NOVI SAD-PETROVARADIN, 12. listopada 2011. – U Petrovaradinu, u Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije organiziran je drugi pastoralno-znanstveni susret studenata i radničke mladeži ove akademske 2011./2012. godine, zalaganjem vlč. Marijana Vukov, župnog vikara u župi Imena Marijina u Novom Sadu i voditeljem zajedništva mladih.

U crkvi sv. Jurja, u popularnom „gradiću“ u srijedu navečer je slavljena sveta misa zaziva Duha Svetoga. Euharistiju je predslavio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu s vlč. Dušanom Milekićem, župnikom u Novim Banovcima i suradnikom voditelja susreta mladih. Vlč. Vukov je bio na raspolaganju za svetu ispovjed.

      Četrdesetak mladih i nekoliko profesora sudjelovalo je na ovogodišnjem Veni Creator Spiritus. Biskup domaćin je izrazio radost što su se studenti-školarci i mladi radnici odazvali pozivu vlč. Vukova i što su odlučili svoj studij započeti s Bogom moleći od njega blagoslov za uspješno studiranje, učenje i plodove za vjerski i duhovni život iz ovakovih susreta. Također je rekao da su vrata ovoga centra uvijek otvorena za vjeronauk i katehezu mladih koji se redovito kroz akademsku godinu okupljaju srijedom u 20 sati.

                                                                                    Marijan Vukov

Marijan Vukov

GIBARAC, 5. studenoga 2011. - Najava proslave velikoga jubileja, proslave 200. godišnjice gradnje katoličke župne crkve sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu, predviđeno je slavlje u subotu 5.11.2011. godine.

       Poštovani!

       Bliži se proslava velikoga jubileja, proslave 200 – te godišnjice gradnje katoličke župne crkve sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu. Predviđeno je slavlje u subotu 5. 11. 2011. godine sa sljedećim programom:

 -   10.00h ujutro okupljanje gostiju u dvorištu crkve i ispred crkve

- 11.00h svećana sveta misa koju predvodi srijemski biskup mons. Đuro Gašparović

-  12.00h prigodni program u crkvi – prikazivanje narodnih nošnji

-  12.30h promocija knjige pučke pjesnikinje bake Anice Pinterović iz Gibarca

-  13.00h ručak i druženje u seoskoj sali u Gibarcu, uz zvuke tamburice

       Iako je mali broj vjernika katolika ostao u Gibarcu, na inicijativu župnoga upravitelja, podržali su svojim skromnim sredstvima i snažnom molitvom potpunu sanaciju cijele crkve iznutra i izvana, za uređenje crkve o proslavi njezine 200. godišnjice.

      Projektu obnove crkve priključila se i „Zavičajna Udruga Gibarac“ sa sjedištem u Osijeku kao i „Društvo za očuvanje tradicije šokačkih Hrvata Gibarac“ sa sjedištem u Gibarcu, i mnogi drugi donatori, od kojih su najveći prilog darovale brojne župe Đakovačko-Osječke nadbiskupije.

      Ovom prigodom kao župnik u Šidu i upravitelj župa: Morović, Gibarac, Kukujevci, želim spomenuti i iskreno zahvaliti brojnim župama Đakovačko-Osječke nadbiskupije, u kojima sam kroz 2010. i 2011. godinu u određene nedjelje slavio svete mise i prikupljao kolektu-milostinju dotičnih župljana za sanaciju župne crkve u Gibarcu. HVALA sljedećim župama i njihovim župnicima:

Podravski Podgajci, Županja 2, Čepin 1, Donji Miholjac, Lipovac, Šljivoševci, Osijek 2, Višnjevac, Viljevo, Vukovar 3, Čepin 3, Đakovački Selci, Jarmina, Kruševica, Nijemci, Vinkovci 4, Marijanci, Osijek 7, Osijek 6, Veliškovci, Bošnjaci, Donji Andrijevci, Đakovačka Satnica, Čepin 2, Drenovci, Đakovo 2, Komletinci, Kuševac, Stari Mikanovci, Vrbanja, Osijek 11, Gunja, Privlaka.

