PETROVARADIN, 30. listopada 2011. - Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, proslavljena 130. obljetnica od rekonstrukcije i blagoslova postojeće crkve svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu.

      PETROVARADIN, 30. listopada 2011. - Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović, proslavljena 130. obljetnica od rekonstrukcije i blagoslova postojeće crkve svetišta Gospe Snježne na Tekijama u Petrovaradinu. Ovim euharistijskim slavljem označen je i završetak ovogodišnjeg bogoslužja na Tekijama. U koncelebraciji su sudjelovali svećenici Srijemske biskupije: preč. Stjepan Klaić, preč. Blaž Zmaić, vlč. Dušan Milekić i rektor svetišta vlč. Stjepan Barišić. Na početku slavlja nazočne je pozdravio domaćin Barišić koji je izrazio zahvalnost prisutnim gostima na njihovoj nazočnosti i uputio riječi dobrodošlice biskupu, svećenicima i ostalim vjernicima. Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti pjevački zbor HKPD “Jelačić.”

      Prigodnu homiliji održao je biskup Gašparović koji je rekao: „Danas smo se okupili oko Djevice i Majke Marije, u njezinu i našem svetištu na Tekijama, s iskrenim molitvenim raspoloženjem, onako kako je Crkva činila od svog početka, moleći za dar Duha Svetoga da tom snagom bude sveta, vjerna i hrabra. Ostvaruju se i danas ovdje događaji: “…svi oni bijahu jednodušno postojani u molitvi sa ženama i Marijom, majkom Isusovom…” (Dj 1,14). Okupljeni oko Marije, Majke i Gospe Tekijske, u ovom svetištu njoj posvećenom, mi danas molimo za duhovnu obnovu Crkve, svijeta, naše biskupije i župa, obitelji i svakog pojedinog vjernika. Marija, koja je i naša majka, materinski je prisutna u mnogostrukim i vrlo složenim problemima što danas prate život pojedinca, obitelji i naroda. Ona je pomoćnica kršćanskog puka koji je u neprestanoj borbi između dobra i zla, mira i rata, radosti i žalosti. Ona nam pomaže da u teškim trenucima ne izgubimo vjeru. A teško je vjeru sačuvati, teško je ostati priseban kada dođu poteškoće."

      Govoreći o krizi vjere koja zahvaća bogate i siromašne, djecu, mlade i stare, naše obitelji, bolesnike i nemoćnike, biskup je naglasio: „U svaku od ovih skupina uključeni smo i mi. Možda i naša vjera dolazi u krizu. Isus je znao što znači vjera i nevjera za čovjeka pojedinca i za čitave zajednice pa ga je nedostatak vjere kod ljudi duboko pogađao. One, koji su ga molili za pomoć, nerijetko je pitao imaju li vjere. Jer gdje nema vjere ni Bog ne može pomoći. Bog se ne nameće, nego se daruje. Taj dar Božji se ogleda kroz Crkvu, u kojoj Isus nastavlja brigu za ljude. Govoreći o crkvi kao zgradi Gašparović je spomenuo da je Papa Ivan XXIII. jednom je zgodom rekao da crkva nije muzej koji čuva starine, nego stari zdenac usred sela koji daje čistu i zdravu vodu svim generacijama. Upravo takav zdenac, nastavio je biskup, iskopao je Isus ovdje na Tekijama prije 130 godina i posvetio ga u čast Blažene Djevice Marije. To je svetište vjere i pravoga kršćanskog života, to je naše svetište. U srednjem vijeku, na mjestu današnjega svetišta Majke Božje Tekijske, od 13. do 16. stoljeća, stajala je jedna crkvica bez tornja, posvećena Blaženoj Djevici Mariji. Bilo je to poznato proštenište njoj u čast. Dana 28. lipnja 1526. godine Turci osvajaju petrovaradinsku tvrđavu, grad Petrovaradin postaje sjedištem turskih velikaša koji ruše spomenutu crkvicu i na tom mjestu biva podignuta drvena muslimanska džamija s minaretom i malim počivalištem, arapskinazvanom 'tekija'. Odatle i današnji naziv Tekije. Nakon protjerivanja Turaka iz ovoga kraja 1687. godine, Isusovci 1693. godine pretvoriše džamiju u kršćansku kapelicu Bezgrješnog Začeća Blažene Djevice Marije. Ova je kapelica 1754. i 1759. godine povećana, a 1881. godine veliki štovatelj Tekijske Gospe Ilija Okrugić, župnik, opat i književnik, u dogovoru s biskupom Strossmayerom, na ovom mjestu izgradi sadašnju crkvu."

      Završavajući homiliju biskup je rekao: „Svjedočimo li mi među ljudima nov način života i djelovanja? Da li smo svjedoci onih koji se obraćaju Evanđelju? Svjedočimo li mi, po slavljenju u zajednici vjernih, po sakramentima, prisutnost Gospodina Isusa i dar Duha Svetoga? Sve je ovo, i još mnogo toga uključeno u naš vjerski život i djelovanje“.
      Nakon misnog slavlja uslijedila je prigodna akademija, koju je otvorio domaćin svetišta Barišić, istakavši da će za pet godina svetište proslaviti još veći jubilej – 300. obljetnicu postojanja. U nastojanju da se za taj događaj bolje i potpunije pripremi, pozvao je prisutne na suradnju, naročito one koji raspolažu saznanjima odnosno dragocjenom materijalnom ili pisanom građom vezanom za povijest svetišta. Pozdrav Nebeskoj Majci, Gospi Tekijskoj, upućen je na početku samog programa, izvedbom Bachove skladbe "Ave Maria" u interpretaciji vokalne solistice soprana Etel Koči i orguljske pratnje Vesne Kesić – Krsmanović. O prilikama koje su prethodile podizanju postojeće crkve, uz osvrt na samu izgradnju, arhitektoniku zdanja i vidljive preinake koje su se tijekom minulog stoljeća u njoj dogodile, govorio je voditelj svetišta Petar Pifat.

      U pauzi predavanja, vokalno – instrumentalni sastav "Tekije" iz Petrovaradina višeglasno je otpjevao poznatu marijansku pjesmu pod nazivom "Nek ori". Riječ je o pjesmi koju je u čast Tekijskoj Gospi skladao nekadašnji ravnatelj ovoga svetišta opat Ilija Okrugić – Srijemac prigodom blagoslova novosagrađene crkve 4. kolovoza 1881. godine. Naročito svečanim i dirljivim tonom završena je ova svečanost kada je proslavljeni džez saksofonista Ivan Švager, uz pratnju Pifata na orguljama, izveo poznatu gospel skladbu "Amazing grace".

      Svoju poruku i zahvalu, na samom kraju, uputio je srijemski biskup mons. Gašparović.

                                                                         Tomislav Mađarević

Tomislav Mađarević

      NOVI SAD-PETROVARADIN, 12. listopada 2011. – U Petrovaradinu, u Biskupijskom pastoralnom centru Srijemske biskupije organiziran je drugi pastoralno-znanstveni susret studenata i radničke mladeži ove akademske 2011./2012. godine, zalaganjem vlč. Marijana Vukov, župnog vikara u župi Imena Marijina u Novom Sadu i voditeljem zajedništva mladih.

U crkvi sv. Jurja, u popularnom „gradiću“ u srijedu navečer je slavljena sveta misa zaziva Duha Svetoga. Euharistiju je predslavio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović u zajedništvu s vlč. Dušanom Milekićem, župnikom u Novim Banovcima i suradnikom voditelja susreta mladih. Vlč. Vukov je bio na raspolaganju za svetu ispovjed.

      Četrdesetak mladih i nekoliko profesora sudjelovalo je na ovogodišnjem Veni Creator Spiritus. Biskup domaćin je izrazio radost što su se studenti-školarci i mladi radnici odazvali pozivu vlč. Vukova i što su odlučili svoj studij započeti s Bogom moleći od njega blagoslov za uspješno studiranje, učenje i plodove za vjerski i duhovni život iz ovakovih susreta. Također je rekao da su vrata ovoga centra uvijek otvorena za vjeronauk i katehezu mladih koji se redovito kroz akademsku godinu okupljaju srijedom u 20 sati.

                                                                                    Marijan Vukov

Marijan Vukov

GIBARAC, 5. studenoga 2011. - Najava proslave velikoga jubileja, proslave 200. godišnjice gradnje katoličke župne crkve sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu, predviđeno je slavlje u subotu 5.11.2011. godine.

       Poštovani!

       Bliži se proslava velikoga jubileja, proslave 200 – te godišnjice gradnje katoličke župne crkve sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu. Predviđeno je slavlje u subotu 5. 11. 2011. godine sa sljedećim programom:

 -   10.00h ujutro okupljanje gostiju u dvorištu crkve i ispred crkve

- 11.00h svećana sveta misa koju predvodi srijemski biskup mons. Đuro Gašparović

-  12.00h prigodni program u crkvi – prikazivanje narodnih nošnji

-  12.30h promocija knjige pučke pjesnikinje bake Anice Pinterović iz Gibarca

-  13.00h ručak i druženje u seoskoj sali u Gibarcu, uz zvuke tamburice

       Iako je mali broj vjernika katolika ostao u Gibarcu, na inicijativu župnoga upravitelja, podržali su svojim skromnim sredstvima i snažnom molitvom potpunu sanaciju cijele crkve iznutra i izvana, za uređenje crkve o proslavi njezine 200. godišnjice.

      Projektu obnove crkve priključila se i „Zavičajna Udruga Gibarac“ sa sjedištem u Osijeku kao i „Društvo za očuvanje tradicije šokačkih Hrvata Gibarac“ sa sjedištem u Gibarcu, i mnogi drugi donatori, od kojih su najveći prilog darovale brojne župe Đakovačko-Osječke nadbiskupije.

      Ovom prigodom kao župnik u Šidu i upravitelj župa: Morović, Gibarac, Kukujevci, želim spomenuti i iskreno zahvaliti brojnim župama Đakovačko-Osječke nadbiskupije, u kojima sam kroz 2010. i 2011. godinu u određene nedjelje slavio svete mise i prikupljao kolektu-milostinju dotičnih župljana za sanaciju župne crkve u Gibarcu. HVALA sljedećim župama i njihovim župnicima:

Podravski Podgajci, Županja 2, Čepin 1, Donji Miholjac, Lipovac, Šljivoševci, Osijek 2, Višnjevac, Viljevo, Vukovar 3, Čepin 3, Đakovački Selci, Jarmina, Kruševica, Nijemci, Vinkovci 4, Marijanci, Osijek 7, Osijek 6, Veliškovci, Bošnjaci, Donji Andrijevci, Đakovačka Satnica, Čepin 2, Drenovci, Đakovo 2, Komletinci, Kuševac, Stari Mikanovci, Vrbanja, Osijek 11, Gunja, Privlaka.

      Dragi župnici spomenutih župa, od srca HVALA još jednom što ste dali doprinos u potpunoj sanaciji i obnovi župne crkve Sv. Ivana Nepomuka u Gibarcu.

                                                      Vlč. Nikica Bošnjaković, župni upravitelj

ĐAKOVO (TU), 20. listopada 2011. – „Za našu Đakovačko-osječku, zajedno sa Srijemskom Crkvom, mogu se primijeniti riječi iz Djela apostolskih – De, pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i    mudrosti; među više od pola milijuna vjernika ove dvije biskupije Bog je izabrao i postavio ovu sedmoricu, koji pred nama spremno stoje da na njih položimo ruke“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, po čijoj su posvetnoj molitvi i polaganju ruku, tijekom svečanog misnog slavlja u nedjelju, 30. listopada, red đakonata primila sedmorica kandidata.

ĐAKOVO (TU), 20. listopada 2011. – „Za našu Đakovačko-osječku, zajedno sa Srijemskom Crkvom, mogu se primijeniti riječi iz Djela apostolskih – De, pronađite, braćo, između sebe sedam muževa na dobru glasu, punih Duha i mudrosti; među više od pola milijuna vjernika ove dvije biskupije Bog je izabrao i postavio ovu sedmoricu, koji pred nama spremno stoje da na njih položimo ruke“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, po čijoj su posvetnoj molitvi i polaganju ruku, tijekom svečanog misnog slavlja u nedjelju, 30. listopada, red đakonata primila sedmorica kandidata. Da se žele staviti u službu Crkve, u prepunoj đakovačkoj prvostolnici Sv. Petra javno su posvjedočili: Josip Kešinović (Vinkovci 1), Mario Lešić (Bošnjaci), Josip Levaković (Rokovci), Drago Marković (Otok), Josip Matas (Osijek 6) i Davor Tomić (Sikirevci/Jaruge), iz Đakovačko-osječke nadbiskupije te Željko Štimac (Srijemska Mitrovica), iz Srijemske biskupije. Misnom slavlju koncelebrirao je pomoćni biskup đakovačko-osječki Đuro Hranić, generalni vikar Srijemske biskupije Eduard Španović te brojni svećenici, predvođeni poglavarima Bogoslovnog sjemeništa i profesorima KBF-a u Đakovu. Oko oltara su bili i nedavno zaređeni đakoni, a posebno svečan doprinos slavlju dao je Zbor bogoslova pod vodstvom maestra Ive Andrića i uz orguljašku pratnju maestra Vinka Sitarića.

Obraćajući se u homiliji kandidatima za đakonat, nadbiskup je rekao kako svi - svećenici, redovnici, redovnice – zajedno s đakonima, moraju ostati aktivni u svijetu, voljeti svijet i ljude, njihove istinske vrednote i uzvišena iskustva. „Ne smijemo okrenuti leđa svijetu, budući da je Bog u Isusu Kristu otvorio svijetu svoje srce. Štoviše, moramo znati bez straha, predrasuda i oklijevanja voditi dijalog sa svijetom, sa svakim čovjekom, kakav god bio njegov društveni položaj ili političko uvjerenje, vjerske ideje ili moralno stanje; hrabro voditi dijalog sa svima, sa svim velikim pokretima našega vremena, na ljevici i na desnici, bili pacifisti ili revolucionari, bili kršćanskog nadahnuća ili ne, voditi dijalog trudeći se uvijek uočiti ne ono što nas razdvaja, nego što nas spaja, prihvaćajući dio istine koju svatko naviješta, uvjereni da imamo što naučiti od svih“, rekao je nadbiskup, pojasnivši da takav dijalog sa svijetom treba predvoditi bez dvosmislenosti i nejasnoće, kritičkim duhom i evanđeoskim razlučivanjem, ne kompromitirajući svoj kršćanski identitet, ne izdajući i ne sakateći Evanđelje Isusa Krista.

Obraćajući se okupljenim vjernicima, nadbiskup je naglasio kako je svaki krštenik pozvan na posebnu zadaću, posebno polje rada. Kao prvo polje rada naveo je brak i obitelj, drugo područje je crkvena zajednica, a kao posebno područje rada istaknuo je svijet: „Svi ste pozvani dati svoj doprinos karitativnom, humanitarnom, gospodarskom, kulturnom, odgojnom, političkom području ljudskoga života, bilo kao pojedinci ili udruženi u društva. Sve ono što se odnosi na savjest, odgovornost, pravednost, mir, očuvanje okoliša – područje je djelovanja laika vjernika. Kršćani se ne smiju odreći svoga doprinosa na političkom području. Trebaju nam vjernici izgrađene kršćanske savjesti, koji se na službu ljudima posvećuju dobru države, uzimaju na sebe teret te odgovornosti.“ Vjernike je pozvao da kao  vjernici katolici daju svjedočanstvo nade koju nose i da današnje ređenje bude prigoda da svi probude svijest o kršćanskom pozivu i služenju.

Nadbiskup je pozvao đakone da budu muževi na dobru glasu, puni Duha Svetoga i mudrosti. Posvijestio im je da će, nošeni iskrenom ljubavlju prema Kristu i živeći u savršenu predanju, lakše prianjati uz Krista i slobodnije se posvetiti služenju Bogu i ljudima. Na kraju homilije nadbiskup im je poručio: „Ukorijenjeni i utemeljeni u vjeri, budite neporočni i besprijekorni pred Bogom i ljudima, kao što dolikuje Kristovim služiteljima i djeliteljima Božjih otajstava. Ne dajte se odvratiti od nade evanđelja. Čuvajući otajstvo vjere u čistoj savjesti, očitujte djelima riječ Božju koju ustima propovijedate, da kršćanski puk, oživljen Duhom, postane čist i Bogu ugodan prinos te da vi, hitajući u posljednji dan Uskrslom Gospodinu, od njega zaslužite čuti: Dobro, slugo dobri i vjerni! Uđi u veselje Gospodara svoga!“

Anica Banović

Srijemska biskupija se ispričava za smetnje na ovoj našoj  web-stranici koje su se ovih dana dogodile. Radi se o nepoznatim "upadima" koje smo uspjeli riješiti i spasiti neke od vijesti i dokumenata.

                                                         Tiskovni ured Srijemske biskupije. 

TU

      PETROVARADIN, 14. rujna 2011. - Svečanim euharistijskim slavljem, koje je predvodio srijemski biskup mons. Đuro Gašparović proslavljen je crkveni god Uzvišenje svetog Križa u župi Petrovaradin 2.

U koncelebraciji su sudjelovali svećenici Srijemske biskupije, te svećenici iz Beogradske nadbiskupije i Subotičke biskupije. Na početku slavlja nazočne je pozdravio domaćin župnik vlč. Stjepan Barišić koji je izrazio zahvalnost prisutnim gostima na njihovoj nazočnosti i uputio riječi dobrodošlice biskupu, svećenicima i ostalim vjernicima.

      Prigodnu homiliji održao je biskup Gašparović koji je naglasio:  „Isus Krist je najsavršenija objava ljubavi Boga prema čovjeku. Ta je ljubav išla do kraja u žrtvi na križu: '... ljubio (je) svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio.' Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Ta je ljubav čin muke i smrti Isusove na križu. Raspeti, raširenih ruku na križu i uzdignut od zemlje sve privlači k sebi. Predstavio se Bog kao Jaganjac."

Rekavši kako Isus ne želi čovjeka ostaviti u vlastitoj nesreći, biskup je naznačio: „Čovjek je u svojoj sebičnosti i neposluhu prema Bogu preokrenuo red stvari, nametnuo im je drugi smisao i umjesto da sve stvoreno upotrebljava da bi slavio i hvalio Boga, on to koristi za svoje sebične ciljeve.

Nastao je nered u samome čovjeku, nered u odnosu čovjeka s prirodom i prekinute su veze s Bogom. Zato Bog želi a čovjek mora svemu stvorenomu vratiti osnovni smisao i osnovno usmjerenje. To Bog Otac čini po Bogu i Čovjeku Isusu Kristu koji je raspet na križ. A Isus je uzdignut na križ da spašava i da bolje vidi sve one koje spašava, da sve privuče k sebi, da unese red u čovjeka.“

Biskup Gašparović završio je homiliju riječima: „Gledao je s križa Isus i nas. U svom životu možemo napustiti Isusa ili biti s njime, pa i uz križ. Možemo se pridružiti onima kojima je pod križem bilo dosadno pa su se kockali. Ne znamo jesu li prokockali svoj život. No, možemo biti s onima koji su vjerom gledali križ i otkrivali tko je taj koji je ponio naše bolesti, koji je naše boli uzeo na se. Tko je taj koga za naše grijehe probodoše, za naše opačine satrše. Gledajmo i čitajmo u čijem to Srcu gori vatra božanske ljubavi i komu je to teško sve dok ta vatra Duha Svetoga ne zapali čitav svijet. Bog je ljubio svijet i zato ide u susret čovjeku da ga pridigne a ne da ga osudi. Ljubav, razumijevanje i služenje, a ne osuđivanje i odbacivanje, čine život ljepšim i vrednijim. Do kraja biti sluga drugima; ako je potrebno, i poniziti se iznad svake mjere, samo da spasimo svoje životne suputnike. To je Krist ostvario u punini. I mi smo pozvani da «uzmemo svoj križ», dio svoje odgovornosti. Razmišljajući danas o svetom križu molit ćemo za sve progonjene i osuđivane, molit ćemo za starce, bolesne i nemoćne, za one koje njihova okolica smatra teretom i smetnjom.

Molit ćemo i za očeve i majke koji s radošću preuzimaju na svoja ramena teret svagdanjeg obiteljskog života. Sjetit ćemo se i onih koje pritišće križ raznih kleveta, ogovaranja i laži. Neka nam križ bude poticaj, nada i spasenje.“

      Na kraju mise župnik domaćin Barišić uputio je riječi zahvalnosti svima koji su pomogli u organizaciji i izvedbi ove proslave svetkovine Uzvišenja svetog Križa u Petrovaradinu. Nakon blagoslova i završne pjesme  ispred oltara svećenici i vjernici su pristupali ljubljenju moći Kristova križa.

Slavlje je nastavljeno uz bratsko druženje u župnom dvorištu.

                                                                                Tomislav Mađarević