RUMA (TU) – Na svetkovinu Krista Kralja 20. studenoga 2011. godine župa Uzvišenje svetog Križa u Rumi proslavila je nedjelju zahvalnicu za plodove zemlje i ljudskoga stvaralaštva. U prigodno uređenoj crkvi okupljena župna zajednica predvođena župnikom Željkom Tovilo zahvalila za sve darovano.

      RUMA (TU) – Na svetkovinu Krista Kralja 20. studenoga 2011. godine župa Uzvišenje svetog Križa u Rumi proslavila je nedjelju zahvalnicu za plodove zemlje i ljudskoga stvaralaštva. U prigodno uređenoj crkvi okupljena zajednica predvođena župnikom Željkom Tovilo zahvalila je Bogu na njegovoj providnosti za sve darovano.

      Tumačeći nedjeljna čitanja u homiliji župnik je stavio naglasak na važnost zdravoga odnosa Boga i čovjeka. Bog, koji kao pastir vodi brigu o stadu, nikada ne ostavlja čovjeka samoga i uvijek iznova pokazuje put spasenja. Za uzvrat vrlo je važan osjećaj zahvalnosti za sve darovano i djelotvorna vjera u kojoj s bližnjima dijelimo sve što smo nezasluženo primili na dar.

      Svečano euharistijsko slavlja je animirao veliki tamburaški orkestar HKPD “Matija Gubec” iz Rume i mješoviti zbor župe Ruma pod ravnanjem župne orguljašice Katarine Atanacković. Izveli su četveroglasno misu fra Ivana Glibotića “Kristu velikom svećeniku” koju je za tamburaški orkestar obradio dirigent orkestra Josip Jurca. U samom slavlju, kao svake godine, tako i ove, sudjelovao je velik broj vjernika koji su aktivnim zalaganjem uredili crkvu, pripremili darove koje su donijeli od svojih kuća, čitali liturgijska čitanja i molitvu vjernika te prinijeli darove na oltar.

      Na koncu slavlja župnik je zahvalio svima na uloženome trudi te napomenuo da je i ovo slavlje pokazalo kako svaki uloženi talenat u život zajednice obogaćuje Crkvu i potiče druge na veću zauzetost.

                                                                         Rkt. župa Ruma

Tomislav Mađarević

      VUKOVAR, (IKA) – U spomen na 20. obljetnicu stradanja nevinih žrtava na Memorijalnom groblju u Vukovaru u petak 18. studenoga misu zadušnicu predvodio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji s apostolskim nuncijem u Hrvatskoj nadbiskupom Mariom Robertom Cassarijem, predsjednikom Hrvatske biskupske konferencije đakovačko-osječkim nadbiskupom Marinom Srakićem, još petnaestak biskupa, te više desetina svećenika okupljenih oko oltara kojeg je resilo raspelo Krist bez ruku i nogu iz župne crkve Sv. Filipa i Jakova.

      Na misnom slavlju okupilo se oko 60.000 vjernika pridošlih iz svih krajeva Hrvatske i inozemstva, uz nazočnost i predsjednika Hrvatskog sabora Luku Bebića, predsjednicu Vlade RH Jadranku Kosor, predstavnike političkog, gospodarskog i prosvjetnog života.

      Prije početka mise, riječ dobrodošlice uputio je nadbiskup Srakić. Istaknuo je kako je 20 godina prošlo od vremena uništenja svega što je vrijedno i lijepo, no Bog nas nije napustio. Naprotiv, zapalio je oganj ljubavi prema vlastitom domu i rodu. Stoga neka ta ljubav prema gradu Vukovaru i domovini Hrvatskoj bude pokretačka snaga, a ne mržnja i osveta. Ljubav je duša čovječanstva, a Vukovaru, gradu na obalama Dunava treba duša. Ljubav rađa život, a Vukovaru valja dati život, ne samo izgradnjom kuća i stanova, nego život obiteljske i društvene zajednice, zaposlenje, miran suživot i vedru budućnost. Neka ova euharistija bude zagovorna molitva za naše drage pokojne branitelje i ostale žrtve domovinskoga rata, ali i molitva za naša dragu domovinu Hrvatsku i sve njezine stanovnike, poručio je nadbiskup Srakić.