      Dragi župnici spomenutih župa, od srca HVALA još jednom što ste dali doprinos u potpunoj sanaciji i obnovi župne crkve Sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu.

                                                      Vlč. Nikica Bošnjaković, župni upravitelj

ĐAKOVO (TU), 20. listopada 2011. – „Za našu Đakovačko-osječku, zajedno sa Srijemskom Crkvom, mogu se primijeniti riječi iz Djela apostolskih – De, pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i    mudrosti; među više od pola milijuna vjernika ove dvije biskupije Bog je izabrao i postavio ovu sedmoricu, koji pred nama spremno stoje da na njih položimo ruke“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, po čijoj su posvetnoj molitvi i polaganju ruku, tijekom svečanog misnog slavlja u nedjelju, 30. listopada, red đakonata primila sedmorica kandidata.

ĐAKOVO (TU), 20. listopada 2011. – „Za našu Đakovačko-osječku, zajedno sa Srijemskom Crkvom, mogu se primijeniti riječi iz Djela apostolskih – De, pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti; među više od pola milijuna vjernika ove dvije biskupije Bog je izabrao i postavio ovu sedmoricu, koji pred nama spremno stoje da na njih položimo ruke“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, po čijoj su posvetnoj molitvi i polaganju ruku, tijekom svečanog misnog slavlja u nedjelju, 30. listopada, red đakonata primila sedmorica kandidata. Da se žele staviti u službu Crkve, u prepunoj đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra javno su posvjedočili: Josip Kešinović (Vinkovci 1), Mario Lešić (Bošnjaci), Josip Levaković (Rokovci), Drago Marković (Otok), Josip Matas (Osijek 6) i Davor Tomić (Sikirevci/Jaruge), iz Đakovačko-osječke nadbiskupije te Željko Štimac (Srijemska Mitrovica), iz Srijemske biskupije. Misnom slavlju koncelebrirao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, generalni vikar Srijemske biskupije Eduard Španović te brojni svećenici, predvođeni poglavarima Bogoslovnog sjemeništa i profesorima KBF-a u Đakovu. Oko oltara su bili i nedavno zaređeni đakoni, a posebno svečan doprinos slavlju dao je Zbor bogoslova pod vodstvom maestra Ive Andrića i uz orguljašku pratnju maestra Vinka Sitarića.

Obraćajući se u homiliji kandidatima za đakonat, nadbiskup je rekao kako svi - svećenici, redovnici, redovnice – zajedno s đakonima, moraju ostati aktivni u svijetu, voljeti svijet i ljude, njihove istinske vrednote i uzvišena iskustva. „Ne smijemo okrenuti leđa svijetu, budući da je Bog u Isusu Kristu otvorio svijetu svoje srce. Štoviše, moramo znati bez straha, predrasuda i oklijevanja voditi dijalog sa svijetom, sa svakim čovjekom, kakav god bio njegov društveni položaj ili političko uvjerenje, vjerske ideje ili moralno stanje; hrabro voditi dijalog sa svima, sa svim velikim pokretima našega vremena, na ljevici i na desnici, bili pacifisti ili revolucionari, bili kršćanskog nadahnuća ili ne, voditi dijalog trudeći se uvijek uočiti ne ono što nas razdvaja, nego što nas spaja, prihvaćajući dio istine koju svatko naviješta, uvjereni da imamo što naučiti od svih“, rekao je nadbiskup, pojasnivši da takav dijalog sa svijetom treba predvoditi bez dvosmislenosti i nejasnoće, kritičkim duhom i evanđeoskim razlučivanjem, ne kompromitirajući svoj kršćanski identitet, ne izdajući i ne sakateći Evanđelje Isusa Krista.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, nadbiskup je naglasio kako je svaki krštenik pozvan na posebnu zadaću, posebno polje rada. Kao prvo polje rada naveo je brak i obitelj, drugo područje je crkvena zajednica, a kao posebno područje rada istaknuo je svijet: „Svi ste pozvani dati svoj doprinos karitativnom, humanitarnom, gospodarskom, kulturnom, odgojnom, političkom području ljudskoga života, bilo kao pojedinci ili udruženi u društva. Sve ono što se odnosi na savjest, odgovornost, pravednost, mir, očuvanje okoliša – područje je djelovanja laika vjernika. Kršćani se ne smiju odreći svoga doprinosa na političkom području. Trebaju nam vjernici izgrađene kršćanske savjesti, koji se na službu ljudima posvećuju dobru države, uzimaju na sebe teret te odgovornosti.“ Vjernike je pozvao da kao  vjernici katolici daju svjedočanstvo nade koju nose i da današnje ređenje bude prigoda da svi probude svijest o kršćanskom pozivu i služenju.

Nadbiskup je pozvao đakone da budu muževi na dobru glasu, puni Duha Svetoga i mudrosti. Posvijestio im je da će, nošeni iskrenom ljubavlju prema Kristu i živeći u savršenu predanju, lakše prianjati uz Krista i slobodnije se posvetiti služenju Bogu i ljudima. Na kraju homilije nadbiskup im je poručio: „Ukorijenjeni i utemeljeni u vjeri, budite neporočni i besprijekorni pred Bogom i ljudima, kao što dolikuje Kristovim služiteljima i djeliteljima Božjih otajstava. Ne dajte se odvratiti od nade evanđelja. Čuvajući otajstvo vjere u čistoj savjesti, očitujte djelima riječ Božju koju ustima propovijedate, da kršćanski puk, oživljen Duhom, postane čist i Bogu ugodan prinos te da vi, hitajući u posljednji dan Uskrslom Gospodinu, od njega zaslužite čuti: Dobro, slugo dobri i vjerni! Uđi u veselje Gospodara svoga!“

Anica Banović

Srijemska biskupija se ispričava za smetnje na ovoj našoj  web-stranici koje su se ovih dana dogodile. Radi se o nepoznatim "upadima" koje smo uspjeli riješiti i spasiti neke od vijesti i dokumenata.

                                                         Tiskovni ured Srijemske biskupije. 

TU

      PETROVARADIN, 14. rujna 2011. - Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović proslavljen je crkveni god Uzvišenje svetog Križa u župi Petrovaradin 2.

U koncelebraciji su sudjelovali svećenici Srijemske biskupije, te svećenici iz Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije. Na početku slavlja nazočne je pozdravio domaćin župnik vlč. Stjepan Barišić koji je izrazio zahvalnost prisutnim gostima na njihovoj nazočnosti i uputio riječi dobrodošlice biskupu, svećenicima i ostalim vjernicima.

      Prigodnu homiliji održao je biskup Gašparović koji je naglasio:  „Isus Krist je najsavršenija objava ljubavi Boga prema čovjeku. Ta je ljubav išla do kraja u žrtvi na križu: '... ljubio (je) svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.' Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Ta je ljubav čin muke i smrti Isusove na križu. Raspeti, raširenih ruku na križu i uzdignut od zemlje sve privlači k sebi. Predstavio se Bog kao Jaganjac."

Rekavši kako Isus ne želi čovjeka ostaviti u vlastitoj nesreći, biskup je naznačio: „Čovjek je u svojoj sebičnosti i neposluhu prema Bogu preokrenuo red stvari, nametnuo im je drugi smisao i umjesto da sve stvoreno upotrebljava da bi slavio i hvalio Boga, on to koristi za svoje sebične ciljeve.

