PETROVARADIN (TU) - U Petrovaradinu, 24. lipnja 2012. godine, održan je susret obitelji Srijemske biskupije. Tema susreta bila je Ljubav i odgovornost, a predstavljena je knjiga istog naslova Karola Wojtyle, kasnijeg pape Ivana Pavla II. Voditelj susreta bio je mag. Marko Lončar, župnik u Beočinu i Čereviću, vicekancelar i povjerenik za pastoral obitelji Srijemske biskupije.

      Susret je počeo molitvenim dijelom. Najprije je pjesma Oče naš dobri upućena „Ocu svakog očinstva na nebu i na zemlji“ (Ef 3,15), zatim su pjevani psalmi, da bi se potom čitalo iz 1 Sol 4, 1-6 s pozivom na svetost. U homiliji se voditelj mag. Lončar osvrnuo na izreku Apostola: „Ovo je volja Božja ... da svatko od vas nauči u časti steći svoju ženu, ne u strasti kao pogani koji ne poznaju Boga“. Malo jezične analize pomoglo je da se original bolje shvati: da svatko nauči i znade steći i imati svoju ženu. Nadalje, izraz koji u prijevodu glasi „svoju ženu“ u originalu može značiti: 1. alat 2. posuda 3. kućni pribor – pa onda u prenesenom smislu, što je u poslanici slučaj: svoju tjelesnost kao muškarca ili žene, ili svoga bračnog druga. Dakle, Apostol postavlja zahtijev da se prema tijelu i bračnom drugu odnosi s odgovornošću i ta odgovornost vrijedi pred Bogom. (Slika: Tomislav Mađarević čita Poslanicu Solunjanima)

      U dvorani je uslijedila prezentacija knjige Ljubav i odgovornost. Najprije podatak, da je knjiga izrasla iz predavanja 1958/59. i objavljena na poljskom jeziku 1960. godine. Hrvatsko izdanje objavljeno je u izdavačkoj kući Verbum 2009. godine. Popraćeno je kvalitetnim bilješkama priređivača za bolje razumijevanje teksta. Prema idejama iz te knjige nađe se pokoja formulacija u Drugom Vatikanskom saboru, kao ona o „naravi osobe i njenih čina“ (GS 50) i u apostolskoj pobudnici Obiteljska zajednica br. 32, učiteljskom pismu pape Ivana Pavla II (Karola Wojtyle).

      Osoba i nagon. Prvo poglavlje knjige nosi ovaj naslov. Nije slučajno, jer Wojtyla hoće prikazati nauk Crkve pojmovima novovijeke filozofije. Tu se nudi Kantova analiza moralnosti, koja polazi od dostojanstva osobe. Osoba se – za početak – definira prema Boetiju kao nosilac razumske naravi. Tako shvaćena osoba zahtijeva da uvijek bude svrha djelovanja, nikada sredstvo. Upravo to želi reći i jedna od Kantovih formulacija kategoričkog imperativa. Prva formulacija kategoričkog imperativa glasi: "Djeluj samo po onoj maksimi, za koju možeš u isto vrijeme htjeti da postane opći zakon." (Kritika praktičnog uma). Na drugom mjestu kategorički imperativ glasi: "Djeluj samo tako, da ljudstvo, kako u tvojoj osobi tako i u osobi svakog drugog, uvijek vidiš kao smisao a nikada samo kao svrhu." Ova formula jasno odbacuje instrumentaliziranje čovjeka u bilo koje svrhe, i naglašava ljudskost kao glavnu dimenziju međuljudskog odnosa. Naš autor razmišlja na poljskom jeziku i odbacuje dvije vrste „uživanja“ u vezi s ljudskom ljubavi. Može se koristiti, ili „uživati“, materijalna dobra. Može se tako uživajući vezu s drugim čovjekom njega koristiti. Oboje isključuje prava ljubav. Oba ova modela „uživanja“ sveti Augustin naziva „uti“ t.j. upotrebljavati, a podvrgavanje zajedničkom višem cilju, koji sa sobom donosi i „uživanje“, naziva „frui“ t.j. prihvaćati plodove dobroga djela.

      – Ova analiza na osnovu Boetijeve definicije dobra je, ali nedovoljna, budući da ne uzima dovoljno u obzir tjelesnu dimenziju čovjeka. Čovjek, osim što je jedinka razumske naravi, ima mnogo zajedničkoga sa životinjama. Stoga je jedna od definicija čovjeka animal rationale ili životinja obdarena razumom. Dakle, ljudskoj osobi pripada i ono, što je priroda naučila svaku životinju. Doslovno to u Rimskom pravu kod Ulpijana glasi: Prirodno pravo je, što je priroda naučila sva živa bića: naime, ovo pravo nije vlastito ljudskom rodu, nego i svim životinjama koje se rađaju na zemlji, u moru, pa i pticama. Ovamo pripada veza muškoga i ženskoga, koje mi nazivamo ženidbom, ovamo [pripada] rađanje potomstva, ovamo [pripada] odgoj: vidimo naime da su i druga živa bića, pa i zvijeri, obdareni ovim pravom. Zato se mora poznavati i poštivati i sve animalno u čovjeku. Zato naš autor govori o „kulturi roditeljstva“ (str. 230 – 251, sam izraz 242) i misli na usklađivanje bračnog života sa općim osobnim stanjem bračnih drugova. Misli na kombinaciju „brak ljubavi i broj djece“. Taj postupak je vezan uz periodičnu plodnost, i, dosljedno, uz periodičnu uzdržljivost. Povodom dodjele velike nagrade Kraljevske akademije znanosti i umjetnosti u Parizu Felixu Arhimedu Pouchet-u za otkriće periodične plodnosti, periodičnu su uzdržljivost u svrhu postizanja optimalnog broja djece nazvali „bračna razboritost“. Autor u knjizi postavlja zahtjev, da se taj dio ljudske biologije upozna, premda ga sam u knjizi ne obrazlaže. Kada je bio papa, na obiteljsku sinodu je pozvao odgovarajuće stručnjake – Dr. J. Billingsa i dr. Josefa Rötzera – da biskupima iznesu ono što bračni drugovi trebaju znati kao pretpostavku kreposti bračne umjerenosti. U knjizi govori: „Problem prirodne prenapučenosti, problem broja ljudi na kugli zemaljskoj ili u pojedinim njezinim dijelovima, to su problemi koji prirodnim putem apeliraju na ljudsku razboritost“(str. 60).

      Naš autor je u svoju analizu uvrstio i saznanja iz seksologije. To je u osnovi Van de Veldeova interpretacija „Savršeni brak“ (1928. god. i poslije u nebrojenim izdanjima; Sarajevo „Ljubav u tijelu žene“ – 1939). U papinskom pismu „Čista ženidba“ (Casti connubii) ta knjiga nije dobila povoljnu ocjenu, budući da je previše naglašavala tjelesnu dimenziju ljudske ljubavi. Papa je govorio o „iskrivljenoj ženidbi“. Njemački službeni prijevod je veoma postrožio papinski izraz govoreći da nije posrijedi savršeni brak nego „savršeno ljubavništvo“. Karol Wojtyla prepisuje iz knjige umećući etičke korekture. Tako ispunja Apostolov naputak: „Sve provjeravajte, dobro zadržite“ (1 Sol 5,21).

      Prema Tomi Akvinskom, uz ova dva elementa – osoba, nagon – dolazi i odnos čovjeka prema Stvoritelju (Toma, S.Th. I-II, q.94 a.2). Svi su ljudi pozvani na ljubav. Brak je „samo određeni pokušaj rješavanja problema sjedinjenja / s osobom kroz ljubav ... Djevičanstvo razmatrano u perspektivi vječnoga života osobe drugi je pokušaj rješavanja istoga problema.“ (str. 261/262)

      Ovaj izbor iz tema knjige zaključen je pjesmom – baladom o neuspjeloj ljubavi – Lijepa Jana (August Šenoa). Izveo ju je crkveni zbor iz Srijemskih Karlovaca. (Slika: Zbor Sr. Karlovci)

      Dodatno predavanje bilo je o strukturi ljudskoga mozga u vezi sa vitalnim nagonima. Referirao je mag. Marko Lončar prema predavanjima prof. Rötzera, auditora Sinode za obitelj 1980. godine. Životinjama iz roda sisavaca cjelokupni je životni program upisan u sistemu hipofiza-hipotalamus. Tu je reguliran i nagon za održanje vrste. Otkočenje – vrijeme parenja, zakočeno – vrijeme podizanja mladunčadi. I tako u krug. U ljudskoj vrsti, reguliranje nagona stavljeno je u više predjele mozga – orbitalni mozak i prefrontalni režanj – gdje se te impulse integrira u životni program ljudske osobe. Gledano životinjski – postoji „višak nagona“ – nagon i povrh potrebe za podizanje potomstva. Ove dvije pretpostavke zahtijevaju da se odgojem i samoodgojem u te dijelove mozga upiše „ljudska razboritost“. Tko tu razboritost na vrijeme ne stekne – u biološkom smislu nikad neće postati punovrijedan čovjek.

      Na kraju predavanja sudionici su mogli izabrati za uspomenu: Katekizam 1 „Otac naš nebeski“ ili „Prirodno reguliranje začeća“ po profesoru Rötzeru.

                                                                             Marko Lončar

Marko Lončar

LAĆARAK (TU) - Više župa Srijemske biskupije ove je godine proslavilo nedjelju Prve svete pričesti s djecom koja su se pripremala kroz nekoliko godina vjeronaukom u školama i župnom katehezom. Proslava je upriličena i u župi Laćarak koju je organizirala župna zajednica pod vodstvom vlč. Marija Paradžik, župnog vikara u Srijemskoj Mitrovici. 

      LAĆARAK (TU) – U trinaestu nedjelju kroz liturgijsku godinu, 1. srpnja 2012. godine u župi Sveta Ana, Majka Blažene Djevice Marije u Laćarku, jednoj od najmlađih župa Srijemske biskupije, održana je svečanost Prve svete pričesti.

      Petoro djece je po prvi puta primilo Isusa u svoje srce. Nakon duge višegodišnje priprave kroz školski vjeronauk i župnu katehezu, te trodnevnom neposrednom pripravom, osvanuo je dan Prve svete pričesti. Ovaj dan je uvijek sretan i svečan za čitavu župnu zajednicu, a samo slavlje proteklo je veličanstveno i svečano.

      Misno slavlje predvodio je vlč. Mario Paradžik, župni vikar u Srijemskoj Mitrovici u zajedništvu s vlč. Željkom Štimac, ovogodišnjim ređenikom Srijemske biskupije i mladomisnikom iz župe Srijemska Mitrovica, koji je održao i prigodnu homiliju. Vlč. Štimac napomenuo je kako je mudra i spasonosna odluka pristupati sakramentima, jer su oni potrebni za naše spasenje, te pozvao prvopričesnike i roditelje da i dalje nastave redovito dolaziti na svete mise i druga liturgijska i katehetska slavlja. Prvopričesnici su ovo misno slavlje uzveličali prigodnim programom na početku i na kraju slavlja.

      Nakon svečanosti u crkvi nastavljeno je druženje u župnoj dvorani.

                                                                                   Mario Paradžik

Mario Paradžik

SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Pri koncu školske godine u župama Srijemske biskupije proslavljeni su događaji Prve svete pričesti. To je veliko nezaboravno slavlje za djecu koja su se pripravljala više godina kroz školski vjeronauk i župnu katehezu. Svečano je bilo i u župi Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj Mitrovici.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) – Župa Svetog Dimitrija, đakona i mučenika u Srijemskoj biskupiji proslavila je u katedrali manjoj bazilici u Srijemskoj Mitrovici slavlje Prve svete pričesti 1. srpnja 2012. godine. Nakon trogodišnje priprave kroz školski vjeronauk i župnu katehezu i redovite sukladne priprave djeca su poučena i pripravljena za njih i za cijelu župnu zajednicu veliki I nezaboravni svečani dan. Dan Prve svete pričesti uvijek je drag i svečan dan za svaku župnu zajednicu tako da je ovogodišnja proslava protekla veličanstveno i svečano.

      Prvopričesničko euharistijsko slavlje predvodio je mons. Eduard Španović, župnik i generalni vikar, a suslavili su vlč. Mario Paradžik, župni vikar i vlč. Željko Štimac, ovogodišnji mladomisnik Srijemske biskupije. Na početku misnog slavlja i nakon pričesti djeca su imala prigodni program.

      U homiliji župnik je pozvao prvopičesnike da nikada ne zaborave dan Prve svete pričesti i da nastave redovito i revno pohađati vjeronauk u školi i župnu katehezu u župi, kako bi se pripravljali za sljedeće sakramente koje će ubudiće primati, a posebno svetu potvrdu.

      Pozdravljajući roditelje, župnik Španović im je zahvalio za trud oko podizanja i odgoja njihove djece i što nisu zaboravili na vjerski odgoj te im je poručio da su učinili ono što je dobro, mudro i korisno za njihovu djecu.

      Nakon misnog slavlja nastavljeno je zajedništvo i druženje u župnoj dvorani i župnom dvorištu.

                                                                                            Mario Paradžik

Mario Paradžik

PETROVARADIN (TU) - Četvrta po redu ovogodišnja duhovna obnova u svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, koja je održana 7. i 8. srpnja, potvrdila je da Tekije sve više postaju mjestom raznolikih duhovnih i kulturnih sadržaja.

      PETROVARADIN (TU) - Četvrta po redu ovogodišnja duhovna obnova u svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu, koja je održana 7. i 8. srpnja, potvrdila je da Tekije u Petrovaradinu sve više postaju mjestom raznolikih duhovnih, molitvenih i kulturnih sadržaja.

      Kao i obično, i ove prve subote i nedjelje u mjesecu srpnju, održana je duhovna obnova Za naš grad. Misao vodilja bila je rečenica sv. Pavla: Kada sam slab, onda sam jak (2 Kor 12,10). Voditelj je bio vlč. Vladimir Sedlak, grkokatolički župnik u Petrovcima kod Vukovara. Godišnji odmori, ali i velike vrućine, učinili su svoje, no, ipak se znatan broj sudionika okupio i ovoga puta, ne propuštajući priliku za učvršćivanjem svoje vjere. Bilo je, svakako, i onih koji su došli prvi puta i poželjeli ponovno doći. Već i sam dolazak pokazao je stanovitu jakost u životnim poteškoćama.

      U različitosti preporučenih i izabranih voditelja, ovaj puta je na red došao svećenik istočnog obreda i to je bila prigoda upoznati ovaj obred i život oženjenog grkokatoličkog svećenika, kao i život s izazovima svećeničke obitelji, što se pokazalo potrebnim.

      Sadržaj obnove tekao je redovitim rasporedom s pobožnošću Majci Božjoj, sveta misa, euharistijsko klanjanje i prigodno završno razmatranje pretočeno u razgovor s pitanjima i odgovorima. Može se reći da su se sudionici sve više otvarali za razgovor i pokazivali zanimanje za nakanu i potrebu Crkve oko nove evangelizacije.

      Već samo razmatranje u crkvi bila je prigoda upoznati posebnosti istočnih obreda, sličnosti s pravoslavnim obredom, nastanak i poteškoće obreda ali i života sjedinjenih s papom i Crkvom zapadnog obreda. Osjetila se i potreba pojasniti pitanje ekumenizma, raskola i sjedinjenja Crkava. Posebno su bili zanimljivi razgovori u tekijskom domu. Osjećalo se kao da se predvoditelj i okupljeni vjernici već dugo poznaju, da su međusobno vrlo bliski. Svjedočenje voditelja o obiteljskom životu bilo je izazov za naše obitelji. Ako se doda da su u ovoj obnovi sudjelovali i njegova supruga i sin, bilo je to za sve radosno svjedočenje i osjećaj nedostatka takvih obitelji. Doista, bilo je puno pitanja ali i jednostavnih životnih, kršćanskih odgovora.

      Na kraju, stekao se dojam sve veće potrebe ovih obnova, kao i sama raznolikost tema i voditelja. Dodamo li tome da se i dosadašnji voditelji češće javljaju i daju podršku nastavku ovog pothvata, što reći nego opet po svetom Pavlu: Dosta ti je moja milost. (2 Kor 12, 9)

      Već sada najavljujemo slijedeću dvodnevnu duhovnu obnovu 1. i 2. rujna 2012. godine, a voditelj je vlč. Nikica Mihaljević, župnik u Donjim Andrijevcima kod Slavonskog Broda.

                                                                           Vlč. Stjepan Barišić

Stjepan Barišić

STARA BINGULA (TU) - Vjernici u Staroj Binguli, filijali župe Laćarak u Srijemskoj biskupiji, svečano su proslavili svetkovinu svetog Petra i Pavla. To je treća obljetnica proslave zaštitnika crkve svetog Petra, apostola, nakon što je sagrađena crkva i blagoslovljena na Petrovo 2010. godine.

      STARA BINGULA (TU) – U crkvi Svetog Petra, apostola u Staroj Binguli, filijali župe Laćarak u Srijemskoj biskupiji, 29. lipnja svečano je proslavljena svetkovina apostolskih prvaka svetog Petra i Pavla.

      Misno slavlje predvodio je mons. Eduard Španović, župnik u župi Srijemska Mitrovica i generalni vikar, a u koncelebraciji su sudjelovali župni vikar u Srijemskoj Mitrovici vlč. Mario Paradžik te grkokatolički svećenik, župnik u Šidu vlč. Mihajlo Režak. Na početku mise Španović je pozdravio domaće vjernike i goste i uveo u slavlje. Spomenuo je da se 2010. godine za Petrovo ispunila vjekovna želja mještana filijale Stara Bingula da imaju svoju crkvu.

      „Prisjetimo se, rekao je župnik, da je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović blagoslovio novoizgrađenu crkvu u ovom predivnom i pitomom srijemskom kraju. Crkva je stavljena pod zaštitu svetoga Petra na korist i radost svih vas žitelja Stare Bingule. Vašim sudjelovanjem na misnim slavljima kroz godinu i na ovom današnjem slavlju zaštitnika ove crkve i mjesta svjedočite da ste punim srcem prihvatili ovu milost te u velikom broju sudjelujete na euharistijskim slavljima koja se redovito slave svake nedjelje. Revno i uredno održavate svoju crkvu i crkveno dvorište i na svaki način pokazujete radost što imate svoju crkvu.“

      U svojem obraćanju okupljenim vjernicima vlč. Paradžik je u homiliji naglasio različitost u naravi i poslanju svetog Petra i Pavla, ali i onu istu ljubav koja ih je povezivala, a to je Krist, koji je također okupio i vjernike na svetkovinu apostolskih prvaka u Staroj Binguli. „I Petar i Pavao, obojica su živjeli život u otvorenosti za Božju ljubav i kraljevstvo Božje. Iako različiti, povezuje ih ista osoba, i to ona koja je jedina Istina i koju jedino treba slijediti u svojem životu, a to je Isus Krist“ zaključio je u svojoj propovjedi župni vikar.

      Vjernici, mještani Stare Bingule su aktivno sudjelovali u pripremi svečanosti i u misnom slavlju te druženju nakon mise. Otvorenog srca Starobingulci su dočekali svoje goste iz Iloka, Ljube, Divoša, Šida i okolnih mjesta te hodočasnike iz Srijemske Mitrovice i Laćarka. Crkva je uistinu bila premala za sve okupljene, no zvučni razglas omogućio je praćenje svete mise i ispred crkve gdje se nalazio veliki broj vjernika.