      Kardinal Puljić podsjetio je kako je to misno slavlje molitva za hrabre ljude, na poseban način za one koji nose iskustvo teškog stradanja, traume duše i tijela, ali i sve one koji su došli zasvjedočiti da vole svoj narod i domovinu, da znaju cijeniti žrtve rata. Moleći za duše naših pokojnika, žrtve rata, molimo i za one koji su zlo učinili "Bože, baci ih na koljena da zla se odreknu i da se pokaju", rekao je kardinal Puljić, te pozvao na ujedinjenje u molitvi za pokojne, za domovinu, za hrvatski narod i za ovu zemlju da u njoj pobijedi dobro.
      Ovdje biti prisutan, ako se išta zna što se dogodilo, ne može bez posebnih drhtaja srca, i osjećaja duše. Spontano se u srcu budi poštovanje i osjećaj pouzdanja u Boga, rekao je kardinal u homiliji, te podsjetio kako je to okupljanje u prvom redu radi molitve, jer molitva pročišćava od gorkih osjećaja i negativnih naboja, koji su olako javljaju na mjestima stradanja. Došli smo da izrazimo dužno poštovanje prema svim ovim žrtvama. Tim poštovanjem želimo čuvati dužno sjećanje na njih, ali i na cijenu slobode koju mi danas živimo, ili, bolje reći, koju izgrađujemo. Time ćemo obnoviti življenje sadašnjosti koja sve čini da gurne u stranu vrednote života, rekao je, te istaknuo kako je jasno da treba stvarati klimu suživota, poštovanja, povjerenja i vraćanja povjerenja, ali te važne životne postavke izgradnje mira počivaju na temeljima istine. Stoga je upozorio, kako se ne može graditi proces pomirenja i povjerenja bez nutarnje katarze koja se oslanja na evanđeosku: "Istina će vas osloboditi".

      Valja ljudski i vjernički svaku stvar nazvati pravim imenom i ukazati na činjenice koje se ne mogu i ne smiju zanijekati, tek prihvaćajući istinu kakva god ona bila često puta gorka, ona oslobađa prostor vraćanja povjerenja među ljudima. Tko ne želi istinu taj se stavlja iza zla, kojeg brani i tako podržava negativni naboj među ljudima. Taj nije graditelj mira, nego širitelj zla. Niti jedan se zločin ne može braniti, jer tko se od zločina ne distancira, taj postaje sudionik i sukrivac zločina. To vrijedi i za pojedinca i za zajednicu, poručio je kardinal Puljić.
      Također je upozorio kako sjećanje na žrtve nije huškačka mašinerija, nego čuvanje vlastitog dostojanstva koje treba gajiti ono ljudsko i vjerničko poštovanje nevinih žrtava.
      Nitko nema pravo zanemariti ove žrtve kojima danas izražavamo dužno poštovanje molitvom. Mi, kršćani, vjerujemo u život vječni i uskrsnuće mrtvih kao i besmrtnost duše, iz te vjere molimo i odajemo dužno poštovanje zemnim ostacima. Isto tako nitko nema pravo dirati te rane boli onih koji krvare radi gubitka svojih najbližih. Nitko nema pravo vrijeđati žrtve onih koji su komade svoga vlastitog tijela ugradili u tu grudu, ta gruda koju zovemo domovinom posvećena je tolikim žrtvama. Ako to ne znamo poštovati, onda u nama nema ni ljudskog, ni vjerničkog ni nacionalnog dostojanstva, poručio je kardinal.
      Istaknuo je kako time ne želi izazivati gorčinu, niti mržnju, pogotovo ne osvetu, nego glasno reći da pravi dijalog koji vodi k pomirenju počiva na prihvaćanju istine.
Nama ne treba mitologija ni lažna ideologija u domovini, mi trebamo na stvarnosti prepoznati sebe i svoje korijene. Zato iz vjerničkog srca, puni pouzdanja u Boga dižemo glas protiv svakog manipuliranja žrtvama rata. Mi ne trebamo umnažati broj žrtava da dobijemo svjetsku naklonost, previše je i ova brojka koja nas je ovdje okupila. Ne trebamo samilosti koji ne znaju prepoznati boli malih, mi moramo sami sebe vrednovati, svoje voljeti i iz toga graditi poštovanje drugih i drugačijih. Ničije žrtve ne želimo ignorirati, ali imamo pravo čuvati dužno poštovanje prema žrtvama, onih koji su svoj život i žrtvu ugradili u ovu zemlju. Okupljeni na ovoj grudi natopljenoj krvlju nevinih žrtava, došli smo da se nadahnemo životom za koji su oni bili cijena, životom ljubavi, slobode, mira i razumijevanja. Svi razgovori i dogovori moraju počivati na uzajamnom poštovanju i vrednovanju. Zato ukazujemo na one koji izgrađuju javno mnijenje. Mediji, pazite na veću moralnu odgovornost. Sloboda ne znači gaziti bez odgovornosti čovjeka, istinu prenosite, ali čovjeka ne ubijajte. Nadu čuvajte, naviještajte budućnost iz te nade, neka nada obasja obzorje naših nastojanja, rekao je na kraju kardinal Puljić.