Nastao je nered u samome čovjeku, nered u odnosu čovjeka s prirodom i prekinute su veze s Bogom. Zato Bog želi a čovjek mora svemu stvorenomu vratiti osnovni smisao i osnovno usmjerenje. To Bog Otac čini po Bogu i Čovjeku Isusu Kristu koji je raspet na križ. A Isus je uzdignut na križ da spašava i da bolje vidi sve one koje spašava, da sve privuče k sebi, da unese red u čovjeka.“

Biskup Gašparović završio je homiliju riječima: „Gledao je s križa Isus i nas. U svom životu možemo napustiti Isusa ili biti s njime, pa i uz križ. Možemo se pridružiti onima kojima je pod križem bilo dosadno pa su se kockali. Ne znamo jesu li prokockali svoj život. No, možemo biti s onima koji su vjerom gledali križ i otkrivali tko je taj koji je ponio naše bolesti, koji je naše boli uzeo na se. Tko je taj koga za naše grijehe probodoše, za naše opačine satrše. Gledajmo i čitajmo u čijem to Srcu gori vatra božanske ljubavi i komu je to teško sve dok ta vatra Duha Svetoga ne zapali čitav svijet. Bog je ljubio svijet i zato ide u susret čovjeku da ga pridigne a ne da ga osudi. Ljubav, razumijevanje i služenje, a ne osuđivanje i odbacivanje, čine život ljepšim i vrednijim. Do kraja biti sluga drugima; ako je potrebno, i poniziti se iznad svake mjere, samo da spasimo svoje životne suputnike. To je Krist ostvario u punini. I mi smo pozvani da «uzmemo svoj križ», dio svoje odgovornosti. Razmišljajući danas o svetom križu molit ćemo za sve progonjene i osuđivane, molit ćemo za starce, bolesne i nemoćne, za one koje njihova okolica smatra teretom i smetnjom.

Molit ćemo i za očeve i majke koji s radošću preuzimaju na svoja ramena teret svagdanjeg obiteljskog života. Sjetit ćemo se i onih koje pritišće križ raznih kleveta, ogovaranja i laži. Neka nam križ bude poticaj, nada i spasenje.“

      Na kraju mise župnik domaćin Barišić uputio je riječi zahvalnosti svima koji su pomogli u organizaciji i izvedbi ove proslave svetkovine Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu. Nakon blagoslova i završne pjesme  ispred oltara svećenici i vjernici su pristupali ljubljenju moći Kristova križa.

Slavlje je nastavljeno uz bratsko druženje u župnom dvorištu.

                                                                                Tomislav Mađarević

SRIJEMSKA MITROVICA, 26. listopada 2011. - Proslavljena svetkovina svetog Dimitrija, đakona i mučenika, zaštitnika Srijemske biskupije, katedrale, istoimene župe te drevnog grada Sirmiuma.

     SRIJEMSKA MITROVICA, 26. listopada 2011. - Prigodom svetkovine svetog Dimitrija, đakona i mučenika, zaštitnika Srijemske biskupije, katedrale, istoimene župe te drevnog grada Sirmiuma - Srijemske Mitrovice, u srijemskomitrovačkoj prvostolnici održano je svečano euharistijsko slavlje koje je predvodio nadbiskup Orlando Antonini, Apostolski Nuncij u Republici Srbiji. U koncelebraciji je bio domaći biskup Đuro Gašparović, Marin Srakić, đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, predsjednik Hrvatske biskupske konferencije, Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup i metropolit, podpredsjednik MBKSCM, Ivan Penzes, subotički biskup, Đura Džudžar, Apostolski egzarh za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori, Đuro Hranić, đakovačko-osječki pomoćni biskup, te Josip Devčić, prepošt požeškog Stolnog kaptola, delegat požeškog biskupa Antuna Škvorčevića.

      Slavlje je započelo procesijom, a u ophodu su bili koncelebranti Enco Rodinis, generalni tajnik Hrvatske biskupske konferencije i njegov pomoćnik Fabijan Svalina, Ivan Ćurić, rektor Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu, Leopold Rochmes, generalni vikar u Beogradskoj nadbiskupiji, svećenici i redovnici Srijemske biskupije i susjednih biskupija te Apostolskog egzarhata. Među sudionicima svečanosti u katedrali bio je i srijemskomitrovački gradonačelnik Branislav Nedimović i zamjenik Srđan Kozlina, predstavnici i djelatnici Veleposlanstva i Konzulata Republike Hrvatske u Beogradu i Subotici, Zlatko Načev, podpredsjednik Hrvatskog Nacionalnog Vijeća za Srijem, uprava i članstvo Hrvatskoga kulturnog centra "Srijem", Mađarskog kulturno-umjetničkog društva i Nemačkog kulturnog centra iz Srijemske Mitrovice.