      Slavlje je nastavljeno u dvorištu Mjesne zajednice uz večeru, kolače i piće, a još boljem raspoloženju doprinijeli su zvuci tambura s pjesmama divnog kićenog Srijema.

                                                                                  Mario Paradžik

Mario Paradžik

 SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja u nedjelju 24. lipnja, svečanim misnim slavljem u katedrali – manjoj bazilici Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, polaganjem ruku i posvetnom molitvom srijemskog biskupa Đure Gašparovića sveti red prezbiterata primio je Željko Štimac, đakon Srijemske biskupije.

      SRIJEMSKA MITROVICA (TU) - Na svetkovinu Rođenja svetog Ivana Krstitelja u nedjelju 24. lipnja, svečanim misnim slavljem u katedrali – manjoj bazilici Svetog Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, polaganjem ruku i posvetnom molitvom srijemskog biskupa Đure Gašparovića sveti red prezbiterata primio je Željko Štimac, đakon Srijemske biskupije.

      Slavlje su uzveličali svećenici Srijemske biskupije, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu Ivan Ćurić, prefekt Ivan Andrić i duhovnik Bože Radoš te grkokatolički svećenici u Srijemu i brojni vjernici. Također su bili nazočni i đakoni Đakovačko-osječke nadbiskupije koji će biti zaređeni za svećenike u Đakovu.

      Na početku mise biskup Gašparović je pozdravio sve sudionike i uveo u slavlje svetkovine Rođenja svetog Ivana Krstitelja i prezbiterskog ređenja. “Danas sam posebno zahvalan Bogu za ovo Euharistijsko slavlje, za ovo naše zajedništvo. Ovo zajedništvo i slavlje je ređenje vlč. Željka Štimac za prezbitera naše Srijemske biskupije. Ovdje smo danas da po ovom Euharistijskom slavlju upravimo hvalu Bogu za jedno svećeničko zvanja i poslanje. Željko sada očekuje polaganje ruku i molitvu da bude promaknut u red prezbiterata - svećeništva i da tako bude pridružen prezbiteriju - svećenicima naše Srijemske biskupije. Veliki je to dar i vrlo odgovoran stupanj službe na koji će on biti uzdignut. On je toga svjestan, on se za to spremao. Bit će okrijepljen darom Duha Svetoga i tako će se uključiti u službu riječi u naviještanju, u službu oltara u posvećivanju, upravljanju u ljubavi vjernicima s kojima će i za koje će raditi“, rekao je biskup na početku homlije.
      U nastavku je naglasio da je svaki čovjek, nadasve kršćanin, pozvan od Gospodina da u Crkvi po poslanju ostvari vlastiti poziv na službu Kraljevstva Božjega. Gospodin želi spasenje čovjeka po čovjeku. Između ljudi izabire pojedince da ih postavi za svjetlost drugima. Za nastavak djela spasenja, za čuvanje i prenošenje radosne vijesti Isus osniva Crkvu koju povjerava apostolima, a preko njih njihovim nasljednicima, papi, biskupima i svećenicima. Njih je postavio za svjetlost narodima. Dao im je Gospodin posebnu zadaću da izgrađuju Kraljevstvo Božje. Današnjem čovjeku treba navijestiti radosnu vijest. Današnjem mnoštvu potrebni su pastiri i to dobri, ne najamnici, pastiri koji su spremni položiti svoje živote za druge. Svećenici su ti pastiri, prezbiteri našem narodu. Njih je Isus pokrenuo, a oni mu se predali ne znajući pravo što sve to sa sobom nosi. Bog ih je tada uzeo ozbiljno i često ih, i protiv njihove volje, vodio i vodi putevima možda čak i punim rizika. Isus Krist svećenike posla k narodu. Narod osjeća unutarnjim poticajem Duha Svetoga da mu svećenik, kao čovjek Kristu predan i od Krista poslan, ima puno toga dati. A to su veliki darovi Božji: svjetlo Istine koje rasvjetljuje i Tijelo i Krv Jaganjca koja spašava. U svećeniku narod osjeća onoga komu može povjeriti svoje misli, na koga može nasloniti svoju savjest. On je onaj koji stoji uvijek uz čovjeka, uz obitelj, uz svoj narod, i s onima je koji trpe, podiže one koji su pali, ohrabruje one koji su progonjeni zbog pravde.