      Prije blagoslova riječ zahvale uputio je fra Ivica Jagodić. Hvala što ste došli s nama moliti i odati vjerničku počast žrtvama ratne agresije. Ovdje je danas ujedinjena Hrvatska zahvalna jedinome dobrome Gospodinu Bogu. Ujedinjeni oko Stvoritelja i Gospodara svakoga života znak je obnove naših duša koja zahvaća cijeli naš grad Vukovar i cijelu Hrvatsku. Nositi žrtvu Vukovara, nositi svoj križ Isusovim putem pa ako ustreba biti i žrtva iz ljubavi prema Bogu, to je temeljno opredjeljenje koje nas čini Isusovi učenicima, rekao je fra Ivica.
      Misno slavlje pjevanjem su uveličali zborovi župe sv. Filipa i Jakova i sv. Cecilije iz Vukovara, te Akademski zbor bazilike Srca Isusova "Palma" iz Zagreba pod ravnanjem o. Marijana Steinera, DI.

                                                      18.11.2011 | 15:53 | IKA V - 136731/11

IKA

GOLUBINCI, 13. studenoga 2011. - U župi svetog Jurja, mučenika, u Golubincima, proslavljena je “Nedjelja bračnih jubileja”. Na svečanom euharistijskom slavlju sudjelovali su bračni parovi koji ove godine slave neke od jubileja, od pet do šezdeset godina bračnoga zajedništva.

      GOLUBINCI, 13. studenoga 2011. - U župi svetog Jurja, mučenika, u Golubincima, proslavljena je “Nedjelja bračnih jubileja”. Na svečanom euharistijskom slavlju sudjelovali su bračni parovi koji ove godine slave neke od jubileja, od pet do šezdeset godina bračnoga zajedništva. Nazočni su bili i slavljenici koji su devedesetih godina za vrijeme domovinskog rata napustili svoje rodno mjesto Golubince. Slavlje je organizirao i predvodio domaći župnik Željko Tovilo.

      U prigodnoj homiliji župnik je istaknuo važnost ljudske zahvalnosti Bogu za sve darovano u životu, posebno ističući obiteljsko i bračno zajedništvo, koje je izvrstan način ljudskoga i kršćanskog ostvarenja. Posebno je čestitao i zahvalio bračnim parovima koji dugi niz godina njeguju međusobnu ljubav, poštovanje i blagoslov u djeci, te na taj način i danas svjedoče o dostojanstvu, važnosti i ljepoti sakramenta kršćanske ženidbe i time su primjer sadašnjim mladim obiteljima i budućim supružnicima. Pozdrav i čestitke uputio je i onima koji slave zlatni i dijamantni jubilej, ali su zbog bolesti bili spriječeni sudjelovati na ovom zajedničkom slavlju u crkvi.