     Na početku slavlja biskup Gašparović je pozdravio Apostolskog Nuncija, nadbiskupe i biskupe, svećenike, redovnike i redovnice i sve domaće i goste. „Ova župna zajednica, katedrala, Srijemska biskupija i grad Srijemska Mitrovica slavi danas svoga zaštitnika, svetog Dimitrija, đakona i mučenika a katedrala ove godine dvijestotu obljetnicu posvete. Dijelimo radost ovoga dana sa svima vama koji ste došli iz naših župa i drugih biskupija, pridružili se slavlju i tako izrazili zajedništvo vjere i poštovanja prema Euharistijskom otajstvu i srijemskim mučenicima. U toj radosti i nadi sve vas od srca pozdravljam.“

      Obraćajući se svećenicima, redovnicima i redovnicama, rekao je: „Posebno od srca pozdravljam vas braćo svećenici, redovnici, časne sestre redovnice Srijemske biskupije i zahvaljujem vam na svjedočenju vjere i neumornom pastoralnom radu za spas duša vjernika u Srijemu koje posebno ovdje pozdravljam. Srdačan pozdrav svećenicima, redovnicima i redovnicama iz susjednih nam biskupija i Apostolskog egzarhata. Posebno pozdravljam vas dragi župljani župe Srijemska Mitrovica u zajedništvu sa župnikom mons. Eduardom Španovićem, prelatom, dekanom, začasnim kanonikom i generalnim vikarom, te župnim vikarom vlč. Mariom Paradžik, ministrantima i asistencijom, te pjevačkim zborom 'Sveta Cecilija'. Svima posebno zahvaljujem na brizi oko pripreme ovoga slavlja. Pozdrav svima vama, dragi hodočasnici iz svih župa i filijala Srijemske biskupije, iz susjednih nam biskupija i šire. Pozdrav upućujem i slušateljima Radio Marije Srbije koji nas sada izravno prate preko radija.“ - završio je biskup pozdravnu riječ.

     U homiliji nadbiskup Antonini je na početku uskliknuo: „Radujmo se u Gospodinu svi slaveći danas, skupa sa Srijemskom biskupijom i gradom Srijemskom Mitrovicom, ovaj veliki jubilej. Prije 200 godina ova katedralna crkva posvećena je svetom Dimitriju, đakonu i mučeniku koga zapadna i istočna Crkva časte kao svetog zaštitnika svojih vjernika. Zamislite koliko ja, kao Papin predstavnik u Srbiji, osobno mogu biti radostan što sam s vama, kad vam kažem da se moja rodna općina u Italiji upravo zove Sveti Dimitrije!“ Nastavio je zatim nadbiskup da je kršćanski život “put” koji treba prevaliti, a koji se sastoji u tome da Isusa Krista treba susresti, prihvatiti, slijediti. Na tom putu svatko treba s njime svaki dan uzimati križ. „Ako nam nešto u današnjem svijetu upada u oči, rekao je predvoditelj, to je pokušaj da se odstrani bol. Već su nam i male nelagode postale nepodnošljive kao što su pretoplo i prehladno vrijeme. Svijet se koristi svakakvim sredstvima da suzbije boli, sve do droge. Kristov put kao jedino sredstvo za nadilaženje boli i patnje je put križa. Tada ćemo iskusiti da prigrlivši križ, kao što je to Krist učinio na nevjerojatan način, nećemo osjetiti njegovu težinu; dapače, poput svetog Pavla moći ćemo reći: 'Radujem se sada dok trpim… i u svom tijelu nadopunjam ono što nedostaje mukama Kristovim' (usp. Kol 1,24). O evanđelju trpljenja, o 'uzvišenom evanđelju', govorio je papa Ivan Pavao II. u svojoj teškoj bolesti“ – posvjedočio je nadbiskup. Da naglasi kako onaj koji je u zajedništvu s Bogom uživa potpuni mir u svakoj životnoj situaciji, ponovio je citat iz prvog čitanja: „A duše su pravednika u ruci Božjoj… Očima se bezbožničkim čini da oni umiru … ali oni su u miru” (usp. Mudr 3,2-3). Donoseći primjer iz života svetog Dimitrija nuncij je rekao da je taj svetac, poslije iscrpnih ispitivanja te fizičkih i psihičkih tortura, osuđen na smrt. Ali, zasut uvredama i pogrdnim optužbama, on je osjećao „veliku radost“ upravo kao i apostoli, koji nakon što su bili izbičevani, otiđoše „ispred Vijeća radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za ime Isusovo“ (Dj 5,41).Veliko svjedočanstvo u III. stoljeću, nastavio je nadbiskup, koje je Gospodin zatražio od đakona Dimitrija, dogodilo se po njegovu mučeništvu ovdje u Sirmiumu - Srijemskoj Mitrovici. Ono je dalo sjaj i slavu kroz stoljeća ovoj Crkvi, Crkvi koja je prošla razne dogodovštine, proslavu i tragedije, duboke preobrazbe, ali je još uvijek ovdje, te se vjerni puk danas nastavlja spominjati svetog Dimitrija i zazivati ga da pomogne, da ga utješi, osnaži u vjeri i u životnim i povijesnim situacijama.