      Obraćajući se kandidatu za prezbiterat predvoditelj slavlja je poručio: "Obraćam se tebi Željko, koji ćeš sada biti zaređen za prezbitera i službom svetog naučavanja postati, poput svetog Ivana Krstitelja, dionik poslanja Krista učitelja: dijeli svima Božju riječ koju si sam s radošću primio. Razmatraj tu Božju riječ, nastoj vjerovati što si čitao, druge učiti što si uzvjerovao i sam vršiti što si naučavao. Hrani svojom naukom Božji narod i riječju i primjerom izgrađuj Crkvu Božju. Nastavi Kristovo djelo posvećivanja i zajedno s vjernicima neka se po tvojim rukama na oltaru prinosi nekrvna Kristova žrtva. Budi uvijek spreman da ono što činiš slaveći otajstvo Gospodinove smrti i uskrsnuća nastojiš živjeti u svome životu i obogaćivati vjernike milošću i snagom iz toga otajstva.“
      Nadalje, biskup je podsjetio ređenika: „Krštenjem ćeš pridruživati ljude Božjem narodu, sakramentom pomirenja praštat ćeš grijehe u ime Krista i Crkve, svetim uljem krijepit ćeš bolesnike, slavit ćeš svete obrede i preko cijelog dana uzdizati hvale, zahvale i molbe ne samo za Božji narod nego i za sav svijet ... Vrši, dakle, s trajnom radošću i u pravoj ljubavi službu Krista svećenika ne tražeći što je po tvojoj volji, nego što je po volji Isusa Krista ... Uvijek imaj pred očima primjer Dobrog pastira koji nije došao da bude služen, nego da služi i koji je došao tražiti i spasiti što je bilo izgubljeno.“

      Nakon litanija sviju svetih i prostracije ređenika uslijedio je obred svećeničkog ređenja, koji je tumačio duhovnik Bože Radoš. Polaganjem ruku i posvetnom molitvom đakon Željko Štimac je primio sveti red prezbiterata. Nakon biskupa okupljeni svećenici su polaganjem ruku izrazili zajedništvo s njim, pružajući mu na taj način ohrabrenje i podršku u važnoj zadaći koja je za njega tim danom započela. Zatim ga je biskup pomazao svetim uljem, predao mu pliticu i kalež. U nastavku euharistijskog slavlja mladomisnik se pridružio suslaviteljima za stolom Gospodnjim.
      Nakon popričesne molitve je prelat mons. Eduard Španović, župnik, dekan i generalni vikar, čestitao novom svećeniku i svim članovima prezbiterija Srijemske crkve. Posebno je naglasio: „Našem ređeniku Željku se na pastirsku brigu posebno povjerava Crkva u Srijemu, koja je dio Božjeg naroda, a u kojoj je prisutna i djeluje jedna sveta, katolička i apostolska Kristova Crkva. Na srcu će mu biti duhovni rast ovog Božjeg naroda, a po njemu i cijele Crkve. A duhovni rast Božjeg naroda ostvaruje se po svjedočenju i prenošenju vjere, po učvršćivanju braće u vjeri i po njegovom zalaganju i darivanju u velikodušnosti.“
      Ovo slavlje prezbiterskog ređenja je organizirao i pripremio župni vikar župe svetog Dimitrija, đakona i mučenika vlč. Mario Paradžik sa suradnicima.

                                                                                Tomislav Mađarević