      Euharistijsko slavlje animirao je pjevanjem mješoviti zbor župe Uzvišenje Svetoga Križa iz Rume. Na koncu euharistijskog slavlja svim jubilarcima uručena je posebna povelja – čestitka dijecezanskog biskupa mons. Đure Gašparovića, a ista je poslana i onima spriječenima zbog bolesti, kao i svim jubilarcima golubinčanima koji su prisilno napustili svoje domove i obiteljska ognjišta. Ujedno je župnik Tovilo zahvalio djelatnicima Radio Marije Srbije koji su izravno prenosili jubilarnu proslavu, kako bi slušatelji mogli biti uključeni u događanja u crkvi.

      Slavlje je nastavljeno prigodnim domjenkom za slavljenike i goste u župnoj dvorani.

                                                                                                Ivan Radoš

Ivan Radoš

IRIG, 1. studenoga 2011. - Jedina župa u Srijemskoj biskupiji svake godine u posebnom ozračju slavi svetkovinu Sviju Svetih jer je to zaštitnik župe. Tako je bilo i ove godine.

      IRIG, 1. studenoga 2011. - Jedina župa u Srijemskoj biskupiji svake godine u posebnom ozračju slavi svetkovinu Sviju Svetih jer je to zaštitnik župe. Tako je bilo i ove godine.

      Uz lijepi broj prisutnih vjernika, od djece do starijih, s dragim gostima posebice negdašnjih Irižana a sada u Hrvatskoj, te braće i sestara pravoslavne vjere, slavljena je sveta misa u nazočnosti srijemskog biskupa mons. Đure Gašparovića i domaćeg župnika preč. Blaža Zmaić, začasnog kanonika, koji je pripremio litrugiju i animirao pjevanje.

      U pozdravu, a kao uvod u slavlje, župnik je izrazio radost što slavimo zaštitnike ove crkve i vjernika katolika u ovom mjestu, Sve Svete. Ovu svetkovinu povezao je s predstojećim drugim datumom, a to je 5. studeni, dan Svih svetih srijemskih mučenika kada se slavi i dan posvete župne crkve. Stoga je župnik naglasio da crkva postoji 206 godina. Čestitao je biskupu u ime svih nazočnih nedavno proslavljenih 15 godina biskupskog ređenja. Istaknuo je i zahvalio Bogu i ljudima da smo na potezu Vrdnik-Beketovo dobili odašiljač i time dozvolu za emitiranje programa Radio Marije Vrdnik na frenkvenciji FM 188,4, a koja upravo sada prenosi svetu misu. Zato je pozdravio sve slušatelje Radio Marije.

     Biskup je u svojoj homiliji naglasio: „Danas nas je sjedinilo veliko mnoštvo koje nije moguće izbrojiti, a to su svi sveti. Imamo pred očima sve dobre ljude koje smo poznavali i koje nismo poznavali, a koji su u Gospodinu usnuli. Pomislimo na sve koji su nam bliski i dragi i kojima dugujemo zahvalnost. Dobro je da imamo pred očima i one sasvim nepoznate, za koje nismo čuli ili nismo imali sreće da ih upoznamo. Pred nama se danas stavlja mnoštvo tolikih poznatih i nepoznatih svetaca, koji su oko sebe širili dobrotu i ljubav. Nemamo vremena zastati sada da bismo se svih tih milih i dragih sjetili. Čovjek zato teži za Bogom, a Bog je jedini svet. To je temeljna spoznaja naše vjere. Za nas živi svetac označava čovjeka kojega možemo uzeti za uzor vjere, nade i ljubavi. Molimo da nikada ne ponestane uzora svetosti, a to su oni koji čine dobro. Molimo za sebe i svoje bližnje da svetost što ju je na krštenju u nas ulio Otac nebeski ne bude nikad zakopana i neiskorištena. Neka svatko od nas tu svetost potvrdi u svojem kršćanskom životu“, pozvao je biskup Gašparović sve sudionike slavlja.

