SREMSKA MITROVICA, 25. svibnja 2011. - U Sremskoj Mitrovici, okrijepljena svetim sakramentima, umrla je Anka Vrgoč 24. svibnja 2011. godine u 88. godini života.

 

 

      SREMSKA MITROVICA, 25. svibnja 2011. - U Sremskoj Mitrovici, okrijepljena svetim sakramentima, umrla je Anka Vrgoč 24. svibnja 2011. godine u 88. godini života. Pokojna Anka je bila uzorna vjernica i majka sedmero djece od kojih su troje u duhovnim zvanjima, o. Marko Vrgoč, franjevac trećoredac, s. Elizabeta i s. Ivanka, redovnice družbe milosrdnih sestara svetog križa.

      Pokojna je sahranjena 25. svibnja 2011. godine na katoličkom groblju u Sremskoj Mitrovici. Sprovodne obrede vodio je preč. Eduard Španović, župnik i generalni vikar. U homiliji je zahvalio Bogu za uzornu vjernicu i majku koja je rado dolazila u crkvu dok je mogla i u zajedništvu s drugim vjernim župljanima molila za svoju obitelj, posebno za svoju djecu. Spomenuo je kako se pokojne Anke sjeća još kao dječak, te da je ostavila utisak predane kršćanske majke što je svojim životom i posvjedočila.

      Na sprovodu uz mnogobrojne župljane bili su prisutni i franjevci trećoredci predvođeni svojim provincijalom o. Ivanom Paponjom i časne sestre svetog križa predvođene provincijalnom poglavaricom s. Franciskom Molnar. Nakon sprovoda u katedrali je prikazana za pokojnicu sveta Misa koju je predvodio provincijal o. Ivan Paponja. Provincijal ju je u homiliji uzeo za primjer svjedoka života te rekao kako je velika radost u nebu dočekati majku koja za sobom ostavlja tri duhovna zvanja.

 

Mario Paradžik

 

Mario Paradžik

 

PETROVARADIN, 26. svibnja 2011. - U Petrovaradinu održan je redoviti tjedni susret studenata i mladih radnika naših nad/biskupija i apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori.

 

      PETROVARADIN, 26. svibnja 2011. - U Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije u Petrovaradinu održan je redoviti tjedni susret studenata i mladih radnika naših nad/biskupija i apostolskog egzarhata za vjernike bizantskog obreda u Srbiji i Crnoj Gori.

    Specifičnost ovog susreta jest u tome što je ovo zajednički susret kao završetak okupljanja u ovome semestru. Početak susreta bio je u župnoj crkvi sv. Jurja u Petrovaradinu gdje je svetu misu zahvalnicu za konac školske-akademske godine 2010./2011. predslavio biskup srijemski mons. Đuro Gašparović u koncelebraciji s Ivicom Damjanovićem, Ivanom Rajkovićem i Mirkom Štefkovićem, a mlade su ispovijedali Božidar Lusavec i Marijan Vukov.

     Mladima je biskup poručio da sada u okviru euharistije zahvale za darove primljene od Gospodina ali i da mole za blagoslovljen rad i studij što im sada predstoji u ispitnom razdoblju.

    Na koncu misnoga slavlja povjerenik za mlade Međunarodne biskupske konferencije sv. Ćirila i Metoda i koordinator i voditelj Biskupijskog pastoralnog centra Ivica Damjanović poručio je mladima da čuvaju ove susrete i pozovu i druge kako bi međusobno uz druženje i prisustvo Krista svjedočili drugima svoju vjeru. Osobito je pozdravio one studente koji se nakon ovoga semestra, nakon završetka svoga školovanja, vraćaju svojim župama te da ne zaborave nositi Isusa Krista ma gdje se nalazili.

   Nakon euharistijskog slavlja druženje je nastavljeno u Biskupijskom pastoralnom centru uz razgovor o temama protekle akademske godine te uz pjesmu kao i tradicionalni domjenak.

Marijan Vukov

 

Marijan Vukov

 

ZEMUN, 24. svibnja 2011. godine - Blagdan Marije Pomoćnice poseban je dan za Zemunsku župu „Uznesenja Blažene Djevice Marije“. Zemunska Gospa, kako je sa ponosom nazivaju, zaštitnica je ovoga grada još od kada je on oslobođen tereta nametnutnog od strane Turskih osvajača.

 

      ZEMUN, 24. svibnja 2011. - Blagdan Marije Pomoćnice kršćana, koji se obilježava 24. svibnja poseban je dan za župu "Uznesenja Blažene Djevice Marije" u Zemunu.  Zemunska Gospa, kako je s ponosom nazivaju i časte vjernici katolici, zaštitnica je ovoga grada još od kada je on oslobođen tereta nametnutnog od strane Turskih osvajača. Tada je, pod okriljem Marije Pomoćnice kršćana, započela obnova crkava i kršćanskog života čiji napredak je do tada bio onemogućen. I danas, župljani Zemuna, kao i niz godina unazad, nakon krunice i litanija, svečanom svetom euharistijom, slave ovaj blagdan.

 

     Sv. Misu je predvodio biskup srijemski Đuro Gašparović u koncelebraciji s domaćim župnikom i dekanom Jozom Dusparom i svećenicima Srijemske biskupije i Beogradske nadbiskupije. Euharistijsko slavlje je ove godine bilo posebno i po tome što je sedmero mladih pristupilo sakramentu svete potvrde i tako otvorili svoje srce Kristu i dopustili da ih Duh Sveti vodi kroz život.

    Homilija je bila veoma sadržajna i jasna poruka biskupa Gašparovića upućena krizmanicima i svim prisutnim vjernicima da se ne boje prepustiti  djelovanju Duha Svetoga i prenositi njegove darove bližnjima a osobito svojoj obitelji. Tada ćemo zaista slijediti primjer Nebeske Majke. Danas je za nas vjernike i župljane ove župe Uznesenja Blažene Djevice Marije veliki i svečani dan kada slavimo blagdan Pomoćnice kršćana, zapošeo je biskup homiliju. Podsjetimo se da je to blagdan koji je papa Pio VII. od 1815. godine unio u kalendar zahvalan Gospi za svoje oslobođenje iz zatvora cara Napoleona. Čudesni je to bio pothvat, jer Gospa ne napušta one koji se njoj utječu. No, još prije stotinu godina od toga događaja započeli su zemunski katolici 24. svibnja 1717. godine častiti Blaženu Djevicu Mariju, Pomoćnicu kršćana kao Zemunsku Gospu, zahvalni za izlazak iz ropstva na slobodu odlaskom Turaka iz Zemuna, kada se grad Zemun počeo obnavljati i širiti.  

      Biskup je naglasio da su joj se obraćali i slavili je zemunski vjernici, a obraćaju joj se i danas. Molili su njezin zagovor, a mole i danas, kod Boga Oca i njezina Sina Isusa Krista u svojim potrebama i poteškoćama, a slavili su je i zahvaljivali i slave je i zahvaljuju joj i danas na pomoći i slobodi ispovijedanja vjere i prakticiranja kršćanskog života što su njezinim zagovorom izmolili. Obraćajući se krizmanicima krizmatelj Gašparović je naglasio da ih Duh Sveti čini odvažnima, potiče ih razmatrati i doživjeti život Isusa Krista u svetoj Misi koju će svake nedjelje slaviti. Biti kršćanin nije lako. Biti vjernik nije lako u bilo kojem vremenu i na bilo kojem mjestu, ali je moguće.

      Dragi krizmanici, a i dragi vjernici! Živite zajedništvo vjere svaki put kad se međusobno okupljate, osobito kod slavljenja svete Mise. Aktivno i velikodušno sudjelujte u životu ove župe, svaki put kad to od vas ova župna zajednica preko župnika zatraži, jer ćete tako doživjeti djelovanje Duha Svetoga koji će vam pomoći susresti Krista, biti njemu bliski i ostvariti crkveno i župno zajedništvo.

      A zatim, po Duhu Svetom koji vam se danas daje, potakao je krizmanike biskup, posvećujte svoje obitelji i vaše domove. Donosite u vaše obitelji, u vaš dom i u vašu župnu zajednicu mir, radost, slogu, a napose ljubav, i to pravu Kristovu ljubav. Tada ćete biti slika svoje obitelji i slika svoje župne zajednice koja vas se neće stidjeti i u kojoj neće biti razočaranja ili malodušnosti. Sloga, ljubav, poštovanje i poslušnost svjedočit će prisutnost Duha Svetoga kojeg sada primate po ovom sakramentu Potvrde ili Krizme.

       Nastavite živjeti pravim kršćanskim životom i ubuduće u zajednici vjernika, u društvu i u svakom trenutku i na svakom mjestu gdje ste prisutni. Nemojte zastati na tom putu rasta.

      U zaista prepunoj crkvi, svečanom ugođaju je doprinio zbor "Svete Cecilije" dobro poznatim marijanskim pjesmama. Oni su na probama veoma rado i vrijedno vježbali pjesmu "Majko ljubežljiva" koju do tada nisu pjevali a koju su željeli pokloniti župljanima na ovaj blagdan. Na koncu slavlja prečasni Duspara je zahvalio biskupu i svećenicima, krizmanicima, župljanima i gostima kao i pjevačkom zboru koji je uveličao ovo euharistijsko slavlje kao i sestri Ozani  koja je i ovoga puta prelijepo okitila crkvu. Nakon pjesme “Kraljice neba” i “Zemunskoj Gospi” župnik je nazočne pozvao da nastave druženje u crkvenom dvorištu uz domjenak.     

Danijela Lukinović

 

Danijela Lukinović

 

PETROVARADIN, 19. svibnja 2011. – U četvrtak, 19. svibnja 2011. godine, na poziv srijemskoga biskupa mons. Đure Gašparovića, sabrali su se svećenici iz svih župa Srijemske biskupije na svoju redovitu duhovnu obnovu u Petrovaradinu.

 

     PETROVARADIN, 19. svibnja 2011. – U četvrtak, 19. svibnja 2011. godine, na poziv srijemskoga biskupa mons. Đure Gašparovića, sabrali su se svećenici iz svih župa Srijemske biskupije na svoju redovitu duhovnu obnovu, koja je održana u privremenoj biskupskoj rezidenciji u Petrovaradinu. Duhovnu obnovu, na temu Kršćanski identitet pred današnjim izazovima i Poslanje Crkve i socijalni nauk, predstavio je mons. dr. sc. Vladimir Dugalić, profesor i prodekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu, Sveučilišta J. J. Strossmayera u Osijeku. Teme su izazvale veliki interes među svećenicima koji su se uključili u raspravu pitanjima i izmjenama iskustava iz župnih zajednica.

            Voditelj Dugalić je na početku postavio pitanje može li kršćanstvo danas jednoj kulturi koja naglašava slobodu kao nešto božansko, kulturi koja izdiže subjektivnu racionalnost kao jedini kriterij ljudskog ponašanja, ponuditi nešto novo i svojom porukom pomoći današnjem čovjeku? U izlaganju je govorio o identitetu svakoga čovjeka, i naglasio da je bit identiteta biti ono što jesi i da označava doživljaj vlastitog ja. Odgovor na pitanje što je kršćanski identitet i vlastito dostojanstvo pronalazimo u raspetom Kristu. Mi propovijedamo raspetog Krista, nastavio je voditelj, koji objavljuje autentični smisao slobode i ljubavi, proživljuje ga u posvemašnjem davanju sebe i poziva učenike da se priključe toj njegovoj slobodi i ljubavi. Upravo iskustvo Božje ljubavi polazište je kršćanskog načina života. Biti kršćanin nije rezultat neke etičke odluke ili neke velike ideje, nastavio je voditelj, već je to susret s događajem, s Osobom, koja životu daje novi obzor i time konačan pravac. Naglasio je da nasuprot neodređenoj ljubavi koja se još uvijek traži, kršćanska ljubav izražava iskustvo ljubavi koja je postala otkrivanje drugoga, nadilazeći sebični karakter koji je ranije prevladavao. Ljubav postaje skrb o drugome i za drugoga. Ne traži više samu sebe, nije uranjanje u opijenost srećom, traži naprotiv dobro drugoga: postaje odricanje, spremna je na žrtvu, štoviše traži je.

      Dugalić je nadalje govorio o ljudskoj odgovornosti kao odgovoru na Božji poziv i istakao važnost ljudske osobnosti i stvaranje ozračja u kojem će čovjek moći odgovoriti na Božji poziv da ostvari vlastite sposobnosti i stvori vlastiti život kao slobodnog bića. Misterij čovjeka postaje jasan jedino u misteriju utjelovljene Riječi. „Krist, novi Adam, objavljujući misterij Oca i njegove ljubavi potpuno otkriva i čovjeka njemu samome te mu objavljuje uzvišenost njegova poziva“ (GS 22). Voditelj je naglasio, citirajući crkvene dokumente, da se tu očituje temeljna povezanost između spasenjskog Kristovog otajstva i objavljenog misterija o čovjeku, jer punina istine o čovjeku spoznatljiva je jedino po Kristu i u Kristu. U tom smislu, „to ne vrijedi samo za one koji vjeruju u Krista, nego i za sve ljude dobre volje u čijim srcima milost nevidljivo djeluje“ (GS 22). Možemo stoga reći kako nam Krist, trpeći za nas, „nije samo dao primjer da idemo njegovim stopama nego nam je otvorio i put, i dok njime stupamo, život se i smrt posvećuju i dobivaju novi smisao. Postavši jednak slici Sina, koji je Prvorođenac među mnogom braćom, kršćanin prima 'prve plodove Duha' (Rim 8,23), po kojima postaje sposoban da ispuni novi zakon ljubavi“ (GS 22).

      Kršćanin će biti prepoznatljiv u svijetu, posebno u mjestu gdje živi, u župi i biskupiji, upravo po djelovanju koje je nadahnuto Kristovom ljubavlju, jer „ljubav kao veza savršenosti i izvršenje Zakona (usp. Kol 3,14, Rim 13,10) upravlja svim sredstvima posvećenja, daje im oblik i dovodi ih do svršetka. Stoga je znak pravog Kristovog učenika i ljubav prema Bogu i ljubav prema čovjeku“ (LG 42).

      Govoreći o društvenoj dimenziji odgovornosti, o solidarnosti, voditelj Dugalić je rekao da solidarnost pretpostavlja zalaganje za pravedniji društveni poredak u kojemu bi se napetosti bolje prevladale a sukobi lakše našli dogovorno rješenje. Međutim, ona ne može ostati samo na razini pojedinaca ili grupa, jer na taj način ne može zadobiti snagu da bi bitno utjecala na društvena zbivanja, ponajviše na problem nezaposlenosti ili druga gospodarska pitanja.

     S obzirom na poslanje Crkve i socijalni nauk, voditelj je iznio teološku dimenziju socijalnog nauka Crkve. Ta dimenzija je teološko razmišljanje u svjetlu vjere i crkvene predaje o temeljnim etičkim principima društvenog života i čovjeka, te pripada u područje teologije, posebno moralne teologije. Socijalni nauk Crkve možemo odrediti kao bogatu baštinu koju je Crkva postupno stekla iz Božje riječi i iz svoje otvorenosti promjenjivim prilikama u kojima žive narodi u raznim povijesnim razdobljima. Riječ je o baštini, navodi Dugalić, koja se vjerno čuvala i razvijala kao odgovor Crkve na uvijek nove zahtjeve ljudskoga suživota i socijalna pitanja koja je sa sobom donosio, osobito preko brojnih intervenata Učiteljstva o socijalnim temama.

      Praktična pastoralna dimenzija socijalnog nauka, nastavio je Dugalić, je u tome da socijalni nauk Crkve mora dati doprinos evangelizaciji, dijalogu sa svijetom, kršćanskom tumačenju stvarnosti i smjerovima pastoralnog djelovanja kako bi razna nastojanja vremenitog življenja bila osvijetljena zdravim načelima. Nauk ostaje tako otvoren za stanovit pluralizam projekata i radnih hipoteza, prema karizmama i darovima što ih Duh daje laicima radi ispunjenja njihove zadaće u krugu obitelji, rada, gospodarstva, politike, kulture, ekologije, itd. Iz toga slijedi, navodi voditelj, da radne upute sadržane u socijalnom nauku Crkve zadobivaju posebno značenje u skladu s posebnim značajkama posla koji se mora obaviti u svakom od spomenutih područja kako bi kao kršćani mudro i odgovorno radili u službi zajednice i općeg dobra. Socijalni nauk ukazuje na posebnu odgovornost koju imaju vjernici laici u razvoju društva u kojem žive, stvarajući konkretne modele političkog, gospodarskog i drugih oblika života. Sve se ovo može ostvarivati u župnim zajednicama, sudjelujući u promicanju općeg dobra, svatko prema položaju koji zauzima i zadaći koju obnaša. Sudjelovanje se ostvaruje prije svega prihvaćanjem zaduženja za područja u kojima čovjek preuzima osobnu odgovornost. Po skrbi kojom se posvećuje odgoju vlastite obitelji, savjesnošću kojom vrši vlastiti posao, on sudjeluje na dobru drugih i društva i time je prepoznatljiv u društvu, zaključio je Dugalić.

      Duhovna obnova je završila klanjanjem u crkvi i za bratskim stolom uz druženje.

 

Tomislav Mađarević

 

Tomislav Mađarević

 

Smatra se da u ovoj knjizi biblijski pisac želi Božju mudrost (hebr. hokma), koja je progovarala kroz ranije knjige mudrosne književnosti, ovaj puta predstaviti u ruhu grčke sofia-e. Knjiga je, smatra se, nastala u helenističkom ambijentu.

 

Smatra se da u ovoj knjizi biblijski pisac želi Božju mudrost (hebr. hokma), koja je progovarala kroz ranije knjige mudrosne književnosti, ovaj puta predstaviti u ruhu grčke sofia-e. Knjiga je, smatra se, nastala u helenističkom ambijentu jer ga autor veoma dobro poznaje (na to ukazuje upotreba grčkog jezika, poznavanje ondašnjih kulturnih struja, napose epikurejizma i stojicizma); neki autori tvrde kako smijemo smatrati da je nastala u Aleksandriji, jednom od ondašnjih najvećih kulturnih centara u koji su se slijevale kulturne struje. Kao vjerojatno vrijeme nastanka uzima se godina 30.g.pr. Kr. Uslijed navedenih elemenata, ne čudi da se u ovoj knjizi se jedne strane osjeća snažan utjecaj grčkog prijevoda Starog zavjeta, a s druge strane, zbog vremenske blizine, zamjetna je bliskost sa Novim zavjetom i ranokršćanskim spisima.

 

Književne osobitosti

 

Prvi dio Knjige Mudrosti (1,1-6,21) donosi suprotstavljenost između pravednika i bezbožnika i s njima povezanog motiva besmrtnosti.

Drugi dio Knjige (6,22-9,1-18) posvećen je govoru o mudrosti. Tu se razlaže njezin nastanak, priroda, molitva za postizanje mudrosti.

Treći dio (10-19) razmatra povijest Izraela i iz ne izvlači pouku: izvor nepravde jest idolatrija koja vodi u smrt; ipak, narod pravednika, kojega vodi mudrost, će pobijediti i postići spasenje u obnovljenom svijetu.

Prema A. Bonori, tri ključne ideje u ovoj knjizi su pravda, mudrost i život: treba ići za pravdom, a o načinu njezinog ostvarivanja nas poučava mudrost kako bismo prispjeli životu koji je besmrtan.

Knjiga Mudrosti predstavlja svojevrsni eulogij tj. pohvalu mudrosti Božje. Njezina se očitovanja promatraju tijekom povijesti izraelskog naroda. Primjeri koje navodi ova knjiga složeni su himnički. Autor se uvijek iznova Bogu obraća kao u molitvi da bi na koncu knjige i sam poput Salomona (usp. 1Kr) zavapio za Mudrošću. Time čitatelju pruža snažnu poruku da, koliko god čovjek spoznao od Mudrosti i njezinih djela, traženje nikad nije gotovo: život će već sutra postaviti novo pitanje koje će zahtijevati kvalitetan odgovor kako bi se moglo nastaviti putem života. Time ostaje na liniji drevne mudrosne tradicije da tko nalazi Mudrost, nalazi život (Izr 8,35; Sir 4,11). Zbog toga je već i sama pomisao na nju mudrost savršena (Mudr 6,15).

Osim navedenog, posljednja književna odlika koju spominjemo jest da u ovoj knjizi nailazimo na midraš tj. Knjiga Mudrosti u pojedinim svojim dijelovima (napose u 10-19) komentira starije biblijske tekstove i iz njih izvlači pouku koju aktualizira za svoje vrijeme.

 

 

Neke od važnijih tema i naglasaka

 

Prvi dio Knjige – 1,1-6,21

 

Prvi dio Knjige Mudrosti (1,1-6,21) predstavlja exordium koji, prema grčkoj retorici, treba slušatelja oraspoložiti da primi i prihvati ostatak govora (Ciceron, De inventione, I, 14, 29). U njemu pisac izlaže ulogu mudrosti u odvijanju ljudskog života. Iz 1,1 vidimo da je upućena moćnicima zemlje (Ljubite pravednost,vi suci zemaljski...).

Sa književnog gledišta, ovaj dio knjige složen je u koncentričnu strukturu:

 

a  1,1-12: poticaj moćnicima te opis Mudrosti kao osvetnice (usp. Izr 1,20-33);

 

  b  1,13-2,24: namisli bezbožnika, njihov govor i život-progon pravednika;

 

    c  3-4: diptih: tri tipa pravednika i tri tipa bezbožnika;

 

  b’  5,1-23: svršetak bezbožnika – njihov drugi govor u drugom životu;

 

a’  6,1-21: poticaj – novo obraćanje moćnicima, opis blagodati Mudrosti.

 

Prvi i posljednji element (a – a’) donose poticaje moćnicima: u prvome ih se potiče da traže Gospodina koji vjernima dopušta da ga nađu (Njega nalaze koji ga ne iskušavaju i otkriva se onima koji mu ne uskraćuju svoju vjeru, 1,2), a u posljednjemu da traže Mudrost koja se daje pronaći onome tko je traži pravim žarom. Dakako, pošto je ona Božji dar, k njoj se ne može stići bez težnje za pravednošću (jer mudrost ne ulazi u dušu opaku), kao što je istaknuto u prvom elementu (1,4). Moćnike ovoga svijeta se podsjeća kako njihova moć nije bezgranična te da će i sami doći na sud pravednosti. Zato ih se već sada upozorava da ne traže smrt nego Mudrost koja, temeljena na pravednosti, vodi k neraspadljivosti.

Elementi b – b’ iražavaju neophodne poticaje usmjerene protiv planiranja životne egzistencije temeljene na zlu. Tako se u elementu b iznose se stavovi i razlozi bezbožnika uslijed kojih kreću progoniti pravednika. Bog upravo zato što ne želi smrt i ne raduje se smrti nijednog bića, kaznit će opake. U elementu b’ opisan je njihov usud: na dan suda njima će neprijatelj biti sam Bog, oduzet će im temelj postojanja. O njemu do sada nisu razmišljali i vodili računa a sada će postati bjelodano da pravedni Bog postati i opstati daje samo pravednima.

Sam centar ovog prvog dijela Knjige Mudrosti sadrži diptih u smislu dvije serije opisa: tri tipa pravednika i tri tipa bezbožnika. Ovdje se stavljaju usporedo tri tipa usuda pravednika i bezbožnika kako bi se pokazalo da su pravednici, iako naizgled pogođeni teškoćama života ili smrću, ipak od Boga blagosovljeni dok bezbožnici, iako naizgled uspješniji, zapravo idu putem propasti.

 

 

Drugi dio Knjige – 6,22-9,18

 

U ovom dijelu knjige pisac, koji se predstavlja kao Salomon, iznosi kako je došao do Mudrosti te kasnije njezinu narav, podrijetlo i djelatnost. U centru ove sekcije jest pohvala Mudrosti u kojoj je oslikana sa 21 atributom tj. kvalitetom. Razlog ovih njezinih neusporedivih svojstava jest to što je ona savršena slika Božja, iz njega izvire čista i neukaljana.

Struktura ovog dijela:

 

uvod 6,22-25

 

a 7,1-6: Salomonovo podrijetlo je slično podrijetlu svakog drugog čovjeka

  b 7,7-12: on je molio Boga za Mudrost ispred svega drugoga

    c 7,13-22a: Bog mu udjeljuje znanje o svemu što jest

      d 7,22b-8,1: pohvala Mudrosti: narav, podrijetlo, djelatnost

    c’ 8,2-8: Salomon uzima Mudrost kao zaručnicu

  b’ 8,9-16: pomoću Mudrosti Salomon postaje veliki kralj u miru i ratu

a’ 8,17-21: iako je plemenitog roda, Salomon mora tražiti Mudrost

 

 

Mudr 9: Salomonova molitva za Mudrost

 

I ovo je poglavlje, koje pripada drugom dijelu Knjige, također strukturirano koncentrično. Gledano u meterijalnom smislu, ono stoji točno u centru Knjige i predstavlja njegov vrhunac. Prema logici koncentričnog rasporeda, prvi (9,1-6) i treći dio poglavlja (9,13-18) se međusobno podudaraju i govore o Stvaranju te o projektu Stvoritelja u koji se uklapa ljudska slabost, dar Mudrosti te čovjekovo postignuće vlastitog smisla. U sredini ostaju reci 9,7-12 koji govore o Salomonu koji je kao kralj moli za dar Mudrosti.

 

 

Treći dio knjige – Mudr 10-19

 

U ovom dijelu knjige biblijski pisac analizira manifestacije Mudrosti u važnim povijesnim događajima od Abrahama do Izlaska iz Egipta.

Tako Mudr 10 počinje prizivajući kratko glavne likove tj. heroje Knjige Postanka, iako ih se ne imenuje direktno. Pokazuje se kako i oni svoje spasenje zahvaljuju Mudrosti, a oni koji su je zanemarili propali su (Sir 44-50).

Mudr 11-19 predstavlja tekst koji opisuje tijek povijesti spasenja koji je predstavljao Božji blagoslov za jedne a u isto vrijeme kaznu za one koji su prezreli Mudrost i činili nepravdu. Interesantno je da Bog u svojoj svemudrosti i svemoći pomoću istog postupka ili sredstva jednima udjeljuje blagoslov a drugima kaznu: voda iz stijene, žabe, brončana zmija, mana s neba, svjetlo, smrt prvorođenaca, hod kroz Crveno more.

