S radošću Vas obaviještavamo da su sadržaji o katedrali i Župi sv. Dimitrija u Sremskoj Mitrovici od sada dostupni na Facebooku na linku https://www.facebook.com/pages/%C5%BDupa-svDimitrijaParish-of-StDemetrius/103352863088029

Nikola Mihajlović

      SURČIN, 29. svibnja 2011. godine - Za župnu crkvu u Surčinu posvećenu Presvetom Trojstvu 29.5. svakako nije datum koji predstavlja samo još jednu nedelju u nizu. Naime, nakon dužeg vremena u njoj je 35 mladih ljudi primilo sveti sakrament krizme. Domaći župnik, Marko Kljajić, je na samom početku svete mise sa zadovoljstvom pozdravio biskupa srijemskog Đuru Gašparevića. On je u koncelebraciji sa još nekoliko svećenika predvodio ovo svečano euharistijsko slavlje. Tom prigodom nazočni su bili i predsjednik općine Surčin, Vojislav Janošević i druge ugledne uzvanice. Prepuna, preljepo okićena crkva bila je samo spoljna manifestacija pozitivne ushićenosti krizmenika koju su oni očigledno prenjeli i na sve prisutne. Oni su svoju spremnost da prime sveti sakrament krizme izrazili i kroz pjesme izvedene na sintisajzeru i nekoliko gitara a koje su sa ljubavlju pripremili za ovu prigodu. Naravno, svečanom ugođaju euharistijskog slavlja u velikoj mjeri doprinjeo je i crkveni zbor.

      Biskup je u svojoj propovjedi, prvenstveno se obraćaju krizmenicima, istakao da Duh Sveti u onima koji su mu otvorili svoje srce budi odvažnost da čine dobra djela i onda kada se to čini skoro nemogućim ali i strahopoštovanje prema Bogu i njegovoj sveprisutnosti. Svaki čovjek, zaključio je, koji doživi na pravi način oba ova osjećanja oko sebe širi mir u najsveobuhvatnijem smislu. Detalj koji je svakako privukao pažnju što se tiče ove svete mise jeste to što su krizmenici čitali molitvu vjernika.

      Pred sam kraj svečanosti, svako od njih je pročitao i po jednu kratku, sažetu poruku, ali u duhovnom smislu veoma bogatu. Na samom kraju mise, domaći župnik Marko Kljajić je pozdravio sve nazočne, osobito krizmenike, njihove roditelje i kumove i na poseban način se zahvalio biskupu, pjevačima i svima koji su na bilo koji način učestvovali u pripremama za ovaj veliki događaj. To isto su zatim na svoj način i uz nekoliko dobro sročenih riječi učinili i krizmenici predavši prigodne poklone biskupu koji će ga podsjećati na ovu župu i župljane. Nakon toga je uslijedila završna pjesma “Da mi je biti sunce” koju su zapjevali svi krizmenici i zbor a kasnije prihvatili i svi župljani pa i domaći, vidno raspoložen župnik Marko Kljajić. Kao što se i očekivalo, usljedilo je dugotrajno fotografisanje u crkvi i u crkvenom dvorištu.

      Druženje krizmenika, kumova i svih župljana i njihovih gostiju nastavljeno je uz osvježenje, živ razgovor i, naravno, pjesmu. Jednom riječju, ovo je bio jedan zaista veliki dan za župu Presvetog Trojstva i sve one koji su imali zadovoljstvo da tu radost podjele sa župljanima Surčina.

Lukinović Danijela

Danijela Lukinović

Svojstvo Psalma 1 jest da uz izrečene slike sadrži još i one neizrečene, te igrom njihove primjetljivosti i skrovitosti zapravo oponaša našu stvarnost u kojoj isto tako nije sve vidljivo, transparentno na prvi pogled.

1,5:

Kako smo spomenuli maloprije, veznik stoga (al-ken) uvodi rečenicu koja naznačava posljedicu ponašanja opisanih u 1,1-4. Na njezinu se početku nalazi pomalo čudna konstrukcija koja pričinjava probleme egzegatama, a koja je u našem Svetom Pismu prevedena sa održati se na sudu (qum bammišpat). U tom slučaju imamo jedan sinonimni paralelizam u okviru 1,5: zato opaki se ne mogu održati na sudu a ni grešnici (sinonim za opake), u zajednici pravednih, što označava posljedicu pozitivnog ishoda na sudu.

Ako se mišpat uzme u također mogućem značenju voljni čin pravednog usmjerenja, onda dobivamo jednu progresiju: zato opaki ne mogu ustati na pravednu odluku (1,5a) i (ukoliko su) grešnici u zajednici pravednih (1,5b). Na ovaj se način bolje vidi veza 1,5 sa kontekstom koji prethodi (1,1-4) i koji slijedi (1,6): pravednik druguje s Riječju Božjom danonoćno (1,2) i iz toga onda proizlaze plodovi (1,3); opaki nisu takvi, nemaju usmjerenja nego bivaju nošeni vjetrom, otpuhivani (1,4). Zbog te neusidrenosti i nepostojanosti oni ne mogu ustati na pravednu odluku, a prema tome ni zauzeti pravedno usmjerenje, a kamoli krenuti tim putem – imaju svoj put (1,1) koji završava u propasti (1,6).

Ovdje je također važno obratiti pažnju na činjenicu da se pojam pravednika (koji se tek sad pojavljuje jer do sada se njegov opis odnosio na blaženog čovjeka, usp. 1,1!) sada pojavljuje u pluralu (caddikim): u početku psalma se činilo da je pravednik samo pojedinac i to usamljeni pojedinac, ali sad u 1,5 postaje jasno da i on ima društvo – zajednicu pravednika!