      Zahvalivši na kraju svete mise župnik je vjernike pozvao da izađu zajedno s njime danas na groblje: „Idemo na groblje i ostajemo pred svijećom i kamenu s imenima, koja nam mnogo toga kažu. Sagnimo se i stavimo cvijeće na zemlju i poškropimo svetom vodom znakom našeg krštenja. Kažimo hvala našim milima i dragima koji su nas napustili. Sjećamo se zahvalno dobrote i ljubavi, što ne može biti napisano na svijeći i kamenu, ali  oni u nama žive. Danas su Svi Sveti. Posjeta groblju i sjećanje na pokojnike nas zahvaća već danas iako je sutra Dušni dan“.

      Uslijedio je poziv za sutra na tri svete mise na Dušni dan i redovito kroz nedjelju na večernje mise. Župnik se posebno osvrnuo na subotu kada se slavi 200. godišnjica posvete i obnova župne crkve u Gibarcu, te iriške crkve i mise prigodom 206 godina njezine posvete.

                                                                        Blaž Zmaić, župnik

GIBARAC 5. studenoga 2011. - Poslije skoro dvadeset godina, na jednom mjestu ponovo su se okupili Gibarčani, starosjedioci i oni koji su davno napustili svoja ognjišta. Okupili su se kako bi skupa proslavili 200 godina od izgradnje, posvete i sada obnove župne crkve Svetog Ivana Nepomuka u Gibarcu.

      GIBARAC 5. studenoga 2011. - Nakon gotovo dvadeset godina na jednom mjestu ponovo su se okupili Gibarčani, starosjedioci i oni koji su odavno napustili svoja ognjišta, kako bi 5. studenoga zajedno proslavili 200 godina od izgradnje, posvete i sada obnove župne crkve Svetog Ivana Nepomuka u Gibarcu. Kao što je istaknuo župnik Nikica Bošnjaković, prije samo tri godine usudili su se Gibarčani zajedno sa svojim župnikom boriti protiv "Golijata" koji ih je izazivao pobijediti ga s tri kamena, a to su tri godine mukotrpne obnove ove crkve, a svemogući Bog bio je na njihovoj strani. Poslije tri godine crkva Svetog Ivana Nepomuka zasjala je u punom sjaju, a Gibarčani bi danas trebali biti ponosni što imaju jednu od najljepših crkava u Vojvodini.

      "Potpuna obnova ove župne crkve svjedoči o mnogima kojima je stalo do nas, ovdje u Srijemu, u Vojvodini, uRepublici Srbiji. Bog je dotaknuo srca mnogih, kako bi se ova crkva za današnji dan, svoj 200. rođendan, potpuno obnovila. Dobro nam je poznato da je crkveni objekt tamo gdje nema žive crkve samo spomenik kulture, ali ovdje u Gibarcu postoji živa Crkva, postoji ono Isusovo ‘malo stado’, ‘sveti ostatak’, koji ovdje živi, vjeruje i ljubi nadasve svoju Crkvu kao majku," istaknuo je prije svete mise župnik Bošnjaković.

      Svetu misu predvodio je srijemski biskup Đuro Gašparović, u nazočnosti brojnih svećenika Srijemske biskupije u zajedništvu s generalnim vikarom, prelatom, župnikom i dekanom Eduardom Španović, potom svećenika iz Đakovačko-osječke nadbiskupije te svećenika Apostolskog egzarhata za vjernike katolike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori.