      „A sada, na kakvo svjedočanstvo Gospodin Isus poziva nas? – zapitao se predvoditelj slavlja. Možda ne više ono po krvi, poput svetog Dimitrija, iako prolijevanja krvi nije nedostajalo u ovim našim krajevima i u nedavnoj prošlosti. Vjerujem da On danas od nas traži ovu vrstu svjedočanstva,“ – poručio je nadbiskup Antonini dodavši, da kao kršćani, ovdje i sada, samima sebi, ovom društvu i cijelome svijetu pokažemo da različiti narodi mogu živjeti skupa u miru, i to ne samo živjeti jedni pored drugih, nego čak i udružiti vlastitosti svojih kultura na obogaćenje svih. Čvrsto vjerujem da je to naše poslanje, osobito poslanje katolika u Srbiji. Danas ovdje u Srijemskoj Mitrovici, nastavio je nadbiskup, zahvaljujući pastoralnoj osjetljivosti vašeg biskupa Gašparovića, vidim sada divnu sliku jedinstva u različnosti ove Crkve u Hrvata s drugim narodima u ovom drevnom Sirmiumu koji slavi svog svetog zaštitnika. To je svjedočanstvo koje od vas traži opća Crkva, Sveti Otac i cjelokupno društvo koje živi u Srbiji. Neka tako bude, dragi moji, pod okriljem Marije Kraljice mira, i po svjedočanstvo svetog Dimitrija koji je za Isusa prolio svoju krv. Živite zajedno u skladu, te svoje vlastite potencijale učinite zajedničkima na dobrobit svih.“ – završio je nadbiskup homiliju.

      Pri kraju slavlja nadbiskup Antonini je kazao kako je oduševljen ovim zajedništvom s biskupima, svećenicima, redovnicima i redovnicama te Kristovim vjernicima laicima. Čestitajući svima svetkovinu svetog Dimitrija nadbiskup je zahvalio svim nazočnima, a posebno biskupu Gašparoviću, domaćinu ove svečanosti, koji mu je pružio mogućnost da bude u zajedništvu sa svima i dodao da svi oni kojima je ovaj svetac zaštitnik mogu biti ponosni zbog njegove veličine po mučeništvu te u njemu imati nadahnuće za život i djelovanje. Posebno je zahvalio pjevačkom katedralnom zboru „Sveta Cecilija“ i voditeljici s. Ceciliji Tomić za pjevanje mise na latinskom jeziku, te svima podijelio apostolski blagoslov.

                                                                           Mario Paradžik

Mario Paradžik