PETROVARADIN, 25. i 26. srpnja 2011. - U svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu proslavljene su 25. i 26. srpnja "Male Tekije". Prema našoj staroj kršćanskoj tradiciji tih dana svake godine hodočastimo u ovo Biskupijsko Svetište te Euharistijskim slavljima na hrvatskom i mađarskom jeziku, procesijom i prigodnim programom častimo Gospu Tekijsku. To je ujedno prigoda za Svetu ispovjed.

      PETROVARADIN, 25. i 26. srpnja 2011. - U svetištu Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu proslavljene su 25. i 26. srpnja "Male Tekije". Prema našoj staroj kršćanskoj tradiciji tih dana svake godine hodočastimo u ovo Biskupijsko Svetište te Euharistijskim slavljima na hrvatskom i mađarskom jeziku, procesijom i prigodnim programom častimo Gospu Tekijsku. To je ujedno prigoda za Svetu ispovjed.

      Uz sudjelovanje mnogobrojnih vjernika iz Petrovaradinskog dekanata i drugih župa Srijemske biskupije započela je proslava u ponedjeljak 25. srpnja večernjom misom, koju je predvodio vlč. Dušan Milekić, župnik u Novim Banovcima, u zajedništvu sa svećenicima dekanata, biskupije, Novoga Sada i Futoga.

      U homiliji, govoreći o Isusu Kristu i našem životu, vlč. Milekić je istakao: „Blago našim očima što vide i našim ušima što čuju, tako si Isuse rekao, a ja se kroz život zapitah, što znači ‘blago’? Činio si dobro Isuse na zemlji a s naše strane dobio si križ, prikovali smo te na njega. Kaži mi što je to ‘blago’ Isuse Kriste i mojim očima i mojim ušima. U poslanici smo čuli toliko kreposti, što je ljubavi vrijedno, što je kreposno neka bude dio našega života.” Vlč. Milekić na kraju homilije se zapitao da li vrijedi biti dobar čovjek i doista uoči slavlja svetih Joakima i Ane u ovoj obitelji je pronađen odgovor dobrote jer su oni podarili Bogu i svijetu Mariju, Majku našega Spasitelja.

      Slavlje je završilo tradicionalnom procesijom sa svijećama i slikom Majke Božje Tekijske kroz prostor Križnoga puta uz Svetište. Nakon procesije u Svetištu je bilo upriličeno klanjanje pred Presvetim oltarskim sakramentom.

      Na sam dan proslave, u utorak 26. srpnja u crkvi Gospe Snježne slavljena je svečana sveta misa koju je predvodio mons. Gejza Varga, Biskupski vikar za Mađare Đakovačko-osječke nadbiskupije, prigodom jubileja 70 godina svojega svećeništva, u koncelebraciji fra Ante Logara, provincijala Hrvatskih kapucina i četrnaestorice svećenika Srijemske i Subotičke biskupije.

Prigodnu homiliju održao je provincijal fra Logar. U homiliji fra Logar je, kao bivši ministrant slavljenika Varge, stavio naglasak na njegov susret kao trinaestogodišnjaka s preč. Vargom, tada župnikom župe Presvetog Trojstva u Čepinu. Još tada je osjetio njegovu neizmjernu ljubav prema djeci i prema siromašnima. Posebno ga je dojmilo pomaganje preč. Varge njegovoj siromašnoj obitelji. Prisjeća se i njegova susreta kada ga je kao dječaka vodio kod Karmelićana u Osijek i u biskupiju u Đakovo.

      „Danas na dan svetih Joakima i Ane koji su podigli i odgojili dijete kojemu su dali ime Mirjam. To dijete bijaše ‘nova Eva’ koja je stavila pečat na novi svijet koji se više nikada neće izmijeniti. Ta ‘nova Eva’ se svojim posluhom Bogu, svojim izrečenim ‘da’ Bogu vječno nastanila u nama. Marija nikada nije imala snage reći Bogu ne, iako nije znala koji će je problemi snaći u životu. Bila je uvjerena da će svojom vjerom uspjeti. Ona ostaje uvijek uspravna i uvijek pokazuje što znači vjerovati u Boga i vjerovati Bogu.” Primjenjujući Marijin život na naš život i posebno na slavlje današnjega jubileja fra Logar je rekao: “ I kada u životu shvatimo da nas On vodi, da nas je On odabrao, da smo ga mi odabrali, tada se i mi trebamo kao Marija predati Isusu Kristu, jer nas ljubi i poznaje više nego što mi poznajemo sami sebe. Toj radosti i ljubavi Božjoj današnji je slavljenik mons. Varga kroz 70 godina služio neumorno, te zahvaljujući Bogu na tom velikom danu i obljetnici i mi molimo da nas Bog osposobi da mu ostanemo vjerni kroz sve životne teškoće i da stavimo naglasak na ono što treba da činimo da bismo mijenjali sebe i druge kako bi svijet postao ljudskiji i kršanskiji!” istakao je propovjednik.

      Prigodom slavlja 70. obljetnice jubilarcu je uputio čestitku srijemski biskup mons. Đuro Gašparović: “Svojim neumornim radom kroz Vaš dugovječan život uvelike ste unaprijedili život i pastoralno djelovanje naših biskupija. Kao Nadbiskupski vikar za vjernike Mađare snažno utječete i na život Crkve na našim prostorima. Taj Vaš doprinos zasigurno će imati i dalekosežne posljedice za daljnji razvoj života naše Crkve na području naše Đakovačko-osječke crkvene pokrajine. Radujući se da Vaš jubilej 70. obljetnicu svećeništva proslavljate na našim Tekijama čestitam Vam Jubilej i želim Vam dobro zdravlje te nastavak zauzetog i plodnog rada kroz još godine mnoge”.

      Proslava "Malih Tekija" zaključena je večernjim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Marijan Vukov, župni vikar župe Imena Marijina u Novom Sadu.

                                                                            Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

MARADIK, 26. srpnja 2011. godine - Na spomenda svetih Joakima i Ane, 26. srpnja 2011. godine, župa Svete Ane u Maradiku u Srijemskoj biskupiji organizirala je proslavu svetkovine svoje zaštitnice. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Božidarom Lusavcem, zemunskim dekanom preč. Jozom Duspara i župnicima iz župa zemunskog dekanata, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori te župnikom iz Budisave.

      MARADIK, 26. srpnja 2011. godine - Na spomenda svetih Joakima i Ane, 26. srpnja 2011. godine, župa Svete Ane u Maradiku u Srijemskoj biskupiji organizirala je proslavu svetkovine svoje zaštitnice. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu s domaćim župnikom preč. Božidarom Lusavcem, zemunskim dekanom preč. Jozom Duspara i župnicima iz župa zemunskog dekanata, Apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori te župnikom iz Budisave.

      U slavlju su sudjelovali župljani župe slavljenice i gosti iz drugih župa a bili su nazočni i vjernici Srpske Pravoslavne Crkve s parohom i vjernici reformati. Svečanost su pjesmom uzveličali pjevači maradičke župe.

      Na početku je nazočne pozdravio domaći župnik Lusavec i uveo u slavlje današnjega dana. Posebno je izrazio dobrodošlicu biskupu i zahvalio što je ove godine odlučio posjetiti župu Maradik premda je toga dana mogao biti na proslavi “Malih Tekija” u Petrovaradinu ili na slavlju svete Ane, zaštitnice župe Laćarak.

      Biskup Gašparović je započeo homiliju govoreći o posljedicama istočnoga grijeha i o iznevjerenom i proigranom pozivu prvih ljudi te o ponovnom stvaranju prijateljstva i povjerenja između Boga i čovječanstva po Isusu Kristu i Mariji, proizašloj iz svete obitelji Joakima i Ane. „Marija je hram Božji, nastavio je biskup, potekla iz jedne savršene obitelji svetih Joakima i Ane, predane Bogu s punim povjerenjem u njega. Željeli su dijete i Bog im daruje Mariju. Darovali su svijetu dijete i zašutjeli do kraja života. Povukli se u osamu u svojoj poniznosti i blagosti.“ Primjenjujući današnje slavlje na život vjernika predvoditelj je rekao: „Dok sudjelujemo u ovom današnjem slavlju svetkujući našu nebesku zaštitnicu ove župe i crkve svetu Anu, ovim slavljem obnavljamo našu pripadnost Bogu i Crkvi zajednici vjernika, obnavljamo katoličku i župnu povezanost. Ispovijedamo isto tako vjeru u prisutnost Boga u prostoru, konkretno sada, na ovom mjestu, u ovoj crkvi, među nama, kao što je bio prisutan u obitelji Joakima i Ane... 

     A mi smo živa Crkva, sagrađena od 'živog kamenja', nova i savršena, podignuta ne ljudskom rukom, nego slavom živoga Boga a utemeljena na osobi Isusa Krista... I u toj Crkvi, Tijelu Kristovu, čiji smo mi članovi, častimo Boga i svetu Anu svojim sjedinjenjem s njime u Duhu i Istini: posvećenjem po sakramentima, učenjem i usavršavanjem po Kristovoj riječi, a sve po sudjelovanju kod svete Mise, svojim kršćanskim životom u obitelji, u ovoj kršćanskoj zajednici, u školi, na radnom mjestu i na svakom mjestu, a posebno u ovoj crkvi.“ Da naglasi potrebu gradnje nove župne crkve u Maradiku biskup Gašparović je rekao: „Sveta nas zaštitnica Ana danas upozorava da je ova građevina slabe konstrukcije a i premala za nas vjernike ove župe. Nismo preuzetni niti megalomani, ali želimo više prostora. Zato vas pozivam da sagradimo novu crkvu radom naših ruku, svojim darovima i svojim zalaganjem. Ona će nam, kao i ova, biti uvijek još privlačnija znajući da je Krist po njoj i u njoj među nama i da smo je mi sagradili radom svojih ruku. Neka se nova crkva, koju želimo sagraditi, uzdiže kao opomena i poziv svakom vjerniku, pa i prolazniku, od najmanjega do najvećega, od najmlađeg do najstarijega. Moramo znati, kad sagradimo novu crkvu, da ne možemo očitovati zajedništvo ni s Kristom, ni međusobno, ako se ne sastajemo, ako se ne nađemo zajedno na tom svetom mjestu, ako nas nema. A dobro znamo da je Krist uvijek prisutan gdje su dvojica ili trojica sabrana u njegovo ime. Ne samo dvije tri osobe, što je simbolika, nego čitava vjernička zajednica, što više vjernika“, zaključio je Gašparović.

      Na koncu misnoga slavlja župnik Lusavec uputio je riječi zahvale svima koji su pomogli u organizaciji i izvedbi ove proslave svetkovine svete Ane u Maradiku i biranim riječima predstavio idejni projekt gradnje nove župne crkve i dio razgovora sa sastanka s nekima od vjernika župe, što je biskup u zaključnoj riječi podržao i blagoslovio.

      Slavlje je nastavljeno u bratskom druženju i razgovoru uz domjenak u župnom dvorištu i ručak u kući.

                                                                        Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

Donosimo Saopštenje za javnost sa konferencije za novinare, održane u Beogradu 21. jula 2011. o problemima primene zakona o vraćanju (restituciji) imovine Crkvama i verskim zajednicama.

Saopštenje za javnost sa konferencije za novinare, održane u Beogradu 21. jula 2011. o problemima primene zakona o vraćanju (restituciji) imovine Crkvama i verskim zajednicama.

Tradicionalne Crkve i verske zajednice u Srbiji ukazuju na problem:

I Vlada Republike Srbije ne primenjuje važeći zakon o vraćanju (restituciji) imovine Crkvama i verskim zajednicama, što predstavlja direktno kršenje Ustava Srbije. Ovu činjenicu utvrdio je Zaštitnik građana u svom redovnom godišnjem izveštaju za 2010. godinu od 15. marta 2011. Svojevrsna blokada primene ovog zakona od strane Vlade Republike Srbije ogleda se u sledećem:

1. Vlada Republike Srbije nije imenovala direktora Direkcije za restituciju iako je prethodnom direktoru te Direkcije mandat istekao još 31. decembra 2010.
2. Prekoračeni su propisani rokovi za donošenje rešenjâ iz čl. 31 Zakona o vraćanju (restituciji) imovine Crkvama i verskim zajednicama, po zahtevima koji su blagovremeno podneti.
3. Ovaj zakon nikada se nije u celosti ni primenjivao. To se odnosi na novčano obeštećenje (novčanu naknadu), kao i na vraćanje druge imovine (zamenska restitucija), iako su takvi oblici vraćanja izričito propisani odredbama čl. 16 i čl. 4 ovog zakona.
4. Nije obezbeđena potrebna materijalna osnova za izvršavanje ovog zakona od strane Vlade kao predlagača, zbog čega je, pored ostalog, i došlo do neizvršavanja ovog zakona.
5. Vlada je insistirala na  donošenju Zakona o privatizaciji i Zakona o planiranju i izgradnji, bez zaštitnih mera kada je u pitanju crkvena imovina koja je predmet restitucije, čime se, dodatno, onemogućava vraćanje crkvene imovine.
6. Vlada najavljuje donošenje i niza drugih neustavnih propisa i mera, kojima će dodatno onemogućiti ili znatno otežati ostvarivanje prava Crkava i verskih zajednica na imovinu. Vlada Srbije radi na tome da se stavi van snage, odnosno da se  suštinski izmeni ovaj zakon o vraćanju crkvene imovine, iako je to suprotno opštem interesu i činjenici da je odavno istekao rok za podnošenje zahtevâ i  za donošenje odlukâ po tom zakonu. Konačno, ovakvo postupanje Vlade u suprotnosti je i sa nedavno donetom odlukom Ustavnog suda o ustavnosti zakona o vraćanju crkvene imovine. 

II Pravne posledice neprimenjivanja Zakona o vraćanju (restituciji) imovine Crkvama i verskim zajednicama ogledaju se u sledećem:

1. Crkvama i verskim zajednicama je vraćen samo manji deo imovine iz podnetih zahteva.
2. Neprimenjivanje ovog zakona je, pre svega, suprotno ustavnom načelu vladavine prava iz čl. 3 Ustava Republike Srbije u pogledu ostvarivanja Ustavom zajamčenih ljudskih prava. U tome se izražava i neizvršavanje ustavne nadležnosti Vlade Republike Srbije iz čl. 123 tač. 2 Ustava RS, da izvršava zakone Narodne skupštine.
3. Time se ugrožavaju Ustavom zajamčena ljudska prava tradicionalnih Crkava i verskih zajednica, kao i njihovih vernika, a pre svega: pravo na imovinu iz čl. 58 Ustava Republike Srbije, kao i njihova prava iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (Rim, 4. novembar 1950.).
4. Tu su i direktne posledice po opšti i javni interes, sadržan u gore označenim odredbama čl. 43 st. 2 i čl. 44 st. 2 Ustava Republike Srbije.
5. Dodatno se onemogućava, odnosno ograničava vraćanje imovine zbog paralelne primene Zakona o privatizaciji i Zakona o planiranju i izgradnji, jer ova dva zakona ne sadrže potrebna ograničenja u pogledu restitucije crkvene imovine i imovine građana.
6. Bez pune restitucije, nastaje velika imovinska šteta za tradicionalne Crkve i verske zajednice, pa su one, na taj način, onemogućene da izvršavaju svoju duhovnu misiju i svoju ustavnu i zakonsku ulogu, što, ustvari, znači da se naneta im nepravda produžuje i produbljuje u „novom izdanju”, a da se bezakonje i dalje nevešto prikriva iza maske zakonitosti.

III Predlozi i mere za prevazilaženje  problema:

1. Puna primena i izvršavanje ovog Zakona od strane Vlade Republike Srbije;
2. hitno imenovanje direktora Direkcije za restituciju;
3. postavljanje pitanja odgovornosti Vlade pred Narodnom skupštinom za neizvršavanje ovog zakona;
4. tradicionalne Crkve i verske zajednice su već podnele Ustavnom sudu inicijativu za ocenu ustavnosti pojedinih odredbi Zakona o planiranju i izgradnji;
5. Vlada Srbije je dužna da pokrene postupak izmenâ i dopunâ Zakona o planiranju i izgradnji, kao i Zakona o privatizaciji, kojima bi se ograničila njihova primena u odnosu na imovinu koja je sada predmet vraćanja Crkvama i verskim zajednicama, kao i u odnosu na imovinu koja će u budućnosti (nadamo se skoroj ili bar doglednoj) biti predmet vraćanja građanima;
6. ne treba donositi nove propise kojima bi se onemogućilo ili otežalo vraćanje crkvene i privatne imovine;
7. o zahtevima Crkava i verskih zajednica u postupku restitucije može odlučivati isključivo državna Direkcija za restituciju, a ne lokalna samouprava, jer je tako izričito propisano odredbama ovog Zakona, čija ustavnost je potvrđena od strane Ustavnog suda;
8. potrebno je doneti dodatne pravne, ekonomske i podsticajne mere za obezbeđivanje materijalne osnove za restituciju, kako za Crkve i verske zajednice, tako i za građane;
9. tradicionalne Crkve i verske zajednice izražavaju svoju punu solidarnost sa očekivanjima i opravdanim zahtevima građana, zadužbina i institucija da se i njima vrati oteta imovina i smatraju važeći Zakon o vraćanju imovine Crkvama i verskim zajednicama dobrim uzorom za donošenje opšteg Zakona o restituciji;
10. tradicionalne Crkve i verske zajednice odlučne su da zahtevaju punu zaštitu svojih prava pred domaćim sudovima, kao i pred Evropskim sudom za ljudska prava, a o čitavom ovom problemu će obavestiti i sve zainteresovane i uticajne subjekte.

U Beogradu, 21. jula 2011. 

U ime tradicionalnih Crkava i verskih zajednica

Episkop bački Irinej (Srpska Pravoslavna Crkva)
Nadbiskup i metropolita beogradski Stanislav Hočevar
(Rimokatolička Crkva)
Biskup Samuel Vrbovski (Slovačka Evangelička Crkva)
Biskup Ištvan Čete-Semeši  (Reformatska hrišćanska Crkva)
Biskup Arpad Dolinski (Evangelička hrišćanska Crkva)
Reis-ul-ulema Adem Zilkić (Islamska zajednica Srbije)
Aleksandar Nećak (Jevrejska zajednica Srbije)

Preuzeto sa sajta Beogradske nadbiskupije

Sa sajta Beogradske nadbiskupije

U nakladi "Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik" u tijeku je prijevod romana "BURIK" autorice Nevenke Nekić na talijanski jezik. Uz stručne prevoditeljice prof. Dubravke Labaš i  prof. Vande Maržić u nastojanjima sudjeluje i prof. Ive Livljanić, prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu. Roman bi trebao biti dostavljen Svetom Ocu Benediktu XVI. kao prilog nastojanjima da se vlč. Ivana Burika uzdigne na čast oltara, jer je umro mučeničkom smrću u Tovarniku tijekom Domovinskog rata. 

      U nakladi "Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik" u tijeku je prijevod romana "BURIK" autorice Nevenke Nekić na talijanski jezik. Uz stručne prevoditeljice prof. Dubravke Labaš i  prof. Vande Maržić u nastojanjima sudjeluje i prof. Ive Livljanić, prvi hrvatski veleposlanik u Vatikanu. Roman bi trebao biti dostavljen Svetom Ocu Benediktu XVI. kao prilog nastojanjima da se vlč. Ivana Burika uzdigne na čast oltara, jer je umro mučeničkom smrću u Tovarniku tijekom Domovinskog rata.

     Ova laička udruga poduzela je niz aktivnosti kojima se dokumentirano osvijetlio rat u području Tovarnika i Srijema, a osobito život i smrt mučenika Ivana Burika: snimljen je film u režiji Jakova Sedlara, održan je znanstveno-stručni skup vlč. Ivan Burik-svjedok vjere, mučenik crkve (Stradanje Tovarnika i tovarničke župe 1991. godine) o kojem se skupu očekuje u listopadu i odgovarajući Zbornik; objavljena je knjiga dokumenata i svjedočenja o istoj temi "Svjedoci života i smrti Ivana Burika", predstavljena je poštanska marka s likom Ivana Burika, redovito se priređuje memorijalna utrka Vukovar-Tovarnik, objavljen je spomenuti roman "Burik", održano niz tribina i predstavljanja knjiga, snimljeno televizijskih emisija, priređuje se projekt spomen-sobe vlč. Burika.

      Predaja romana u ruke Svetoga Oca daje nade da se mučenik Ivan Burik u dogledno vrijeme proglasi blaženikom.

Za Udrugu dr. Ante Starčević -Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik

Nevenka Nekić, književnica

Antun Ivanković i Nevenka Nekić

 PETROVARADIN, 6. srpnja 2011. – Vlč. Niko Kraljević, župnik u miru, iznenada je preminuo na svetkovinu Srca Isusova u petak 1. srpnja u Novom Sadu u 60. godini života i 33. godini svećeništva. 

PETROVARADIN, 6. srpnja 2011. – Vlč. Niko Kraljević, župnik u miru, iznenada je preminuo na svetkovinu Srca Isusova u petak 1. srpnja u Novom Sadu u 60. godini života i 33. godini svećeništva. 
Rođen je 2. srpnja 1951. u Blaževcu kod Gradačca (BiH). Za svećenika je zaređen 24. rujna 1978. u Gunji, a nakon ređenja četiri godine vrši službu duhovnog pomoćnika u Babinoj Gredi, Nijemcima, Velikoj Kopanici i Drenovcima. Bio je upravitelj župe Petlovac kroz pet godina. Kao župnik djelovao je dvije godine u Levanjskoj Varoši, a u teškim ratnim zbivanjima u Hrtkovcima do 2002. godine. Zbog zdravstvenih poteškoća kroz šest godina pastoralno pomaže kao župni vikar u Petrovaradinu 3 i kao župni upravitelj u Beočinu i Čereviću, te u Đakovu i Breznici Đakovačkoj kao dušobrižnik staračkog doma.

.

Sprovodni obredi održani su u Gunji u srijedu, 6. srpnja. Pokojnikovo tijelo od 12 sati bilo je izloženo u župnoj crkvi Svetog Jakova, apostola, u Gunji. U 15 sati misu zadušnicu predvodio je mons. Đuro Gašparović, srijemski biskup u koncelebraciji s mons. Đurom Hranićem, pomoćnim biskupom đakovačko osječkim, dekanima, svećenicima i redovnicima iz Đakovačko-osječke nadbiskupije, Srijemske biskupije i drugih biskupija uz sudjelovanje časnih sestara redovnica i vjernika laika iz župe Gunja i drugih župa, posebno ex-hrtkovčana iz Kule i vjernika iz Hrtkovaca u Srijemu. Ukopne obrede u crkvi i na groblju Plitine u Gunji vodio je dekan i župnik preč. Marko Đidara.

Na misnom slavlju je u homiliji biskup Gašparović rekao da je ovo čas kad vjernike Crkva poziva da svoju misao okrenu prema svećeniku Niki, prema njegovu proteklom životu kojega će se svaki od nazočnih sada za trenutak prisjetiti, onoliko koliko zna i koliko se sjeća posebno u susretima s njime. "Ponajprije, nastavio je biskup, Crkva nas ovoga trenutka rastanka, u svjetlu vjere u uskrsnuće, ne poziva da trpimo u žalosti za gubitkom dragoga nam člana Crkve, svećenika Nike. Naprotiv, Crkva nam želi pomoći da u Kristu umrlom i uskrsnulom nađemo odgovor na tolika pitanja koja nas muče i koja sebi sada postavljamo pred otajstvom smrti svećenika Nike." Predvoditelj misnog slavlja je kratko predstavio službe koje je vlč. Niko vršio riječima: "Strah je, vjerujem, u jednom trenutku pokucao na vrata Nikina srca. Niko je na svetkovinu Srca Isusova 1. srpnja ove godine naredio vjeri da otvori vrata srca i što se dogodilo? Na pragu je bio Bog života koji je vječan; Bog ljubavi, koji nikad ne prestaje darivati se. Niko je prihvatio žuđenoga gosta i započeo s njim vječni blagdan ponavljajući utješne riječi Kristove: “Oče, htio bih da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja” (Iv. 17,24). A Nebeski Otac je Kristu dao svećenika Niku, koji se rodio 2. srpnja 1951. godine u Blaževcu kod Gradačca i BiH, a za svećenika je zaređen 24. rujna 1978. godine ovdje u Gunji. Nakon ređenja četiri godine vrši službu duhovnog pomoćnika u Babinoj Gredi, Nijemcima, Velikoj Kopanici i Drenovcima. Bio je upravitelj župe Petlovac kroz pet godina. Kao župnik djeluje u Levanjskoj Varoši i Hrtkovcima do 2002. godine. Zbog zdravstvenih poteškoća kroz šest godina pastoralno pomaže u Petrovaradinu 3 kao župni vikar, u Beočinu, Čereviću kao upravitelj župa, a u Đakovu i Breznici Đakovačkoj kao dušobrižnik staračkog doma." Biskup je naglasio da je svećenik Niko i u svojim slabostima živio sigurnost Kristova poziva: Tko jede moje tijelo i prije moju krv ima život vječni i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. On je posvećivao druge po svećeništvu. "I sada govori: Ja vjerujem, uskrsnut ću! Ovo moje tijelo vidjet će Spasitelja", spominje predvoditelj misnoga slavlja.

"Danas, makar je ovo oproštaj, danas je uskrsnuće. Danas je dan utješne nade, vedrog pogleda u Krista, najdužeg odmora. Zašto? Zato što otajstvo Krista raspetoga i uskrsnuloga obasjava svjetlošću smrt svećenika Nike. Niko i sada propovijeda, obogaćuje nas slušatelje jer se sjećamo njegovih propovjedi, potiče nas i uznemiruje. Rado je propovijedao Božju riječ i u zdravlju i u bolesti. On se sada zaista s Kristom susreće. A mi molimo Gospodina da mu bude milostiv i da ga primi u svoj mir." zaključio je biskup Gašparović.

                                                                               Tomislav Mađarević 

Tomislav Mađarević

SRIJEMSKA MITROVICA, 30. lipnja 2011. - U srijemskomitrovačkoj prvostolnoj crkvi – manjoj bazilici Svetog Dimitrija svečanim euharistijskim slavljem i svetom Potvrdom proslavljena je dvjestota obljetnica posvete crkve.

SRIJEMSKA MITROVICA, 30. lipnja 2011. - U srijemskomitrovačkoj prvostolnoj crkvi – manjoj bazilici Svetog Dimitrija svečanim euharistijskim slavljem i svetom Potvrdom proslavljena je dvjestota obljetnica posvete crkve. Prije dvjesto godina, 30. lipnja 1811. godine, crkvu je posvetio Antun Mandić, biskup bosanski ili đakovački i srijemski i time predao crkvu Božjoj milosti i ljudskoj brizi kroz dva stoljeća.

Svečano euharistijsko slavlje uzveličala je podjela sakramenta svete Potvrde. Ove godine svetu potvrdu primilo je dvadeset i sedmero mladih krizmanika. Euharistijsko slavlje je predvodio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović u zajedništvu sa srijemskomitrovačkim župnikom, dekanom i generalnim vikarom preč. Eduardom Španović i svećenicima srijemskomitrovačkog dekanata te grkokatoličkim svećenikom vlč. Zinovij Vovkom i gostom vlč. Ivicom Zrno, bivšim župnim vikarom u Srijemskoj Mitrovici a sada na studiju u Njemačkoj. Mladi Srijemske Mitrovice pozdravili su pastira svoje biskupije riječima Mitra Dragutinca o Srijemskim mučenicima.

U homiliji biskup je podsjetio da danas slavimo Svete Rimske prvomučenike. „Častimo ih jer su učenici i sljedbenici Gospodinovi te radi njihove najviše vjernosti svojemu Kralju i Učitelju i mi postajemo njihovi pratitelji i učenici. Danas je spomen onih koji su prošli borbu za Isusa Krista (usp. Martyrium Polycarpi: XVII, 3, XVIII, 2-3). U slavlje Svetih Rimskih prvomučenika uključujemo i naše Srijemske mučenike i prisjećamo se slavlja 1700. obljetnice mučeništva 2004. godine. Krvlju mučenika Gospodin je učinio plodnim ovo naše tlo na kojem stojimo i gdje je iznikla ova naša katedrala kao i živa Crkva kojoj je u mučenicima dao svjetli primjer hrabrosti, sačuvao našu vjeru kako bismo mogli primiti i uživati plod njihove žrtve.“

„Ova crkva slavljenica, nastavio je predvoditelj, hram je Božji i boravište, mjesto Božje prisutnosti u prostoru, među nama. Po toj prisutnosti ostvaruje se susret i razgovor prolaznog s beskonačnim, ostvaruje se susret osoba, one božanske i ove ljudske. Slavimo danas 200. obljetnicu posvete ove naše župne crkve, nekada konkatedrale – manje bazilike, a od 18. lipnja 2008. godine katedrale – manje bazilike. Župa se spominje 1332. i 1665., a obnovljena je 1743. U 4. stoljeću Sirmium je metropolija srijemske Panonije. Župna crkva je sagrađena 1811. i posvećena na današnji dan 30. lipnja 1811. godina. Ova crkva je i danas mjesto okupljanja zajednice vjernika katolika na slušanje Božje riječi, na molitvu i hvalu Bogu i na slavljenje svetih otajstava, posebno na slavljenje euharistijske žrtve Krista Gospodina, na slavljenje svete misa.“

Govoreći o živoj Kristovoj Crkvi biskup Gašparović je rekao da „postoji i Crkva, sagrađena od 'živog kamenja', nova i savršena, podignuta slavom živoga Boga, a utemeljena na osobi Isusa Krista. To je Crkva kojoj je Krist glava, a mi vjernici živo kamenje po krštenju ugrađeni u tu duhovnu zgradu. I u toj Crkvi, čiji smo mi članovi, častimo Boga svojim sjedinjenjem s njime u Duhu i Istini: posvećenjem po sakramentima, učenjem i usavršavanjem po Kristovoj riječi, a sve po sudjelovanju kod svete mise, svojim kršćanskim životom u obitelji, u ovoj vjerničkoj zajednici, u školi, na radnom mjestu i na svakom mjestu.“

Uvodeći u slavlje sakramenta svete potvrde biskup je nastavio: „Krist je onaj koji gradi svoju živu Crkvu, izabire stupove i stijenu, ispunja je novim članovima po krštenju i posvećuje ih po sakramentima snagom Duha Svetoga. Bez Duha Svetoga Bog je od nas daleko, Krist ostaje samo prošlost, Evanđelje je mrtva riječ, Crkva je samo jednostavna organizacija. A u Duhu Svetome i po Duhu Svetome uskrsli Isus je prisutan, Evanđelje je životna snaga, Crkva je trojstvena zajednica.

I taj Duh Sveti djeluje u Crkvi na poseban način u nama koji smo njezini članovi. On djeluja danas u vama, dragi krizmanici. Duh Sveti vam daruje poučljivost, slobodu i vjernost: on je doista 'Duh mudrosti i razuma, Duh savjeta i jakosti, Duh znanja, pobožnosti i straha Božjega' (Iz 11,2).

Duh Sveti vas, dragi krizmanici i dragi vjernici, čini odvažnima, nastavio je predvoditelj Gašparović. Potiče vas razmatrati i doživjeti život Kristova otajstva u svetoj Misi koju ćete svake nedjelje slaviti ovdje u crkvi zajedno sa svećenikom. Neka Riječ Kristova kod svake svete Mise, odzvanja u čitavom vašem životu i neka vam uvijek nešto novo kaže. Biti kršćanin nije lako. Biti vjernik nije lako u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu, ali je moguće. Treba vjerovati Isusu.

Dragi krizmanici, a i dragi vjernici! Živite zajedništvo vjere svaki put kad se međusobno okupljate, osobito kod slavljenja svete Mise. Aktivno i velikodušno sudjelujte u životu ove župe svaki put kad to od vas ova župna zajednica preko župnika zatraži.

A zatim, dragi krizmanici, po Duhu Svetom koji vam se daruje, posvećujte svoje obitelji i vašu kuću. Donosite u vaše obitelji, u vaš dom i u vašu župnu zajednicu mir, radost, slogu, a napose ljubav, i to pravu Kristovu ljubav. Tada ćete biti slika svoje obitelji i slika ove župne zajednice koja vas se neće stidjeti i u kojoj neće biti razočaranja ili malodušnosti. Sloga, ljubav, poštovanje i poslušnost svjedočit će prisutnost Duha Svetoga kojega sada primate po ovom sakramentu potvrde ili krizme.

Nastavite živjeti pravim kršćanskim životom i ubuduće, i u školi i u zajednici vjernika i u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje ste prisutni. Nemojte zastati na tom putu rasta.

Pokažite i prijašnjim generacijama, koje su krizmane, a možda nisu pokazale spremnost nastaviti prakticirati svoju vjeru, da s krizmom nije završen vaš rast u vjeri i kršćanskom životu“

Nakon homilije dvadeset i sedmero mladih primilo je sakrament svete Potvrde na osobnu radost i duhovnu korist, ali i radost cijele župne zajednice koja se na ovo slavlje okupila u velikom broju. Ovogodišnji krizmanici su: Dajana Molnar, Dimitrije Pismestrović, Katarina Soldo, Snježana Škrivanj, Verica Kolinasi, David Nujić, Nemanja Šarić, Luka Miščević, Marija Kovačić, Ivan Bastl, Igor Pismestrović, Igor Lamešić, Luka Žarko, Ana Štefanac, Sanja Jane, Gabrijel Ružecki, Luka Žurovski, Stjepan Dujić, Damir Tirić, Igor Kelava, Irena Dujić, Stefan Cipar, Ana Pismestrović, Miroslav Ljubinković, Valentin Lekaj, Zorica Hajoš i Monika Mackanić. Krizmenici su se za ovaj događaj pripremali kroz školski vjeronauk ali i desetodnevnim poučnim susretima prije samoga slavlja.

Dostojanstveni i pobožni ambijent prepune katedrale uzveličao je svojim pjevanjem katedralni zbor pod ravnanjem sestre Cecilije Tomkić.

Mario Paradžik

Mario Paradžik