      U svojoj homiliji biskup Gašparović posebno je istaknuo: „Srca su vaša razdragana, vidim sreću u vašem oku, na vašem licu, i mi danas svjedočimo Božju providnost živom riječju; danas, kada obilježavamo 200. obljetnicu izgradnje i blagoslova ove župne crkve. Kako je domaći župnik istaknuo, pronašli su u temeljima metalnu pločicu položenu 6. studenoga 1801. godine, gradnja je trajala punih 10 godina i crkva je blagoslovljena u studenome 1811. godine, a danas, 5. studenoga 2011., okupili smo se ovdje u velikom broju da misnim slavljem obilježimo taj jubilej. Iako mali brojem, vjernici u Gibarcu, ali i raseljeni Gibarčani te njihove molitve i zagovor sv. Ivana Nepomuka ponukali su župnika da krene u obnovu, a svesrdne molitve Bogu učinile su čudo - stojimo u potpuno obnovljenoj crkvi koja je zasjala punim sjajem.

      Ova crkva i sve katoličke crkve naše Srijemske biskupije mjesto su sabiranja vjernika i prisutnosti Božje, ostat će mjesto susreta, i zato danas slavimo ovu, ali i onu drugu, živu Crkvu, podignutu rukom Boga i njegova Sina Isusa Krista“, poručio je mons. Gašparović. Biskup je zatim pozvao da ova crkva i ubuduće bude mjesto ovako velikih susreta: „I zbog toga je crkva živa svaki put kada u njoj boravimo često. Zato se moramo sastajati svi zajedno, jer je pravi užitak vidjeti zajedništvo u tako velikom broju, rekao je na kraju svoje homilije biskup Gašparović i pohvalio nastojanja domaćeg župnika Bošnjakovića u pothvatu za obnovu ove župne crkve.

      Na samom kraju misnoga slavlja župnik Bošnjaković predstavio je prvu knjigu pjesama „Da Gibarac živi“, Gibarčanke Anice Pinterović, čije nadahnuće služi kao poticaj ostalim Gibarčanima da ustraju u ljubavi i vjeri. Govoreći pohvalnim riječima o knjizi i autorici, župnik je obećao da će njezina knjiga biti dar svima koji su pomogli obnovu crkve i nabrojao župe u Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji koje su pomogle, ali i pojedince koji su to svojim zalaganjem zaslužili. Autorica je potom pročitala nekoliko svojih pjesama. 

      A tu su bili i najmlađi članovi HKD " Šid", koji su se predstavili svojim plijesom. Svi skupa uz zvuke tamburice i dobro poznatih melodija ovog kraja, uveseljavali su sve prisutne, koji su sa radošću uživali u tom danu. Cijela ova svečanost priređena je u organizaciji vlč. Nikice Boąnjakovića i predsjednika Društva za očuvanje tradicije šokačkih Hrvata - Gibarac, Đure Martinović, koji je na ovom skupu pozdravio sve nazočne i izjavio kako je završen projekat za obnovu župne kuće koja će prema njegovim očekivanjima biti uskoro gotova, kako bi se Gibarčani mogli i natom mjestu okupljati.

      Toga dana na okupu su bili svi oni koji su nekada živjeli zajedno, sudjelovali u rješavanju svojih problema, zajedno slavili i tugovali. Na svakom koraku mogao se vidjeti zagrljaj ljudi koji su se s dubokim emocijama pozdravljali i sjetom prepričavali lijepe uspomene iz Gibarca. Bilo je lijepo vidjeti i šarolikost nošnji djece i odraslih, kako iz Srijema, tako iz Slavonije i Baranje, koji su svima nazočnima s ponosom predstavili svoje plesove. A tu su bili i najmlađi članovi HKD-a "Šid", koji su se predstavili svojim plesom. Uz zvuke tamburice i dobro poznate melodije ovog kraja, uveseljavali su sve nazočne, koji su uživali u tom danu. Cijela ova svečanost priređena je u organizaciji vlč. Nikice Bošnjakovića i predsjednika Društva za očuvanje tradicije šokačkih Hrvata - Gibarac, Đure Martinovića, koji je na ovom skupu pozdravio sve nazočne i izjavio kako je završen projekt za obnovu župne kuće, koja će, prema njegovim očekivanjima, biti uskoro gotova, kako bi se Gibarčani mogli okupljati i na tom mjestu.