Na taj način pisac Knjige stavlja u kontrast kazne koje pogađaju nepravedne (Egipćane) dok one u isto vrijeme predstavljaju blagoslov za Izrael jer svaka od njih predstavlja korak bliže Izlasku iz Egipta. Posljednji redak tako podsjeća da je Bog na nebrojene načine, na svakom mjestu i u svakom vremenu proslavljao i oslobađao svoj narod.

 

Važnije teme

 

Pravednici i bezbožnici

 

Stručnjaci smatraju da se termin bezbožnici u ovoj knjizi ne odnosi na pogane nego na dio izraelske zajednice koja proživljava duboku unutarnju podjelu. To su oni koji su se odrekli otačke tradicije, napustili vjeru pradjedova koji su toliko puta iskusili prisustvo živoga Boga i njegovu pomoć. Bezbožnici, pogodujući svojim željama i usklađujući se sa modernim vremenom, prihvatili su epikureizam – u to doba modernu struju helenističke filozofije – prema kojem ljudski život postoji samo u ovoj zemaljskoj fazi a smrt je kraj svemu, ukida svaki sud, a stoga i potrebu za življenjem pravednosti. Dakako, ovdje se ide i dalje od samog epikureističkog učenja pa bezbožnici progone pravednika, što je pripadalo svakodnevnom iskustvu. Ukoliko je slabiji, postaje žrtva poruge i progona.

Razmišljanje bezbožnika čitamo u Mudr 2,5-12:

₅Jer život naš kao sjena odmiče,

iz naše smrti nema povratka,

zapečaćeno je i nitko se ne vraća.

₆Zato hodite ovamo! Uživajmo dobra sadašnja,

koristimo se stvorovima sa žarom mladosti.

₇Nauživajmo se odabranih vina i mirisa

i neka nas ne mimoiđe ni jedan cvijet proljetni,

₈ okrunimo se ružama prije no što uvenu.

₉Neka svaki od nas sudjeluje u pijanki našoj,

ostavimo svuda znake našeg veseljenja:

to je naš dio i to je naša baština.

₁₀Potlačimo ubogoga pravednika,

ne štedimo udovice,

ne poštujmo starca

ni sjedina od mnogih godina.

₁₁Nek' naša snaga bude zakon pravde,

jer ono što je slabo nije ni za što.

₁₂Postavimo zasjedu pravedniku jer nam smeta

i protivi se našem ponašanju,

predbacuje nam prijestupe protiv Zakona

i spočitava kako izdadosmo odgoj svoj.

Štoviše, oni stavljaju u pitanje smisao religioznosti, a autor im odgovara da će se Božja pravda ispuniti ako ne na ovom, onda na “onom” svijetu: pravednici će uživati besmrtnost. No, da nije sve ostavljeno za onaj svijet nego da se Božja pravednost ostvaruje već u povijesti, pokazuju poglavlja 10-19.

 

Svojstva Mudrosti

 

U 7,22b-26 čitamo:

...u nje je duh razborit, svet,

jedinstven, mnogostran, tanan,

okretan, pronicav, neoskvrnjen,

jasan, nepristran, dobrohotan, oštar,

₂₃nezaprečiv, dobrotvoran, čovjekoljubiv,

postojan, pouzdan, bezbrižan,

svemoćan, svenadzoran,

što prodire kroza sve duše,

mudre, čiste i najtanje.

₂₄Jer je mudrost gibljivija od svakog gibanja,

ona proniče i prožima sve svojom čistoćom.

₂₅Jer je ona dah sile Božje

i čist odvir slave Svemogućeg;

zato je ništa nečisto ne može oskvrnuti.

₂₆Ona je odsjev vječne svjetlosti

i zrcalo čisto djela Božjeg,

i slika dobrote njegove.

₂₇Jedna je, a može sve,

i, ostajući u sebi, sve obnavlja.

Ona prelazi od naraštaja do

naraštaja u duše svete

i čini od njih Božje prijatelje i proroke.

₂₈Jer Bog ne ljubi nikoga

osim onoga tko se druži s mudrošću.

 

Ovdje uočavamo nekoliko bitnih svojstava Mudrosti. Ona postoji u odnosu prema Bogu i stoga ima univerzalnu prisutnost – sve proniče i prožima (7,24). Stoga je svima dostupna, daje se pronaći i osvojiti od onog tko želi živjeti pravedno, dakle ne zloupotrebljavati ništa pa ni moć Mudrosti. Štoviše, on približava Bogu jer Bog ne ljubi nikoga osim onoga tko se druži s mudrošću (7,28).

Treći dio Knjige Mudrosti upravo će ići za tim da pokaže kako se Bog angažira u povijesnim zbivanjima da bi se borio za mudraca koji traži pravednost. U tom smislu iznose se i nanovo interpretiraju događaji izlaska iz Egipta u kojima je vidljivo kako je Bog koristio kozmičke pojave da bi se borio za Izrael i oslobodio ga od Egipćana. Prošlost nosi trag “Božjih stopa” iz kojih je vidljiv njegov pravac djelovanja a iz toga Knjiga Mudrosti izvlači garanciju Božjeg djelovanja i u budućnosti. Ovdje dolazi do izražaja Božja pedagogija: on kažnjava bezbožnika da bi ga odgajao; tek ukoliko se ovaj nikako ne želi odazvati putu mudrosti i pravednosti, onda će biti udaren najvećom kaznom. Dakako, ako Bog tako djeluje prema poganima, to znači da i Izraela odgaja i da prema izabranom narodu neće biti popustljiviji nego samo još zahtjevniji.

Ivica Čatić

www.sveto-pismo.com

 

Ivica Čatić

 

SRIJEMSKA MITROVICA, 16. svibnja 2011. godine – 11. sjednica biskupa Đakovačko–osječke crkvene pokrajine održana je 16. svibnja u župnom domu uz katedralu u Srijemskoj Mitrovici pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Marina Srakića.

 

       SRIJEMSKA MITROVICA, 16. svibnja 2011. godine – Jedanaesta sjednica biskupa Đakovačko–osječke crkvene pokrajine održana je 16. svibnja u župnom domu uz katedralu u Srijemskoj Mitrovici pod predsjedanjem đakovačko-osječkog nadbiskupa i metropolita Marina Srakića. Uz metropolita Srakića i biskupa domaćina Đuru Gašparovića na sjednici su sudjelovali i biskup požeški Antun Škvorčević, pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić te kancelari Srijemske biskupije Marko Loš, Đakovačko-osječke nadbiskupije Drago Tukara i vicekancelar Požeške biskupije Goran Lukić. Djelomice je na sjednici sudjelovao i novoimenovani generalni vikar Srijemske biskupije Eduard Španović.

      Teme sjednice bile su izrada upute o postupcima pri gradnji i obnovi crkvenih objekata, o biskupijskom ekonomskom vijeću, o izvanrednom upravljanju crkvenim dobrima i drugo.
       Nazočne je pozdravio biskup Gašparović i podsjetio kako se sjednica održava na prostorima zalivenim krvlju sirmijskih mučenika koji su kao pšenično zrno pali na zemlju i donijeli obilat rod novih kršćana koji se i danas radjaju. Istaknuo je značenje koje ima susret biskupa Đakovačko-osječke crkvene pokrajine za Srijemsku biskupiju. Spomenuo je kako đakovačko-osječka crkvena pokrajina ostvaruje svoju zadaću promicati zajedničku pastoralnu djelatnost biskupija i unapređivati međusobne odnose biskupa, što se pokazuje na sjednicama koje se održavaju više puta godišnje svaki puta u drugoj biskupiji kao i na biskupijskim slavljima na kojima sudjeluju biskupi cijele crkvene pokrajine. Biskup domaćin je ovom prigodom predstavio biskupima generalnog vikara Srijemske biskupije preč. Eduarda Španovića.

      Podsjetio je da se vjernici u Srijemu s radošću pripremaju za susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI. u Zagrebu, svjesni da će u zajedništvu s ostalim vjernicima u Hrvatskoj i iz drugih zemalja biti ohrabreni i ojačani u vjeri, kako bi mogli u životu ostvarivati poruke koje će Papa tada uputiti. 

    Metropolit Srakić u ime svih biskupa čestitao je generalnom vikaru Španoviću na imenovanju i spomenuo da je biskupski susret u Srijemskoj Mitrovici izraz potpore biskupu, svećenicima i Kristovim vjernicima laicima te mjesne Crkve. 

     Na dnevnom redu bila je daljnja izrada pravnih akata kojima se regulira djelovanje pojedinih biskupijskih tijela. Posebna pozornost posvećena je uputama o postupcima pri gradnji i obnovi crkvenih objekata. Biskupi su razmijenili informacije o pripravama za dolazak pape Benedikta XVI. u Hrvatsku te su razgovarali i o drugim pastoralnim pitanjima, kao i o situaciji u Hrvatskoj i u Srbiji, posebno životu Srijemske biskupije.

 

Marko Loš

 

Marko Loš