Interesantno je još upozoriti na to koliko psalmista pazi na razlikovanje pojmova koje zapravo ukazuje na razdvajanje dvaju svijetova: psalmista ovdje za zajednicu pravednih (ecat caddikim) neće upotrijebiti isti izraz kao u 1,1 za zbor podrugljivaca (mošav lecim)!

1,6:

Posljednji redak uvodi konačni, odlučni razlog diferencijacije u 1,5: razlog je Gospodin. Uzročni veznik ki, jer, kojim počinje r. 6 daje objašnjenje: jer On zna put pravednih. Tek sada na kraju na scenu stupa Bog; stupa diskretno i delikatno: Gospodin pozna njihov put. To da Gospodin zna put pravednih (usp. Ps 37,18; Mt 7,23; 2Tim 2,19) se odnosi na znanje u smislu živog i prisnog odnosa, naklonjenosti i ljubavi prema pravedniku: On zna tako da za njega brine, da mu je blizak. Kao što pravednik u Zakonu nalazi užitak (1,3), tako je Gospodinu užitak voditi čovjeka (Ps 35,27). Uz spomen opakih psalmist ne stavlja ime Gospodnje. Tamo gdje nema Gospodina dolazi propast – jednostavna teološka i iskustvena istina potvrđivana kroz pokoljenja.

Zapravo, Bog ne doprinosi propasti opakih nego sama nutarnja logika ponašanja ovog svijeta vodi njihovom samoraspadanju; vjetar povijesti odnosi ih u ništavilo. Jer glagol avad, u fizičkom smislu, znači otići u stranu, izgubiti se; sinonim za Šeol jest Abaddon, riječ koja dolazi od istog korijena (usp. Ps 88,11; Job 26,6; 28,22; Izr 15,11). Upravo ove dvije karakteristike, da Bog ne uništava opake te da je presudna zapravo autonomija njihovog usmjerenja, potcrtavaju jednu od najvažnijih poruka Ps 1, a koja se odnosi na odlučujuću ulogu slobodnog izbora za čovjekov životni uspjeh ili promašaj.

Kada dođe trenutak Božje odluke, koja će i naizvan samo razdvojiti ono što je već iznutra odvojeno, tj. pravednika od nepravednika, pšenicu i pljevu, tada će nepravednici biti kao pljeva u oluji a njihov privremeni prosperitet, koji nema božanskog utemeljenja, doživjet će zastrašujući kraj.

«Antiteza» u 1,6 nije jedina u Psalmu 1 jer su pravednik i opaki suprostavljeni već u 1,1. Interesantno je da se razlika u 1,1 više naglašava, jer tu su pravednik i opaki suprotstavljeni čak sa tri slike dok u 1,6 tek sa jednom! Možda je psalmista htio naglasiti važnost pojedinih odabira u svakodnevici za konačnu sudbinu: iako je životna svakodnevica široka i nesaglediva, konačni životni ishod se može ostvariti samo u jednoj od dvije mogućnosti (usp. Izr 8,35-36). Kako se u početku, u moru života, čini da je mogućnosti bezbroj, neki se u njemu gube ne snalazeći se. Ps 1 zato predlaže opciju odabiranja sigurnog kursa kojeg vidi u osobnom odabiru i odnosu prema Božjoj riječi – Zakonu; pravednik se razlikuje od opakih po tome što njegovu svakodnevicu dodiruje i preobražava življenje nadahnuto Božjim Zakonom – u tome je njegova mudrost i radost. Kao siguran jamac uspjeha takvog usmjerenja pojavljuje se u 1,6 Bog. Pravednikov odabir nije samo još jedan anonimni pokušaj na pozornici povijesti nego se u Božjim očima nalazi u krupnom planu: Bog ga zna, pomaže i prati.

      “Vertikalno” iščitavanje psalma

Nakon što smo kroz Ps 1 išli od retka do retka („horizontalno“), sada ćemo pokušati ići „vertikalno“ i uočiti silnice koje se pružaju u smjeru početak-kraj psalma. Naime, psalam i u ovoj dimenziji, čini se, otvara mogućnost opažaja po određenim temama.

U početku pravednik pred sobom ima opake koji su u množini i imaju samo jedan savjet (1,1). Za pojedinca koji se s jedne strane osjeća usamljen, a s druge strane nesiguran u izboru životnih rješenja, ovo se može činiti privlačno jer može davati prividnu ponudu društva i jednog sigurnog mišljenja kojeg zbog njegove pouzdanosti onda prihvaćaju „svi“. Za razliku od njihovog jednog savjeta, Zakon je mnogostran (usp. Mudr 7,22), obuhvaća sve sfere života i odnos s Bogom te otvara put u život (usp. Izr 8,35). Na kraju, kad se bude očitovalo dohodište pojedine kategorije ljudi, postat će jasno da opaki, iako mnogi, imali su zapravo jedan jedini savjet, koji im je doduše bio zajednički, ali koji je bio pogrešan: svi su bili složni u onom što je pogubno. Množina onih koji prihvaćaju savjet nije garancija njegove mudrosti, ne može promijeniti njegovu eventualnu ništavost.