      "Crkva ljepotica", kako je danas ponosno Gibarčani nazivaju, obnovljena je uz biskupski blagoslov i podršku, koja je otvorila put prema župama Đakovačko-osječke nadbiskupije, u kojima je župnik Bošnjaković slavio svete mise i prikupljao milostinju za obnovu crkve. Ovo su imena župa koje su pomogle obnovu župne crkve u Gibarcu: Podravski Podgajci, Županja 2, Čepin 1, Donji Miholjac, Lipovac, Šljivoševci, Osijek 2, Višnjevac, Viljevo, Vukovar 3, Čepin 3, Đakovački Selci, Jarmina, Kruševica, Nijemci, Vinkvoci 4, Marijanci, Osijek 7, Osijek 6, Veliškovci, Bošnjaci, Donji Andrijevci, Đakovačka Satnica, Čepin 2, Drenovci, Đakovo 2, Komletinci, Kuševac, Stari Mikanovci, Vrbanja, Osijek 11, Gunja, Privlaka. Svima njima se vlč. Bošnjaković ovom prigodom zahvalio kao i ostalima koji su na poseban način pomogli sanaciju crkve i okoliša kao i organizaciju ove proslave.

PETROVARADIN, 30. listopada 2011. - Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, proslavljena 130. obljetnica od rekonstrukcije i blagoslova postojeće crkve svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu.

      PETROVARADIN, 30. listopada 2011. - Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, proslavljena 130. obljetnica od rekonstrukcije i blagoslova postojeće crkve svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu. Ovim euharistijskim slavljem označen je i završetak ovogodišnjeg bogoslužja na Tekijama. U koncelebraciji su sudjelovali svećenici Srijemske biskupije: preč. Stjepan Klaić, preč. Blaž Zmaić, vlč. Dušan Milekić i rektor svetišta vlč. Stjepan Barišić. Na početku slavlja nazočne je pozdravio domaćin Barišić koji je izrazio zahvalnost prisutnim gostima na njihovoj nazočnosti i uputio riječi dobrodošlice biskupu, svećenicima i ostalim vjernicima. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti pjevački zbor HKPD “Jelačić.”

      Prigodnu homiliji održao je biskup Gašparović koji je rekao: „Danas smo se okupili oko Djevice i Majke Marije, u njezinu i našem svetištu na Tekijama, s iskrenim molitvenim raspoloženjem, onako kako je Crkva činila od svog početka, moleći za dar Duha Svetoga da tom snagom bude sveta, vjerna i hrabra. Ostvaruju se i danas ovdje događaji: “…svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom…” (Dj 1,14). Okupljeni oko Marije, Majke i Gospe Tekijske, u ovom svetištu njoj posvećenom, mi danas molimo za duhovnu obnovu Crkve, svijeta, naše biskupije i župa, obitelji i svakog pojedinog vjernika. Marija, koja je i naša majka, materinski je prisutna u mnogostrukim i vrlo složenim problemima što danas prate život pojedinca, obitelji i naroda. Ona je pomoćnica kršćanskog puka koji je u neprestanoj borbi između dobra i zla, mira i rata, radosti i žalosti. Ona nam pomaže da u teškim trenucima ne izgubimo vjeru. A teško je vjeru sačuvati, teško je ostati priseban kada dođu poteškoće."

