Biskup srijemski mons. Fabijan Svalina je u nedjelju, 25. veljače, predvodio misno slavlje u župi Uzvišenja sv. Križa u Rumi

RUMA (TU) - Prva sveta misa izvan sjedišta srijemske biskupije mons. Svaline, nakon što je postao dijecezanski biskup, proslavljena je u Rumi. Župljani, počašćeni biskupovim dolaskom, sudjelovali su u velikom broju na misnom slavlju koje je predvodio. Podsjetivši na značaj i cilj korizmenog vremena, mons. Svalina je u homiliji pozvao da „nastavimo svoj korizmeni hod slijedeći Isusa natovarena križem, koji vrši volju Očevu za spas svijeta. Pomnjivo razmotrimo njegovo preobraženje, jer ono, osim što najavljuje i anticipira Uskrs, ima za cilj osvijetliti i otkriti svima nama misterij smrti i uskrsnuća. Baš zato se zaustavimo na čas, stavimo u fokus njegovo krajnje odredište, uoštrimo njegov lik, kako bismo, nakon što smo odahnuli i prikupili potrebnu energiju, oporavljeni i osnaženi nastavili svoj hod za njim, s još većim i zanosom i odlučnošću, sve do Golgote.“

Biskup se osvrnuo na misna čitanja, osobito na Abrahamovu kušnju, kroz koju je pojasnio smisao patnje iz vjerničke perspektive:

„Ne treba se s patnjom pomiriti, predati se sudbini, kao da bi to gotovo bila volja Božja. Ne. Bog hoće da je pobijedimo. On se bori protiv zla, spašava od zla. Poziva nas da se s njime borimo. Postoji, međutim, nastavio je biskup svoju homiliju, patnja koju ne možemo izbjeći, patnja koja nas ljuti i zbog koje znamo pobjesnjeti, ali koja nas čini jakima. To nije sadizam Božji, već ljubav. Ima za cilj da nas izobrazi za sreću da ljubimo. Dok je u Bogu ljubav dar, dotle ona u nama može imati aspekt odricanja. Da stignemo do radosti, do slave, potrebno je proći trnovit put, put križa, potrebno je uspeti se na goru kao Izak, noseći na leđima drva za žrtvu. Podsjetimo da se Izak samo jednom i to tek na kraju svog puta, koji je Kierkegaard nazvao najduljim u povijesti, okrenuo prema svome ocu Abrahamu i kazao: 'Oče!'.“

Biskup je homiliju završio tumačenjem Isusova preobraženja: „Sa svojim preobraženjem Isus nam otkriva cilj našeg križnog puta i cilj križnog puta čovječanstva. Svijet neće biti uništen, nego preobražen, neće završiti u ognju, već u ljepoti. U preobraženju Isus nam pokazuje posljednje lice čovjekovo, lice koje ćemo imati u njegovu kraljevstvu. Kad se jednom nastanimo u stanu Božjem, on sam Bog otrti će svaku suzu s naših očiju. Naše ovozemaljske, uprljane haljine će postati 'tako sjajno bijele kako ih ne može obijeliti nijedan bjelilac na zemlji'. I naše će lice jednog dana sjati kao sunce.“

Propovijed je zaključio riječima apostola Pavla: „Zato se tješite međusobno i izgrađujte jedan drugoga, kako to već i činite!“ (1Sol 5,11).

Misno pjevanje animirao je župni zbor sa voditeljicom Katarinom Atanacković.

Prije završnog blagoslova, u ime svih župljana kao i rumskog župnika, preč. Josipa Ivešića, oca biskupa je pozdravio Damir Kolarić, rekavši:

„Dok s jedne strane izričemo Bogu zahvalu za život i rad našega dosadašnjega biskupa, a sada biskupa u miru mons. Đure Gašparovića, želimo Vama iskazati svoju odanost i blizinu. Zajedno s Vama, želimo obnavljati i podizati ovu našu Crkvu – malo stado Srijemske biskupije.

Danas Vam od srca čestitamo i molimo za Vas, da Vas Bog blagoslovi i poživi na dobrobit čitave Crkve. Zajedno s Vama, molimo zagovor sv. Dimitrija, đakona i mučenika, kao i zaštitu drage nam Gospe Tekijske. Živjeli!“

Župljani su nakon toga predali biskupu dar, kao znak pažnje i podrške na njegovom pastirskom putu, a on im je zahvalio nadahnutim riječima za sve što su činili u proteklom razdoblju i što čine, a na poseban način za ono što će činiti u budućnosti; za svaku potporu u smislu podupiranja zajedničkih biskupijskih poduhvata, u cilju dobrobiti svih  koji su ostali ovdje i koji žele živjeti i čekati susret s Gospodinom onako kako je on to obećao po svojem i našem uskrsnuću. Zahvalio je svima za svu lijepu suradnju, s nadom da će se nastaviti i ubuduće, a posebno HKPD „Matija Gubec“, društvu koje i biskupijske projekte prati na različitim poljima. "Kroz što god da smo prošli kroz vremena ranije, ne smije biti opterećenje za sve ono što je pred nama," naglasio je mons. Svalina, "već da zajedničkim koracima hrabro i odvažno idemo naprijed poput onoga kako je Isus potaknuo svoje apostole u počecima kada ih je okupio oko sebe."

I ovo misno slavlje imalo je svoj produžetak u trpezi ljubavi u pastoralnom centru, a koju je ovog puta obogatilo biskupovo prisustvo.

Povod susreta bila je potecijalna suradnja na predstojećim projektima

SR. MITROVICA (TU) - Delegacija Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije, koju je predvodio ravnatelj dr. sc. Drago Tukara, zamjenik ravnatelja Mišo Lukačević i Nikolina Ivanda, posjetila je Srijemsku Mitrovicu u utorak, 27. februara. Susreli su se s biskupom Fabijanom Svalinom i predstavnicima Caritasa Srijemske biskupije, ravnateljem mons. Jozom Dusparom, i koordinatorom Petrom Dujićem.  Glavna tema susreta bila je buduća suradnja na projektima od zajedničkog interesa.

Tijekom susreta delegacije su razmijenile ideje i planove za moguće projekte koji bi unaprijedili humanitarni rad u zajednicama. Fokus razgovora bio je na prekograničnoj suradnji i  identifikaciji područja u kojima bi suradnja mogla imati najveći pozitivan utjecaj.

Nakon plodne diskusije i razmatranja budućih koraka, sudionici susreta obišli su ranokršćansku baziliku sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici, kao i druge znamenitosti iz rimskog perioda.

Ovaj susret predstavlja važan korak ka jačanju međusobne saradnje između Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije i Caritasa Srijemske biskupije, te otvara put realizaciji humanitarnih inicijativa koje će direktno doprinijeti poboljšanju života korisnika Caritasovih usluga.

Svećenici Srijemske biskupije okupili su se na svoju korizmenu duhovnu obnovu u Beški

BEŠKA (TU) - Korizmenu rekolekciju nastavio je po četvrti put vlč. Andrej Đuriček, penitencijar beogradske katedrale Uznesenja Marijina, te svećenike na službi u Srijemskoj biskupiji, kao i svećenike i redovnike iz Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije koji su se pridružili, uveo u razmatranje o pustinji, koristeći se biblijskim slikama i porukama, biblijskim paradoksom pustinje i neplodnosti, koji Bog uvijek koristi kako bi nas naučio da poput izabranog naroda prestanemo računati na vlastitu sigurnost, i potpuno se oslonimo na Boga. Iskustvo pustinje, koje se stavlja pred nas osobito u ovom svetom vremenu korizme - priprave na Uskrs, kada želimo nasljedovati Isusa koji je prije svog javnog djelovanja proveo 40 dana posteći i moleći u pustinji, uvijek je milosno iskustvo vjere i čišćenja od nevjere i idolopoklonstva, poput Izraela prilikom izlaska iz egipatskog ropstva. Kako nerotinje u Svetom Pismu nerijetko rađaju i u poodmakloj dobi, jer Bogu je sve moguće, tako i naizgled neplodno mjesto pustinje zapravo rađa Izabrani narod. Vrijeme krize i iskušenja tako postaje kairos - milosni trenutak spasenja, naglasio je predvoditelj.

Nadalje, rastumačio je da privid samoće i usamljenosti koji čovjek doživljava u pustinji, pa tako i Isus, šalje potpuno krivu sliku, jer ispravna samoća nije usamljenost. Samoća, tj.povlačenje od buke svakodnevice je nužno za poniranje u dublji molitveni odnos s Bogom, a ada smo poput Isusa, u zajedništvu s Ocem u Duhu Svetom, u "vrhuncu društvenosti" jer smo u najboljem društvu - Božjem, koji nas najbolje poznaje i najviše voli. Tko moli, nije nikada sam. I to je najveća razlika kršćanske molitve i istočnjačkih tehnika meditacije, koje naglasak stavljaju na meni samome, meditacija služi poniranju u sebe, postizanju sebe, osvješćivanju sebe, dok je kršćanska molitva uvijek trinitarna, podrazumijeva prisnost, ona je uvijek dijaloška stvarnost u sebi, i otvara me za Drugoga.

Podsjetio je da Sveti Otac cijelu ovu 2024. godinu proglasio Godinom molitve kao pripremu za Jubilej koji se u Katoličkoj Crkvi održava slijedeće godine.

Nakon pauze, svećenici su pristupali sakramentu pomirenja te se okupili na Euharistijsko klanjanje u župnoj crkvi Svete Terezije od Djeteta Isusa, koje je također animirao predvoditelj, te zaključili euharistijskim blagoslovom i molitvom za duhovna zvanja u Srijemskoj biskupiji.

Budući da je toga dana župnik domaćin slavio i svoj imendan, prisutne svećenike počastio je ovom prilikom i zajedničkim ručkom.

Učenici koji pohađaju hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture obilježili Međunarodni dan materinskog jezika u Srijemskoj Mitrovici

SR. MITROVICA (TU) -  Međunarodni dan materinskoga jezika obilježen je 23. veljače priredbom i u OŠ „Jovan Popović“ u Srijemskoj Mitrovici. Na priredbi pod nazivom „Bogatstvo različitosti” sudjelovali su učenici koji pohađaju nastavu hrvatskog, rusinskog i ukrajinskog jezika s elementima nacionalne kulture, a predstavila se i mađarska zajednica.

Hrvatski jezik i kultura predstavljeni su pjesmama hrvatskih autora te su djeca na taj način pokazala dio onoga što uče na satima hrvatskog jezika. Također, mladi tamburaši  HKC-a ”Srijem” - Hrvatski dom odsvirali su dvije pjesme koje uče na satima tambure. Uvodno predstavljanju Hrvata u Srijemskoj Mitrovici započelo je čitanjem o hrvatskom jeziku, hrvatskoj kulturi  i povijesti Hrvata u Srijemskoj Mitrovici.  Učenike je pripremio profesor Dario Španović, koji od 2009. predaje ovaj predmet u srijemskomitrovačkim školama.

„Pohađam hrvatski jezik od prvog razreda, a sada sam četvrti razred. Volim dolaziti na sate hrvatskog jezika, gdje učimo o našem jeziku, zemljopisu i običajima. Prošle godine sam sudjelovao na priredbi sa  recitacijom a ove godine sam svirao  tamburu s ostalim prijateljima koji idu na sate hrvatskog jezika” kaže učenik Marko Kujundžija.

Učenici koji pohađaju predmet hrvatski jezika sa elementima nacionalne kulture svake godine sudjeluju na priredbi povodom Međunarodnog dana materinskog jezika kao i na ostalim priredbama gdje mogu predstaviti jezik i kulturu svog naroda. Prema riječima profesora Španovića, uključivanje Hrvata, a osobito djece,  u javni i društveni život ukazuje na napredak i razvijanje svijesti o toleranciji i suradnji sa ostalim manjinskim zajednicama kao i sa većinskim stanovništvom.

Članovi udruženja mladih „Prijatelji nade“ u četvrtak, 22. veljače, posjetili su glavni grad Republike Hrvatske

ZAGREB (TU) - Članovi udruženja su se u jutarnjim satima sastali s biskupom srijemskim mons. Fabijanom Svalinom u Srijemskoj Mitrovici, te mu čestitali na njegovom nedavnom imenovanju za dijecezanskog biskupa Srijemske biskupije. Mladi su tom prigodom iznijeli neke od svojih planova te biskupa izvijestili o zakazanim budućim susretima. Nakon toga su, uz biskupov blagoslov, krenuli put Zagreba.

Popodnevno vrijeme „Prijatelji nade“ iskoristili su za obilazak zagrebačke katedrale i spomenika banu Josipu Jelačiću, rođenom u Srijemu.

Nakon razgledavanja garda sastali su se sa Stjepanom Brčinom, franjevcem konventualcem, koji službuje u crkvi sv. Antuna Padovanskog na Svetom Duhu u Zagrebu, jednom od popularnijih svećenika na društvenim mrežama. Tom prigodom predstavili program susreta mladih Srijemske biskupije, koji se održava 11. svibnja u župi sv. Ane u Maradiku, te su fra Brčinu pozvali da sudjeluje na susretu. On je spremno prihvatio poziv i izrazio svoju radost što će po prvi puta održati neki duhovni susret u Srijemskoj biskupiji.

Mladi iz Srijema su zajedno sa mladima iz Zagreba, Slavonskog Broda, Đakova, Cresa i ostalih hrvatskih gradova prisustvovali svetoj misi i euharistijskom klanjanju te uz svoje osobne nakane uključili i molitve za nova duhovna zvanja u Srijemskoj biskupiji.

Ispunjeni i radosna srca „Prijatelji nade“ krenuli natrag u Srijem, kako bi s nekim novim planovima i dalje djelovali u svome kraju.

SRIJEMSKA MITROVICA (IKA) - Mons. Fabijan Svalina se u razgovoru za Hrvatski katolički radio, na Pepelnicu 14. veljače 2024., osvrnuo na preuzimanje službe srijemskog biskupa. Razgovor s mr. sc. Tanjom Maleš prenosimo u cijelosti.

Preuzvišeni, kakvu biskupiju preuzimate, odnosno koje su vaše dužnosti od ovoga trenutka, od današnjega dana kada više niste koadjutor nego biskup – što vas čeka?

Sve one redovite okolnosti ili zadaće koje sam vršio i do sada jer sam prije nešto više od dvije godine imenovan biskupom koadjutorom s posebnim ovlastima. Imao sam, dakle, redovitu dijecezansku upravu, kao i svi ostali biskupi.

Naša biskupija kojoj sam sada na čelu je specifična jer je, iako drevna, tek prije 16 godina ponovno osamostaljena, odvojena od Đakovačko-osječke nadbiskupije te živi i egzistira samostalno.

Do prije nekoliko trenutaka je na čelu biskupije bio biskup Đuro Gašparović, koji je postao biskupom prije više od 20 godina, točnije 1996. godine. Dakle, počeo je upravljati ovim dijelom biskupije u vremenima i prilikama koje nimalo nisu bile jednostavne. To je još uvijek bilo ratno i poslijeratno razdoblje. Crkva i biskupija bila je ranjena, opustošena protjerivanjem našeg katoličkog stanovništva iz ovih krajeva, i bilo je potrebno uložiti velike napore u očuvanje tog malog stada koje je ostalo na ovim prostorima, da bi nastavilo i ostalo dalje živjeti u zadanim okolnostima, onako kako to Bog i u konačnici Crkva očekuje – u prilikama i okolnostima koje su nama zadane.

Svakako, ja sad živim u novim, drugačijim okolnostima, negoli je to bilo u vrijeme našeg biskupa Gašparovića – u vremenima koja su izazovna za opću Crkvu, a isto tako i za krajevnu Crkvu. Nastojat ćemo zajedno sa svim svećenicima, redovnicima i redovnicama odgovoriti na pastoralne izazove koji su nemali u vremenima u kojima živimo.

Računam na veliku i moćnu podršku Srijemskih mučenika na čelu s našim sv. Dimitrijem, zaštitnikom naše Srijemske biskupije, a nadasve i na majčinski zagovor Blažene Gospe Tekijske koja nas je uvijek, i u najtežim trenutcima, pratila i čuvala, i da ćemo uz taj moćni zagovor uspjeti odgovoriti na sve ove izazove koji su ispred nas.

Spomenuli ste velike pastoralne izazove i drugačiju situaciju koju imate vi u odnosu na mons. Gašparovića. Na što konkretno mislite – što su trenutno najveći izazovi za Srijemsku biskupiju?

Najveći izazov Srijemsku biskupiju je doći do novih svećenika, jer broj svećenika koji mi imamo je relativno malen. Ali i taj broj čine pretežno stariji svećenici.

Zato smo prošle godine započeli molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja, pa se uzdam u Gospodina da će nam providjeti nova zvanja za prostor ove naše Srijemske biskupije.

Naša djelatnost kao Crkve je sada bitno drukčija negoli pastoralna aktivnost u Hrvatskoj ili drugim krajevima gdje je katoličko stanovništvo većinsko. Mi smo ovdje doslovno u misijskome području gdje je pristup bitno drugačiji negoli je u drugim krajevima svijeta.

Dakle, prilagodba naših aktivnosti svim onim izazovima koji su drugačiji i misijski, kao u nekim drugim krajevima svijeta, gdje naši svećenici i biskupi misionare jest pokušati očuvati i sačuvati ono što nam je ostalo, i od onoga što imamo privoditi spasenju duša sve vjernike koji su povjereni našoj pastoralnoj brizi u vremenima koja su ispred nas.

Osim toga, svjesni smo opće društvene situacije u kojoj se nalazimo – da su to krizni momenti, da su ratovi tu. I u tomu treba nekako njegovati kulturu dijaloga, mira, suzajedništva i zajedništva na ovim prostorima na kojima je uvijek bilo turbulentno tijekom svih stoljeća i vremena koja su iza nas. Ali, nikad ne znamo što se može dogoditi u vremenima koja su ispred nas.

Molit ćemo Kraljicu mira koju i mi na prostoru Srijemske biskupije imamo, pogotovo u Srijemskim Karlovcima gdje je prije 325 godina potpisan i Karlovački mir kada je nastalo jedno novo ozračje na ovim prostorima, kada je sklopljen sporazum i na neki način uspostavljen mir nakon Otomanskog Carstva na ovim prostorima. Kršćanski živalj je nastojao živjeti novim životom i novim okolnostima kada je zavladao mir i sloboda u ovim krajevima. To je jedan od izazova koje ćemo također nastojati njegovati i vrednovati u okolnostima koje su za rad nama dane.

Koliko sada statistički imate svećenika i župnika te vjernika?

Nas smo 18 svećenika i dvojica biskupa. Pokušat ćemo doći do novih svećenika da bismo mogli zauzetije živjeti u pastoralnome smislu.

Računamo da vjernika ima oko 40 tisuća, prema podatcima koje imamo, vezanima uz izvještaje o pastoralnim aktivnostima koji su nam dostavljeni. Također, mislimo da ima još barem petnaestak tisuća anonimnih ili kriptokršćana – katolika koji žive na prostorima, pogotovo Novog Beograda i Zemuna koji je još i danas velika nepoznanica.

Izvor: www.ika.hr