U početku psalma pravednik je gramatički predstavljen kao pojedinac a opaki su u množini (1,1-4). Dojam je bio kao da uvijek stoji usamljeni pravednik naprama opakima koji daju savjete, imaju svoj put kojim hode, druže se – imaju svoj zbor. Gramatički gledano uvijek su opaki bili u pluralu i imali nešto im je bilo zajedničko u singularu (savjet, put, zbor) a pravednik ostaje sam i ne uzima udjela u tome što kao zajedničko dijele opaki. Tek u 1,5 postat jasno da pravednik nije sam nego da i on ima svoju zajednicu. Opaki, međutim, nemaju pristupa zajednici pravednika (1,5). U 1,6 društvena dimenzija pravednika dostiže vrhunac jer Gospodin pozna njihov put; znači pravednika je više i dijele isti isti put koji nije bilo kakav nego blagoslovljen.

Pravednikova aktivnost je u prva tri retka našeg psalma jasno određena ali negativan način na koji je formulirana doprinosi utisku da se njegov život ne čini tako raznovrstan, štoviše kao da je višestruko ograničen. Čini se kao da je imobilan: niti se kamo kreće niti kamo stiže. Općenito, njegova je aktivnost opisana bez izraza koji bi imali dinamičke konotacije. Pravednik mnoge stvari ne radi (1,1): on ne hodi po savjetu opakih, ne staje na put grešnika i ne sjeda u zbor podrugljivaca (1,1). Bavi se samo s jednim: Zakon, kao njegova jedina preokupacija, se upadljivo čak dvaput spominje u istom retku (1,2). To čini jaki kontrast sa trostrukom djelatnošću opakih iz 1,1. Iako naizgled oskudna brojem, pokazat će se da je djelatnost pravednika plodna (1,3). Njegova «imobilnost» zapravo je uzrokovana njegovom dobrom ukorjenjenošću uz voda tekućica (1,3a). Ta ukorjenjenost, premda prividno smanjuje mobilnost i šarolikost aktivnosti, jest zapravo mjesto uzimanja životnih sokova, izvor je plodnosti. Iz te «ograničavajuće» ukorjenjenosti proizlazi posvemašnja plodnost: sve što radi dobrim urodi (1,3c)! Kod opakih je situacija obrnuta: od prividnog bogatstva sadržaja i oblika (1,1) na kraju ostaje samo pljeva što je vjetar raznosi (1,4b). Za opis djela pravednika psalmista koristi čak tri rečenice usporedbe (1,3), a za djela opakih samo jednu a i ta jedna je previše jer oni ne daju pravog ploda!

Na početku psalma se činilo da samo opaki imaju put, dok se ono što čini pravednik nije ni nazivalo putem. Putovi grešnika su se ispočetka predstavili kao raznovrsniji, bogatiji (na njima se može hodati, stajati i sjesti! – usp. 1,1) dok je «put» pravednika izgledao odveć statičan i nepokretan, monoton – bio je kao «zasađen», urastao tamo gdje je posađen (1,3). Ipak, kasnije postaje očevidno da je to samo privid: 1,5 pokazuje da su opaki zapravo oni koji ne mogu ni ustati a kamoli se kretati putem kojim bi trebalo poći. Posljednji redak psalma (1,6) potvrđuje konačni obrat situacije i otkriva ono što je do sada bilo skriveno: makar se na početku činilo drugačije, kao što to i u životu znade izgledati drugačije, Bog pokazuje koji je put zbilja bogat, koji je put kojim se može putovati jer neće propasti, jer nad njim bdije Gospodin (1,6). Na drugoj strani, kretanje opakih, ma koliko da se u početku činilo dinamično i mnogovrsno u svojoj proširenosti, zapravo je besmisleno jer ih ne vodi nikamo – izgubit će se; u svom se nesređenom gibanju raspršuju kao pljeva i nestaju.

Iako se na početku psalma (1,1) može steći dojam, kao što se to zna činiti i pri površnom promatranju života, da opaki uživaju u druženju, da se dobro zabavljaju podrugujući se, da imaju puno toga za ponuditi, da imaju puninu i da se njoj kreću, oni su zapravo prazni jer nemaju ono što ispunjava srce čovjeku – nemaju radosti! Radost je prva oznaka pravednikovog odnosa prema Zakonu (1,2a), zbog nje on o Zakonu Gospodnjem razmišlja dan i noć (1,2b). Ova uronjenost u Zakon se u 1,3 ispostavlja kao dobra ukorijenjenost (1,3a) iz koje onda proizlazi posvemašnja plodnost (1,3b,c,d). A jasno, plodovi i činjenica da preko njih osjeća Božju naklonost, onda u pravedniku bude jednu novu radost. Polazište svega je dakle u čovjekovom srcu: da li će čuti riječ Zakona, hoće li joj se obradovati i otvoriti? Onaj tko pronalazi Mudrost u Zakonu koji je Nje pun (usp. Sir 24,25) onda zauzima ispravan stav prema životu uopće, jer Mudrost je upućena u tajne stvaranja svijeta i pratila ga je sa radošću (usp. Izr 8,22-31). Opaki, to tek na koncu postaje jasno, ne pronalaze ništa. Njihov put, kasnije postaje očevidno, ide smjerom suprotnim od radosti i gubi se u ništavilu (1,6).

Interesantno je da prva riječ u psalmu započinje prvim slovom (a,´) a posljednja posljednjim slovom hebrejskog alfabeta (t). Kao što hebrejska riječ koja znači istina, da bi izrazila kako obuhvaća sav spektar istine, sadrži prvo, srednje (m) i posljednje slovo alfabeta (emet), tako i krajnje riječi našeg psalma nisu slučajno označene prvim i posljednjim slovom alfabeta. Time psalmista vjerojatno želi sugerirati da riječi sadržane u Ps 1 sadrže istinu o čovjekovim putevima u cijelom njezinu rasponu.

Gdje je Gospodin u toj amplitudi, gdje je on u rasponu istine života? Interesantno je da je Gospodin spomenut samo u vezi sa Zakonom u 1,2 (Zakon Gospodnji) i sa putom pravednika jer nad njim bdije (1,6; usp. Ps 37,18; 44,22; 69,20). Bog bdije nad njihovim putem dok izbjegavaju ponude opakih (1,1), dok traže Njegovu istinu u Zakonu (1,2) te dok nose obilne plodove (1,3). On je, dakle, prisutan kod svoje riječi i kod onog tko je prima.

      Zaključne misli

Svojstvo Psalma 1 jest da uz izrečene slike sadrži još i one neizrečene, te igrom njihove primjetljivosti i skrovitosti zapravo oponaša našu stvarnost u kojoj isto tako nije sve vidljivo, transparentno na prvi pogled. Dubinom, u koju se može ponirati dvostrukim iščitavanjem Psalma, psalmista odražava višeznačnost, kompleksnost stvarnosti. Kompleksnost stvarnosti, koja nije uvijek providna ljudskom oku biva raskrinkana kompleksnošću, višedimenzionalnošću izraza u psalmu. Izrazi koji odaju pripadnost mudrosnoj tradiciji sugeriraju čitatelju-molitelju da se može s povjerenjem prepustiti ovoj analitičkoj logici Psalma jer Mudrost je ona koja sve proniče (usp. Mudr 7,24). Iako je čitatelj pozvan ući u igru i otkrivati kompleksnost Psalma a isto tako i stvarnosti, on nikada pred ovim zadatkom ne mora biti tjeskobno zabrinut: sve ono bitno što je sakriveno, zastrto kompleknošću stvarnosti čovjeku na jednostavan način izlaže, baš kao u onom osnovnom, „horizontalnom“ čitanju Psalma, sasvim jednostavnim jezikom Mudrost Božja. Dovoljno je slijediti njezine savjete da bi čovjek doživio blaženstvo, da bi se našao na onom putu na kojem se susreće s Bogom.

Psalam 1, iako stoji na početku Psaltira, jest zapravo sinteza mudrosti Izraela, sinteza onoga što hebraizam smatra da je čovjek pred Bogom i pred poviješću. On je čestitka pravedniku jer traži i pronalazi put Gospodina i Njegovu pomoć – ulazi u odnos s Njim; čestitka je onom koji uspijeva izbjeći zamke privida i doprijeti do istine i mudrosti života. On stoga stoji na početku Psalterija kao proglas blaženstva, kao ohrabrenje onima koji se odlučuju iskreno i bez kalkulacija prionuti za Riječ Božju i u njoj tražiti put kroz život.

Ivica Čatić

PETROVARADIN, 28. svibnja 2011. – U privremenoj rezidenciji srijemskoga biskupa i biskupskog ordinarijata u Petrovaradinu, Strossmayerova 20, održana je skupština svećenika Srijemske biskupije.

      PETROVARADIN, 28. svibnja 2011. – U privremenoj rezidenciji srijemskoga biskupa i biskupskog ordinarijata u Petrovaradinu, Strossmayerova 20, održana je 28. svibnja skupština svećenika Srijemske biskupije. Na ovom redovitom godišnjem susretu sudjelovali su svi svećenici koji djeluju na teritoriji Srijemske biskupije.

      Susret je započeo u dvorani za sastanke molitvom i proglasom osnivanja institucije svećeničke skupštine u skladu s Izjavama i odlukama Druge biskupijske sinode đakovačke i srijemske, točka 736a, usvojenim i od Srijemske biskupije, kao nastavak slijeda pastoralnih sjednica svećenika koji djeluju u Srijemu. Biskup srijemski Đuro Gašparović je na početku sjednice posebno pozdravio generalnog vikara preč. Eduarda Španovića, i predao ga na raspolaganje svećenicima. Na sjednici, prigodom osnivanja skupštine, biskup je naglasio da je ona nastavak prijašnjih pastoralnih sastanaka svećenika u Srijemu. U Srijemskoj biskupiji, rekao je biskup, već djeluju pojedine strukture suodgovornosti i to na razini odlučivanja je Generalni vikar i Prezbitersko vijeće; na razini usmjeravanja je Zbor savjetnika; na razini ostvarivanja je Biskupijska kurija u čijem je sastavu upravni odsjek i to Biskupski ordinarijat, Biskupijski pastoralni centar, Ekonomsko vijeće i Koordinatorski kolegij. Uz postojeća okupljanja prezbitera te vjernika laika uspostavlja se i Svećenička skupština koja predstavlja ambijent susreta i dijaloga čitava biskupijskog prezbiterija o pitanjima koja se tiču života i službe svećenika. Svjesni smo, nastavlja biskup, da se u Srijemskoj biskupiji prezbiterij okuplja više puta godišnje i to na redovitim mjesečnim rekolekcijama čitava biskupijskog prezbiterija, dvaput godišnje na rekolekcijama prezbiterija Đakovačko-osječke nadbiskupije, na godišnjem trodnevnom Teološko-pastoralnom seminaru za svećenike te na svećeničkom susretu na Veliki četvrtak i u drugim susretima u kojima se ostvaruju elementi svećeničke skupštine. Odgovorni u biskupijskom pastoralnom centru, dodaje biskup, u dogovoru s biskupom skrbe da povremeno, a najmanje jedanput godišnje, bude sazvana svećenička skupština, na kojoj se raspravlja o pojedinim pastoralnim pitanjima i o nekim drugim pitanjima vezanim uz djelovanje, život i službu svećenika. Stoga, objavljuje biskup Gašparović, ovim danom osnivam instituciju svećeničke skupštine u Srijemskoj biskupiji sa svim pravima i dužnostima koja joj pripadaju, a to su, uz ostalo, da skupština stvara i predlaže sve ono što je potrebno za normalan pastoralni rad u biskupiji, a Prezbitersko vijeće, Zbor savjetnika, Biskupijski caritas, Biskupijsko ekonomsko vijeće i druge institucije savjetuju biskupa u svim pitanjima postavljenim na svećeničkoj skuštini i njihovim rješavanjima.

    Sjednica se nastavlja prema predloženom i usvojenom dnevnom redu. Koordinator i voditelj biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije Ivica Damjanović iznio je neke prijedloge i ideje s obzirom na pastoralni rad svećenika u župama i naglasio posebne aktivnosti u tom pastoralnom radu, kao što je rad s obiteljima, mladima, ministrantima, ljudima s posebnim potrebama, bolesnima i drugima. Svoj doprinos u pastoralnom radu s obiteljima dao je povjerenik za pastoral s obiteljima u biskupiji mag. Marko Lončar koji je pozvao župnike da budu otvoreni na suradnju s ovim povjerenstvom na dobro naših obitelji. Razgovor je nastavljen iznošenjem iskustava pojedinih župnika u pastoralnom radu u povjerenim im župama. Naglasak je stavljen na koordinacijski pastoralni rad na župnoj, dekanatskoj i biskupijskoj razini. Pastoralni rad se očituje i u aktivnosti Caritasa Srijesmke biskupije. Svoju riječ je svima uputio ravnatelj Caritasa Jozo Duspara. Iznio je smjernice djelovanja Caritasa u pastoralnom smjeru, ponajviše u osnivanju župnih caritasa i volonterstva. Zahvalio je svim župama koje su sudjelovale na pomoći za potrebe župa u Kraljevu i potrebnima u Japanu.

      Ekonomsko i financijsko poslovanje u župama bilo je posebno naglašeno s obzirom na poteškoće siromaštva i ekonomske kriza na ovim područjima. Već od više od dvadeset godina župne zajednice u Srijemu su u nezavidnoj kritičnoj ekonomskoj situaciji. Neprestano moraju moliti pomoć od institucija, crkvenih, inozemnih a ponajviše društvenih i državnih, koje su pozvane da ravnopravno pomognu svim građanima države i društva u kojoj svi sudjeluju u napretku zemlje kojoj pripadaju.

      Na temu web-stranica www.srijembiskupija.rs uzeo je udjela prof. dr. Ivica Čatić, viši asistent pri Katedri Novoga zavjeta na KBF-u u Đakovu, pomoćnik koordinatora Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije i stručna osoba za dizajniranje i vođenje web-stranice Srijemske biskupije. Podsjetio je svećenike da je već duže vrijeme aktivna web-stranica biskupije i predstavio mogućnosti prisutnosti župa i ljudskog, kršćanskog života i pastoralnog rada u njima te predložio da župe odrede župne dopisnike koji će informirati javnost o svemu što se događa u župnim zajednicama. Profesor je pozvao svećenike da otvaraju ovu stranicu i koriste materijal koji se objavljuje.

      U predmetu povrata crkvene imovine, sudionici na sjednici traže od nadležnih da surađuju sa župama koje imaju pravo da im se vrati nepravedno oduzeta crkvena imovina i da im pomognu u ostvarenju toga prava. Sve župe Srijemske biskupije su priložile potrebnu i traženu dokumentaciju u vezi s povratom te stoga traže da se ubrza postupak konačnog pozitivnog rješenja. Zakonski, vijećnici svećeničke skupštine zahtjevaju da se vrate oduzete matične knjige krštenih, vjenčanih, umrlih i drugi dokumenti svim župama kojima su nepravedno oduzeti.

      Postavlja se pitanje zdravstvenog osiguranja svećenika rimokatolika. Ima li neke pravičnosti u vezi s ovim pitanjem između katoličkih i pravoslavnih svećenika, pitamo se mi katolici i traži se odgovor od nadležnih državnih institucija.

     Sjednica je završila uz niz smjernica i prijedloga za daljnji pastoralni rad u našim župama, dekanatima i biskupiji.

Marko Loš

Marko Loš

Naše iščitavanje ćemo početi „horizontalno“ idući od riječi do riječi, od retka do retka. Nakon toga toga ćemo ukazati na neke datosti koje se u „vertikalnom“ smislu protežu kroz Psalam poput kontrapunkta.

“Horizontalna” analiza teksta

1,1:

Psalam počinje proglasom blaženstva: blažen, sretan čovjek (usp. Ps 119,1)! Za razliku od svečanog, liturgijskog proglasa barûk, blagoslovljen koji doziva sferu božanskoga, izraz koji je ovdje upotrijebljen pripada području svakodnevice i izriče ljudsko stanje sreće – najjednostavnije i najobičnije: sretan čovjek! Ovaj početni blago… daje stoga intonaciju cijelom Psalmu a i Psalteriju i hrabro obećava: onaj tko ozbiljno bude koračao Psalterijem i slijedio njegove upute doživjet će sreću!

Ukoliko je put metafora za ljudsko ponašanje (usp. Ps 25,8-9; Izr 1,15; 2,8-9), vjerojatno se želi reći da pravednik izbjegava sve dimenzije životnog puta opakih, grešnika i podrugljivaca. Slike u 1,1 ići, stati i sjediti mogu se stoga shvatiti kao progresivna gradacija u smislu stupnjevanja bliskosti jer sjediti u nečijem društvu znak je znatne bliskosti.

Interesantno je primijetiti da su zli oslikani kao množina a da ono što imaju, imaju zajedničko – savjet, put i zborove. Stoga se spram pravednika kao pojedinca predstavljaju kao množina koja ima zajednička stajališta – na neki način u sebi oličuju dominantni model i mentalitet. Psalam, dok opisuje ono što pravednik ne čini, navodi tri pokreta (ići, stati i sjediti) koji su za čovjeka temeljni u njegovoj fizičkoj strukturiranosti i pomoću kojih se postavlja u određeni odnos prema drugima. Pravednik, dakle, svojom temeljnom strukturom odbija poistovjetiti se sa društvom, sa dominantnim mentalitetom koja ima negativan predznak.

Motiv separacije od opakih na definitivan način izražava potpuno odvajanje pravednika (usp. Ps 139,21; Mudr 2,15-16): kao što je i Izrael trebao biti odijeljen od naroda (Br 23,9), tako i čovjek koji je sretan jer blaženost i blaženi nema ništa zajedničko sa zlom.

1,2:

Nakon što je u 1,1 opisao pravednika u onom što on ne čini, psalmista sada opisuje što čini. Dvostruki opis, negativni i pozitivni, za biblijskog pisca je način da izrazi kompletnost, posvemašnjost opisa pravednika (usp. Job 1,1.8; 2,3). Interesantno je da prvom oznakom pravednika Ps 1 ne smatra ono što on čini (sudjelovanje u liturgiji, molitva, djela pravednosti, socijalni angažman) nego ono što voli! Ako čovjek ne ide za onim što voli, postavlja se pitanje autentičnosti njegove životne orijentacije: u kakvom je odnosu prema djelima što ih čini ako ih ne voli, ako u njima ne uživa? Osoba se determinira onim što voli i nad čime kontinuirano reflektira, «what delights us invades us».

Pravednik ima svoju radost – Zakon Gospodnji. Zakon, Tora, (tôrâ) dolazi od glagola jarâ koji u konjugaciji hifil znači upravljati, poučavati, pa ga prema tome ne treba ga shvaćati samo legalistički jer je zapravo riječ o životodajnom izrazu Gospodnje volje i prema tome prirodan odgovor na nju je radost i užitak.

Bog je za starozavjetnog pobožnika ne samo Bog-Stvoritelj koji je stvaranjem pokazao svoju svemoć, nego i dobročinitelj koji je Izabrani narod podigao u život u trenutku kad mu se nitko nije htio smilovati (usp. Ez 16, 4-14), On je čuvar Izraelov (Ps 121,4), njegov Otac (Iz 63,16; 64,7). Gospodnja riječ je istina (usp. Ps 119,86) jer po njoj opstoji svekolika stvarnost (Ps 119,91) i stoga je ona, ukoliko je savjetnik (usp. Ps 119,24), više nego savršena (usp. Ps 119,26), pa onda nije slučajno da raduje srce (usp. Ps 119,111) i da će joj se ono rado prikloniti (Ps 119,112). Očinska dobrohotnost i savršenost razlogom su da Njegova riječ bude ljubljena više no žeženo zlato (Ps 119,127), štoviše, da se za njom žudi (Ps 119,131). Pošto je milosni dar (Ps 119,29), Njegov Zakon dušu krijepi (Ps 19,8) i zato ga se rado uzima dubinom srca (Ps 40,9) i u njemu uvijek iznova nalazi užitak (Ps 1,2); iz tog razloga je dobro da je Zakon neprestano prisutan i da prožimlje čovjekovu svakodnevicu (Pnz 6,6ss).

Riječ koja kaže da pravednik misli o Zakonu dan i noć prijevod je glagola hagâ koji znači da pravednik pobožno poluglasno izgovara riječi Zakona sve dok ne postanu dio njegovog bića; naime recitiranje tihim glasom već poznatih tekstova bio je način meditacije svetog teksta.

Taj glagol ima šarolik spektar značenja, od razmišljanja, meditiranja o nečemu (Ps 63,7), šaputanja (Job 27,4), čeznutljivog gukanja (Iz 59,11) pa sve do zapomaganja (Iz 38,14). Ukoliko Riječ Zakona, kako smo vidjeli maloprije, budi u čovjeku radost, ali i čežnju, čitav spektar značenja tog glagola bi ovdje mogao doći u obzir. Onaj tko inače uživa u Zakonu, u teškim životnim trenucima nad njim zapomaže jer od njega traži savjet, a ne od opakih ili od društva podrugljivaca (1,1). Tako Ps 143 (imamo ga u časoslovu u Povečerju utorka) opisuje dramatičnu pritiješnjenost (143,3-4) uslijed koje, u potrazi za izbavljenjem, misao se sama upućuje ka Božjim djelima i spominje se dana minulih (143,5b) a unutrašnji stav lijepo izražava slika slijedećeg retka: ruke svoje za tobom pružam… (143,6).

Izraz dan i noć jest merizam koji, suprotstavljajući 2 aspekta jednog realiteta, istovremeno uključuje sve ono što između njih postoji; to znači da psalmista ovdje izražava posvemašnjost vremenskom smislu (nakon što je u 1,1 izrazio posvemašnjost pravednikovih akcija).

Riječ Božja vodi pravednika dok hodi, čuva kada spava i razgovara kada se probudi (usp. Izr 6,22). Dakle, pravednika daleko od opakih drži Riječ Božja (Ps 17,4); ona je razdjelnica za njegovu životnu orijentaciju: na jednoj su strani opaki i destrukcija a na drugoj Riječ kojom su stvoreni nebo i zemlja (Post 1) – ona je vrelo života i tko je pravedan odlučuje se za život (1,1); zbog toga je onda i sretan (1,2).

Alonso Shökel primjećuje da Ps 1 ne slijedi model Još 1,8 koji uz meditaciju naglašava i prakticiranje zapovijedi Zakona. Na temelju psalmistove sposobnosti prodirati u srž stvari i jezgrovito ih izraziti, usuđujemo se nagađati da ovdje možda želi reći: dovoljno je meditirati; ako je meditacija zbilja bila meditacija onda ne može ostati bez odraza u životu, u svoje vrijeme će donijeti plod!

1,3:

Vjerojatno zbog čestih i tegobnih sušnih prilika slika plodnog drveta koje raste uz vodeni tok jest slika draga Srednjem Istoku i Egiptu. Pravednik i njegov plodan život više su puta u Starom zavjetu oslikani likom stabla koje je obilno napajano vodom pa je stoga i plodno (Ps 92,13-15; Jer 11,19; Ez 17,5-8). Lišće koje ne vene poznata je slika starozavjetnom piscu, tako Jer 17,7-8 opisuje lišće koje ostaje zelenim kako u vrijeme žege, tako i u sušnoj godini te čini stablo uvijek plodnim (usp. Ez 47,12); to, dakako, nije nikakvo čudo jer biljka uredno plodonosi ako je dobro hranjena i napajana. Slika uvijek zelenog stabla se u ovoj usporedbi odražava dvojako: iznutra oslikava unutrašnji stav osobe koja je dobro ukorijenjena u tlo gdje traži životni sok dok je naizvan takva osoba poput stabla koje redovito rodi obilnim rodom.

No, pronaći siguran i kvalitetan izvor napajanja jest problem za sebe. Ovo stablo nije slučajno naraslo uz vodu tekućicu – tamo je presađeno: samo onom tko izađe iz ovog svijeta, tko iz njega emigrira jest obećan kvalitet ovakvog stabla. Pravednik se napaja na izvorima plodnosti – na Zakonu: jer Zakon «je mudrosti pun kao vode Fišona i kao Tigris u dane proljetne…I rekoh: Natopit ću vrt svoj i navodnit ću cvjetnjake svoje; i gle, od jarka mojeg rijeka postade, a od rijeke more mi nasta» (Sir 24,25.31). Ova simpatična progresivna gradacija, gdje se skromno prokopani jarčić do blaga Zakona najprije prelijeva u rijeku i potom svojim obiljem prerasta u more, ima svojevrsnu usporednicu u smislu preobilja u ovom retku gdje se govori o posvemašnjoj plodnosti. Naime, stablo zasađeno pokraj vode tekućice donosi plodove i to daleko iznad potrebe samoodržanja. Posljednji dio retka sve što radi dobrim urodi poslužio je psalmisti da bi upotpunio izraz posvemašnjosti plodnosti: nakon što je istaknuo plodnost u vremenskom (u svoje vrijeme plod donosi) on u zadnjem dijelu retka ističe i njegovu plodnost u vrsnom pogledu (sve što radi dobrim urodi).

Neka ovdje ne prođe nezapaženom još jedna progresija. Upravo u riječima sve što radi dobrim urodi pravednik dobiva konačnu odrednicu svog ponašanja, zadnju kvalifikaciju: ispravno i plodno djelovanje. Njegova aktivnost u 1,1 je bila opisana negativnim terminima izbjegavanja savjeta, puta i društva opakih; u 1,2 se predstavlja njegova radost, Zakon, nad kojim on vrši mentalnu aktivnost – meditaciju; tek nakon što je opisao pravednikovo izbjegavanje zla te njegov odnos sa Zakonom i usporedio važnost tog odnosa sa životvornom ukorijenjenošću stabla pokraj uvijek svježe vode (1,3ab), psalmista sada progovara o pravednikovoj aktivnosti kao o vidljivoj djelatnosti: on nešto i čini, a sve to što čini uspijeva! Plodna djelatnost, dakle, dolazi tek poslije izbjegavanja zla, na jednoj, i meditacije, na drugoj strani, tj. posljedica je ukorijenjenosti u dobrim tokovima.

Stanje blaženosti najavljeno početnim blago čovjeku stoga nije samo nagrada, ono je prije posljedica određenog načina života: kao što dobro natapano drvo lista, tako i osoba koja izbjegava zlo i uživa u Zakonu prirodno uspijeva jer živi u skladu s mudrošću u skladu s planom Stvoritelja i autora života.

1,4:

Opaki su opisani kao sušta suprotnost pravedniku. Oni nisu uspoređeni čak ni sa suhim stablom a kamoli da bi donijeli bilo kakav plod; ništa zelenoga nego samo suho staničje pljeve. Pljeva je u Starom zavjetu inače jedna od slika za nestalnost i beskorisnost (usp. Ps 18,43; 35,5; 83,14; Am 9,9; Hoš 13,3; Iz 17,13) a upotrebljava je i Ivan Krstitelj u svom upozorenju farizejima i pismoznancima (Mt 3,12; Lk 3,17). Opis opakih je kratak i nedvosmislen: sve ono što je rečeno za pravednog čovjeka za njih ne važi. Opaki nisu takvi, kaže jednostavno i bez ponavljanja hebrejski tekst. Pravednik kontrolira svoj pravac (1,1), njihov je nekontroliran – kuda ih vjetar nanese; on ima svoj užitak i radost (1,2a), oni je nemaju nego im preostaje šuplji smijeh izrugivanja; on traži savjet od Riječi Božje (1,2b), a oni ga ne trebaju jer imaju svoje vlastite koje nude i drugima (1,1); on je svjež i plodan (1,3b), oni su suha pljeva!

U našem Psalmu pljevu tj. opake raznosi vjetar. Činjenica da psalmista ovdje ipak naglašava subjekt otvara mogućnost da psalmista smjera i na značenje duh, jer se ovaj pojam upotrebljava i u smislu centra unutrašnje psihičke aktivnosti (Ps 34,19; 51,19; Još 2,11; 5,1; Iz 65,14; Ez 21,12). Možda je posrijedi igra riječi kojom je psalmist na još jedan način želio naglasiti razliku pravednika od opakih ljudi: kao što pravednog njegov duh otklanja od puta grešnikâ (1,1b) i ukorjenjuje u Zakon u kojem pronalazi svoju radost (1,2-3), tako opaki nemaju te ukorijenjenosti (1,4a), nego ih njihov nestalan duh nosi posvuda. Razlika između pravednika i zlih bila bi tako utemeljena u unutrašnjoj, osobnoj moralnoj kvaliteti, a u prilog tome govori i posljedična povezanost u koju je postavljen slijedeći redak dok naglašava sankciju: stoga, se opaki neće održati na sudu i u ambijentu pravednih (1,5).

Interesantno je da prema Ps 1 između pravednika i opakih ne postoje prijelazni stupnjevi: ili se netko napaja Zakonom i donosi plod, ili je opak i zao! Ovako oštra podjela želi istaći kvalitetu djela pravednika: ona proizlaze iz prožetosti riječju Božjeg Zakona (1,2) i zato je razumljivo da je takav životni put istinski plodan (1,3) i blizak Bogu (1,6), za razliku od onih koji sami određuju svoj put a zapravo se raspršuju bez pravih vrijednosti, usmjerenosti i dohodišta (1,6). Ići nekim svojim putem i zaobilaziti dobro kojemu vodi riječ Božja znači doprinositi pomutnji u ovom svijetu i ne dozvoljavati da zasine iskonska volja Stvoritelja i stvorenje dostigne svoje puno ostvarenje.

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

Ivica Čatić

NOVI BANOVCI, 28. svibnja 2011. - U župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima pod geslom Što je istina? (Iv 18,38) održan je susret mladih Srijemske biskupije. Susretu su prisustvovali mladi iz svih župa biskupije.

      NOVI BANOVCI, 28. svibnja 2011. - U subotu 28. svibnja u župi Rođenja Blažene Djevice Marije u Novim Banovcima pod geslom Što je istina? (Iv 18,38) održan je susret mladih Srijemske biskupije. Susretu su prisustvovali mladi iz svih župa biskupije.

      Tijekom dana uz druženje, sport i druge mladenačke aktivnosti, održao je predavanje prečasni Božidar Lusavec, župnik u Beški i Maradiku. Tema predavanja je je bila u svjetlu gesla susreta, o istini u našem životu. Predavač Lusavec je zorno prikazao razne vidove istine i o našem pristupu istini. Istaknuo je na početku „Nisam došao ponuditi vam u ovom izlaganju istinu koju vam nudi svijet, istine koje vas često puta udaljavaju jedne od drugih, od samih sebe i Crkve. Želim vam govoriti o istini koja je za nas vjernike utemeljena na Krstu, istini koja uz oslobođenje čovjeka donosi mu sigurnost i mir. Znamo da ste u potrazi za smislom, ostvarenjem životnih snova, imate pred sobom ciljeve. Sve će to uspjeti ako bude našim životima dominirala istina koju donosi Krst, istina koja nas postavlja na pravo mjesto prema sebi, prema onom što imamo, prema medijima, cjelokupnom društvu u kojem živimo i jesmo.“ 

      Na susretu mladih misu je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović uz koncelebraciju srijemskih svećenika koji su došli s mladima iz svojih župa. Na misnom slavlju homiliju je održao preč. Lusavec.

U obraćanju mladima na početku liturgijskog slavlja biskup je rekao: „Govorimo uvijek da ste vi naša budućnost, no, vi ste, dragi mladi, naša sadašnjost, jer danas moramo za vas i s vama zajednički raditi i vi ste nam potrebni danas, kao što smo i mi, biskupi i svećenici, potrebni vama danas.“ Biskup je zahvalio svima koji su doprinijeli da se ovako dobro organizira susret, a osobito Uredu za mlade Srijemske biskupije i povjereniku za mlade i koordinatoru Biskupijskog pastoralnog centra Srijemske biskupije u Petrovaradinu vlč. Ivici Damjanoviću. Posebna zahvalnost ide župniku, domaćinu susreta, vlč. Dušanu Milekiću i župljanime župe Novi Banovci koji su prihvatili da susret bude u njihovoj župi i koji su bili spremni biti dobri domaćini uz darove koje su pripremili.

      Misu je glazbeno animirao VIS Tekije iz Petrovaradina.

     Zabavni dio susreta je bio program koji su izveli mlađi tamburaši sastava HKPD Tomislav iz župe Golubinci.

      Najavljen je i slijedeći susret mladih Srijemske biskupije 2012. godine koji će se održati u župi Sv. Roka u Moroviću.

Ivan Radoš

Ivan Radoš