      Govoreći o krizi vjere koja zahvaća bogate i siromašne, djecu, mlade i stare, naše obitelji, bolesnike i nemoćnike, biskup je naglasio: „U svaku od ovih skupina uključeni smo i mi. Možda i naša vjera dolazi u krizu. Isus je znao što znači vjera i nevjera za čovjeka pojedinca i za čitave zajednice pa ga je nedostatak vjere kod ljudi duboko pogađao. One, koji su ga molili za pomoć, nerijetko je pitao imaju li vjere. Jer gdje nema vjere ni Bog ne može pomoći. Bog se ne nameće, nego se daruje. Taj dar Božji se ogleda kroz Crkvu, u kojoj Isus nastavlja brigu za ljude. Govoreći o crkvi kao zgradi Gašparović je spomenuo da je Papa Ivan XXIII. jednom je zgodom rekao da crkva nije muzej koji čuva starine, nego stari zdenac usred sela koji daje čistu i zdravu vodu svim generacijama. Upravo takav zdenac, nastavio je biskup, iskopao je Isus ovdje na Tekijama prije 130 godina i posvetio ga u čast Blažene Djevice Marije. To je svetište vjere i pravoga kršćanskog života, to je naše svetište. U srednjem vijeku, na mjestu današnjega svetišta Majke Božje Tekijske, od 13. do 16. stoljeća, stajala je jedna crkvica bez tornja, posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Bilo je to poznato proštenište njoj u čast. Dana 28. lipnja 1526. godine Turci osvajaju petrovaradinsku tvrđavu, grad Petrovaradin postaje sjedištem turskih velikaša koji ruše spomenutu crkvicu i na tom mjestu biva podignuta drvena muslimanska džamija s minaretom i malim počivalištem, arapskinazvanom 'tekija'. Odatle i današnji naziv Tekije. Nakon protjerivanja Turaka iz ovoga kraja 1687. godine, Isusovci 1693. godine pretvoriše džamiju u kršćansku kapelicu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije. Ova je kapelica 1754. i 1759. godine povećana, a 1881. godine veliki štovatelj Tekijske Gospe Ilija Okrugić, župnik, opat i književnik, u dogovoru s biskupom Strossmayerom, na ovom mjestu izgradi sadašnju crkvu."

      Završavajući homiliju biskup je rekao: „Svjedočimo li mi među ljudima nov način života i djelovanja? Da li smo svjedoci onih koji se obraćaju Evanđelju? Svjedočimo li mi, po slavljenju u zajednici vjernih, po sakramentima, prisutnost Gospodina Isusa i dar Duha Svetoga? Sve je ovo, i još mnogo toga uključeno u naš vjerski život i djelovanje“.
      Nakon misnog slavlja uslijedila je prigodna akademija, koju je otvorio domaćin svetišta Barišić, istakavši da će za pet godina svetište proslaviti još veći jubilej – 300. obljetnicu postojanja. U nastojanju da se za taj događaj bolje i potpunije pripremi, pozvao je prisutne na suradnju, naročito one koji raspolažu saznanjima odnosno dragocjenom materijalnom ili pisanom građom vezanom za povijest svetišta. Pozdrav Nebeskoj Majci, Gospi Tekijskoj, upućen je na početku samog programa, izvedbom Bachove skladbe "Ave Maria" u interpretaciji vokalne solistice soprana Etel Koči i orguljske pratnje Vesne Kesić – Krsmanović. O prilikama koje su prethodile podizanju postojeće crkve, uz osvrt na samu izgradnju, arhitektoniku zdanja i vidljive preinake koje su se tijekom minulog stoljeća u njoj dogodile, govorio je voditelj svetišta Petar Pifat.

      U pauzi predavanja, vokalno – instrumentalni sastav "Tekije" iz Petrovaradina višeglasno je otpjevao poznatu marijansku pjesmu pod nazivom "Nek ori". Riječ je o pjesmi koju je u čast Tekijskoj Gospi skladao nekadašnji ravnatelj ovoga svetišta opat Ilija Okrugić – Srijemac prigodom blagoslova novosagrađene crkve 4. kolovoza 1881. godine. Naročito svečanim i dirljivim tonom završena je ova svečanost kada je proslavljeni džez saksofonista Ivan Švager, uz pratnju Pifata na orguljama, izveo poznatu gospel skladbu "Amazing grace".

      Svoju poruku i zahvalu, na samom kraju, uputio je srijemski biskup mons. Gašparović.

                                                                         Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević