka nam on pomogne sada i uvijeke da mognemo odgovoriti Kristu na njegov poziv: molite za svoje svećenike, za siromašne i potrebne, za bolesne i nemoćne i ne bojte se Isus je s vama!”

      Na koncu misnog slavlja župnik Loš je zahvalio svima koji su se sabrali na ovo euharistijsko slavlje. Osvrnuo se na povijesni trenutak zavjeta koji su preci ove župe dali svome svecu. Prije 200 godina zavjetni dan se slavio na spomendan svetih Sebastijana i Fabijana zajedno sa župom svetog Jurja, mučenika u Petrovaradinu 1, dok se nisu dogodile okolnosti da je tuča četiri puta zaredom udarila po usjevima ove župe. Tako su 1815. godine vjernici ove župe Svetog Roka, hodočasnika, s tadašnjim župnikom odlučili  imati svoj zavjet i zavjetovali se svetom Alojziju Gonzagi. Kasnije je i župa Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu 2 izabrala svoj zavjetni dan na svetkovinu Presvetog Srca Isusova.

                                                                           Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević